Planet Napush(t)eni Last active: Never
Not logged in [Login ]
Go To Bottom

Printable Version | Subscribe | Add to Favourites   Post new thread Poll:
 Pages:  1  2  3
Author: Subject: Moje zdravlje
eye4eye
otrov za zene
***************

Avatar

Avatar


Posts: 32190
Registered: 15-11-2005
Location: treci kamen od sunca
Member Is Offline

Mood: :vraglola:

[*] posted on 27-11-2005 at 13:33 Reply With Quote
Moje zdravlje



leksikon oboljenja



http://www.kodzlaje.com/images/webmaster/eyes%20dole.gif
View User's Profile E-Mail User Visit User's Homepage View All Posts By User U2U Member
eye4eye
otrov za zene
***************

Avatar

Avatar


Posts: 32190
Registered: 15-11-2005
Location: treci kamen od sunca
Member Is Offline

Mood: :vraglola:

[*] posted on 27-11-2005 at 13:37 Reply With Quote
AIDS



AIDS
(HIV, SIDA, Sindrom stečenog gubitka imuniteta)
Zarazne bolesti
Uvod
Kratica HIV dolazi iz engleskog jezika i označava Human Immunodeficiency Virus, odnosno virus koji uzrokuje sindrom stečenog gubitka imuniteta, bolest poznatu pod nazivom AIDS (engl. Acquired Immunodeficiency Syndrom). Osobe kojima je dijagnosticirana HIV infekcija se još nazivaju i "HIV pozitivne", što znači da učinjene pretrage krvi pokazuju prisutnost tipa 1 (HIV-1) virusa koji je najčešći u Europi i SAD-u, ili tipa 2 (HIV-2) virusa. Oba tipa virusa mogu uzrokovati kroničnu bolest - AIDS.
Akutna HIV infekcija može, ali ne mora nužno napredovati preko simptomatske HIV infekcije do uznapredovale bolesti, odnosno AIDS-a. Studija koja je obuhvatila osobe zaražene HIV-om između 1977. i 1980. godine, pokazuje kako danas neki ispitanici nemaju uopće simptoma, a kod nekih je prisutno jedino povećanje limfnih čvorova (generalizirana limfadenopatija). To znači da se neće kod svih osoba zaraženih HIV-om razviti AIDS.
Što je to?
AIDS onemogućava ispravno funkcioniranje imunološkog sustava - prirodne obrane organizma od infekcija. Bolest ga čini neučinkovitim i tijelo se sve teže brani od raznih infekcija.
Definicija AIDS-a uključuje sve HIV pozitivne osobe koji u krvi imaju manje od 200 T4 stanica (zdravi odrasli obično imaju 1000 i više T4 stanica). T4 stanice su vrsta limfocita koji su ključni u proizvodnji protutijela koja se bore protiv infekcija, a HIV naseljava i uništava ove stanice. Također, definicija uključuje 26 kliničkih stanja koje pogađaju ljude s uznapredovalom HIV infekcijom. Većina tih stanja obuhvaća razvoj tumora i oportunističkih infekcija (infekcije koje se kod zdravih ljudi vjerojatno ne bi nikad razvile). Te infekcije su osobito opasne kod ovih bolesnika, jer je njihov imunološki sustav ozbiljno oštećen djelovanjem HIV-a i ne može se boriti protiv određenih vrsta bakterija, virusa i ostalih mikroba.
Opis bolesti
AIDS je smrtonosna, neizlječiva, spolno prenosiva bolest. HIV se najčešće prenosi spolnim putem, homoseksualnim i heteroseksualnim. Virus u tijelo može ući kroz sluznicu vagine, vulve, penisa, rektuma ili usta tijekom spolnog odnosa. HIV se također širi i zaraženom krvlju i krvnim komponentama. Danas se sva krv testira na HIV i posebnim termičkim postupkom obrađuje te je rizik od zaraze putem transfuzije krvi i krvnih komponenata ekstremno mala. HIV se često širi među intravenskim narkomanima koji koriste zajedničke igle. Prijenos virusa s bolesnika na zdravstvenog djelatnika i obrnuto putem slučajnih uboda zaraženom iglom ili putem instrumenata je rijedak. Žene mogu prenijeti HIV svom čedu tijekom trudnoće. Otprilike četvrtina do trećina neliječenih žena će prenijeti HIV svom djetetu. HIV se na dijete prenosi i putem majčina mlijeka. Uzimanje lijeka zidovudina tijekom trudnoće značajno će smanjiti rizik prenošenja HIV-a na dijete. Ukoliko se takvo liječenje kombinira s carskim rezom, rizik infekcije se može svesti na 1%. Iako su znanstvenici otkrili HIV u slini zaraženih osoba, nema dokaza da se virus može prenijeti putem sline. Laboratorijska istraživanja su pokazala kako slina sadrži prirodne sastojke koji inaktiviraju virus. Studije su također pokazale kako ne postoje dokazi da se HIV prenosi poljupcem. To se, međutim, ne može tvrditi i za tzv., "duboke" poljupce kojima se prenose velike količine sline ili za oralni seks. Znanstvenici također nisu pronašli dokaze da se HIV prenosi znojenjem, suzama, urinom ili stolicom.
Studije obitelji u kojima živi osoba zaražena HIV-om jasno su pokazale da se virus ne prenosi zajedničkim korištenjem pribora za jelo, ručnika, posteljine, bazena ili telefonske slušalice. HIV se ne prenosi ubodom komaraca i ostalih insekata. Osoba koja već ima neku spolnu bolest poput klamidijske infekcije, kapavca ili herpesa, podložnija je zarazi HIV-om kada spava sa zaraženom osobom.
Tko obolijeva?
Visoko rizične skupine su:
homoseksualni i biseksualni muškarci;
intravenski narkomani koji među sobom dijele igle;
spolni partneri zaraženih osoba;
novorođenčad majki zaraženih HIV-om;
osobe koje su primile transfuziju između 1975. i 1980. (prije standardnog postupka provjere uzoraka krvi na HIV).
Simptomi HIV infekcije
Na početku mnogi ljudi ne razvijaju simptome kada se zaraze HIV-om. Vrijeme koje prođe između zaraze i pojave simptoma izrazito varira. Neki bolesnici, međutim već nakon mjesec ili dva razviju simptome nalik na prehladu. Oni imaju vrućicu, glavobolju, malaksalost i povećane velike limfne čvorove. Ovi simptomi nestaju unutar mjesec dana i obično se pripisuju nekoj drugoj virusnoj bolesti. Tijekom ovog razdoblja osoba je vrlo zarazna i HIV je u velikim količinama prisutan u spolnim izlučevinama. Tijekom ovog asimptomatskog razdoblja, HIV se vrlo aktivno umnaža, napada i ubija stanice imunološkog sustava. Učinak HIV-a najbolje se vidi u opadanju broja T4 stanica. Virus uništava ove stanice bez nekih vidljivih kliničkih simptoma. Kako imunološki sustav sve više propada, počinje se javljati mnoštvo različitih komplikacija. Jedan od prvih simptoma koji bolesnici navode jest oticanje limfnih čvorova koje traje duže od 3 mjeseca. Slijedeći znakovi i simptomi mogu upozoravati na HIV infekciju:
brz gubitak težine;
suhi kašalj;
ponavljane vrućice i noćno preznojavanje;
dugotrajan, neobjašnjiv umor;
povećani limfni čvorovi pod pazuhom, u preponama ili na vratu;
proljev koje traje duže od tjedan dana;
bijele mrlje ili neuobičajeno crvenilo jezika, usta ili ždrijela;
upala pluća;
gubitak pamćenja, depresija, i/ili drugi neurološki poremećaji.
Svaki od ovih simptoma može se povezati i s nekom drugom bolesti. Samo pretrage krvi na HIV mogu dokazati da su ovi simptomi povezani s AIDS-om.
Simptomi AIDS-a
Osim simptoma navedenih u prethodnom odlomku, razvijenu bolest mogu obilježiti slijedeći simptomi i znakovi:
simptomi specifičnih oportunističkih infekcija (kandidoza, pneumocistoza);
tumori (Kaposijev sarkom);
osip;
glavobolja.
Razvoj karakterističnih infekcija i tumora ponekad može biti prvi znak prisutnosti AIDS-a.
Također se i slijedeći simptomi mogu povezati s AIDS-om:
poremećaji govora;
gubitak mišićne mase;
smanjenje intelektualnih funkcija;
oticanje zglobova;
bol u zglobovima;
ukočenost zglobova;
nepodnošenje hladnoće;
bol u kostima;
bolovi u prsima, leđima ili trbuhu;
svrbež kože;
osjetljivost na svijetlo i dr.
Pretrage koje se mogu napraviti
