Planet Napush(t)eni Last active: Never
Not logged in [Login ]
Go To Bottom

Printable Version | Subscribe | Add to Favourites   Post new thread Poll:
 Pages:  1  2
Author: Subject: Vjerski blagdani
eye4eye
otrov za zene
***************

Avatar

Avatar


Posts: 32767
Registered: 15-11-2005
Location: treci kamen od sunca
Member Is Offline

Mood: :vraglola:

exclamation.gif posted on 27-11-2005 at 19:09 Reply With Quote
Vjerski blagdani



koji je danas blagdan iliti praznik?
sta on predstavlja?




http://internal.bath.ac.uk/equalities/Religion/religiousimages/xenimagesmall.jpg




http://www.kodzlaje.com/images/webmaster/eyes%20dole.gif
View User's Profile E-Mail User Visit User's Homepage View All Posts By User U2U Member
eye4eye
otrov za zene
***************

Avatar

Avatar


Posts: 32767
Registered: 15-11-2005
Location: treci kamen od sunca
Member Is Offline

Mood: :vraglola:

[*] posted on 27-11-2005 at 19:11 Reply With Quote
27.11.2005.



prvi je dan adventa, tj. prvi dan u mjesecu pred katolicki blagdan Bozic



http://www.kodzlaje.com/images/webmaster/eyes%20dole.gif
View User's Profile E-Mail User Visit User's Homepage View All Posts By User U2U Member
eye4eye
otrov za zene
***************

Avatar

Avatar


Posts: 32767
Registered: 15-11-2005
Location: treci kamen od sunca
Member Is Offline

Mood: :vraglola:

[*] posted on 24-12-2005 at 11:27 Reply With Quote
Bozic u potrosackoj danasnjici



Uslijed raznih povijesnih, politickih, kulturoloskih i ostalih utjecaja, blagdan Isusova rodjenja, znan kao Bozic, vremenom je bas kao i sama krscanska vjera, trpio razne oblike pojednostavljivanja i iskrivljavanja. Ipak, unatoc opcoj masovnosti njegova obiljezavanja na svjetskoj razini taj krscanski blagdan mozda nikad kao danas nije bio toliko daleko od svoje biti. U suvremenom svijetu Bozic je mnogima tek prilika za slobodne dane na poslu, za bozicnu kupovinu, za susret s Djedom Mrazom, za okupljanje obitelji oko jelke i razmjenu darova, za dobar provod, za svrstavanje u nacionalne, vjeske i druge skupine te citav niz raznoraznih proizvoljnih tumacenja manje ili vise nespojivih s istinskim znacenjem tog, iza Uskrsa najveceg, krscanskog blagdana.

Sto je Bozic

Bez obzira na razne subjektivne dozivljaje, po svom istinskom duhovnom znacenju Bozic je - kako u rimokatolickoj, tako i u istocnim, pravoslavnim te vecini protestantskih crkava - blagdan o kojem krscani, sjecajuci se rodjenja Isusa Krista, slave otajstvo utjelovljenja Svemoguceg i Vjecnog Boga u nasoj ljudskoj povijesti. Proslavi blagdana prethodi intenzivnija duhovna priprema vjernika kroz cetiri tjedna uoci samog blagdana. To razdoblje liturgijske godine naziva se Dosasce ili Advent, a podjednako ga obiljezava razmisljanje o vjekovnom ljudskom iscekivanju Bozjeg dolaska (zabiljezenog uglavnom u starozavjetnim citanjima) kao i okrenutost drugom, konacnom Kristovu dolasku i dovrsenju Kraljevstva nebeskog koje je njegovim prvim dolaskom u Betlehemu zapocelo u povijesti.
Na krscanskom Zapadu (rimokatolici, evangelici) Bozic se slavi 25. sijecnja, po gregorijanskom kalendaru uvedenom u 16. stoljecu. Pravoslavni krscani, pak, ravnajuci se po julijanskom kalendaru, Bozic proslavljaju 7. sijecnja.
Kao sto je vecini znano, sam datum Kristova rodjenja nije poznat, a odabir 25. prosinca kao i sam pocetak slavljenja Bozica seze u cetvrto stoljece. Tada je Crkva u poganskom «Danu sunca», o kojem su Rimljani povodom zimskog solsticija proslavljali «pocetak razdoblja pobjede sunca», prepoznala 'primjeren termin' za obiljezavanje Bozjeg rodjenja i taj je poganski blagdan 'kristijaniziran'.
No valja naglasiti da Bozic ne predstavlja samo 'sjecanje' na Bozje rodjenje nego i liturgijsko posadasnjenje i iscekivanje drugog Kristova dolaska.
Premda nije najveci krscanski blagdan, Bozic se u narodnoj tradiciji vremenom udomio kao najveseliji, najtopliji blagdan, a karakterizira ga povijesno prozimanje iznimnog bogatstva simbola i obicaja sto ima pozitivne, ali i negativne strane. Jedna od pozitivnih strana svakako je izrazavanje ljubavi i svijesti o pripadnosti Bogu kroz elemente narodnog blaga i mentaliteta pojedinog podneblja. No, cinjenica je da su mnogi simboli koji su se vremenom pripojili tom krscanskom blagdanu udaljili iz sredista paznje samu bit dogadjaja - Kristovo rodjenje - i kroz elemente koji su cesto puta nenamjerno ali i namjerno iskrivljavani i vadjeni iz konteksta, doprinijeli prerastanju Bozica u bljestavi i zbunjujuci mimohod Djeda Mrazova, Snjeska Bijelica, bozicnih rasprodaja, ukrasa, zarulja, darova, petardi, alkohola, uzurbanosti i buke. Krscanski blagdan Bozic kao da je dozivio 'poganiziranje', a u citavoj prici cini se da za Isusa opet, bas kao i prije 2000 godina u Betlehemu, nema mjesta nigdje nego u stali.

Idilicna histerija

Uistinu, mnogim je krscanima bolno gledati kako u nasoj Zapadnoj, tzv. krscanskoj civilizaciji, danas pod proslavu Bozjeg rodjenja potpadaju sve groteskniji sadrzaji. Zalosti sto umjesto razmatranja o otajstvu i milosti Bozjeg utjelovljenja, svijet Mesiju ponovno ne prepoznaje u Novorodjencetu nego ga trazi u 'cudesima' modernog doba; u kaoticnoj bljestavoj scenografiji i jeftinoj bozicnoj «made in Hollywood» idili gdje nas junak konacno povjeruje u «cudo» kad mu Djed Mraz bas na bozicno jutro ispuni zelju. Umjesto Isusa koji u noci svog rodjenja kuca na vrata naseg srca i tamo trazi prenociste, svijetu je prihvatljiviji izmisljeni skandinavski 'dobricina' Djed Mraz, koji ce na filmu uciniti «cudo», u stvarnosti ispod bora ostaviti dezodorans s rasprodaje i nece nam opterecivati savjest tjerajuci nas da se mijenjamo. Umjesto zivoga Boga koji nudi zivot u izobilju svijet se zadovoljava konfuznom sarenom potrosackom histerijom iza koje nece naci nista doli ispraznosti nad ispraznoscu.
No, koliko god mi zbunjeni i ogorceni bili, ovakvo odbacivanje zivoga Boga i stvaranje vlastitoga u povijesti Spasenja i ljudske naravi ne predstavlja neku osobitu novost. Isti tretman Bog je kod nas ljudi imao i daleko prije vladavine potrosackog mentaliteta i procesa globalizacije, Djeda Bozicnjaka i trgovackih lanaca - nije li u pustinji Izabranom narodu draze bilo Zlatno tele, nije li dugo ocekivani Mesija u Betlehemu bio odbijen cak i s vrata prenocista, nije li u Nazaretu Tesarev Sin skoro bacen niz liticu, nije li narod umjesto Isusa od Pilata trazio Barabu...

Krscanska samodopadnost

I nije li uslijed svega toga divno biti istinski krscanin. Mozda katkad i pre-divno? Dok protagonisti pretpraznicne masovne histerije (koji ce se, uzgred, i predstaviti kao krscani) nemaju pojma o pravom znacaju blagdana, mi razmatramo Sveto pismo i pronicemo u otajstvo utjelovljenja; dok svijet od blagdana uzima ugodu - puricu, mlince i godisnji odmor, mi spremno uzimamo svoj kriz; postimo, molimo devetnice, idemo na mise zornice...Da, konzumentski odnos svijeta prema krscanskim blagdanima i vjeri opcenito valja primijetiti i osuditi, ali on cesto predstavlja tek neiscrpan poticaj za zgrazanje, mudrijanje i samodopadnost. Kako se lijepo i nadmocno osjecamo kada netko kraj nas nema pojma sto se zapravo slavi na Bozic i ne zna da to i nije najveci krscanski blagdan. Jos ako naidjemo na nekoga tko ne zna sto je Tijelovo, a sto Spasovo...a mi znamo! Uh, koje miline i nadmoci! Mi se godinama toliko trudimo...a oni, oni ni ne znaju sto slave! Da, nekada kao da nam je stalo do njihova obracenja kao i salonskim pacifistima do mira u svijetu.
Pritom smo smetnuli s uma da je Bog izabrao nas, a ne mi njega i da nijednom od nasih zasluga nismo doprinijeli tom izboru. Takodjer, pozvani smo da budemo svjetlost svijeta i sol zemlje - svjetlost, a ne svijet; sol, a ne zemlja. Svjetlost koja ce svijetliti te tjerati i druge da se ostave tame, a ne mudrijasi koji ce filozofirati i megafoni koji ce ljudima objasnjavati koliko je 2+2.
Da bismo uistinu svjetlili moramo biti otvoreni izvoru Svjetla, Bogu. Ne znaci li to da pravo pitanje mozda i nije sto Bozic znaci za svijet ili za krscane, nego sto Bozic znaci za mene? Da, stalica u kojoj se On, unatoc hladnoci i neredu, zeli roditi je moje srce i tek kad mu omogucimo da se tamo udomi i pocne rasti, mozemo poceti brinuti za donosenje Svjetla onima koji su jos u tami 'bljestavila ovog svijeta', pazeci pritom da se zbog milosnog dara koji je nama darovan, ni po cemu ne osjecamo bolji od njih.
Neka ovaj Bozic bude prilika za takvo rodjenje.

eye4eye has attached this image:
!xmascandles.gif - 8.06kb




http://www.kodzlaje.com/images/webmaster/eyes%20dole.gif
View User's Profile E-Mail User Visit User's Homepage View All Posts By User U2U Member
eye4eye
otrov za zene
***************

Avatar

Avatar


Posts: 32767
Registered: 15-11-2005
Location: treci kamen od sunca
Member Is Offline

Mood: :vraglola:

[*] posted on 6-1-2006 at 13:52 Reply With Quote
Sveta Tri Kralja



http://www.hrt.hr/arhiv/bozic/grafika/naslov_trikralja.gif

Blagdanom Bogojavljenja ili Tri kralja zakljucuje se sredisnji skup bozicnih obicaja. I taj je blagdan obiljezen pocimanjem sto se ocituje blagoslovom kuca. Prethodi mu blagoslov vode u crkvi. Nekoc se blagoslovljenom vodom skropilo po kuci, staji, vrtu, polju, pcelinjaku itd. Uz taj dan je vezan i obicaj ophoda tzv. zvjezdara, trojice djecaka koji su odjeveni kao tri "kralja" s rasvijetljenom zvijezdom. U tom obicaju su prisutne kolede pa zvjezdari pjevaju bozicne pjesme, ali i pjesme kojima se zeli duhovno i materijalno dobro ljudima. Naravno, i ti ophodi su povezani s darivanjem cestitara.

Krscansko znacenje blagoslova domova temelji se na bozicnoj istini da se je Bog udomio na zemlji. Svecenik zapocinje blagoslovnu molitvu zazivom: "Mir kuci ovoj i svima koji prebivaju u njoj!". Po Bozicu nasi hramovi postadose kuce, a kuce hramovi, jer se Bog okucio na zemlji da stanuje medju nama, s nama i u nama. Blagoslov kuca stoga zeli naglasiti da su nase kuce i stanovi obitavalista Bozja i zazivlju da se Bog ne iseli iz nasih domova. Pjesnik A. G. Matos je to rekao vrlo dojmljivo: "Samo onaj je covjek, tko je ziva kuca Bozja". Stoga valja blagosloviti covjeka, obitelj, da bi on sam, njegova obitelj i njegov svijet — bili dom Bozji.

TRI KRALJA JAHAHU
poslusaj pjesmu:
http://zlatkoba.wolf.hr/webmaster/my%20butt/KLIKNI%20OVDJE.png

Attachment: pogledaj.pps (176kb)
This file has been downloaded 471 times




http://www.kodzlaje.com/images/webmaster/eyes%20dole.gif
View User's Profile E-Mail User Visit User's Homepage View All Posts By User U2U Member
eye4eye
otrov za zene
***************

Avatar

Avatar


Posts: 32767
Registered: 15-11-2005
Location: treci kamen od sunca
Member Is Offline

Mood: :vraglola:

[*] posted on 20-1-2006 at 13:54 Reply With Quote
Vincekovo



22.01 je najveci vinogradarski svetak. To je dan Sv.Vinka kada vinogradari obredno i svecano ulaze u svoje vinograde kako bi obiljezili pocetak nove vinogradarske godine.

Simbolicnim rezanjem loznih grancica objavljuju pocetak radova u vinogradima (goricama), tradicionalnim vjesanjem kobasica po trsovima te zalijevanjem trsova vinom zazivaju plodnu sezonu, a navijestit ce je i odrezane grancice koje se odnose u tople domove koje ce propupati i time pokazati kakva ce godina biti.

Sveti je Vinko, Vincekovo, Vincelovo, Vincekusa, najveci vinogradarski svetak, kada se obvezno odlazi u prve pohode na vinograde, s pajdasima, kumovima, prijateljima, kolegama, gostima, sve vise i poslovnim partnerima.

Vinko dolazi od latinskoga oblika Vincentius. Latinska imenica vincens znaci onaj koji pobjedjuje. U Hrvatskom zagorju rabi se Vincek, u Slavoniji Vinko, a u Dalmaciji Vice. Zenski su oblici ovoga imena Vinka, Vinkica.

Ti obicaji u lijepoj nasoj se njeguju u Kutjevackom kraju, kraju Sv.Ivana Zeline, Varazdinskom, Nespesu, itd.

Na taj dan kaze se u narodu: Ak s snijezne strehe voda kaplje, biti ce piti. Ak na Vincekovo sunce svijetlji, bit ce vina u klijeti.

Do iduceg Vincekovog Bog Vas nek pozivi. Zivjeli.



Znacajan datum za vinare i vinogradare u ovom mjesecu je 22. sijecnja kada se obavlja blagoslov vinograda i slavi dan Sv. Vinka tzv. Vincekovo. Kronoloski prvi vinogradarski svetac, dan kada vinogradari obredno i svecano ulaze u svoje vinograde kako bi obiljezili pocetak nove vinogradarske godine. Simbolicnim rezanjem loznih grancica objavljuje se pocetak radova u vinogradima, a tradicionalnim vjesanjem kobasica po trsovima i zalijevanjem trsova vinom, zaziva se plodna sezona.