S obzirom da rana HIV infekcija obično ne uzrokuje simptome, najvažnije je testirati krv na prisutnost protutijela usmjerena protiv virusa. HIV protutijela obično ne dosižu mjerljive vrijednosti tijekom prva 3 mjeseca nakon infekcije, a ponekad je potrebno čak 6 mjeseci kako bi se stvorila dovoljna količina protutijela koja se mogu otkriti standardnim pretragama krvi. Dva su osnovna testa koja se koriste u otkrivanju HIV-a: ELISA i Western Blot. Ukoliko postoji velika vjerojatnost da je osoba zaražena, a oba su testa negativna, liječnik može zatražiti pretrage koje će pokazati prisutnost samog virusa u krvi. U tim slučajevima pretrage je potrebno ponoviti kasnije, kada je veća vjerojatnost da će se stvoriti dovoljna količina protutijela.
Broj T4 stanica može ukazivati na slabljenje imunološkog sustava (kod AIDS-a apsolutni broj T4 limfocita je manji od 200).
Diferencijalna krvna slika može pokazivati abnormalnosti.
p24 antigen je prisutan (dio viriona HIV-a).
Liječenje
Iako za sada ne postoji lijek za AIDS, brojni su lijekovi razvijeni u svrhu borbe protiv AIDS-a. Ti su lijekovi: zidovudine (poznat kao AZT), didanozin, zalcitabin, lamivudin i stavudin. AZT je lijek koji liječnici najčešće koriste za početak liječenja AIDS-a kod osobe koja pokazuje simptome. Također je to lijek izbora za prevenciju razvoja bolesti kod HIV pozitivnih osoba. Lijekovi novijeg datuma, koji se nazivaju inhibitori proteaze (primjerice indinavir), pokazali su se učinkovitima u snižavanju količine virusa u krvi na duže vrijeme. Znanstvenici još uvijek tragaju za cjepivom protiv AIDS-a. 1996. po prvi puta nakon početka epidemije AIDS-a, zabilježen je pad broja novootkrivenih bolesnika. Dobrim dijelom je to pripisano razvoju i širokoj upotrebi ovih snažnih lijekova. Oblik terapije koja koristi tri lijeka, zvana trojna terapija, odnosno visokoaktivna antiretroviralna terapija (HAART, od engl. Highly Active Retroviral Therapy), pomaže ljudima s AIDS-om da žive puno dulje nego prije. Ova terapija je dovoljno jaka da može smanjiti HIV infekciju na vrlo nisku razinu i može tu razinu održavati duže vremena nego prije. Osobe zaražene HIV-om danas žive dulje i zbog činjenice što liječnici znaju kako pravilno koristiti antibiotike u suzbijanju sekundarnih (oportunističkih) infekcija prije nego se ove uopće razviju. Ovo sve ne znači da je liječenje HIV infekcije i AIDS-a jednostavno. Naprotiv, dnevni režim uzimanja ovih lijekova može biti vrlo kompliciran i zahtijevati puno vremena, no važno je napomenuti kako ovi lijekovi ne mogu djelovati kako treba ukoliko se ne uzimaju točno onako kako je to propisao liječnik. Nije uobičajeno, no povremeno se može desiti da ovi lijekovi ne djeluju. To se dešava kao posljedica razvoja otpornosti HIV-1, koji može mutirati (promijeniti se) u oblike na koje lijekovi ne djeluju. O svim ovim problemima najbolje je posavjetovati se sa svojim liječnikom, koji mora vrlo pažljivo pratiti bolesnika kako bi na vrijeme uočio sve neželjene učinke ovih lijekova. Nove vrsta lijekova, kao i mogućnost razvoja HIV cjepiva je na vidiku. Međutim, jedini način da se prevenira infekcija je izbjegavanje rizičnih oblika ponašanja.
Provođenje mjera prevencije oportunističkih infekcija kao što je Pneumocystis carinii (PCP) upala pluća, moguća je uz upotrebu određenih lijekova i može održavati AIDS bolesnike zdravima dulje vremensko razdoblje.
Mnogi se lijekovi koriste u liječenju oportunističkih infekcija. To su foskarnet i ganciklovir, koji se koriste u liječenju citomegalovirusne infekcije, zatim flukonazol za liječenje gljivičnih infekcija, i trimetoprim-sulfometoksazol za liječenje i prevenciju PCP. Odraslima kojima broj T4 stanica padne ispod 200 u svrhu prevencije PCP, jedne od najčešćih i najubojitijih infekcija povezanih s HIV-om, daje se trimetoprim-sulfometoksazol kao dodatak antiretroviralnoj terapiji. Djeci se preventivna PCP terapija daje kada im broj T4 stanica padne ispod normale za tu dobnu skupinu. Bez obzira na broj T4 stanica, HIV pozitivnoj djeci i odraslima koji su preživjeli PCP lijekovi se daju tijekom cijelog života kako bi se prevenirao povratak upale pluća. Osobe zaražene HIV-om koje razviju Kaposijev sarkom ili neki drugi rak liječe se radioterapijom, kemoterapijom ili injekcijama alfa interferona. Emocionalni stres uzrokovan ovom strašnom bolešću se može umanjiti priključenjem tzv. grupama potpore (engl. support groups), koje sačinjavaju osobe sa sličnim problemima.
Prognoza
Trenutačno ne postoji lijek za AIDS. To je dokazano smrtonosna bolest. Bolesnici duže žive i imaju bolju kvalitetu života zahvaljujući novim metodama liječenja. Nastavljaju se istraživanja novih lijekova kao i razvoj cjepiva.
Komplikacije
Oštećenje imunološkog sustava uzrokovano HIV-om dovodi do razvoja karakterističnih, već spomenutih oportunističkih infekcija. Ponekad je istovremeno prisutno više infekcija. Mnoge od infekcija je vrlo teško liječiti. Za neke je potrebna profilaksa ili će se infekcije vratiti.
Najčešće infekcije su:
Protozoalne infekcije:
Pneumocystis carinii upala pluća,
toksoplazmoza,
kriptosporidijska upala crijeva (enterokolitis),
infekcija crijeva uzrokovana Giardiom lambliom.
Gljivične infekcije:
upala jednjaka uzrokovana kandidom,
kriptokokni meningitis,
histoplazmoza i aspergiloza najčešće u plućima.
Bakterijske infekcije:
plućna tuberkuloza,
atipična mikobakterijska infekcija,
diseminirana tuberkuloza,
ponavljajuće bakterijske infekcije.
Virusne infekcije:
herpes simplex virus,
citomegalovirus,
Epstein-Barr virus,
varičela-zoster.
Tumori:
Kaposijev sarkom,
limfom,
rak cerviksa maternice.
Demencija povezana s AIDS-om, sindrom propadanja.
Odlazak liječniku
Ukoliko ste bili izloženi nekom od rizičnih faktora ili prepoznajete neki od simptoma, posjetite svog liječnika. Po zakonu, rezultati testiranja na AIDS se drže u tajnosti i dostupni su samo bolesniku i njegovom liječniku.
Prevencija
Obzirom da ne postoji cjepivo protiv HIV-a, jedini način za prevenciju bolesti je izbjegavanje rizičnih oblika ponašanja. Prevencija AIDS-a zahtijeva samodisciplinu i snažan karakter. Ponekad se čini da te mjere prevencije prilično ograničavaju osobnost, no učinkovite su i spašavaju živote.
Nemojte se upuštati u spolni odnos s:
ljudima za koje se sumnja ili zna da su HIV pozitivni;
više partnera;
s osobom koja često mijenja partnere;
ljudima koji su intravenski narkomani.
Prakticiranje sigurnog seksa može značajno sniziti rizik od dobivanja infekcije. Ipak, čak i uz korištenje kondoma postoji izvjestan rizik od zaraze virusom. Apstinencija je jedini siguran način prevencije. Neki od načina spolnog općenja, poput analnog seksa nose veći rizik od zaraze, nego primjerice vaginalni snošaj. Prijenos zaraze vjerojatniji je s muškarca na ženu, nego obrnuto. Trebalo bi apstinirati od seksa ili koristiti kondom prilikom svakog analnog i vaginalnog snošaja.
Nemojte koristiti intravenske droge. Ukoliko se ipak koriste intravenske droge, valja izbjegavati upotrebu igala drugih ovisnika. Izbjegavajte kontakt s krvlju iz rana ili nosa osoba čiji HIV status Vam nije poznat. Preporuča se ljudima koji se brinu za oboljele od AIDS-a da koriste zaštitnu odjeću, maske i naočale.
Oboljeli od AIDS-a i asimptomatski nosioci HIV-a mogu prenijeti bolesti drugima putem darivanja krvi, plazme, tjelesnih organa ili sperme. S pravne, etičke i moralne točke gledišta, sve osobe zaražene HIV-om morale bi o tome obavijestiti potencijalnog seksualnog partnera. Te osobe tijekom snošaja moraju izbjegavati izmjenu tjelesnih izlučevina i moraju se na sve moguće načine zaštiti kako ne bi bolest prenijeli svome partneru.
HIV pozitivne žene treba prije trudnoće informirati o svim mogućim rizicima za dijete, i ponuditi sve mogućnosti moderne medicine kako bi se preveniralo prenošenje infekcije na dijete.
HIV pozitivne žene ne bi trebale dojiti svoje dijete.




http://www.kodzlaje.com/images/webmaster/eyes%20dole.gif
View User's Profile E-Mail User Visit User's Homepage View All Posts By User U2U Member
eye4eye
otrov za zene
***************

Avatar

Avatar


Posts: 32190
Registered: 15-11-2005
Location: treci kamen od sunca
Member Is Offline

Mood: :vraglola:

[*] posted on 27-11-2005 at 13:39 Reply With Quote
Akne



(Prištevi, Prištići)
Kožne i spolne bolesti
Što su akne?
Akne su jedna od najčešćih kožnih bolesti. To stanje kože nastaje pri začepljenju žlijezda lojnica na licu i gornjem dijelu tijela sebumom, masnom supstancom koju stvaraju te žlijezde. Takvim nakupljanjem nastaju bubuljice. Postoji nekoliko oblika akni, a najčešće su akne vulgaris koje se prvenstveno javljaju u adolescenata u kojih hormonalne promjene uzrokuju povećanje žlijezda lojnica i stvaranje sebuma.
Epidemiologija
Troje od petero ljudi u dobi između 12 i 24 godine ima akne, ali one se mogu javiti u ljudi svih dobnih skupina. U stvari, procjenjuje se da jedan od petero odraslih u dobi između 25 i 44 godine ima akne, a da skoro polovica svih odraslih žena ima blage do umjerene akne.
Faktori rizika
Četiri faktora doprinose stvaranju akni:
pretjerano stvaranje loja (sebuma);
nepravilno ljuštenje mrtvih stanica kože,
bakterije,
upala.
Nije poznato što uzrokuje povećanu proizvodnju sebuma koja dovodi do nastajanja akni. No, ipak, postoji više faktora: hormoni, bakterije, određeni lijekovi, naslijeđe i stres. Akne nisu uzrokovane prljavštinom. U stvari, prejako trljanje kože ili čišćenje sapunom ili kemikalijama može iritirati kožu i pogoršati akne. Okoliš, npr. vlaga i jako znojenje, mogu također pogoršati akne. Hormonske promjene u tijelu uzrokuju ili pogoršavaju akne. Takve su promjene česte u adolescenata, djevojaka i žena prije mjesečnice, u trudnoći, pri stresu i korištenju određenih lijekova (npr. kortikoida). Kozmetički proizvodi također mogu doprinijeti razvoju akni. Ulja, masti ili boje u proizvodima za kosu i kozmetičkim kremama mogu pogoršati kožne lezije. Jedan od faktora za pojavu akni je i naslijeđe.
Simptomi
Akne se obično javljaju na licu, vratu, grudima, gornjem dijelu leđa i ruku i to u sljedećem obliku:
bijeli prištići - pore su začepljene masnim izlučevinama i odumrlim stanicama;
miteseri - začepljene pore ostaju otvorene i u njima se nakuplja prljavština;
prištići - uzdignuti, crvenkasti prištići nastali zbog upale ili infekcije začepljenih pora;
ciste - tvorbe smještene ispod površine kože, nastale nakupljanjem izlučevina.
Kada zatražiti savjet liječnika
Akne ne predstavljaju ozbiljan zdravstveni problem, ali kako bi izbjegli stvaranje ožiljaka, najbolje je obratiti se za pomoć dermatologu. U rijetkim slučajevima, nagli razvoj teških akni u odraslih znak je neke bolesti i u tom bi slučaju svakako trebali posjetiti liječnika.
Dijagnoza
Dijagnoza se uglavnom postavlja na osnovi kliničke slike i povijesti bolesti.
Liječenje
Da bi se postigao dobar terapijski učinak potrebno je smanjiti stvaranje masti, ubrzati izmjenu stanica gornjih slojeva kože, iskorijeniti bakterijsku infekciju i upalu. Liječenje uključuje čitav niz lokalnih preparata kao i lijekove koji se uzimaju na usta, a izbor ovisi o vrsti prisutnih kliničkih promjena na koži. Većina pacijenata s blagim oblikom akni dobro reagira na lokalnu terapiju: benzoil peroksidom, rezorcinolom i salicilnom kiselinom te antibioticima za lokalnu primjenu. Ako akne ne reagiraju niti na jednu od navedenih terapija, mogu se primijeniti lokalni proizvodi na bazi vitamina A (tretinoin). Često se kombinacijom takvih proizvoda postižu optimalni rezultati. U slučaju umjerenog do teškog oblika akni, mogli bi biti potrebni i oralni antibiotici kako bi se smanjio broj bakterija i izliječila upala. Takve antibiotike potrebno je uzimati i mjesecima, a često se koriste u kombinaciji s ostalim lokalnim proizvodima. U slučaju dubokih cista, antibiotici nekad nisu dovoljni. Tada se koriste lijekovi nazvani retinoidi (izotretinoin). Ovaj je lijek namijenjen najtežem obliku akni. Vrlo je djelotvoran, ali pacijenti koji ga uzimaju moraju biti pod strogom kontrolom dermatologa zbog mogućnosti teških popratnih pojava. Terapija oralnim kontraceptivima alternativa je sistemskom izotretinoinu u žena u kojih akne ne reagiraju na druge metode liječenja. Potrebno je najmanje tri do šest mjeseci liječenja prije procjene djelotvornosti hormonskih terapija. Većina lijekova za akne koji se primjenjuju na usta ne smiju se koristiti u trudnoći, pogotovo u ranim fazama. Dermatolozi mogu koristiti kozmetičku kirurgiju kako bi smanjili ožiljke koji su ostali nakon akni. Postupci uključuju ljuštenje oštećene kože kemikalijama, tretmanom ledom ili dermabrazijom. Ako je vaša koža sklona stvaranju ožiljaka, ova metoda ne predstavlja dobar izbor.
Prevencija
Većinom se akne mogu izbjeći ili kontrolirati dobrom njegom kože i sljedećim tehnikama samonjege: Operite problematična područja blagim sredstvom za čišćenje kože. Proizvodi kao što su pilinzi za lice, maske, obično se ne preporučuju zato što iritiraju kožu i time mogu dovesti do pogoršanja akni. Pretjerano pranje i trljanje također može iritirati kožu. Pokušajte nabaviti losione (koji se mogu nabaviti bez recepta), koji isušuju suvišnu masnoću i potiču ljuštenje. Izbjegavajte bilo kakvu kozmetiku na bazi ulja ili masti, sredstva za sunčanje i proizvode za kosu. Koristite proizvode na bazi vode. Zaštitite se od sunca. Pokušajte smanjiti stres. Držite kosu dalje od lica. Izbjegavajte dodirivanje lica rukama ili predmetima. Uska odjeća ili šeširi također mogu predstavljati problem, pogotovo ako se znojite. Znoj, prljavština i ulja mogu doprinijeti stvaranju akni. Nemojte tiskati prištiće jer to može uzrokovati infekciju ili stvaranje ožiljaka. Većina će akni nestati i bez takvih zahvata. Ako je potrebno liječenje, posjetite liječnika opće prakse ili dermatologa.
link na plivazdravlje