Sv. Vinko iz Saragose

DJakon i mucenik pod Dioklecijanom, 304.g. spominje se u Rimskom Martirologiju 22.01. zajedno sa sv. Anastazijem Persijskim, postovan i od Grka 11. prosinca. Taj najpoznatiji mucenik Spanjolske predstavlja se u djakonskoj dalmatici i sa znakom kriza, gavrana, resetaka ili plamena. Cascen je kao patron Valencije, Saragose, Portugala itd. Uzimaju ga za zastitnika vinari, staklari i mornari. Ime mu je i u litaniji svih svetih.





Rodjen je u Saragosi, od oca Eutriciusa i majke Enole, iz mjesta Osca. Pod vodstvom biskupa Saragose, Vinko je daleko uznapredovao u studijama. Zaredjen je za djakona i dodijeljena mu je duznost da propovijeda po biskupiji. Po naredbi upravitelja Daciana, on i biskup dovuceni su u lancima u Valensiju i drzani u zatvoru dugo vremena. Tada je Valerius, biskup, pusten, ali su Vinka zadrzali i podvrgnuli okrutnom mucenju, razapinjali su ga kukama, pekli, bicevali. Ponovo je bio zatvoren u celiju u kojoj je po podu bilo razbacano polomljeno staklo. Da bi uzdrmali njegovu upornost, nakon tolikih muka, smjesten je u krevet, na kojem je i izdahnuo. Njegovo je tijelo baceno lesinarima, ali ga je obranio gavran. Dacijan je potom bacio tijelo u more, no ono je isplivalo na obalu te ga je jedna pobozna udovica sahranila.

eye4eye has attached this image:
svvinko.jpg - 16.73kb




http://www.kodzlaje.com/images/webmaster/eyes%20dole.gif
View User's Profile E-Mail User Visit User's Homepage View All Posts By User U2U Member
eye4eye
otrov za zene
***************

Avatar

Avatar


Posts: 32767
Registered: 15-11-2005
Location: treci kamen od sunca
Member Is Offline

Mood: :vraglola:

[*] posted on 14-4-2006 at 17:15 Reply With Quote
Veliki petak u svijetu - dan podnosenja zrtve



Veliki petak je znacajan krscanski blagdan jer je na taj dan razapet Isus Krist, sin Bozji, koji je tim cinom otkupio covjecanstvo. Diljem svijeta vjernici ovaj dan docekuju u postu, molitvi i odricanju koji se u razlicitim kulturama razlicito i iskazuje. Tako tradicionalni Krizni put mnogi izvode u glumackim kostimima kako bi sto zornije docarali Isusovu patnju. U nekim zemljama, poput Filipina, ljudi se i razapinju jer vjeruju da ce na taj nacin iskupiti svoje grijehe. U Spanjolskoj se krizni put obavlja u potpunosti u kukuljicama, dok se u Gvatemali pretezito nosi ljubicasto (boja koja se kroz korizmu nosi u crkvi, a simbolizira patnju i odricanje). I u Hrvatskoj se danasnji dan obiljezava velikim procesijama kriznog puta, a zasigurno jedna od najpoznatijih je ona na Hvaru. U povodu danasnjeg dana na televiziji ce se emitirati i veliki kino-hit Mela Gibsona "Pasija".
Iako u svijetu postoje razliciti obicaji velicanja tog posebnog dana to samo pokazuju kako se, iako razliciti, narodi cijelog svijeta objedinjuju u iskazivanju pocasti sinu Bozjem.




http://www.kodzlaje.com/images/webmaster/eyes%20dole.gif
View User's Profile E-Mail User Visit User's Homepage View All Posts By User U2U Member
eye4eye
otrov za zene
***************

Avatar

Avatar


Posts: 32767
Registered: 15-11-2005
Location: treci kamen od sunca
Member Is Offline

Mood: :vraglola:

[*] posted on 15-4-2006 at 07:31 Reply With Quote
u susret



http://www.hrt.hr/arhiv/uskrs/slike/naslov.jpg



http://www.hrt.hr/arhiv/uskrs/slike/vsubota.jpg




Velika subota dan je Isusova pocinka u grobu. No, prije pola noci slavi se Isusovo uskrsnuce, tzv. Vazmenim bdjenjem. U nas su se jos zadrzali obicaji da obredi priprave za Uskrs pocinju ujutro na Veliku subotu.
Poljica kraj Omisa - Bila subota (download)
http://zlatkoba.wolf.hr/webmaster/my%20butt/KLIKNI%20OVDJE.png
Sada se oni slave u kasno popodne ili na vecer, a zovu se Vazmeno bdjenje. Ono pocinje blagoslovom vatre ispred crkve, a zatim slijedi povorka i pozdrav uskrsnoj svijeci koja predstavlja Krista, biblijska citanja koja razotkrivaju svu povijest spasenja, blagoslov krsne vode te misa za proslavu uskrsnuca. Sve te sastavnice Vazmenog bdjenja nemaju odjeka u narodnim obicajima, ali se u njima prije svega ocituje blagoslov ognja i proslava dogadjaja uskrsnuca.

Blagoslov svijece i ognja (download)
http://zlatkoba.wolf.hr/webmaster/my%20butt/KLIKNI%20OVDJE.png
Zavrsetak cuvanja Kristova groba (download)
http://zlatkoba.wolf.hr/webmaster/my%20butt/KLIKNI%20OVDJE.png

Naime, hrvatski su se teolozi zauzeli za rijec vazmeno, jer je rijec uskrs preuska, ne obuhvaca sve presudne dogadjaje iz Isusova otkupiteljskog djela: muku, smrt, uskrsnuce, uzasasce i slanje Duha Svetoga. Rijec Vazam ukljucuje dogadjaje od Velikog cetvrtka do Uskrsa u najuzem smislu, a u sirem ukljucuje sve sto Crkva slavi od pocetka korizme pa sve do Duhova: korizma podsjeca na Isusov post kroz 40 dana u pustinji, Veliki cetvrtak spomen je na Posljednju veceru i na uhicenje u Maslinskom vrtu, Veliki petak na osudu i smrt, a Velika subota je dan mirovanja koje Vazmenim bdjenjem prelazi u veliki obrat, u iznenadjenje Isusova uskrsnuca; ono se od davnina slavilo u uskrsnoj noci. Taj veliki obrat uskrsnuca slijedio je Isusovo uzasasce i slanje Duha Svetoga, koje spominjemo 50 dana poslije Uskrsa, na blagdan Duhova.
Narodni velikosubotnji obicaj o obnovi kucne vatre u najuzoj je vezi s prvim crkvenim obredom na Veliku subotu, naime blagoslovom vatre pred ulazim vratima u crkvu. Blagoslov vatre podsjeca na goruci grm iz kojega je Bog govorio izraelskom vodji Mojsiju i otkrio svoje ime: "Ja sam koji jesam". Od te vatre svecenik pali uskrsnu svijecu koja oznacava uskrslog Krista.

Poljica kraj Omisa - paljenje uskrsne svijece (download)
http://zlatkoba.wolf.hr/webmaster/my%20butt/KLIKNI%20OVDJE.png

U sjeverozapadnoj Hrvatskoj cest je obicaj uskrsnih krijesova - vuzmenki. U mnogim nasim krajevima ljudi pripravljaju pred crkvom pravu gomilu drva koju onda pale kresanjem kamena o kamen, a ne suvremenim upaljacem ili sibicom. No prije je svecenik palio vatru tako da je potpaljivao gubu - koja raste po panjevima i na starom drvecu - i zatim naslagana drva. Postojao je jos stariji obicaj da se vatra izaziva i guba pali trenjem drveta o drvo; to je tzv. ziva ili sveta vatra. Kad je zavrsio blagoslov vatre i narod usao u crkvu, onda bi djecaci ili momci palili svoj komad gube na blagoslovljenoj i nosili kuci da ponovno potpale vatru na vlastitom ognjistu. Domacica bi prije potpuno ugasila vatru u kuci, ocistila pec. Sve je to izraz zelje da i u kuci gori "sveta vatra". Premda je takvo odrzavanje vatre na ognjistu bila pretkrscanska tradicija, vremenom je to u Evropi i kod Hrvata postao opci crkveno-narodni obicaj s jasnim krscanskim znacenjem: svetu vatru koju je Bog zapalio medju ljudima treba donijeti u svaki dom, tj. Bog neka bude prisutan u kuci.

Vrlika - obilazak tvrdjave "Prozor" iznad Vrlike (download)
http://zlatkoba.wolf.hr/webmaster/my%20butt/KLIKNI%20OVDJE.png

DOWNLOAD REAL VIDEO http://www.hrt.hr/arhiv/uskrs/slike/realvideo.gif
http://zlatkoba.wolf.hr/webmaster/my%20butt/link%20.png

http://www.hrt.hr/arhiv/uskrs/slike/slika-subota.jpg




http://www.kodzlaje.com/images/webmaster/eyes%20dole.gif
View User's Profile E-Mail User Visit User's Homepage View All Posts By User U2U Member
eye4eye
otrov za zene
***************

Avatar

Avatar


Posts: 32767
Registered: 15-11-2005
Location: treci kamen od sunca
Member Is Offline

Mood: :vraglola:

[*] posted on 16-4-2006 at 07:52 Reply With Quote


http://www.hrt.hr/arhiv/uskrs/slike/proslava.jpg




Slavljenje Uskrsa iskazuje se slojevito. Krscani ga, naravno, najprije dozivljavaju kao sredisnji dogadjaj povijesti spasenja i kao navjestaj vlastitoga uskrsnuca. Stoga ga slave svojim okupljanjima u crkvama, nastavljaju ga slaviti u svojim domovima, a narodni obicaji upozoravaju na to kako se nekoc, a jos i danas, slavi u javnosti.

Isus je uskrsnuo (download)
http://zlatkoba.wolf.hr/webmaster/my%20butt/KLIKNI%20OVDJE.png

Samo ime blagdana - Uskrs - namece pitanje: odakle naziv Uskrs? Rijec je puna poruke jer upozorava na veliki preobrat u Isusovu zivotu koji nije zavrsio smrcu na krizu. Istodobno razotkriva odjek toga preobrata u stvaranju zajednice Isusovih ucenika, na krstenje, pa valja vidjeti tu vezu izmedju Uskrsa i krstenja, ali i slavljenje Uskrsa i krstenja svake nedjelje. Tako ime Uskrs naglasava dvostruku poruku: istice sam dogadjaj uskrsnuca jer Isus je ziv, a bio je mrtav; zatim upozorava da njegovim uskrsnucem pocinje novi poredak, novi zivot za ljude; za sve one koji se krste, jer oni postaju dionici Isusove sudbine; oni se, naime, "kriste". Povezanost, pak, Uskrsa s prethodnom povijesti spasenja izrice i ime Vazam ili Vuzem, cest naziv toga blagdana u nekim hrvatskim krajevima.

Krist iz groba ustade (download)
http://zlatkoba.wolf.hr/webmaster/my%20butt/KLIKNI%20OVDJE.png

Odjek slavljenja Uskrsa u javnosti potvrdjuju nekadasnji i suvremeni uskrsni obicaji: npr. uskrsna jaja, uskrsni krijesovi, ophod tzv. raspetnika, blagoslov jela, sibanje i polijevanje vodom, sklapanje posestrimstva te uskrsna kola. Ti obicaji, ako i imaju pretkrscansko podrijatlo, bitno su uvjetovani slavljenjem Uskrsa i danas podsjecaju na Uskrs. Brojem su uskrsni obicaji siromasniji od bozicnih, ali su crkveniji od njih. Svakako, temeljno im je usmjerenje povecati slavljenje Uskrsa, posebno obiteljsko blagovanje, a zele i potaknuti na uskrsno cestitanje i tako obnoviti dobre odnose medju rodjacima, susjedima i ostalim bliznjima. Obicaj sklapanja posestrimstva znak je uskrsnog krscanskog bratstva medju ljudima pa ima duboku socijalnu poruku i vrijednost. Sve bi to trebalo imati odjeka i u obicaju i u uskrsnom cestititanju.

DOWNLOAD REAL VIDEOhttp://www.hrt.hr/arhiv/uskrs/slike/realvideo.gif
http://zlatkoba.wolf.hr/webmaster/my%20butt/link%20.png



http://www.hrt.hr/arhiv/uskrs/slike1/nasi-slikari/croata-uskrsnuce.jpg




http://www.kodzlaje.com/images/webmaster/eyes%20dole.gif
View User's Profile E-Mail User Visit User's Homepage View All Posts By User U2U Member
eye4eye
otrov za zene
***************

Avatar

Avatar


Posts: 32767
Registered: 15-11-2005
Location: treci kamen od sunca
Member Is Offline

Mood: :vraglola:

[*] posted on 15-8-2006 at 10:18 Reply With Quote
15.08. Velika Gospa



http://www.sinj.com.hr/vijesti/slike/gospa.jpg
Medju najomiljelije marijanske pucke blagdane spada danasnji: Marijino uznesenje na nebo. Tko god moze, za Veliku Gospu nastoji hodocastiti u koje marijansko svetiste. Zato su nasa marijanska svetista toga dana puna prostenjara, sva raspjevana u dragoj hodocasnickoj pjesmi, ozarena ne samo ljetnim suncem nego jos vise zarom, molitvom i poboznoscu. Bozji je narod onim svojim vjernickim osjetilom osjetio da je to dan Marijine slave i zato u molitvi, pjesmi, djelima poboznosti daje oduska svojoj radosti.

Teologija nas uci da je Marijino uznesenje dusom i tijelom na nebo kruna njezina bogomajcinstva, vjecnog djevicanstva i bezgrjesnog zaceca. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo po zavrsetku njezina zemaljskoga zivota proglasio je clankom vjere 1. studenoga 1950. papa Pio XII. Iako je ta dogma proglasena tek u novije vrijeme, njoj prethodi duga tradicija, stara gotovo kao i sama Crkva.

Sveti Epifanije u cetvrtom stoljecu prvi je istocni otac koji govori izricito o Marijinu uznesenju na nebo. On pise: "Kako je moguce da Marija svojim tijelom ne posjeduje nebesko kraljevstvo, ona koja nije ucinila u tijelu nikakvo ruzno djelo, vec je ostala bezgrjesna?" Prema njemu razlozi bi Marijinom uznesenju na nebo i u tijelu bili u njezinoj potpunoj bezgrjesnosti. Na njoj se prvoj i u punini ispunilo sesto blazenstvo: "Blago onima koji su cista srca jer ce Boga gledati!" (Mt 5,8).

Sveti Grgur Turonski († 593) prvi je zapadni crkveni pisac koji izricito govori o Marijinu uznesenju na nebo.

Sveti Modest, jeruzalemski patrijarh († 634), uci izricito ovo: "U nebesku loznicu ulazi ona koja postade preslavna zarucnica hipostatske unije dviju naravi u Kristu… Zbog toga je Marija, buduci preslavna majka Krista Spasitelja, nasega Boga koji je davalac zivota i besmrtnosti, ozivljena od njega samoga, sudionica s njime kroz sve vjekove u neraspadljivosti, a on ju je probudio iz groba i uzeo k sebi onako kako on jedini zna."

Sveti German, carigradski patrijarh († 733), u prilog Marijina uznesenja navodi ove razloge: "Kako bi smrt mogla progutati onu, uistinu preblazenu, koja je slusala Bozju rijec, bez pozude i sudjelovanja muza zacela osobu Bozje Rijeci, rodivsi je bez boli te koja se posve sjedinila s Bogom? Kako bi raspadljivost mogla zahvatiti ono tijelo od kojeg je dosao zivot? Te se stvari protive i potpuno su tudje dusi i tijelu koje nosijase Boga..."

Sveti Ivan Damascanin († 749) ostavio nam je tri govora o usnucu BD Marije, a koja su pod dogmatskim vidom izuzetno vazna. U drugome od njih kaze: "I tako je presveto tijelo polozeno u veoma lijep i bogat grob, a odande nakon tri dana odneseno u nebeske satore."

Sveti Bernard († 1153) u svom govoru o uznesenju kaze: "Djevica, uzlazeci danas slavna na nebo, bez sumnje umnozava obilno uzitke gradjana.

Mozemo misliti kakva je bila njihova slava kad su zasluzili cuti njezin glas, vidjeti lice te uzivati blazenu prisutnost?" Sveti Toma Akvinski († 1274) naucava: "Zbog grijeha su covjeku bila dana tri prokletstva… Od treceg je bila netaknuta Blazena Djevica, jer je s tijelom bila uznesena na nebo."

Veliki srednjovjekovni propovjednik sv. Antun Padovanski († 1231) u jednoj propovijedi na Veliku Gospu kaze: "Gospodin je uskrsnuo kad je uzasao s desne Oca. Uskrsnula je i skrinja njegova posvecenja, kad je na ovaj dan Djevica Majka bila uznesena u vjecnu loznicu…"

Od XIII. stoljeca pa dalje citava je krscanska tradicija jednodusna u vjerovanju u Marijino uznesenje na nebo dusom i tijelom. Uceni papa Benedikt XIV. u XVIII. stoljecu, raspravljajuci o blagdanima Majke Bozje, pise: "Tkogod se potrudi da prouci stare dokumente, u kojima se ovaj blagdan naziva usnuce, naci ce ovaj odgovor: usnuce je i uznesenje jedna te ista stvar." Spomenut cu i velikog poboznika i teologa kardinala Newmana. Njemu je svetkovina Marijina uznesenja bila narocito draga. On bi svaki put kad bi u Lauretanskim litanijama ponavljao zaziv "Ruzo otajstvena", i sam krilima duha zaleprsao u nebo slijedeci onamo Mariju uznesenu.

O tome pise ovako: "Marija je otajstvena ruza, a to znaci tajanstvena i sakrivena, jer to oznacuje pojam rosa mystica. Zasto na zemlji ne cujemo da bi Marijan grob bio ovdje ili ondje, meta hodocasca, niti se oznacavaju i izlazu - kao u slucaju svetaca - Marijine relikvije?

Ako pak postoji koje tijelo - prije svakog drugog dostojno da mu bude posvecena narocita paznja - onda bi to bilo upravo tijelo nase Gospe.

Zasto je Marija uvijek bila tako sakrivena ruza? Zar je lako prihvatljivo da bi oni koji su bili tako puni postovanja i brige za tjelesa svetaca i mucenika, zanemarili nju, Kraljicu mucenika i Kraljicu svetaca, samu Majku nasega Gospodina? To je nemoguce.


Zasto je ona, dakle, ruza tako sakrivena? Razlog je u sebi jasan: njezino je sveto tijelo na nebu: ono je dignuto sa zemlje." Istini za volju, u Newmanovo tumacenje valja unijeti neke neznatne ispravke koji njegov nauk u biti ne mijenjaju. Na brdu Sionu u Jeruzalemu nalazi se crkva Marijina usnuca iz novijeg doba, gdje je Marija, prema predaji, usnula u Gospodinu. Nedaleko pak od Getsemanija nalazi se njezin grob, danas crkva u rukama pravoslavaca. Dakako da je i prema pravoslavnoj i katolickoj predaji taj grob prazan jer je Marija, ne samo dusom, vec i tijelom uznesena na nebo.

II. vatikanski sabor u osmom poglavlju Uredbe o Crkvi doslovno navodi rijeci dogmatske bule o Marijinu uznesenju Pija XII.: "Napokon je Bezgrjesna Djevica, sacuvana cista od svake ljage istocnoga grijeha, ispunivsi tijek zemaljskog zivota, s dusom i tijelom bila uznesena u nebesku slavu." A zatim izrice kristolosku svrhovitost te Marijine povlastice ovim rijecima: "Ona je od Gospodina bila uzvisena sa svojim Sinom, Gospodarom gospodarâ i pobjednikom nad grijehom i smrcu."

Veliki pobornik za proglasenje dogme o Marijinu uznesenju, nas zemljak o. Karlo Balic, koji je po nalogu Pija XII. skupljao dokumentaciju Svjedocanstva o uznesenju BD Marije iz svih stoljeca, Rim 1948-1950., tumaceci navedeni saborski tekst, naglasava kristoloski vid dogme o Marijinu uznesenju. On doslovno kaze: "Krist, pobjednik grijeha i smrti, zadobiva u Mariji najvecu od svojih pobjeda izuzimajuci je od grijeha i dajuci joj unaprijed - tj. prije opceg uskrsnuca tjelesa - proslavu u dusi i tijelu. Time je Marija, uzeta na nebo, jamstvo buduceg uskrsnuca i proslave svih onih koji vjeruju u Krista, a zbog toga isti motiv nade i utjehe za Bozji narod u ocekivanju parusije."

O tome nam govori i II. vatikanski sabor. "Medjutim, Isusova Majka, kao sto je, tijelom i dusom vec proslavljena na nebu, slika i pocetak Crkve kakva ima biti u buducnosti, tako i na ovoj zemlji, dok ne dodje dan Gospodnji, svijetli putujucem Bozjem narodu kao znak pouzdane nade i utjehe" (Svjetlo narodâ, br. 68).

O. Karlo Balic misli da nauk i dogma o Marijinu uznesenju baca svjetlo i na teologiju o posljednjim stvarima, ukoliko ce u Kristu i po Kristu doci do konacne i savrsene proslave citavog covjeka i svega stvorenja, kad dodju nova zemlja i nova nebesa. Slaveci ovu veliku Marijinu svetkovinu, kao uostalom i druge njezine blagdane i spomendane, mozemo se s pravom pitati: a kakve veze Marija ima s danasnjim svijetom, sto mu ona moze dati? Tim se pitanjem pozabavio na medjunarodnom Marijanskom kongresu u Zagrebu u svojoj konferenciji, sto ju je odrzao 12. kolovoza 1971., i nadbiskup Malines-Bruxellesa, belgijski primas kardinal Suenens. Uocivsi ponajprije covjekov silni napredak na podrucju znanosti i tehnike, koji sa sobom nosi ne samo prednosti vec i vrlo moguce strahote, nastavio je ovako: "Danasnjem je svijetu potreban susret s licem njegova Spasitelja i licem njegove Majke. Svijet je sit ideologija i filozofija koje, kakav god bio njihov prilog, ne odgovaraju ipak na njegovu zivotnu potrebu, na njegova bitna pitanja: koji je konacno posljednji smisao covjekove avanture i moga zivota ovdje na zemlji? [to se nalazi s onu stranu smrti, makar se ona po volji umjetno odgadja? Eto, u tome se nalazi covjekov istinski nemir i o cemu se covjecanstvo pita. Na ta nam je pitanja po svaku cijenu potreban odgovor. Nije dosta samo umnozavati sredstva za zivot i unapredjivati tehniku; covjek ima jos dublju potrebu da zna razlog zasto zivi, kako to veoma dobro rece kardinal Marty.

Nedavno sam upitao njemackog teologa Karla Rahnera kako tumaci opadanje marijanske poboznosti u Crkvi? Njegov odgovor zasluzuje paznju: Odvise krscana, kakva god bila njihova religiozna pripadnost, ima teznju da od krscanstva ucini ideologiju, apstrakciju. A apstrakcijama nije potrebna majka.

Ono sto Marija nudi svijetu danas jest ziva i konkretna stvarnost Spasitelja svijeta u njegovu utjelovljenju. Ona nas tjera na vjeru u Krista, ali ne onakvoga kakvim ga katkad i nesvjesno zamisljamo, kao bice koje je djelomicno Bog i djelomicno covjek, vec kao bice koje je potpuno bozansko i potpuno ljudsko. Marija je cuvarica stvarnosti utjelovljenja."

Uvrstimo se, dakle, i mi u dugu povorku Marijinih hodocasnika i onih danas i onih iz proslosti; i onih ucenih, koji su o njezinu uznesenju tako uceno i tako lijepo raspravljali, i onih neukih s krunicom u ruci i s pjesmom na usnama, koji srcem slave najljepsi Marijin dan.:amen:




http://www.kodzlaje.com/images/webmaster/eyes%20dole.gif
View User's Profile E-Mail User Visit User's Homepage View All Posts By User U2U Member
smonny
cvrcnuta
***************

Avatar

Avatar


Posts: 16501
Registered: 17-11-2005
Location: cardak
Member Is Offline

Mood: izvidjacko :trazi:

[*] posted on 23-9-2006 at 20:00 Reply With Quote
Muslimani diljem svijeta slave Ramazan



Muslimani sirom svijeta, njih oko milijardu, ovaj vikend iscekuju pocetak Ramazana, islamskog svetog mjeseca tijekom kojeg ce postiti i drzati se drugih propisanih ogranicenja.

Muslimani vjeruju da se proroku Muhamedu Kuran objavio u vrijeme mjeseca Ramazana, te se post tijekom tog mjeseca, uz vjeru, molitvu, milosrdje i hodocasce u Meku, smatra jednim od pet stupova islama.

Muslimani se pridrzavaju lunarnog kalendara, te se zato pocetak Ramazana svake godine pomice za 11 dana u odnosu na gregorijanski kalendar.

Ramazan zavrsava nakon 30 dana, kada se pojavi mladjak.

Pocetak se odredjuje promatranjem mjesecevih mjena, pa cesto varira od jedne zemlje do druge.

Saudijska Arabija i druge zemlje Perzijskog zaljeva zapocet ce s Ramazanom u subotu, dok ce se pocetak svetog mjeseca u Egiptu, Alziru i Omanu obiljeziti u nedjelju.

U Libiji zapocinje u subotu jer, kako je rekao libijski vodja Moamer Gadafi, Libija zna kad Ramazan pocinje i zavrsava jer stuje pravi islam, lisen sektastva.

http://www.net.hr/2002/12/05/0078007.17.jpg




http://www.kodzlaje.com/images/razno/rslike/proudtobebosnian.gif
View User's Profile View All Posts By User U2U Member
eye4eye
otrov za zene
***************

Avatar

Avatar


Posts: 32767
Registered: 15-11-2005
Location: treci kamen od sunca
Member Is Offline

Mood: :vraglola:

amen.gif posted on 1-11-2006 at 10:12 Reply With Quote
blagdan Svih svetih



http://www.milanbandiczagreb.com/Portals/4/Blog211.jpg
Danas, Crkva na putu, u zivotnoj borbi, slavi onu koja se nalazi vec u trijumfu, u konacnoj nebeskoj slavi. Nemoguce da slavi svakog pojedinog u slavi, Crkva »jednom svetkovinom casti sve svete« – kako to lijepo izrice i molitva danasnje svetkovine. Njihovo je mnostvo veliko, kako to svjedoci i sv. Ivan u svom Otkrivenju kad kaze: »Vidjeh: evo velikog mnostva, sto ga nitko ne mogase izbrojiti, iz svakoga naroda gdje stoji pred prijestoljem.« U tom se mnostvu nalaze i toliki sinovi i kceri iz nasega naroda, medju njima, vjerujemo, i zagrebacki pomocni biskup, sluga Bozji dr. Josip Lang, koji je umro bas na danasnji dan. Sve to silno, neprebrojivo mnostvo u radosti stoji »pred licem Jaganjca«.

Gospodin je u svome govoru na gori svecano obecao i zajamcio blazenstvo svima siromasnima u duhu koji nisu robovi prolaznih dobara, krotkima, onima koji gladuju i zedjaju za pravdom, milosrdnima, onima koji su cista srca, tolikima u povijesti progonjenima zbog pravde, tolikima potlacenima, obespravljenima, oklevetanima. Svemocno javno mnijenje koje ovdje cini tolike nepravde, s onu stranu groba bit ce osudjeno, raskrinkano, a njegovim ce zrtvama cast i sloboda zauvijek biti vracene. Svi koji su vjerovali u Kristova blazenstva bit ce doista i blazeni. Svi koji su morali gledati kako zlo trijumfira nad dobrom, nepravda nad pravdom, ropstvo nad slobodom, klicat ce zbog konacnog trijumfa dobra nad zlim.

Podrijetlo svetkovine Sviju svetih valja traziti na Istoku vec tamo u IV. stoljecu. Ondje se u Antiohiji slavio blagdan svih svetih mucenika na prvu nedjelju po Duhovima. U VI. je stoljecu isti blagdan na isti dan uveden i u Rimu, a 100 godina kasnije papa Bonifacije IV. stavio ga je na 13. svibnja, dan u koji je poganski hram Pantheon, posvecen svima bogovima, pretvorio u crkvu na cast Bogorodici i svima svetim mucenicima. I tako je taj nekadasnji poganski spomenik dobio naziv: »Sancta Maria ad Martyres« – crkva svete Marije i svetih mucenika.

Kako je poznato, Pantheon je vrlo originalna gradjevina s otvorenom kupolom kroz koju ulazi svjetlo. Na svetkovinu Svih svetih kroz taj je otvor padala u crkvu kisa rumeno zarkih ruza, lijep simbol svetih mucenika i njihove Kraljice. Bilo je to za vrijeme svecane svete mise. Papa Grgur IV. premjestio je god. 835. svetkovinu Sviju svetih na l. studenoga. Vjerojatno zbog jednostavne prikladnosti, kako to u XII. stoljecu svjedoci Ivan Beleth. Prikladnost se sastojala u tome sto je nakon zavrsene zetve i berbe bilo lakse osigurati hranu i pice za veliko mnostvo hodocasnika koji bi tom zgodom nagrnuli u Rim.

Glasoviti Alcuin, ucitelj cara Karla Velikoga, bio je jedan od velikih siritelja svetkovanja blagdana Sviju svetih. On je bio rodom iz Yorka u Engleskoj, a Kelti su vec u starini smatrali svetim prvi dan studenoga koji je po njihovu sudu oznacavao pocetak zimskoga godisnjeg doba. Neki zbog toga misle da je blagdan Svih svetih prebacen od 13. svibnja na 1. studenoga pod anglosaskim i franackim utjecajem, a ti su narodi bastinili opet neke tradicionalne religiozne obicaje starih Kelta.