http://www.kodzlaje.com/images/webmaster/eyes%20dole.gif
View User's Profile E-Mail User Visit User's Homepage View All Posts By User U2U Member
Merjem
Mystic
***********

Avatar

Avatar


Posts: 1391
Registered: 20-6-2006
Member Is Offline

Mood: Bez raspolozenja

[*] posted on 1-6-2007 at 07:33 Reply With Quote


Autizam - odgoj i obrazovanje

Autizam (Kannerov sindrom) je poremećaj koji se javlja u ranom djetinjstvu karakteriziran otežanom komunikacijom sa okolinom, povlačenjem u sebe, nepravilnim razvojem govora i govorne komunikacije, otežanim razumijevanjem, poremećenom emocionalnom stabilnosti i ponavljanjem nesvrsishodnih aktivnosti (stereotipija).


Za oboljele osobe se često kaže da žive kao pod staklenim zvonom ili u nekom drugom svijetu. Pojedine od ovih smetnji kod svake oboljele osobe prisutne su u različitom obliku i intenzitetu, te je i klinička slika od bolesnika do bolesnika različita. Učestalost autizma je dva do tri puta je češća kod dječaka.

ETIOLOGIJA

Uzroci autizma još uvijek nisu jasni. Pojedinačni slučajevi se mogu povezati s nekim bolestima koje je majka preboljela u trudnoći, kao što je rubeola, ili nekim rijetkim bolestima samog djeteta (npr. fenilketonurija). Neke studije su ukazale i na utjecaj naslijeđa. Ranije se pogrešno vjerovalo da majka svojim hladnim pristupom djetetu u najranijoj dobi dovodi do nastanka autizma, no danas je nedvosmisleno odbačeno takvo mišljenje.

ZNAKOVI I SIMPTOMI

Prvi znaci autizma javljaju se već u prve tri godine života i to najčešće već unutar prve godine, no često u tom ranom razdoblju ostaju neprepoznati. Upozoravajući je znak da dijete ne reagira na podražaje iz okoline, što roditeljima može izgledati kao da dijete dobro ne vidi ili ne čuje. No djetetov sluh i vid nisu oštećeni, već njegove reakcije na podražaj nisu odgovarajuće. Na majčin smiješak ne odgovara smiješkom, ne uspostavlja kontakt očima, odupire se promjenama i voli rituale. Karakteristično je ponavljanje nesvrsishodnih pokreta i radnji (njihanje glavom, lupanje glavom o zid…). Dijete se igra samo, ponavljajući istu igru sa istim predmetom kroz duže vrijeme. Može biti izrazito vezano za poznate predmete i ne ispuštati ih iz ruku. Razvoj govora je usporen, nepravilan, a neka djeca uopće ne govore. Dio oboljelih izrazito je agresivan spram drugih i sebe samih (agresija i autoagresija). Važno je znati da svi navedeni simptomi nisu posve različiti od onih koji se i kod posve zdravog djeteta mogu uočiti u pojedinim razvojnim razdobljima (otpor, razdražljivost, povlačenje u sebe i dr.). No ako su oni prisutni stalno i trajno, to svakako zahtijeva ozbiljnu konzultaciju stručnjaka.
Simptomi mogu biti izraženi u različitom stupnju, od blagih s kojima će i dijete i obitelj moći izaći na kraj i živjeti, do posve zatvorenih komunikacija i otuđenja. Simptomi bolesti se zadržavaju cijeloga života. Kod jednog dijela oboljelih mogu se kasnije razviti znakovi drugih psihičkih poremećaja.

LIJEČENJE

U tretmanu oboljelog najvažniju ulogu ima okolina koja brine o djetetu. Toplo i podržavajuće okruženje u obiteljskom domu od presudnog su značaja. Svakodnevna skrb o autističnoj osobi podrazumijeva poticanje normalnog razvoja djeteta u svim područjima života, od samostalnog obavljanja svakodnevnih radnji, poticanja govora, komunikacije s okolinom, do uklanjanja agresivnosti i stereotipija. Skrb o autističnom djetetu je cjelodnevna i cjelonoćna zadaća što postavlja velike zahtjeve na svakog roditelja. Na raspolaganju su i različiti oblici psihoterapije, socijalne i radne terapije. Neophodan je individualni pristup svakom djetetu.Terapiju govora potrebno je započeti što ranije. U uklanjanju nekih znakova bolesti, posebno agresivnosti, nezaobilazni su lijekovi. Prognoza u velikoj mjeri ovisi o inteligenciji i razvoju govora. Tako će svi postupci kao i svi oblici terapije biti najkorisniji upravo kod oboljelih s normalnim ili višim kvocijentom inteligencije i razvijenim govorom koji omogućuje komunikaciju.