Svetkovina je Sviju svetih jednako popularna kako u istocnoj tako i u zapadnoj Crkvi. Njezinu ljepotu neka nam u svome Govoru za nedjelju Sviju svetih posvjedoci u ime istocne Crkve njezin veliki srednjovjekovni teolog Gregorije Palamas. Njegov se utjecaj u istocnoj moze usporediti s utjecajem sv. Tome Akvinskoga u zapadnoj Crkvi. On je bas kao i Andjeoski naucitelj bio pravi mistik. Spomenimo da se Palamas rodio u Carigradu oko god. 1296., postao solunski nadbiskup oko god. 1340. te umro u tom gradu god. 1359. Evo nekoliko njegovih misli:

»Kad prorok u psalmu kaze: "Bog cini cudesne stvari u svojim svetima", onda dodaje: "On ce dati snagu i hrabrost svome narodu" (Ps 67,36). Promatrajte umom snagu tih prorocanskih rijeci. Bog ce citavom svom narodu dati snagu i odvaznost.

Bog nije pristran ni prema kome. Pa ipak on cini cudesa samo svojim svetima. Sunce s visine jednakim (…) obiljem prosipa svoje zrake na sve; no ipak mogu ga vidjeti samo oni koji imaju oci i koji ih nisu zatvorili: i samo se tim cistim pogledom svojih ociju raduju cistoci svjetla… Tako i Bog s nebeskih visina daje bogatstva svoje milosti. On sam je izvor spasenja i svjetla iz kojeg se vjecno slijeva milosrdje i dobrota. Pa ipak ne koriste se svi ljudi bez razlike njegovom snagom i miloscu da bi se savrseno vjezbali u kreposti i ostvarivanju cudesa, vec samo oni koji su svoje odluke proveli u djelo te koji su prokusani cinima svoje pripadnosti Bogu i svojom vjerom; oni koji su se potpuno odvratili od zla, prianjajuci cvrsto uz Bozje zapovijedi te upiruci pogled svoga duha u Krista, Sunce pravde.

Krist ne samo da nudi nebo onima koji se bore, vec ih i bodri ovim evandjeoskim rijecima: "Tko god mene prizna pred ljudima, priznat cu i ja njega pred svojim Ocem nebeskim" (Mt 10,32). Vidite, nikad ne mozemo ocitovati svoju vjeru i javno se opredjeljivati za Krista ako nismo od njega primili pomoc i snagu. A s druge opet strane nas Gospodin Isus Krist u buducem vijeku nece govoriti nama u prilog i nece nas predstaviti svome Ocu ako u nama nije naisao na povod da bi nas tamo gore sjedinio s njime.

Ukoliko je Bozji sluga, svaki se izmedju svetaca u svom prolaznom zivotu i pred smrtnicima izjasnjava za Krista. On to cini u kratkom razmaku vremena i u prisutnosti maloga broja ljudi. A nas ce se Gospodin Isus Krist, koji je Bog te gospodar neba i zemlje, izjasniti za nas u svijetu vjecnosti, pred Bogom, svojim Ocem, okruzen andjelima i arkandjelima i svim nebeskim silama, u prisutnosti svih ljudi, poslije Adama sve do konca vjekova. Jer svi ce uskrsnuti i pojaviti se pred Kristovim sudistem. Dakle, u prisutnosti sviju i pred pogledom sviju on ce uciniti da njegovi budu prepoznati, on ce proslaviti i okruniti one koji su mu do kraja pokazali svoju vjeru.«

Palamasovo se razmisljanje potpuno poklapa s Ivanovim Otkrivenjem u kojem stoji: »Pobjednik ce tako biti obucen u bijelu haljinu; njegova imena sigurno necu "izbrisati iz knjige zivota"; stovise, njegovo cu ime priznati pred svojim Ocem i njegovim andjelima« (3,6).

Kao gradu za duhovno razmisljanje na danasnju svetkovinu i sutrasnji spomendan vjernih mrtvih navodim nekoliko misli i iz bogate ostavstine pokojnoga pape Pavla VI. On je u podnevnom nagovoru prije Andjeoskog pozdravljenja vjernicima, okupljenima na Trgu sv. Petra u Vatikanu, na danasnji dan god. 1965. rekao: »Vi i danas zelite nas pozdrav i nas blagoslov. Dat cemo vam ih rado razmisljajuci kako ova dva dana – blagdan svetih i spomendan pokojnih – prakticki zakljucuju ciklus liturgijskih blagdana godine te pruzaju veoma spasonosne misli koje nase razmisljanje prenose sa scene ovoga svijeta na onu buducega.

Misao na sve svete potice nas na razmisljanje kako nas zivot mora biti svet i dobar, shvacen u funkciji buducega zivota te kako imamo odgovornost da ga postignemo. Spomen na mrtve ispunja nas potresenoscu zbog tolikih uspomena i ozbiljnih razmisljanja koja su povezana s mislju na smrt. Molimo za nase pokojne, ali i za njihovu duhovnu pomoc!

Gospa, Kraljica neba, neka primi te nase molitve te od njih nacini most izmedju sadasnjega i onoga buducega zivota; neka nam bude Majka i u nebeskom zivotu!«

U zelji da za danasnju svetkovinu imamo, zaista, blagdanski obilan duhovni stol, navest cemo nekoliko misli i iz knjige velikoga francuskog teologa, isusovca Henrija De Lubaca. Te su misli uzete iz knjige Paradoks i tajna Crkve. One se odnose na svetost sutrasnjice.

»Tko je mogao predvidjati ono jedinstveno sto ce dati jedan Augustin, jedan Franjo Asiski, jedan Ignacije Lojolski? Isto tako nitko od nas ne moze se danas ozbiljno uputiti u avanturu da opise znacajne crte koje ce obiljezavati svece sutrasnjice…

Buduci pak da je nase doba izvrgnuto promjenama vise od svih drugih te ga goni vrtoglavi vihor, predvidjanja o tom predmetu cine mi se danas dvostruko nemoguca. To ne bi znacilo samo racunati bez Duha, koji je u svojim iznasascima uvijek nepredvidiv; vec to bi znacilo spekulirati o znacajkama i potrebama jednoga razdoblja cija nam sutrasnja situacija izmice… Valja se, dakle, vec unaprijed uvjeriti da svetac sto ga ocekujemo nikako nece biti u skladu s nasim pojmovima, nasim prognozama ili nasim zeljama. Kad on bude prisutan, mozda ce nas sokirati, iznenaditi. Ako ga Bog bude podigao u nasoj sredini, mozda cemo biti u napasti da ga odbacimo… No on ce imati svoju ’osvetu’.

Govorimo o buducnosti. No ono sto zelim reci upravo je dio povijesti koji uvijek pocinje iznova... Kako god svetac morao biti razlican od svojih brojnih prethodnika, on ce ipak reproducirati njihove bitne crte. On ce biti siromasan, ponizan. Posjedovat ce duh blazenstava. nece proklinjati, a ni laskati. On ce jednostavno ljubiti. On ce Evandjelje uzeti doslovno, tj. sa svom njegovom strogoscu. Tvrda ce ga askeza osloboditi od njega samoga. On ce bastiniti svu vjeru Izraela, ali dozivajuci si u svijest da je ona prosla kroz Isusa. On ce uzeti na se kriz svoga Spasitelja i truditi se da ga slijedi.

Za nase osrednje covjecanstvo njegov zivot nece biti primjer i poticaj. Podvrgnut pogrjesivosti kao svaki drugi covjek, on, poucljiv prema Duhu, imat ce onaj dar duhovnog rasudjivanja sto je obecan Zarucnici – svetoj Crkvi – te se nece vise plasiti ni najkorjenitijih obnova, no ne dajuci se zavesti ni laznim novotarijama. Kao i toliko njegovih prethodnika, odgovarajuci novim djelima, novim situacijama, on ce biti branitelj i oslonac potlacenih. Mozda ce jednako tako biti voda ljudi. Mozda ce biti doveden do toga da osnuje i ne htijuci neki novi institut takvoga stila koji ce nas u prvi mah zacuditi. Mozda ce i u drustvu igrati ulogu pa ce se na tisuce trubalja javnoga misljenja baviti njime. Mozda ce, naprotiv, biti i izoliran; mozda ce zivjeti od mase nezapazen. Mozda ce njegova okolina gledati na njega kao na anakronizam, na nesto sto spada u proslost. Mozda ce biti neshvacen, izdan, ostavljen od svojih: a tako je uvijek i s jednostavnom ljudskom istinom Evandjelja. Pod oblicima i u prilikama koje ne mozemo predvidjeti, on ce se ukopati u tajnu patnje, u predanje, u onu intimnu osamljenost – u odvratnost prema grijehu. On ce takodjer biti drugi Krist: ne covjek koji bi htio nadmasiti Krista, vec naprotiv covjek ciji ce sav ideal, sav zivot biti da se Njemu suoblici.

Dakle, po njemu ce kao i po njegovu Ucitelju te u potpunoj ovisnosti o Ucitelju prosijevati Bozje lice…«


Predrasude vezane uz blagdan Svih svetih
PREDRASUDA BR 1
-blagdan Svih svetih je dan mrtvih
Nazalost vrlo, vrlo cesto spominjemo 1. studenog, odnosno blagdan Svih svetih kao "Dan mrtvih". Kako je doslo do tog velikog nesporazuma tesko je reci - ili zbog neznanja ili zbog nedostatka vjere ili zbog pogresnog tumacenja tradicije...
U krscanstvu NEMA DANA MRTVIH, jer nema mrtvih. Ljudska dusa je besmrtna, njen zivot se nakon smrti mijenja ali ne prestaje i zato postoji Dusni dan koji se slavi nakon Svih svetih i koji je posebno posvecen molitvi i sjecanju na pokojne.

PREDRASUDA BR.2
- blagdan Svih svetih je zajednicki blagdan svih svetaca koje je Crkva do danas proglasila svetima
Blagdan Svih svetih posvecen je svim ljudima koji su dosli do svetosti BEZ OBZIRA JE LI IH CRKVA PROGLASILA SVETIMA ili ne. Postoji puno vise svetih ljudi koje nikad nismo upoznali ili culi za njih nego onih koje je Crkva proglasila svetima. Proglasavanje svetim nekog covjeka nije "evidentiranje svetaca" nego izdvajanje pojedinaca koji su poznati kao sveti i koje mozemo smatrati svojim uzorima, uciteljima i iskazivati im stovanje. Buduci da je nemoguce sve svete ljude poznavati i proglasiti svetima njihov zajednicki blagdan je 1. studenoga.

PREDRASUDA BR. 3
- sveci su bili savrseni ljudi, ljudi bez mane
Mi vrlo rado vjerujemo u takve "istine" jer onda lako zakljucimo da takvo nesto nije za nas pa smo "mirni". A sveci su imali i svoje mane i svoje slabosti i nisu uopce lako dosli do svetosti, ali nisu odustajali. Njihova ljubav prema Bogu i ljudima bila je jaca od njihovih nedostataka, bila im je pokretac u svakoj borbi sa sobom, vodila ih je u njihovom duhovnom rastu i u njihovim djelima, tako da su mogli unatoc svemu biti nositelji Bozjeg svjetla u svijetu.




http://www.kodzlaje.com/images/webmaster/eyes%20dole.gif
View User's Profile E-Mail User Visit User's Homepage View All Posts By User U2U Member
eye4eye
otrov za zene
***************

Avatar

Avatar


Posts: 32767
Registered: 15-11-2005
Location: treci kamen od sunca
Member Is Offline

Mood: :vraglola:

[*] posted on 24-12-2006 at 23:12 Reply With Quote
Tradicionalni bozicni obicaji u Rvackoj



http://img518.imageshack.us/img518/2595/jaslice0350ss3.jpg
Hrvatima je Bozic sigurno jedan od najvaznijih blagdana u godini. Da je tako, dobro se vidi iz cijelog niza obicaja koje Hrvati prakticiraju u pripremi za Bozic, a onda i za sam blagdan Isusova rodjenja.
U nekim krajevima Hrvatske pripreme za Bozic pocinju vec na Sv. Katarinu i traju mjesec dana. Narodna predaja i kultura sadrze velik broj bozicnih pjesama, slika i ostalih umjetnickih djela. Sve to govori koliko je Bozic utkan u zivot naseg covjeka i vjernika.
Danas, kad je poanta Bozica sve vise u darivanju i primanju darova te komercijalzaciji ovog blagdana, posebno treba zastiti i gajiti obicaje koji su u skladu s hrvatskom vjernickom bozicnom tradicijom.
Velika vecina hrvatskih obicaja, koji su vezani uz Bozic, nastala je na selu i trebala bi proci odredjenu prilagodbu kako bi se "priblizila" gradskom zivotu i shvacanju Bozica.
Na taj nacin bi se sacuvala tradicija, a moglo bi se opravdano govoriti o pojmu "hrvatskog Bozica" i u suvremenom kontekstu.


Advent
Adventski vijenac se plete od zimzelenog lisca i grancica na nacin da nema pocetka ni kraja, sto oznacava vjecnost Boga. U vijencu su cetiri svijece koje, osim cetiri nedjelje, predstavljaju stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svrsetak. Prve nedjelje Adventa pali se prva svijeca i tako redom da do Bozica gore sve cetiri.
Crkvena priprava za Bozic zove se Advent ili Dosasce i pocinje s prvom nedjeljom Adventa.

Adventski vijenac se plete od zimzelenog lisca i grancica na nacin da nema pocetka ni kraja, sto oznacava vjecnost Boga. U vijencu su cetiri svijece koje, osim cetiri nedjelje, predstavljaju stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svrsetak. Prve nedjelje Adventa pali se prva svijeca i tako redom da do Bozica gore sve cetiri.


Prije su iskljuciva oznaka Adventa bile mise zornice, a danas je tu ulogu vise pruzeo adventski vijenac, koji se posebno koristi u gradskim sredinama. Na zornice se gledalo kao na jos jedan oblik "zrtve", uz post i nemrs koji su cesti u adventu, te se o njima moze govoriti kao o cetverotjednom odricanju od sna. Advent je vrijeme kad vjernici pristupaju ispovijedi i precesti, a to je zbog toga da bi se u sam blagdan uslo ciste duse i u vjernickom raspolozenju. Osim toga, zbog ispovijedi i pricesti Bozic ima znacenje obnove i novog poticaja u vjernickom zivotu. Bozicni krug hrvatskih obicaja pocinje s vremenom Adventa, a zavrsava sa Svijecnicom i danom Sv. Blaza.

Bozicni obicaji


http://img168.imageshack.us/img168/3727/adventcalendarmha9.jpg
Psenica - Na dan Sv. Barbare ili Sv. Lucije sije se psenica i priprema se zelenilo za ukras kuce i blagdanskog stola. Taj obicaj vuce korijene jos iz predkrscanskog razdoblja i svrha mu je bila blagoslov ljetine. U psenicu se u nas jos stavlja i svijeca koja se pali za Badnjak, a obicaj je i da se oko psenice ili svijece stavi traka s bojama hrvatske zastave.

Badnja vecera - Izbor hrane je takodjer specifican za bozicno razdoblje. Na Badnjak je obavezno postiti, a jede se tek za veceru kada je poseban izbor jela i pica koji se konzumiraju. Obicno su na jelovniku razne ribe, a nekako se ustalilo da to bude bakalar. Ta vecera mora zavrsiti u odredjeno vrijeme jer nakon nje cijela obitelj ide na polnocku. Od tuda i dolazi ime za Badnju vecer na kojoj bi se trebalo bdijeti i docekati Bozic.


http://www.croatianhistory.net/gif/bozic91.jpg
Badnja vecer -U proslosti (iako jos u ponekim selima
postoji takva tradicija) se u predvecerje Bozica u kuce unosio badnjak (badnjak je panj koji je grijao kucu kroz nekoliko dana) i slama. Kod unosenja slame i njezina rasprostiranja po podu kuce pjevale su se bozicne pjesme, a nakon Bozica se ta slama smatrala blagoslovljenom.
Vjerojatno najpoznatiji simbol Bozica je bozicno drvce koje se kiti na Badnjak. Danas se oko drvca okuplja cijela obitelj, a samo njegovo kicenje je posebni dogadjaj u svakom kucanstvu. Pod bozicno drvce se stavljaju darovi i jaslice s prikazom Isusova rodjenja.

Bozic - Na sam blagdan sredisnji dogadjaj je veliki i obilni rucak na kojem se obicno okuplja cijela obitelj. Tada se pjevaju i slusaju bozicne pjesme s kojima se ulazi u atmosferu Bozica kao blagdana vjerske obnove i Isusova rodjenja.

Bozicni tjedan - U bozicnom tjednu takodjer ima cijeli niz obicaja pa se tako na Ivanje blagoslivlja vino, a u proslosti se u tom tjednu (starohrvatski obicaj) "birao kralj" i ostali narodni duznosnici. Uz Bogojavljenje danas je vezan obicaj koledanja - cestitarski pohod od kuce do kuce, a skupa s tim se obavlja blagoslov kuca i stanova.

Bozic u datumima
25.11. - Sv. Katarina (najraniji pocetak pripreme za Bozic)
03.12. - prva nedjelja Dosasca (pocetak Adventa)
10.12 - druga nedjelja Dosasca
13.12. - Sv. Lucija (sadnja psenice)
17.12. - treca nedjelja Dosasca
24.12. - cetvrta nedjelja Dosasca, Badnjak
25.12. - Bozic
26.12. - Sv. Stjepan
27.12. - Sv. Ivan (blagoslov vina)
28.12. - Nevina djecica (sibanje)
06.01. - Bogojavljenje (koledanje), raskicenje bora
02.02. - Svijecnica
03.02. - Sv. Blaz (blagoslov grla), kraj bozicna kruga




http://www.kodzlaje.com/images/webmaster/eyes%20dole.gif
View User's Profile E-Mail User Visit User's Homepage View All Posts By User U2U Member
Merjem
Mystic
***********

Avatar

Avatar


Posts: 1391
Registered: 20-6-2006
Member Is Offline

Mood: Bez raspolozenja

[*] posted on 29-12-2006 at 18:32 Reply With Quote
Kurban-bajram



http://www.ikc-berlin.de/kbajram2006/kurban06.jpg

Kurban bajram (arap. عيد الأضحى Eid ul-Adha; turski: Kurban Bayramı) ili Hadzi-bajram je Islamski praznik prinosenja zrtve, najznacajniji islamski blagdan. On dolazi dva mjeseca i deset dana nakon ramazana.
Za ovaj blagdan ocevi i majke bogato daruju svoju djecu i najmlađu rodbinu, a zene pripremaju bogat objed za goste.
Muslimani Bajram docekuju u svojim domovima, a u zoru odlaze u dzamije na sabah-namaz, cekaju izlazak sunca i klanjaju bajram-namaz. Slijedi cestitanje. Zatim odlaze na groblja, te se potom vracaju u svoje domove gdje su pripreme za zrtvu Kurbana po pravilima serijata.
Prema vjerovanju, oko 2000 godine prije nove ere Bog je na zemlju poslao jednog svog roba na podrucju Sumera, u gradu Uru, kada su se ljudi pokoravali svojim idolima i kipovima koji im nisu mogli niti pomoci , a niti su im mogli ikako odmoci. Poslao ga je s Istinom u jednoga Boga. Taj covjek bio je Ibrahim ili Abraham. Njegov put nije bio lagan. Put istine posut je trnjem i teskocama raznih vrsta , pa tako sve do svoje najvise starosti , kada je vec gubio nadu , nije mogao dobiti sina sa svojom zenom Sarom. Tada su se odlucili na , u to vrijeme regularan obicaj , kako mu Sara nije davala djete, da nađe zenu koja ce mu dati djete. Bila je to Hagara li Hadzera i od nje rodio se je Ismail ili Ismae a.s. On ce biti praotac arapskog naroda. Ali Ibrahima a.s je cekalo veliko iznenađenje. Docekala su ga "trojica" i obavjestila da ce Sara roditi dijete na sto se ona nasmijala jer kako da ona tako stara rodi, na sto su oni rekli da ce ona roditi i da ce to biti musko i da ce ga nazvati Ishak a.s sto na staro-hebrejskom znaci smjesak. Od njega ce poteci zidovi. Ibrahim a.s je tako sretno zivio sve do trenutka kad mu je On zapovjedio da zrtvuje svojeg sina Ismaila a.s. Ibrahim ga je krenuo poslusati, ali kada je Bog vidio da je Ibrahim a.s spreman svog prvorođenca Ismaila a.s ubiti radi samo zapovijedi koju je On naredio, kao veliko iskusenje, zaustavio je egzekuciju i umjesto Ismaila a.s postavio je ovna kao zrtvu. Od toga dana, pa sve do sad muslimani ( oni koji su predani Bozjoj volji) izvrsavaju zapovjed zrtvovanja kurbana. To je najcesce ovca , po mogucnosti, ali to moze biti i protuvrijednost u novcu kojom ce se kupiti meso koim ce se zrtvovati te ovce. Taj cin se obavlja za vrijeme hadzdza , u posljednjem mjesecu po hidzretskom kalendaru zul-hidzdze. Meso koje se zakolje razdijeli se po trecinama, tako da jedna trecina ide rodbini, jedna ide siromasnima i jedna trecina kome je najvise potrebno. Kurban kolje onaj koji ima materijalne mogucnosti za to, ako ne moze to mu nije grijeh.
Klanje kurbana, (zrtvovanje) prisutno je kroz sve svjetske kulture i civilizacije. Sama simbolika kurban bajrama temelji se zrtvi i bogobojaznosti. zrtvu koju je Ibrahim a.s (neka su mir i spas na njega) trebao prinijeti tesko bi mogao ucini bilo tko bez cvrste vjere . Za tu bogobojaznost koju je pokazao Bog je Abrahama a.s izdigao kao pravog Njegovog prijatelja, i obecao mu bogatu zemlju i veliko potomstvo i doista danas sve tri velike civilizacije, zapadna kao krscanska, zidovska i islamska imaju zajednickog praoca Adema a.s, a od Ibrahima a.s koju spominjue i Stari Zavjet i Kur'an jos blizeg srodnika. Sama svrha kurbana je ponovo prozivjeti oslobođenje zarobljavanjem sebe Bozjom rijecju, Njegovom voljom i Zakonom To se najbolje vidi za vrijeme hadzdza , kada se kurban bajram slavi, u vrijeme najcvrsce ujedinjenosti ljudskih dusa oko zajednickog cilja, događaja koji predstavlja jedistvenu sliku jednakosti i bratstva na Zemlji.
http://zlatkoba.wolf.hr/webmaster/my%20butt/link%20.png
View User's Profile View All Posts By User U2U Member
eye4eye
otrov za zene
***************

Avatar

Avatar


Posts: 32767
Registered: 15-11-2005
Location: treci kamen od sunca
Member Is Offline

Mood: :vraglola:

[*] posted on 6-1-2007 at 12:45 Reply With Quote
Danas je



Badnjak svima koji slave Bozic po julijanskom kalendaru.

http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/arhiva/2003/01/04/_slike/BADNJAK.jpg




http://www.kodzlaje.com/images/webmaster/eyes%20dole.gif
View User's Profile E-Mail User Visit User's Homepage View All Posts By User U2U Member
eye4eye
otrov za zene
***************

Avatar

Avatar


Posts: 32767
Registered: 15-11-2005
Location: treci kamen od sunca
Member Is Offline

Mood: :vraglola:

[*] posted on 7-1-2007 at 12:02 Reply With Quote
Bozic po julijanskom kalendaru



http://www.rts.co.yu/wupload/demo/rodjenje-hristovo.jpg
Za kriscane najradosniji dan u godini je dan Kristova rodjenja – Bozic, koji se slavi jos od apostolskih vremena. Tek u cetvrtom vijeku je odredjeno da se Bozic praznuje 25. prosinca i tako je ostalo do danasnjih dana. Pravoslavna crkva ostala je vjerna julijanskom kalendaru po kome Bozic pada u navedeni dan, ali kako je u medjuvremenu gregorijanski kalendar postao jedini vazeci u svjetovnim poslovima pravoslavni Bozic po ovom kalendaru pada sedmog sijecnja. U slavljenju Bozica ustanovljeni su brojni obredi i vjerovanja na lokalnom nivou. Zajednicko za sve je: visednevna priprema postom, sjecenje i unosenje badnjaka u kucu, unosenje slame u kucu, posna badnja vecera, odlazak u crkvu na Bozic, cesnica, svecani Bozicnji rucak sa pecenicom.




http://www.kodzlaje.com/images/webmaster/eyes%20dole.gif
View User's Profile E-Mail User Visit User's Homepage View All Posts By User U2U Member
eye4eye
otrov za zene
***************

Avatar

Avatar


Posts: 32767
Registered: 15-11-2005
Location: treci kamen od sunca
Member Is Offline

Mood: :vraglola:

[*] posted on 7-4-2007 at 20:37 Reply With Quote
USKRSNJI OBICAJI



http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/b/b0/Drapanka001.jpg
Uskrs je najveci i najvazniji krscanski praznik. Njime krscani slave jednu od centralnih dogmi vjere, Isusovo uskrsnuce.

Uskrs je najveci blagdan krscanstva, to je dan uskrsnuca Isusa Krista. Uskrs je pomican blagdan zasnivan na lunarnom kalendaru slicnom ali ne identicnom hebrejskom kalendaru - u zapadnom krscanstvu Uskrs uvijek dolazi na nedjelju izmedju 22. ozujka i 25. travnja, a u istocnom krscanstvu izmedju 4. travnja i 8. svibnja.

Na nasim prostorima je Uskrs naziv za ovaj praznik kod Katolika, dok Pravoslavci isti nazivaju Vaskrs.

Etimologija i nazivlje

Uskrs je nastao od rijeci uskrsnuti koja vuce korijene iz praslavenskog u kojem je glagol *krьsnǫti znacio rasti i razvijati se. Prefiksacijom uz- dobiven je praoblik od kojeg se razvio danasnji hrvatski glagol.

Drugi naziv, Pasha, cesci je u drugim povijesnim konotacijama. Hebrejska rijec pasah znacila je prolaz (prolaz Zidova kroz pustinju nakon 40 godina) preuzeta je u grc. Πάσχα.

Naziv Vazam osim Uskrsa obuhvaca cijelo sveto trodnevlje - Veliki petak, Veliku subotu i Uskrs, ali cesto se sinegdohizira samo na nedjelju - Uskrs. Neki (Petar Skok) povezuju ga s rijecju uzeti (stsl. vъzęti < uz + imati), odnosno razdobolje suprotno Mesopustu kad se opet pocinje uzimati meso. Drugi ga pak povezuju tako da su Ciril i Metod slavenizirali grcku rijec Pasha (p > v, ozvucivanje s > z) te je tako dobivena rijec Vazam.

Germanski nazivi - engl. Easter i njem. Ostern vuku etimologiju od imena saksonske bozice Eostre koja je bila slavljena za vrijeme proljetnog ekvinocija.

Ikona uskrsnuca Isusa Krista iz ruske pravoslavne crkve, 16. stoljece

Evandjelje
Biblija mladih:

Po suboti, u osvit prvog dana sedmice, dodje Marija Magdalena i ona druga Marija pogledati grob. I gle, nastade zestok potres, jer andjeo Gospodnji sidje s neba, pristupi i odvali kamen i sjede na njega. Lice mu bijase kao munja, a odjeca bijela kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtase strazari i postadose kao mrtvi. Kada dakle zene pogledase, opazise da je kamen od groba odvaljen; a bijase vrlo velik.

Zatim andjeo rece zenama: "Znam, vi trazite Isusa Nazarecanina raspetoga. Zasto trazite zivoga medju mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu kako rece! Dodjite i vidite mjesto gdje je lezao. Sjetite se samo sto vam je navijestio dok je jos bio u Galileji, kad je govorio: Sin covjecji treba da bude predan u ruke gresnicima, da bude raspet i da treci dan uskrsne. Potecite zurno i javite njegovim ucenicima, i Petru, da je ustao od mrtvih. I gle, on pred vama ide u Galileju, ondje cete ga vidjeti, kako vam rece. Eto, rekoh vam."

A one se zene sjetise rijeci Isusovih, brzo otidjose s groba te sa strahom i velikom radoscu otrcase da obavijeste njegove ucenike. I gle, Isus im izidje ususret govoreci "Zdravo!" One poletjese k njemu, obujmise mu noge i nicice mu se poklonise. Tada im Isus rece: "Ne bojte se! Idite i javite mojoj braci da podju u Galileju! Ondje ce me vidjeti

Datiranje [uredi]
Uskrsni datumi od 2000. - 2020.Godina Zapadno krscanstvo Istocno krscanstvo
2000. 23. travnja 30. travnja
2001. 15. travnja
2002. 31. ozujka 5. svibnja
2003. 20. travnja 27. travnja
2004. 11. travnja
2005. 27. ozujka 1. svibnja
2006. 16. travnja 23. travnja
2007. 8. travnja
2008. 23. travnja 27. travnja
2009. 12. travnja 19. travnja
2010. 4. travnja
2011. 24. travnja
2012. 8. travnja 15. travnja
2013. 31. ozujka 5. svibnja
2014. 20. travnja
2015. 5. travnja 12. travnja
2016. 27. ozujka 1. svibnja
2017. 16. travnja
2018. 1. travnja 8. travnja
2019. 21. travnja 28. travnja
2020. 12. travnja 19. travnja


Jedan od najstarijih izvora koji govore o Uskrsu jest Pashalna homilija iz 2. stoljeca koju je napisao Meliton Sardski. Sokrat Skolastik u 4. stoljecu govori da je slavljenje Uskrsa nastalo iz lokalnog obicaja, ali govori i da je samo slavlje ipak bilo univerzalno - samo su pojedinosti vezane uza nj bile lokalizirane.

Sinezije Cirenski u 4. stoljecu zapisao je sljedeci hvalospjev Uskrsu:

O, noci sjajnija od dana,
svjetlija od Sunca,
sladja od raja,
ocekivana godinu dana!