ODGOJ I OBRAZOVANJE UČENIKA S AUTIZMOM

U Hrvatskoj se djeca s autizmom školuju prema Pravilniku o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju (NN 23/91). Taj Pravilnik u članku 12. omogućuje školovanje učenika s većim teškoćama u razvoju u posebnim organizacijama. Za autistične učenike s utjecajnim teškoćama u razvoju, odnosno onim teškoćama koje bitno smanjuju sposobnost djeteta za svladavanje odgojno-obrazovnog programa redovne osnovne škole, omogućeno je školovanje u posebnim odgojno-obrazovnim organizacijama (Centar za autizam Zagreb, Rijeka i Split). U tim posebnim odgojno-obrazovnim organizacijama ostvaruje se odgojno-obrazovni i rehabilitacijski rad prema posebnim planovima i programima primjerenim potrebama i mogućnostima svakog pojedinog učenika. Timovi stručnjaka različitog profila (liječnik, defektolog, psiholog, fizioterapeut, socijalni radnik) zajednički rješavaju odgojno-obrazovne, zdravstvene, socijalne i druge potrebe učenika. Školovanje može trajati do 21. godine uz istovremeno radno osposobljavanje.
View User's Profile View All Posts By User U2U Member
Alisa
iz dalekog kraja
************

Avatar

Avatar


Posts: 7775
Registered: 13-12-2005
Member Is Offline

Mood: :singing:

[*] posted on 28-9-2007 at 14:32 Reply With Quote
Anemija



U crvenim krvnim zrncima anemicne osobe ima premalo hemoglobina. Hemoglobin je krvni pigment bogat zeljezom koji kisik od pluca prenosi do stanica, a ugljicni dioksid od stanica do pluca. Pomislilo bi se da ce anemicna osoba biti blijeda u licu, no blaza anemija ne izaziva promjene u boji lica.

Anemija je najcesci krvni poremecaj, a u najvecem joj je broju slucajeva uzrok nedostatak zeljeza. Do takve anemije obicno dolazi zbog potrebe za dodatnim kolicinama hemoglobina koju pak izazivaju brz rast ili gubitak krvi. Bez dovoljno zeljeza, tijelo ne moze proizvesti dovoljno hemoglobina. U plodnim godinama zene gube zeljezo tokom mjesecnice pa im je stoga potrebno razmjerno vise namirnica bogatih zeljezom nego muskarcima. Anemiju koja se javlja zbog nedostatka zeljeza moguce je lijeciti promjenom nacina prehrane.
Simptomi


Svaka anemija koja vodi do znatnijeg manjka hemoglobina moze izazvati umor, inertnost i glavobolje. Ako je rijec o teskoj anemiji, fizicka aktivnost izaziva omaglicu, gubitak daha, bolove u prsima (anginu) i lupanje srca. Zbog anemije uslijed nedostatka zeljeza stvaraju se ranice na jeziku i u uglovima usta, nokti su suhi, tanki i krhki, a u ozbiljnim slucajevima javlja se i bljedunjavost.

Prevencija

Rizik od anemije zbog nedostatka zeljeza relativno je nizak kod osobe koja je dobra zdravlja i zdravo se hrani. Ipak, ako gubite krv - primjerice, zbog bolnih mjesecnica tokom nekoliko mjeseci, nelijecenih hemoroida ili krvarenja u probavnom traktu bit ce vam potrebna prehrana posebno bogata zeljezom. Pojacajte obroke jetrima, krhtim crvenim
mesom, ribom, zumancima, susenim vocem, i sojinim proizvodima i sirupom od melase. Jedite mnogo crvenog luka, bijelog luka, graha, graska, jezgricastog voca, sjemenki, zelenog lisnatog povrca i bilja (kao sto su dragusac, persin, vlasac, kopriva, korijandar i maslackovo lisce).
-Konzumirajte namirnice u kojima ima mnogo vitamina C jer on potice apsorpciju zeljeza. Na primjer, uz obrok popijte casu narancina soka.
-Integralne zitarice dobar su izvor zeljeza, ali takodjer sadrze i fitate, tvari koje otezavaju apsorpciju zeljeza, pa ih ne treba jesti zajedno s ostalim namirnicama koje su bogate zeljezom.
-Ogranicite konzumiranje spinata i rabarbare: oksalna kiselina koju sadrzi to povrce smanjuje apsorpciju zeljeza. Zeljezo se lakse apsorbuje uz pomoc c vitamina.
-Jedite namirnice koje sadrze bakar, jer on pomaze u apsorpciji zeljeza. Tu spadaju sir, zumance, morski plodovi, jetra, integralne zitarice, povrce zelene boje, marelice, tresnje i susene smokve.
-Nemojte uz obroke piti caj, kahvu, kakao, Coca-colu i vino jer tanin u tim picima sprjecava apsorpciju zeljeza u hrani.

Rjedji oblici anemije

U mnogim slucajevima anemiju uzrokuje nedostatak zeljeza u prehrani i/ili nemogucnost apsorpcije zeljeza tokom probave. Postoji, medjutim, i velik broj drugih uzroka.
-Megaloblasticnu anemiju uzrokuje manjak vitamina Bl2 ili folne kiseline. Ovaj se oblik anemije ponekad javlja u trudnoci.
-Perniciozna anemija rezultat je nedostatka tzv. unutrasnjeg sastojka, tvari nuzne za apsorpciju vitamina Bl2. Najizlozeniji su joj ljudi s krvnom grupom A.
-Aplasticna anemija posljedica je smanjene ili nikakve proizvodnje crvenih krvnih zrnaca kojoj su uzrok ostecenje ili neaktivnost kostane srzi.
-Nasljedna anemija ima razlicite uzroke. Talasemija nastaje zbog poremecaja u proizvodnji hemoglobina, a javlja se u osoba porijeklom iz sredozemnih, srednjoistocnih i juznoazijskih zemalja.
-Srpasta anemija, nazvana tako prema srpastom obliku crvenih krvnih zrnaca, uglavnom se javlja kod osoba porijeklom iz Afrike, a obicno se pocinje razvijati vec u djetinjstvu.
-Hemoliticna anemija uzrokovana je preuranjenim raspadom crvenih krvnih zrnaca, sto moze biti posljedica upotrebe nekih lijekova ili infekcije.

Lijecenje

Preparate zeljeza uzimajte pod lijecnickim nadzorom jer i previse zeljeza moze biti opasno. Slijdece mjere mogu biti korisne:
- Dnevno uzimajte odredjenu dozu homeopat-skog lijeka Ferrum phosphoricum.
- Pokusajte s cajem ili tinkturom stavelja (kiselice) jer u toj biljci ima mnogo zeljeza, te cajem ili tinkturom maslacka ili cicka jer pomazu pri apsorpciji zeljeza.
» Osjecate li se umorno, pijte caj ili uzimajte tinkturu dobivenu od zobi ili sladica.

Uloga zelucane kiseline

Zeludac nekih osoba koje pate od anemije proizvodi premalo zelucane kiseline pa se zbog toga kod njih apsorpcija zeljeza ne odvija dobro. Razina se zelucane kiseline moze sniziti i zbog ugljikohidrata. Da biste poboljsali apsorpciju zeljeza, izbjegavajte uzivanje hrane bogate ugljikohidratima (kao sto su hljeb, tjestenina, secer i riza) zajedno s namirnicama bogatim zeljezom i bjelancevinama (kao sto su meso. riba i jaja). Da bi njihova probava i apsorpcija zeljeza bile optimalne, bjelancevine zahtijevaju prisutnost odgovarajuce kolicine zelucane kiseline.