Kroz povijest postojale su brojne prepirke oko datiranja. Poznat je kvartodecimanizam (izvedenica od lat. quattuordecim = cetrnaest) prepirka kad je Polikarp Smirnski slijedivsi Ivanovu tradiciju da je Isus razapet u petak, raspravljao s papom Anicetom. Termin se odnosi na praksu da je slavlje Prijelaza (Pashe) za krscane bio na cetrnaesti dan Nisana (prvog mjeseca u hebrejskom kalendaru) u Starom zavjetu. Problem je bio u tome treba li to slavlje ujedno biti i slavlje Isusova uskrsnuca ili bi se trebala odrediti neka nedjelja koja bi tomu bila posvecena. Naime, rimska je praksa bila nastavljanje slavlja sve do kraja tjedna. Ni jedan ni drugi nisu se uspjeli sloziti te je pitanje ostalo nerijeseno. No, narastaj poslije, rimski biskup Viktor izopcio je biskupa Polikrata Efeskog i ostatak azijskih biskupa zbog privrzenosti slavljenju na 14. Nisan. Izopcenje je poslije opozvano te su se obje strane pomirile zbog intervencije biskupa Ireneja Lyonskog koji je podsjetio Viktora na njegova tolerantnog prethodnika. Sama metoda racunanja datuma Uskrsa nije sluzbeno rijesena sve do Prvog nicejskog sabora 325. godine, premda se dotada rimski nacin prosirio u vecini crkava.

Na Prvom nicejskom saboru 325. odluceno je da se Uskrs slavi na istu nedjelju u cijeloj Crkvi, ali vjerojatno je da nikakva metoda odredjivanja nije donesena (nisu sacuvani nikakvi pismeni spisi o koncilu). Problem se premjestio u Aleksandriju - ondje su slavili Uskrs na prvu nedjelju poslije najranijeg cetrnaestog dana mjeseca koji bi bio 21. ozujka ili poslije tog datuma. Od srednjeg vijeka to je pravilo pojednostavljeno: Uskrs se slavi na nedjelju poslije punog mjeseca na sam dan ili poslije ekvinocija. No, to bas i nije dosljedno slijedilo crkvena pravila:
Uskrs pada na prvu nedjelju poslije prvog proljetnog punog mjeseca 21. ozujka (dan proljetnog ekvinocija) ili poslije tog datuma (rijec je o proljetnom ekvinociju koji se dobija putem tablicnog racunanja, a ne putem astronomskih mjerenja).
Taj puni mjesec cetrnaesti je dan tablicne lunacije (novi mjesec).

Rimska Crkva rabila je vlastite metode datiranja Uskrsa sve do 6. stoljeca kad je preuzela aleksandrijsku metodu. Zbog razlike u porabi gregorijanskog i julijanskog kalendara, zapadne i istocne Crkve imaju razlicite datume Uskrsa.

Godine 1997. u Siriji je na Svjetskom crkvenom kongresu donesena nova metoda koja bi trebala zamijeniti dosadasnju i ukloniti nesklad izmedju datiranja zapadnog i istocnog krscanstva. Pocetak reforme predlozen je 2001. godine, ali jos nije usvojen.
Od svih simbola koji asociraju na Uskrs, jaje kao simbol plodnosti i novog zivota je najprepoznatljivije. Obicaji i tradicija uporabe jaja su stoljecima povezani sa Uskrsom.
Originalna uskrsnja jaja su oslikana svijetlim bojama sto predstavlja svjetlost uskrsnjeg sunca i darivana su kao dar. U srednjem vijeku jaja su tradicionalno darivana slugama.

Zapadno krscanstvo [uredi]

U zapadnom krscanstvu priprema za Uskrs jest korizma. Nakon zavrsetka korizme dolazi Cvjetnica, Veliki tjedan koji ukljucuje Vazmeno trodnevlje - Veliki petak, Veliku subotu i Uskrs. Nakon Uskrsa slijedi Uskrsni ponedjeljak. Tradicionalna priprema zapocinje Velikom subotom kad se odlazi na bdijenje. Na misi se pali uskrsna vatra na zutoj ili bijeloj uskrsnoj svijeci. Nekoc je Uskrs bio smatran savrsenim trenutkom krstenja stoga se na toj misi novi clanovi pridruzuju Crkvi, a stari clanovi obnavljaju zavjete. Sutradan se na samu nedjelju pjevaju veselije i svecanije pjesme te slavi samo uskrsnuce.

Slavlje vazmene noci rasporedjeno je na sljedece dijelove:
Sluzba svjetla
Ova je sluzba svecani pocetak vazmenog bdjenja. Prvo se blagoslivlja sveta vatra kojom se pali uskrsna svijeca, simbol uskrsnulog Isusa, te zajednica svecano pali vlastite svijece i okuplja se. Nakon toga slijedi vazmeni hvalospjev kojim se poziva na uskrsno veselje:

Nek usklikne sad nebesko mnostvo andjela,
nek uskliknu sluzbenici Bozji
i za tolikog Kralja neka jekne trublja spasenja!

Nek se raduje i zemlja tolikim obasjana bljeskom,
i rasvijetljena sjajem vjecnoga kralja neka osjeti
da je nestalo po citavom svijetu mraka!
nek se veseli i majka Crkva uresena bljeskom tolikog svjetla
i silnim poklicima naroda nek odjekne ova dvorana!

Ovo je noc koja svjetloscu stupa
rasprsi tmine grijeha.
Ovo je noc koja danas po svem svijetu one sto u Krista vjeruju
o tmina grijeha i od opacina otima,
vraca milosti i pridruzuje svetosti.
Ovo je noc u kojoj je Krist raskinuo okove smrti
i kao pobjednik od mrtvih ustao.

Razlicite kulture su razvijale svoje vlastite nacine ukrasavanja uskrsnjih jaja. U Grckoj su jaja bojana u crveno kako bi simbolizirala Kristovu krv te kao takva razmjenjivana medju Grcima. U Njemackoj su djeca jajima darivana sa ostalim uskrsnjim darovima. Armejci bi ukrasavali jaja likom Krista, Djevice Marije i drugim religioznim motivima. Slavenski narodi ukrasavaju jaja specijalnim uzorcima zlata i srebra.

Jedan od najrasprostranjenijih nacina ukrasavanja jaja je pomocu listova biljaka i boja. Listovi se ucvrscuju na jaja, koja se zatim kuhaju u otopinama boja. Nakon kuhanja biljke se skidaju otkrivajuci dojmljiv bijeli uzorak. Jos jedna omiljena tehnika koja je rasprostranjen kod Madjara, Poljaka i Ukrajinaca je ukrasavanje jaja jednostavnim dizajnom i bojama i nazivaju se pisanicama. Pisanice cine malo remek djelo. Nanosi se otopina voska na jaja, koja se zatim uranjaju u boje. Ova procedura se moze nekoliko puta ponoviti na istim jajima. Prije svakog novog uranjanja, nanosi se nova sara sa otopinom voska. Brojne mogucnosti nijansi i boja predstavljaju pravi umjetnicki izazov.

Razvoju tehnike i ponuda materijala pruzaju siroki spektar ukrasavanja. Pored vjerno cuvanih tradicionalnih motiva, nalazimo jaja bojana plastelinom, porculanskim bojama, ukrasena cirkonima, gravurama, zatim minijaturna djela kao ormari, satovi, kucice iz bajki sl.

Svakako treba napomenuti i Fabergé jaja ukrasena zlatom i dragim kamenjem cija cijena doseze i do milijun dolara.



Uskrsnji obicaji u Zupi Vid

Uskrsnji obicaji predstavljaju posebnu dugogodisnju tradiciju ovog mjesta.



Osam dana prije Uskrsa je Cvjetnica ili Nedjelja muke Gospodnje, to je spomen Isusova ulaska u Jeruzalem. Njom zapocinje Veliki ili Sveti tjedan. Na nedjeljnu misu pucanstvo nosi maslinove grancice. Nakon mise je procesija. Nekoliko dana uoci Velikog tjedna a najcesce utorak ili srijedu zudije kite crkvu granama vrbe i palmi.

Veliki cetvrtak – Poslijepodne je blagoslov vina i ispovijed bratima i zudija. je Navecer je Sveta misa (u 18 h) Gospodnje, posljednje, vecere, zvona ne zvone do Uskrsa. Pred kraj mise pucki pjevaci pjevaju muku Kristovu a tada ujedno izlaze sve zudije. Mjesto izlaska je u sredini crkve ispred oltara, izmedju naroda i svecenika.

Veliki petak -obredi pocinju u isto vrijeme (18.30 sati a traju oko 3 sata). Tijekom obreda zudije se medjusobno izmjenjuju u smjenama po bojama svakih 10-15 minuta. Pjeva se muka Kristova na nacin da se nadopunjuju medjusobno pucki pjevaci, zbor (pjeva stihove s rijecima naroda iz Svetog pisma) i svecenik koji govori Kristove rijeci. Potom slijedi sveta pricest a iza toga ljubljenje Kriza. Tada citav narod u crkvi, u koloni hodi ka krizu kojem se klanja i cjeliva. Po zavrsetku izlaze sve zudije i slijedi procesija kroz cijelo mjesto. Na celu procesije je krizonosa koji nosi kriz u pratnji ministranata a za njima ide ostali puk. U sredini procesije ide svecenik (koji nosi Svetu hostiju) natkriven baldehinom. Baldehin (platneni pokrov na stapovima) nose bratimi (cetvorica) a uz njih su 4 svijeconose.Ispred, usporedo i iza svecenika rasporedjeni su zudije (zuti crveni, po 4 sa svake strane. Iza svecenika, u pratnji ljubicastih zudija ide tzv. Simun –osoba pokrivena crnom neprozirnom tkaninom koja bosonoga nosi veliki drveni kriz od punog drveta. Obicaj, kojom osoba koja nosi kriz je odjevena u crnu tkaninu i nitko ne zna njen identitet seze jos od vremena komunizma (vec 50-ak godina) kad su pojedinci na taj nacin stitili svoj identitet kako ne bi bili sikanirani od komunistickih vlasti. Zbog velikog interesa, za mjesto Simuna potrebno se je zapisati desetak godina unaprijed. Pucki pjevaci u procesiji pjevaju muku Kristovu. Po zavrsetku procesije svi se vracaju u crkvu gdje slijedi zavrsno pjevanje (15-ak minuta) cime zavrsava obred Velikog petka.

Velika subota –tijekom dana je blagoslov uskrsnjih jela (17.00 sati; jaja, kruh, kolaci…) koja se blaguju na Uskrs. Obredi uskrsnuca Kristova zapocinju navecer u 23.15 sati citanja Svetog pisma (4 citanja). Zudije zapocinju sa strazom oko 2 sata ranije i izmjenjuju se. Nekoliko minuta prije ponoci sve zudije izlaze. Kako se priblizava vrijeme Kristova uskrsnuca (u tih nekoliko minuta) zudije se sve jace tresu od "straha". Tocno u ponoc svecenik zapjeva "Slava Bogu na visini…" a zudije popadaju na pod kao pokoseni. Slijedi 10 minutno pjevanje na cijem zavrsetku zudije ustaju i na istom mjestu ostaju do kraja svete mise koja zavrsava oko 01 sat.

USKRS, nedjelja - prva sveta misa je ujutro u Prudu (8.30 h), drugom mjestu u zupi, gdje zudije stoje cijelu misu. U tom mjestu strazariti se pocelo nakon izgradnje crkve Sv. Ivana 1989.godine. Potom je glavna sveta misa u zupnoj crkvi u Vidu u 10.30 sati. Tijekom mise je i procesija kroz mjesto zajedno sa zudijama. Na obje ove mise sve zudije stoje cijelo vrijeme bez vrsenja zamjena. Od 2003.godine, na uskrsnji ponedjeljak, Zudije iz Vida sudjeluju na tradicionalnoj Smotri Zudija u Vodicama, turistickom mjestu na moru nedaleko Sibenika. Tom prilikom odrzava se mimohod svih pozvanih zudija kroz grad a potom isti demonstriraju svoje uskrsnje obicaje pred mnogobrojnim stranim i domacim gledateljima.

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/f2/Cierge-oeuf-super.jpg/150px-Cierge-oeuf-super.jpg
Ono po cemu se razlikuju vidonjske zudije od svih ostalih je da nakon padanja, poslije ustaju i stoje cijelu misu kao i sutradan sto je jedinstven slucaj zudijskih obicaja. Kod ostalih zudija, u raznim mjestima, po "padanju" zudija u ponoc na Uskrs zudije se razbjeze i ne sudjeluju dalje u svecanom uskrsnom bdijenju, niti sutradan. Tako da je biti zudija, u zupi Vid, jedna pokora.

Pucki obicaji

Paljenje uskrsne vatre u Brandenburgu

Boris Kustodiev: Uskrsna tradicija, 1912.

Uz slavlje Uskrsa najcesce se vezu brojni simboli i obicaji koji variraju od zemlje do zemlje. No vecini je zajednicko ukrasavanje pisanica. Cesti simboli jesu zecevi i pilici, a takodjer i brojne slastice.
U Sjevernoj Americi Uskrs je dijelom sekulariziran, odvojen od sakralnog. Najpoznatiji je obicaj lova na pisanice - roditelji ili rodbina skriju pisanice u kuci ili dvoristu/vrtu, a potom ih djeca traze. Naime, djeca vjeruju da ih je preko noci skrio uskrsni zec zajedno s drugim slasticama ili darovima u uskrsnoj kosari. Brojne obitelji odlaze na nedjeljnu uskrsnu misu ujutro, a odrzavaju se i uskrsne parade.
Belgija ima slicne tradicije kao Amerika ali se cesce govori da uskrsna jaja donose zvona iz Rima. Naime, prica govori da zvona sa svake crkve na tihu subotu (stille Zaterdag) ne zvone jer su otisla u Rim.
U istocnom dijelu Nizozemske pale se uskrsne vatre u sumrak. U okolici Magdenburga djecacima se simbolicki "isprasio tur" da bi se iz njih istjeralo lose ponasanje. Taj je obicaj bio cest i u Skotskoj gdje postoji izreka "istucen kao na Uskrs" koja znaci da je za neki prijestup dobivena preblaga kazna.
U Norveskoj je zanimljiva tradicija da se na Uskrs rjesavaju ubojstva - na televizijskim su programima detektivski filmovi, casopisi objavljuju kriminalisticke price, a cak i kartoni mlijeka imaju price o nerijesenim ubojstvima. Druga je tradicija igranje Yahtzee igara. Norvezani i Danci na Veliku subotu u dzepovima nose komadice beskvasnog kruha umotanog u bijelo platno da bi ga pojeli u ponoc. Sam obicaj bio je cest i u vikinsko doba kad su Vikinzi nosili sa sobom zizmelene bobice koje su simbolizirale zivot.
U Finskoj i Svedskoj tradicija je bojanje jaja. Malena djeca odjevena kao vjestice skupljaju slatkise od vrata do vrata u zamjenu za ukrasene cice-mace. To je rezultat mijesanja ortodoksne tradicije blagoslivljanja kuca s grancicama cice-mace te skandinavske vjesticje tradicije.
U Brazilu se u pokrajini Minas na Veliku subotu dzepovi pune komadicima kvarca koji se na Uskrs ostavljaju kod kuce.
U Polineziji se na Veliku subotu krste skoljke za koje se vjeruje da su povezane s morskim duhovima. Nakon obreda vracaju ih u more gdje uskrisuju novi zivot.
U Laponiji se uz pjesmu i ples igraju sa snijegom, prave se snjegovici te se slavi Isusovo uskrsnuce i budjenje prirode.
U Rusiji se uz tradicionalna jela veze i obicaj cestitanja trostrukim ljubljenjem u obraz.
U Meksiku se na ulice postavljaju papirnati likovi Jude Iskariotskog unutar kojih je nepripremljen vatromet.
U Bugarskoj i Rumunjskoj na Veliku subotu stavljaju se brasno, sol, kvasac i pisanice na prozore, a od tih se sastojaka na Uskrsni ponedjeljak zamijesi kruh. Potom se kruh blaguje da bi godina bila plodna.
Na Lampedusi, talijanskom otocicu na Uskrs se zaboravljaju sve svadje i nesporazumi. Na Veliku subotu Sicilijanci kuci nose cvijet pasjeg zuba koji tog dana ima magicne moci te donosi veselje i ispunjavanje zelja. Slican je obicaj razvijen i u Poljskoj gdje se Uskrs naziva Wielkanoc (velika noc) sto upucuje na vjerovanje i odrzavanje obreda u uskrsnoj noci.
U Spanjolskoj plutaju splavi s ukrasenim figurama koje predstavljaju likove iz biblijske price o Kristovu uskrsnucu. Ceste su povorke i gozbe.

Hrvatska tradicija

Pisanice

Pisanica obojana pomocu crvenog luka i voska

Pisanice ukrasene otiscima bilja

Pisanice ukrasene slamom

U hrvatskoj je uskrsnoj tradiciji bojanje jaja, takozvanih pisanica (od ie. korijena *pis- = crtati, sarati; pisanice = sarenice). Pisanice su osim simbola zivota bile i tradicionalan dar, a cesto su si ih medjusobno darivali zaljubljeni s ljubavnim motivima (srca, dva goluba) ili porukama (ovo se jaje za poljubac daje - Medjimurje), kako ljubavnim, tako religioznim i cestitkama. Djevojke bi u Podravini svoje dobivene pisanice ponosno stavljale na prozore, a u Dubrovniku bi mlade zarucniku darovale tucet jaja, a buducoj svekrvi ispekle bi pletenicu od tijesta.

Pisanice su se prije bojale na prirodne nacine, a ta je tradicija i danas ziva. Najcesce je bojanje jaja pomocu ljuske crvenog luka, a rjedje od cikle, korijena broca ili crvenog radica da bi se dobila crvena boja. Pisanice su znale dobiti i crnu boju bojanjem cadjom ili bobicama bazge ili duda, a cesto je bilo i bojanje hrastovom korom da bi se dobila smedja boja. Uz crvenu, crnu i smedju, zelena se boja dobivala od raznog bilja, najcesce od spinata, koprive ili poriluka. Pritom se osim potpunog bojanja moglo jaje presarati voskom, a tek onda obojiti. Nakon kuhanja i bojanja skida se sloj voska ispod kojeg jaje ostaje prirodne boje. Cesto se jaje umatalo u tkaninu unutar koje se postavila kakva travka ili listic, cesto djetelina, tako da bi jaje istim postupkom dobilo zanimljiv ukras.

Posebna je tehnika ukrasavanja pisanica, osim saranja voskom i ukrasavanja biljkama, bilo i ukrasavanje slamom. Jaja bi se omatala slamkama da se dobiju razni oblici ili bi se pak slamke razrezale i lijepile na jaja tvoreci raznolike ukrase i sare.

Obicaji

U sjevernozapadnoj Hrvatskoj cesto se pale uskrsni krijesovi, tzv. vuzmenke. vatru pripremaju vjernici ispred crkava koji je pale klesanjem dvaju kamenova. Prije se vatra palila i tako da je svecenik potpaljivao tzv. gubu koja raste na drvecu i panjevima ili se pak palila trenjem dvaju drveta cime bi nastala sveta ili ziva vatra. Nakon paljenja vatre i blagoslova, muskarci su palili svoj komad drveta i nosili blagoslovljenu vatru kucama, a ostatak bi vjernika usao u crkvu. Tako bi paljenjem svete vatre u domovima bio prisutan i sam Bog.

U nekim hrvatskim krajevima postoji obicaj umivanja na Veliku subotu (negdje i na Cvjetnicu) cvijecem (cesto ljubicama) i biljem. Za Uskrs se odlazi na jutarnju misu ili se na Veliku subotu odlazi na svecano bdjenje. Na sam Uskrs tradicionalno se blaguje sunka, a domacice cesto ispeku kruh te priprave druge slastice. Hrana se prije blagovanja odnosi u crkvu na uskrsnu misu gdje je svecenik blagoslivlja, a potom vjernici odlaze kucama na uskrsni objed i slavlje.




http://www.kodzlaje.com/images/webmaster/eyes%20dole.gif
View User's Profile E-Mail User Visit User's Homepage View All Posts By User U2U Member
eye4eye
otrov za zene
***************

Avatar

Avatar


Posts: 32767
Registered: 15-11-2005
Location: treci kamen od sunca
Member Is Offline

Mood: :vraglola:

[*] posted on 15-8-2007 at 09:12 Reply With Quote
Uz blagdan Velike Gospe



http://www.tslpoland.org/images/gospa.jpg


Mariji treba vratiti zemaljsku dimenziju

O Mariji ili Bogorodici, odnosno Gospi govori se ne samo o blagdanima njoj posvecenima. U Crkvi se, dakako, ona spominje svakodnevno, a i molitve vjernika upucuju joj se gotovo istim intenzitetom kao i Bogu Ocu, Isusu i Duhu Svetomu. Njoj su posvecene brojne crkve, velik broj bas onih katedralnih, cak i kad nose druge titulare. O njenim se ukazanjima cesto diskutira. Cak i onda kada ih se zeli dovesti u pitanje, kada su ona predmetom prijepora i unutar Crkve, kao sto je to slucaj s Medjugorjem, marijanska svetista uvijek se pohode, pogotovo o blagdanu kao sto je Velika Gospa. Ta znacajna svetkovina povod je i razgovoru s teologom – dominikancem Franom Prcelom, koji trenutacno zivi i radi u Chicagu, o pitanjima sto se nuzno namecu uz uvijek intrigantni Gospin lik.
-------


● Sto, zapravo, slavimo blagdanom posvecenim Velikoj Gospi i po cemu se on razlikuje od drugih svetkovina uspostavljenih njoj u cast poput, primjerice, Male Gospe?

– Na blagdan Velike Gospe, 15.kolovoza, Katolicka crkva slavi uznesenje Blazene Djevice Marije u nebo. Rijec je o dogmi, dakle obvezatnoj istini vjere, koja je zapravo novijeg datuma. Naime, Apostolskom konstitucijom »Predarezljivi Bog« papa Pio XII., 1. studenoga 1950. proglasava dogmu da je Marija nakon smrti dusom i tijelom bila uznesena u nebo. Dakle, zeli se istaknuti da je Bogorodica zavrsetkom svoga zemaljskoga puta »pobijedila smrt« i usla u uskrsnu slavu.

Na Veliku Gospu se s jedne strane spominjemo svrsetka Marijina ovozemaljskoga zivota, a nekoliko tjedana poslije, 8. rujna, na blagdan Male Gospe slavimo rodjendan blazene Djevice Marije Bogorodice, dan radosnog ushita roditelja Ane i Joakima, dan Male Marije. Otud i naziv Mala Gospa – zbog pocetka zivota Mirjam. Slican naziv u hrvatskom jeziku ima dan odnosno blagdan Isusova pocetka ovozemaljskoga zivota, kada govorimo o Danu malog Boga, Bozicu.

Dogma bez biblijskog utemeljenja

Stovise, tom dogmom se posebno istice Marijina suradnicka uloga u spasenjskom planu skupa sa svojim sinom Isusom Kristom. Time se naucava i slavi kako je Marija (slicno poput Isusa) takodjer i tjelesno uskrsnula, kako bi i na taj nacin bila sto potpunije u skladu zajednistva sa svojim sinom. Sluzbeni naziv svetkovine je Uznesenje Marijino, a buduci da je rijec, po naucavanju (ne samo!) Katolicke crkve, o najznacajnijem blagdanu Djevice Marije, kod nekih naroda u srednjoj Europi pa tako i kod nas Hrvata uvrijezio se pucki naziv Magna Domina, Velika Gospa. Docim mi katolici dakle tim blagdanom naglasavamo da je Marija sacuvana netaknuta od raspadanja u grobu, Istocne, pravoslavne Crkve caste svetu smrt Bogorodice, nazivajuci blagdan »Usnuce Bogorodicino«. I jedni i drugi ne nijecu prirodnu smrt Bogorodice, nego s jedne strane pravoslavni zele istaknuti kako smrt, kao posljedica istocnog grijeha, Mariju nije zahvatila, nego je usnula svetom smrcu, odnosno Katolicka crkva tu svetu smrt jos specificira govoreci o tjelesnom uskrsnucu Marijinu.

● Spomenuli ste dogmu. Znaci li to da taj blagdan nema biblijskog uporista?

– Zelim istaknuti kako ovaj blagdan zapravo nema nikakvog izricitog utemeljenja u Svetom pismu ili u svjedocanstvima otaca, nego je rijec o kasnijem govoru, cesto potkrijepljenu apokrifnim spisima o Marijinu ovozemaljskom svrsetku, prije svega na Istoku vec u 3. stoljecu, a na Zapadu negdje tijekom 5. stoljeca. Najveci utjecaj oko govora o Marijinu Uznesenju, usnucu, smrti odnosno uskrsnucu je izgleda ucinio apokrif iz sredine prvoga milenija Transitus Mariae (Marijin prijelaz).

Cudotvorne ikone

Tako je od poboznog misljenja iz navedenih vremena izrasla i dogma o Marijinu Uznesenju. Istocne crkve i danas govore samo o poboznom i drevnom vjerovanju u Marijino tjelesno uznesenje, a Katolicka crkva govori pak o obvezatnoj istini vjere. Da je uopce doslo do te dogme, razlog lezi u inicijativi brojnih poboznih vjernika, kako obicnog puka, tako i teologa, koji su uputili pismene molbe papi Piju XII. za definiranje vjerske istine o Marijinu uznesenju. On te iste salje katolickom episkopatu 1946. godine, te dobivsi pozitivno misljenje, pristupa proglasenju dogme 1950. godine. Glavna primjedba kriticara je, zapravo, bila i jest kako jedna takva dogma nema biblijsko utemeljenje.

S druge pak strane sama dogma ne naglasava da je subjekt uznesenja tijelo ili dusa, nego zapravo osoba Djevice Marije kao Bogorodice. Tu nije rijec o nekom »priznanju« Mariji, nego se, kao sto Drugi vatikanski koncil istice, radi o punini ontoloske i moralne suoblicenosti Blazene Djevice Marije s Kristom uskrslim. Dakle, smrt ne kao kraj, nego ostvarenje punine svoga zivota u vjeri. Dakle, zivot od rodjenja Djevice Marije, kojega se Crkva prisjeca na blagdan Male Gospe, do slavnog okrunjenja Marijina svrsetka ovozemaljskog putovanja, koji se slavi blagdanom njena Uznesenja na nebo – Velika Gospa.

Prva crkva, odnosno svetiste na nasim prostorima koje je posveceno blagdanu Uznesenja Marijina jest Dioklecijanov mauzolej u Splitu, danasnja katedrala.

● Mozete li nam objasniti mnozinu blagdana u slavu Bogorodice, broj kojih kao da namece pitanje koliko to Marija slavimo? Uz Veliku i Malu Gospu, tu je i Gospa Karmelska, Gospa Sinjska, Trsatska, Lurdska, Fatimska, Majka Boja od Kamenitih vrata, Majka Boja Bistricka, Majka Boja Snjezna, Gospa od Milosrdja, Majka Boga, Kraljica mira i druge?

– Od proglasenja dogme na Efeskom koncilu 431. godine po kojoj se svecano naucava da je Marija Majka Boga (ili kako u Istocnim Crkvama obicavaju govoriti Theotokos, Bogorodica), sto je utemeljeno u cinjenici da je dijete Isus druga osoba Presvetog Trojstva, te kasnijih drugih proglasenja istina vjere, razvilo se ne samo teolosko naucavanje o Djevici Mariji, tj. mariologija, nego i s posebnim intenzitetom cascenje Marije (hiperdylia) koje nadilazi cascenje ostalih svetaca, odnosno uspjelih ljudskih i vjernickih biografija (dylia). Vise je razloga da je doslo do posebnog cascenja pa tako i naziva koji se pridaju Djevici Mariji. S jedne strane zeljelo se naglasiti jedinstvenost uloge Marije u povijesti spasenja, Marija kao uzor, tip suradnje s Bogom. To cascenje u Crkvi konkretno se s vremenom ocitovalo preko odredjenih marijanskih blagdana, kojima se spominju i slave pojedini dogadjaji i otajstva Marijine osobe i zivota ili se pak Marijini naslovi odnose na crkveno-povijesne dogadjaje, koji prema shvacanju pucke poboznosti stoje u svezi s Marijom. Isto tako vec samo ime Marija, Mirijam, koje ima sedamdesetak poznatijih strucnih tumacenja (od voljena od Jahve, tj. od Boga, pa sve do znacenja zvijezde, kapljice mora ili Gospodje) bilo je povodom za mnoge blagdane ili Marijine naslove. Pojednostavljeno receno, izgleda da posebna zasluga ili »krivica« za tolike Marije upravo lezi i u cinjenici da se posebice u zadnja dva stoljeca, koja se jos nazivaju i »marijanskim dobom«, cascenje Djevice Marije usredotocilo na cudesnost uslisanja, odnosno svodjenje vjernickog odnosa prema Mariji na »cudotvorne ikone« (Trsatske, Olovske, Bis­tricke ili Sinjske Gospe) ili Marijina ukazanja (od Lurda, Fatime pa sve do novijih govora o ukazanjima u Medjugorju ili drugdje). Dakle, spomen na mjesta ili dogadjaje odnosno vremena bili su povodom pridavanja pridjeva Mariji, pa otud i toliko Marija odnosno Gospa.

Propovjednicka i vjernicka masta

● Nekako se cini kao da postoje na stotine Gospa, a uvijek je rijec o jednome liku – Bogorodici, Mariji koja je rodila Isusa? Zbog cega se toj Mariji pridaje toliko znacenje, ne samo u puku, nego i u Crkvi, koja ocito podrzava umnazanje svetkovina posvecenih Gospi?