Trudnoca

U trudnoci moze doci do anemije zbog manjka zeljeza te megalo-blasticne anemije zbog manjka folne kiseline. Pokusajte to sprijeciti prehranom koja ce biti bogata sljedecim hranjivim sastojcima: vitaminima A. B6, C i E. folnom kiselinom, pantotenskom kiselinom, flavonoidima. zeljezom, manganom, cinkom i esencijalnim masnim kiselinama. Upotrebljavajte sve dodatke prehrani koje vam ljekar propise.
View User's Profile View All Posts By User U2U Member
Alisa
iz dalekog kraja
************

Avatar

Avatar


Posts: 7775
Registered: 13-12-2005
Member Is Offline

Mood: :singing:

[*] posted on 26-11-2007 at 14:08 Reply With Quote


Utrnulost ruku i nogu



Uzrok i kako ga leciti: Ukoliko cesto patite od utrnulosti ruku i nogu, vasa je ishrana siromasna kalijumom, elementom koji pospesuje kontrakcije i opustanje misica. Da biste ishran obogatili mineralnim solima, jedite banane, paradajz i patlidzan. Mineralna voda je takodje korisna radi unosenja mineralnih soli, ali nju treba birati pazljivo, tj. treba procitati sastav takve vode na etiketi. Izbegavajte vodu sa oligomineralima, jer lose utice na krv. Nsu preporucljivi ni sir kao i mleko, jer negativno deluju na rezerve kalijuma.
View User's Profile View All Posts By User U2U Member
Alisa
iz dalekog kraja
************

Avatar

Avatar


Posts: 7775
Registered: 13-12-2005
Member Is Offline

Mood: :singing:

[*] posted on 26-11-2007 at 14:09 Reply With Quote


Kiselina



Uzrok i kako je leciti: Posle svakog obroka mucno vam je u zelucu? Mozda je krajnje vreme da pocnete izbegavati medjuobroke na bazi cokolade. Ali, potrebno je izbegavati i masnu i prezacinjenu hranu. Ovi sastojci prouzrokuju povecanu proizvodnju zelucanih sokova. Treba izbegavati i jake supe, toplo i hladno, ali i gazirana pica. Da biste ublazili taj neprijatan osecaj mucnine, i da bi se apsorbovale kiseline, probajte s hladnim mlekom, testeninom, pirincem i krompirom. I nemojte se nikada "prejesti" vec vise puta dnevno uzimajte manje obroke.
View User's Profile View All Posts By User U2U Member
Alisa
iz dalekog kraja
************

Avatar

Avatar


Posts: 7775
Registered: 13-12-2005
Member Is Offline

Mood: :singing:

[*] posted on 29-11-2007 at 17:40 Reply With Quote


Bolovi u zglobovima



Uzroci i kako ih leciti: Radi se o uobicajenoj smetnji, koja se moze izleciti prehranom bogatom kalcijumom. Element koji se nalazi u mleku i njegovim derivatima pomaze obnavljanju kostiju. Treba izbegavati suhomesante proizvode, svinjsku mast i salame. Ne bi se smelo uzimati previse alkoholnih napitaka koji smanjuju imunitet. Da biste se bolje osecali, uzimajte mnogo omega 3 masnih kiselina, prisutnih u znacajnijim kolicinama u nekim ribama poput lososa, tunjevine i haringe. I, na samom kraju, potrebno je da s vremena na vreme kontrolisete svoju telesnu tezinu.
View User's Profile View All Posts By User U2U Member
Alisa
iz dalekog kraja
************

Avatar

Avatar


Posts: 7775
Registered: 13-12-2005
Member Is Offline

Mood: :singing:

[*] posted on 10-12-2007 at 23:24 Reply With Quote


Iako se jos ne koristi u lijecnickim tretmanima,
znanstvenici preporucuju 1 zlicicu cimeta umijesanu u obrok
CIMET POMAZE SECERASIMA

imet, zacin koji pomaze oboljelima od secerne bolesti, jeftin je i dostupan "lijek" svima.

Bolujete li od secerne bolesti, i to diabetesa - tip 2, najnovija laboratorijska istrazivanja i izvjesca o istima ukazuju na lijek vrlo jeftin i dostupan svima. Rijec je o cimetu kojega je, prema misljenju strucnjaka, dovoljno dodati u obrok da bi pospjesio proces reguliranja secera u krvi i pojacao otpornost organizma.

Istrazivanja koja su predhodila ovom izvjescu vec su najavljivala uspjesnu konacnicu. Cimet stavljan u hranu laboratorijskim zivotinjama pomogao je masnim stanicama tkiva da prepoznaju i reagiraju na inzulin. Dr. Richard Anderson, voditelj istrazivanja na Maryland Human Nutrition Research Center, predocio je nalaze kojima dokazuje da cimet direktno

utjece na povecanje glukoznog metabolizma i to za otprilike 20 puta.

Dr. Anderson je iznio svoje stajaliste u casopisu Reuters Health te napomenuo da se radi o vrlo dobrom sredstvu kojim se poboljsava i regulira secer u krvi, a uz to ÂŤlijekÂť je jeftin i dostupan svima.

Preko 16 milijuna Amerikanaca pati od dijabetesa, a vise od polovice njih boluje upravo od dijabetesa - tip 2, bolesti u kojoj tjelesne stanice grijese prilikom prepoznavanja inzulina. Kao rezultat tih stanicnih greski, kolicina secera u krvi raste i postaje vrlo visoka, a manifestira se kroz iscrpljenost i zamagljen pogled. Kroz duze vrijeme secer u krvi pogorsava stanje organizma, bolesnik gubi vid, povecava se mogucnost srcanog udara te u vecini slucajeva obolijevaju bubrezi.

Dijabetes zauzima sedmo mjesto sto se tice smrtnosti oboljelih u SAD.

Iako rezultati istrazivanja nisu jos objavljeni, dr. Anderson ukazuje na visoko frekventan sistem i istice da upravo sastav cimeta odnosno jedan od njegovih polimera (metilhidroksid chalcone polimer - MHCP) cini masne stanice osjetljivijima na inzulin, aktivirajuci enzime koji ga proizvode. Inzulin veze na sebe i time zaustavlja one negativne sastojke koji blokiraju ovaj proces razmjene secera.

Iako je mozda jos prerano da se cimet koristi za bolnicki tretman, svima koji pate od dijabetesa - tip 2, preporuca se 1 do 1 zlicica cimeta umijesana u obrok. Negativnih efekata nema, a pozitivni drasticno mogu poboljsati krvnu sliku bolesnika.



Pospanost je kriva za neke katastrofe izazvane ljudskom pogreskom, ali i za mnogobrojne prometne nesrece
POSPANOST JE VELIKI ZDRAVSTVENI PROBLEM

Anketa provedena na sjeveru Francuske pokazala je kako pospanost tijekom dana "postaje sve veci problem javnoga zdravstva". O studiji je izvijestio profesor Jean-Daniel Guieu iz neuropsiholoske sluzbe CHRU-a u Lilleu.

Istrazivanje je obuhvatilo 13.500 osoba. Potvrdilo je da je ta pojava kriva za neke katastrofe izazvane ljudskom pogreskom, ali i za mnogobrojne prometne nesrece. Prema anketi, 21,5 posto ispitanih osoba - normalnih aktivnosti i dobroga zdravlja - pati od pretjerane pospanosti tijekom dana, a najvise su pogodjene zene.

Medju muskarcima najteze su pogodjeni oni koji su skloni alkoholu, piju lijekove ili rade u smjenama. Uz to, 17,6 posto ispitanika priznaje da u voznji cesto ima napadaje pospanosti, a 4,8 posto dozivjelo je zbog toga prometnu nesrecu. Ta je pojava, prema procjenama, odgovorna za trecinu teskih prometnih nesreca.

Profesor Guie tvrdi kako je ta pojava sve izrazenija posljednjih dvadeset godina jer se zbog drukcijeg nacina zivota skratio prosjecan san. Manjak sna zbog osobnih potreba i nesanice najcesci je uzrok pospanosti po danu, bas kao i neki organski uzroci: apnoje (disni problemi) te narkolepsija i katapleksija (iznenadni napadaji sna i gubitak misicnog tonusa). "Pospanost tijekom dana rijetko se dijagnosticira i jos rjedje lijeci", istice profesor Guieu, koji preporucuje da se otkriju uzroci tog poremecaja te osnutak lijecnickih ekipa koje bi se njime bavile.
View User's Profile View All Posts By User U2U Member
Alisa
iz dalekog kraja
************

Avatar

Avatar


Posts: 7775
Registered: 13-12-2005
Member Is Offline

Mood: :singing:

[*] posted on 10-12-2007 at 23:25 Reply With Quote


Zaboravite datum na krstenici - uz nekoliko jednostavnih promjena u nacinu zivota, mozete zaustaviti godine i izgledati zdravije nego ikada
DESET KORAKA DO MLADOSTI

islite da je starenje prirodan proces na koji ne mozete da uticete? Razmislite jos jednom. Verovanje da nasi geni odreduju zdravstveno stanje i dugovecnost, dovedeno je u pitanje novim naucnim istrazivanjima. Ona otkrivaju da su brzina i nacin na koji starimo velikim delom uslovljeni nacinom zivota. Naucnici tvrde: priroda se brine za nas do tridesete - posle toga, sve zavisi od nas. Zato, preuzmite stvar u svoje ruke i - ostanite mladi.

1. Simetrican stav

Da li stojite i sedite krivo? Mozda se cesto saplicete ili vam ispadaju predmeti; desava se i da zbog stare povrede naviknete da se vise oslanjate na jednu stranu. Poremecen balans moze da bude uzrok mnogih nevolja - nezgodan pad, na koji u dvadesetim godinama ne biste obratili paznju, u cetrdesetim predstavlja problem - kosti su krhkije, narocito ako ste skloni osteoporozi. Znaci, hodajte i sedite uspravno. Sesnaest sati dnevno provedenih u "grbavljenju" deformise kicmu i ometa normalan rad srca, pluca i bubrega. Mladalacko drzanje mozete postici ponovo - vezbama disanja, za koje je dovoljno da se uputite u osnove joge ili tai-cija.

2. Njegujte zube

U redu - nema niceg manje privlacnog od zapustenih zuba, ali da li ste znali da briga o njima itekako utice na celokupno zdravlje? Upalni procesi na desnima mogu da dovedu i do vecih problema od gubitka zuba: slabe imunitet i mogu dovesti do srcanih oboljenja. Cuvajte zube, obavezno ih cistite koncem, i u 55-oj cete izgledati bar cetiri godine mladi od vrsnjaka koji pate od gingivitisa.

3. Hodajte brze

Aktivnost vas cini mladim, ali je u svemu tome vazna i agilnost. Hodanje odrzava kosti i misice u dobroj formi, koja godisnje opada do pet odsto u odnosu na najbolje dane mladosti.Tri zustre 20-minutne setnje nedeljno, dovoljne su da poboljsaju cirkulaciju, stabilizuju krvni pritisak, neguju kosti, ojacaju imuni sistem i poprave raspolozenje, smanjujuci napetost koju "prikupite" tokom dana.

4. Cesce vodite ljubav

Aktivan seksualni zivot moze vam "skinuti" i do 12 godina - kazu istrazivaci fenomena starenja na Kraljevskom edinburskom institutu. Zivahni pedesetogodisnjaci, koji cesto vode ljubav, dugovecniji su i deluju daleko mlade - mozda je tajna u tome, kako pokazuju studije, sto vecina njih ima daleko mladeg partnera… Dakle, prisetite se strasnih zagrljaja i neprospavanih noci i primenite ovu najprijatniju terapiju za produzenje mladosti.

5. Odaberite svoju "pilulu mladosti"

Svi naucnici se slazu u jednom: antioksidanti su ti koji sprecavaju ostecenja celija u organizmu, koja uzrokuju sve oblike starenja: od vidljivih bora, do srcanih oboljenja i raka. Novootkrivena supstanca karnozin, koja se nalazi u tkivima misica i nerava, ubrzava zarastanje rana, "podize" imuni sistem i stiti od negativnih spoljnih uticaja, od zagadenja do radijacije. Radi se i na ispitivanjima koenzima Q-10, koji se nalazi u nasim organima i katkad koristi u slucajevima srcanih bolesti - verovatno ce se koristiti u preventivi visokog nivoa holesterola u krvi. Dok revolucionarni pronalasci ne postanu svima dostupni, lekari preporucuju uzimanje 200 mg vitamina C dnevno, 8-10 mg betakarotena i 100 mg prirodnog vitamina E. Ovaj vitamin daje mozda najspektakularnije rezultate u borbi protiv starenja. Nema mnogo ljudi kojima je zaista potreban dodatni vitamin A, jer ga organizam sam proizvodi iz betakarotena. Takode je verovatnije da imate visak gvozda nego manjak (osim u slucajevima anemije). Ima ga sasvim dovoljno u mesu, hlebu, cerealijama i testu, a previse gvozda u organizmu moze biti, zapravo, izuzetno opasno i izazvati umor, bolove u stomaku i ostecenja jetre. Zato se, pre nego sto pocnete da pijete preparate sa gvozdem, uvek prvo konsultujte sa lekarom.

6. Smanjite alkohol

Ako tokom dana neumereno pijete alkohol, izlazete se ne samo preranom starenju, vec i riziku da obolite od raka ili ciroze jetre - naravno, nekoliko casa nedeljno nece vam skoditi. Nova istrazivanja, koja su sprovedena u Danskoj, pokazala su da umereno ali redovno konzumiranje vina, zapravo, blagotvorno utice na zdravlje. Dve case crnog vina dnevno smanjuju rizik od arterijskih oboljenja i infarkta. Zato - u vase zdravlje!

7. Prekinite sa dijetama

Jedan od najutesnijih rezultata istrazivanja je da dame sa tezinom koja je malo iznad zeljenog proseka zive duze. Masne naslage pospesuju lucenje estrogena, pa "zaobljene" gospode cesto deluju mlade od svojih izuzetno vitkih vrsnjakinja. Smanjen je i rizik od osteoporoze - ipak, zena se posle navrsene 35-te, u proseku godisnje ugoji do jedan kilogram. Uporno izgladnjivanje moze lako da dovede do dijabetesa, osteoartritisa, srcanih bolesti i raka. Najbolje je izbegavati rigorozne dijete, jer oslabljuju i misice. Lekari upozoravaju da stalne dijete u srednjim godinama ostecuju kozu, kosti, misice i mozak, a moze se desiti i da se kosa naglo "proredi". Umesto da gladujete, odrzavajte normalnu tezinu i bez cestih variranja - pocnite tako sto cete svoj dnevni jelovnik "skresati" za 500 kalorija, i vezbajte bar 15 minuta dnevno. Smanjite secer u ishrani. Kako starite, svaki pojedeni slatkis ce vam vise podizati nivo secera u krvi, i to na duzi period. U poslednjih deset godina, povecan broj obolelih od dijabetesa u poznim godinama vezuje se za prekomerno uzivanje u poslasticama. Potrebnu energiju dobijate i ako se odlucite za cerealije, a njihov efekat je duzi i kvalitetniji.

8. Budite optimisti (uprkos svemu)

Verujte u pozitivno razresenje svake situacije i time cete prosto "nabildovati" svoj imuni sistem. Nove studije pokazuju da su ljudi koji deluju daleko mlade - veciti optimisti. Pozitivno razmisljanje usporava lucenje hormona stresa, a ne bi bilo lose i da budete u drustvu mladih. Ovakav stav ce popraviti vase samopouzdanje, zastititi vas od stresa i cestih virusnih oboljenja.