– Vrlo su oskudne, pa cak i skrte, biljeske Svetog pisma o zivotu Blazene Djevice Marije, te nam je iz Marijina zivota malo toga poznato. Stoga je povijest stovanja Marije zapravo povijest razvitka i rasta vjerske svijesti Crkve o jedinstvenoj ulozi Marije u povijesti spasenja. Tako je Marija s vremenom postala ne samo ideal vjernice, nego je i stilizirana odnosno gotovo iscrpljena najveca moguca marijanska simbolika i ikonografija, koja se onda ocituje u raznim lokalnim sjecanjima i zahvalnostima, odnosno zastitnickim i posrednickim titulama. Ako tomu pridodamo ucestalost ukazanja, onda postaje razvidnim otkud toliko Marija i njezinih blagdana. Uglavnom je rijec o poboznostima i privrzenostima izraslima iz puka, koja posebice u zadnja dva stoljeca dozivljavaju svoju kulminaciju, a ucestalost mjesta ukazanja, i onih od strane Crkve potvrdjenih (u 19. stoljecu gotovo ogranicenih na Europu, a u proslom stoljecu diljem svijeta), samo su pospjesili jedan takav razvoj marijanske poboznosti. Sluzbena Crkva je ne samo potvrdjivala nego i na svoj nacin pospjesila jedan takav razvoj mariologije i marijanskoga u zivotu i praksi Crkve.

● Ne cini li Vam se da to vec poprima takve dimenzije glorifikacije koje Mariji daju gotovo priblizno znacenje kao i Kristu, odnosno Bogu, a ako gledamo pojedinacno u Trojstvu, i vece od onoga sto se posvecuje Duhu Svetomu?

– Slazem se daje rijec ne samo, kako neki vole reci, o »marijanskom dobu« nego i o preplavi marijanskoga u pastoralnoj poboznoj praksi Crkve. I cini se kao da se ne nazire ne samo sretno zaokruzenje udjela marijanskoga, nego se tim prenaglasavanjem zanemaruje druge primarne sadrzaje vjere. Ako uzmete citati neku marijansku poboznu literaturu, niposto samo onu starijeg datuma, nego i najnovija pisanja, nailazite na nevjerojatnu pjesnicku mastu i stiliziranje Marijine suradnicke uloge u spasenjskom planu odnosno njezine posrednicke uloge, tako da se pitate koliko jos, zapravo, sredisnji sadrzaji vjere mogu podnijeti taj svoj biti gotovo bacen »u Marijinu sjenu« na ocigled danasnjeg govora i »posvete Mariji«. Kao da je sintagma od prije nekoliko stoljeca »O Mariji nikad dosta!« samo dodatno pospjesila i jos uvijek inspirira, pa i izvjesna pretjerivanja, u govoru o Mariji. Osobno mislim da nije niposto rijec o nekim detaljima, nego i o fenomenima koji traze stanovito »smirivanje maste i uopce reprodukcije Marije«, kao sto je to nekoc ucinio Drugi vatikanski koncil isticuci eklezijalnu karakteristiku Marije. Izgleda da opetovano treba posvijestiti izvornu istinu o Mariji, kako bi se na neki nacin smirila propovjednicka i vjernicka masta, kojom je Djevica Marija tijekom vremena zaogrnuta. A autenticno promatranje tajne presvete Djevice treba ipak zapoceti otvaranjem Svetog pisma i razmatranjem tekstova i dogadjaja koji govore o Mariji, a ne izvjesnim uklapanjem slike Djevice kakva se prikazuje u nekim poboznim knjigama i molitvenim knjizicama u pisanu objavu. Jer Sveto pismo je norma za vjeru Crkve, njeno uciteljstvo pa tako i za marijansku poboznost, koja pak cesto zna napustiti okvire te norme.

Izgubljena evandjeoska iskrenost

● Je li kroz citavu krscansku povijest njegovana takva tendencija velicanja Gospe ili je svojevrsni Gospin kult naglasen posebnom naklonoscu pape Ivana Pavla II. Mariji? I zasto je to tako?

- Kao sto sam prethodno spomenuo, tako intenzivna poboznost prema Mariji u stanovitom smislu rijeci »naknadno je otkrivena« i ona je ne samo pozitivno preplavila posebice hodocasnicki zivot Crkve nego je i poprimila posebice u zadnjih stotinjak godina, kako kaze dokument Drugog vatikanskog koncila Lumen Gentium i »krivo pretjerivanje« (br. 67). Zapravo, Crkva, i sam sadasnji Papa, itekako potencira i potice na marijansku poboznost, a istodobno izrazava povremenu zabrinutost za neke pojave u vjernickoj poboznoj praksi. Tako primjerice jos papa Pavao VI., u Marialis cultus kritizira povrsnu lakovjernost koja ozbiljno zalaganje nadomjesta lakoumnim povjerenjem u cisto izvanjske pobozne cine, te takodjer odbacuje casovit sentimentalizam koji je tudj stilu Evandjelja. Isto tako upozorava kako Radosna vijest zahtijeva ustrajan i sasvim konkretan rad.

● Jesu li svi krscanski narodi jednako privrzeni Gospi ili joj neki pridaju vecu vaznost do drugi? Gdje su u tom smislu Hrvati s brojnim marijanskim poboznostima i svetistima, od kojih se mnoga dovode u kontekst cuda, odnosno Marijinih ukazanja?

– Kako pojedinci, tako i vece skupine, dakle narodi s vremenom razvijaju posebne afinitete i tradicije. U hrvatskom narodu je izgleda marijanski udio u religioznosti sirih slojeva katolickog puka prilicno naglasen pa mnogi teolozi govore da je upravo on najznacajnije obiljezje katolickog identiteta hrvatskog naroda. Dapace, mozemo vrlo cesto cuti tvrdnje i usklike, a i ove nedjelje ce to zasigurno biti tako, kako hrvatska povijest tece uz Mariju, kako hrvatski narod ima marijansku dusu. Unatoc tomu sto veci dio teologa i najvisih crkvenih dostojanstvenika nema nikakvih poteskoca nekriticki naglasavati marijansku poboznost u nasem narodu, te buduci da je sacuvana iskrena i istinska poboznost, kako izvanjska, tako i unutarnja, ipak mislim da je rijec o jednom trendu, pospjesenom i nedavnim Domovinskim ratom, koji trazi kriticniji i biblijski osvjesteniji odnos. Jer Marijin lik kako ga ispisuje pucka marijanska religioznost potrebno je jasnije antropoloski promisljati i nadasve teoloski produbljivati. Moramo priznati, vjernicki i teoloski, rekao bih hladne glave i sa zdrave distance, u stanovitim pojavama stovanja i velicanja Marije izgubljena je evandjeoska iskrenost i jednostavnost njezina ljudskog lika. Kao da se, kako nesvjesno tako izgleda i svjesno, Marijin lik ideologizira i manipulira u neke druge svrhe, tako da Marija gubi zivotnost modela evandjeoskog nasljedovanja. Kao da se ponekad sve usredotocuje na cudesnost uslisanja, na gledanje cudesne ikone. Tako Marija postaje metafora, slika za sve pa i svasta – na zalost! I onda se u nekim propovjednickim i poboznim ushitima alegorijski govor prezentira kao naucavanje Crkve i biblijske tradicije, pjesnicko postaje teolosko, a Marija kao da gubi ljudsku crtu. Tako bitnim postaju nacini, a ne cinjenice.

»Istrgnuta« iz otajstva Kristova

Nista manje se onda moze zapaziti kako te poboznosti i Marijini naslovi zapravo idu na stetu ucinkovitosti pa i dostojanstva Duha Svetoga, te se u izvjesnom smislu Bogorodica »trga« iz otajstva Kristova. Onda euharistija, dakle Gospodinov spomencin, olako u praksi, kod ne bas malog broja »poboznih romara«, prijeti da ne bude uzviseni trenutak susreta krscanske zajednice, nego zapravo samo prigoda za obavljanje kakve poboznosti. No, pobozne vjezbe se ne smiju brkati s liturgijom. Stoga ne samo crkvena hijerarhija nego i teolozi, poglavito mariolozi stoje zasigurno pred zadacom intenzivnijeg istrazivanja puckog religioznog izraza o Marijinu liku.

Koliko je zapravo izvornoga krscanskog i biblijskog u marijanskoj poboznosti, a koliko je pridosloga – moda radikalno zvuci taj upit, ali to je zadaca kojom se Crkva na nasim prostorima treba pozabaviti, a rekao bih i Crkva na opcem planu. Drugim rijecima receno: Koliko takav kroz pucku religioznost manifestirani Marijin lik pospjesuje ili moda opterecuje suvremeno navijestanje?

Suceljavanjem s tom zadacom mnogostrukost izraza i oblika Marijina stovanja bit ce ispravno usmjerena i primjerenom pastoralnom pedagogijom zasigurno ce pomoci razvitku vjernickog osjecaja koji kreativno povezuje vjersku i teolosku sveukupnost, dakle bozansko i ljudsko, Isusa i Mariju, bez nepotrebnog i opasnog prenaglasavanja.

● Je li uopce bitno u stovanju Marije utjecati se navodnim ili stvarnim cudima, ukazanjima i porukama, ili bi tek trebalo vjerovati i stovati je zbog uloge koja joj je bila podarena u spasenjskom programu Boga Oca?

– Upravo su marijanska hodocasnicka mjesta ponajvecma odgovorna i u mogucnosti za suvremeni evangelizacijski pristup marijanskom u cjelovitijem vjerovanju pa tako i u pastoralnoj praksi. Niposto ne zelim time umanjivati znacenje masovnih hodocasca, nego upozoravam i na njihovu odgovornost. No, nije vjera samo moral, a niti je poboznost samo dozivljaj. Treba dakle naglasenije doci do izraza i istina o Mariji, a ne samo ono u sto ju je »obukla« pobozna vjernicka masta. Jer ne moze se krscanski ili katolicki gotovo svoditi na marijanski. U stanovitom smislu rijeci treba poceti iznova slagati teolosku abecedu.

Mariji dakle treba izmedju ostalog vratiti zemaljsku dimenziju, jer Marija je ipak bila zaljubljena u stvarnost, koju nije prihvacala s lakovjernoscu, nego s razboritoscu i poniznom odlucnoscu.

Dakle, nije uopce pitanje da Marijin lik ne bi trebao nadahnjivati krscanski puk i u rjesavanju opcih, osobnih, drustvenih ili svjetovnih problema, nego je pitanje kako se to cini. Ne moze se govoriti o svemu i svacemu, ma ne znam koliko to bilo lijepo, tajanstveno, uzbudljivo ili dirljivo. Dakle, i o Mariji treba govoriti prije svega teoloski, biblijski utemeljeno, a onda ta i takva teologija nuzno postaje antropologija, a time i mariologija koja ima buducnost.




http://www.kodzlaje.com/images/webmaster/eyes%20dole.gif
View User's Profile E-Mail User Visit User's Homepage View All Posts By User U2U Member
elmi
Rodica 3 i 1/2
************

Avatar

Avatar


Posts: 8639
Registered: 24-11-2005
Member Is Offline

Mood: No Mood

[*] posted on 13-9-2007 at 20:28 Reply With Quote


http://images2.hiboox.com/images/3707/kr8rh3z0.jpg
View User's Profile View All Posts By User U2U Member
Pink
Rodica od rodice
**************

Avatar

Avatar


Posts: 6907
Registered: 20-11-2005
Member Is Offline

Mood: uh uh

[*] posted on 13-9-2007 at 20:34 Reply With Quote


Ugodne i bericetne Ramazanske dane!
View User's Profile View All Posts By User U2U Member
Pink
Rodica od rodice
**************

Avatar

Avatar


Posts: 6907
Registered: 20-11-2005
Member Is Offline

Mood: uh uh

[*] posted on 13-9-2007 at 20:45 Reply With Quote


Asmir Kujovic, Bh. knjizevnik o ramazanu - Postiti znaci uciti se uzdrzavanju od umiranja zarad istinskog zivljenja

Ramazan docekujem sa uzbudjenjem i blagom strepnjom, poput ucenika koji se sprema za polaganje vaznog ispita. U jednoj predaji poslanika Muhammeda kaze se da Uzviseni Bog neprekidno posti. O znacenju ovih rijeci svojevremeno sam razmisljao u prici "Antikvarnica", a za takva razmatranja ovdje ne bi bilo dovoljno prostora.
Vjernik koji posti gleda kroz ovaj svijet u onaj drugi, ljepsi, vezan je nevidljivim uzlom za njegove kapije, osjeca njegov miris i cuje sum melekanskih krila. Post je kao ono sto se zbiva u pecnici alhemicara kada se vatra stisava da bi se kovina procistila, da bi ovladala sobom i oblikovala samu sebe. Samo u srcu cije su vatre stisane i utrnute ima dovoljno mjesta da Bozija rijec jasno i zvonko odjekne. Kao sto u prinosenju zrtve covjek simbolicki umire sa prolivenom krvlju zaklane zivotinje da bi se ponovo rodio cist od grijeha, tako i postac svakim svojim dahom razdvaja mrtvo od zivog, zemaljski pepeo od plamena koji svijetli, vosak svijece od svjetlosti u koju se on preobrazava.

Prvi post

Post je poput hoda preko sirat-cuprije: neprekidno si svjestan da te od ponora dijeli nit tanka poput ostrice sjeciva. Vjernik koji posti ima moc da kada pred sobom ugleda drvo, postane to drvo, a kada spazi oblak na nebu, da se preobrazi u taj oblak. On je samom sebi vezao uzicu oko vrata i predao je svome Gospodaru, kako bi stalno osjecao Njegovu pouzdanu ruku. Postiti znaci uciti se uzdrzavanju od umiranja zarad istinskog zivljenja.
Kada su mi prvi put kao djetetu objasnili sta je to ramazan, obradovalo me je saznanje da mozes biti dobar i onda kad ne jedes, posto su se u to vrijeme sve brige mojih roditelja vrtjele oko toga da li sam jeo i koliko sam pojeo. Tako sam odlucio da postim, ali bih se svaki put sjetio te odluke tek nakon dorucka i poslije bi mi bilo krivo. Jednog dana sam ipak krenuo da postim. Kada sam se nakon jurcanja sa loptom napio vode sa cesme, posto su mi rekli da nije vazno ako se u zaboravu omrsis, ja sam, ljut na sebe, ipak prekinuo s postom, jer sam bio perfekcionista.

Posebna molba

Tek kada sam odrastao, shvatio sam da je i Iblis postao sejtan samo zato sto je htio da bude perfekcionista. Tog ramazana prvi put sam ispostio citav dan uoci 27. noci, jer sam namjeravao da na tu blagoslovenu noc uputim Bogu jednu posebnu molbu. Molba je bila da mi uskoro (a po mogucnosti sto prije) kupe pravu gitaru. I zbilja sam uskoro dobio tu gitaru, ali nikada na njoj nisam naucio svirati, jer mi je poslije nekog vremena dosadila. Trebalo je da iz toga nesto naucim. A ja sam htio da imam elektricnu gitaru koja sama svira, kao Zeljko Bebek.
View User's Profile View All Posts By User U2U Member
 Pages:  1  2
Post new thread Poll:


Go To Top


Powered by XMB
Developed By Aventure Media & The XMB Group © 2002-2005