9. Suncajte se...

…ali ne previse, naravno. Od 10 do 20 minuta izlaganja suncu dnevno, potpomaze prirodnu proizvodnju vitamina D koji produzava mladost, ali i sjajno utice na kardiovaskularni i imuni sistem. Vasa koza ce trpeti - zato nanesite kremu sa visokim zastitnim faktorom, a budite pazljivi sa antirid kremama sa retinolom, jer on izaziva pojacanu osetljivost na sunceve zrake.

10. Spavajte dovoljno

Nazalost, od 35-te godine dnevno izumire do 7.000 celija u mozgu - ostale moraju da rade napornije. Zato je izuzetno vazan kvalitetan san - upravo tada se vecina celija obnavlja. Nedovoljan broj sati sna slabi vas imunitet, pojacava stres, a pod stresom vase telo luci hormon kortizol koji je toksican za nervni sistem i sprecava celije da apsorbuju neophodan kiseonik i glukozu. Nemojte ni preterivati. Istrazivanja pokazuju da ljudima koji su vezani za krevet kosti postaju manje elasticne - i to za cetiri odsto za samo dve nedelje. Umesto neumerenog izlezavanja, naucite kako da se opustite tokom dana, pomocu jednostavnih tehnika relaksacije i meditacije.
View User's Profile View All Posts By User U2U Member
Alisa
iz dalekog kraja
************

Avatar

Avatar


Posts: 7775
Registered: 13-12-2005
Member Is Offline

Mood: :singing:

[*] posted on 10-12-2007 at 23:32 Reply With Quote


AKUTNI SINUSITIS

ma vec dve nedelje od kako vas je stegla prehlada, a nos vam je i dalje zapusen. Glavobolja ne prestaje. Ne smete ni da pomislite da se sagnete jer je osecaj bola i pritiska na lice jeziv. Sta se dogada? To vise nije obicna kijavica, vec po svemu sudeci - imate sinusitis. Ova upala moze da potraje, a i da se iskomplikuje do stadijuma koji zahteva hirusku intervenciju. Zato mora da se leci sto ranije i ne sme da se zanemaruje.

Akutni sinusitis je infekcija koja traje nesto krace od tri sedmice i obicno se javlja posle prehlade. Kad se otkrije na vreme, domaci lekovi su vrlo delotvorni. Posto su vlazni sinusi manje podlozni infekciji od suvih, vrlo je efikasno udisanje pare, bilo tokom duzeg tusiranja, ili stavljanjem mokrog ubrusa na celo, nos i obraze. Usmrkavanje blagog rastvora morske soli pomoci ce ciscenju bakterija i prasine i preporucljivije je od upotrebe kapi za nos koje ne treba koristiti duze od tri do pet dana. U zatvorenim prostorijama odrzavajte vlaznost vazduha, narocito zimi kad radi centralno grejanje. Ako ste ljubitelj hrane zacinjene ljutim papricicama i slicnim dodacima, uzivajte u omiljenim jelima - i to ce vam pomoci da lakse disete. Nije na odmet da koristite i neki od lekova koji razvodnjavaju sluz i pomazu iskasljavanje. Odmarajte se, po mogucstvu koji dan u krevetu, i jedite dobro. Vitamin A je, pri tom, narocito koristan, jer rastvara sinusni sekret i pomaze stvaranje zdravih celija. Ako je infekcija i pored toga uporna, ako vam ova simptomatska kucna terapija ne pomogne u prvih nekoliko dana, najbolje je da odete kod lekara. Mozda vam je ipak potreban neki od antibiotika kao sto je, recimo, amoksicilin.

Hronicni sinusitis je neprestana upala sinusa i obicno je rezultat ponavljanih a nelecenih akutnih infekcija. Simptomi su kasalj, stalno zapusen nos iz koga ne prestaje da curi uglavnom zelenkastozuti sekret i skoro potpuni gubitak cula mirisa. Ovakvo stanje najcesce traje i duze od sest sedmica, a sinusni kanali se suzavaju i zatvaraju, ili ne mogu da se prociscavaju. Hronicni sinusitis se tesko leci. Mada je operacija obicno poslednje sredstvo kojem pribegava, na kraju je ipak neophodna kod pacijenata sa brojnim i dugotrajnim sinusnim upalama koje nisu reagovale na uobicajenu terapiju antibioticima.

Sinusitis - oboljenje broj 1

Ova cesta bolest koja nije samo "zimska", narocito pogada pusace i ljude koji pate od alergija, ili imaju neke nazalne prepreke poput polipa ili nosnih devijacija. Od hronicnog sinusitisa pati veliki broj ljudi, sto je narocito izrazeno poslednjih godina. Strucnjaci napominju da je mnogo sve otpornijih mikroorganizama uzrocnika infekcije disajnih organa. I dok se ne dode do novih antibiotika koji bi mogli da se uhvate u kostac sa tim napastima, sinusitis ce i dalje biti najrasirenija savremena boljka koja ne ugrozava zivot.

Cistaci disajnih organa

Sinusi su, u stvari, cetiri grupe kostanih supljina, oblozenih mekim tkivom, koje se nalaze iznad, iza i pored nosa. Njihov osnovni zadatak je da proizvode sekret (normalno je oko dve litre dnevno) za ispiranje bakterija, prasine i drugih zagadivaca koje udisemo. Sinusni sekret se, u normalnim okolnostima izliva prvo u nos, potom ide kroz zadnju stranu grla, gde se guta i gde ga razlazu kiseline za varenje. Kad su sinusi upaljeni sekret biva "zarobljen"i postaje podloga da razvoj bakterija.

DJala neti

Malo poznata joga tehnika ciscenja nosa zove se dala neti i odlicna je za ublazavanje tegoba koje sinusitis donosi. Umesto specijalno napravljene posude, tzv. neti lote koju proizvode i neki nasi grncari, mozete upotrebiti i obican manji cajnik. Napravite mlaki blagi rastvor morske soli i njime isperite nos na sledeci nacin: nagnite se nad umivaonikom i malo iskosene glave sipajte rastvor u jednu nozdrvu. Kad podesite polozaj tako da vam tecnost ne silazi u grlo, ona ce polako poteci iz druge nozdrve. Nakon petnaestak sekundi promenite stranu, a zatim citav postupak ponovite jos jednom. Sam rastvor slobodno okusite pre nego sto pocnete ciscenje - on ne treba da bude ni preslan ni neslan. Vodite racuna da mehanicki ne ostetite sluzokozu pipkom cajnika (ili neti lote), a na kraju dobro "izduvajte" nos, tako da sluzokoza ostane cista i suva. Osim sto se tako rastvaraju naslage sekreta i vrsi blaga dezinfekcija, morska so ce cesto izazvati kijanje kojim cete lakse izbaciti sadrzaj iz sinusnih supljina. Ovom tehnikom mozete zameniti upotrebu kapi za nos, a skraticete i bolovanje. Ne preporucuje se ljudima koji imaju cesta krvarenja iz nosa.
View User's Profile View All Posts By User U2U Member
Alisa
iz dalekog kraja
************

Avatar

Avatar


Posts: 7775
Registered: 13-12-2005
Member Is Offline

Mood: :singing:

[*] posted on 10-12-2007 at 23:36 Reply With Quote


FOBIJA

obija predstavlja bezrazlozan strah od nekih spoljnih situacija i sopstvenih unutrasnjih stanja. Osobe koje dozivljavaju fobijski strah svesne su njegove nerealnosti i nelogicnosti, ali nisu u stanju da nadju odgovarajuca objasnjenja za njegov nastanak.

Jedan od cestih oblika fobije je strah od zatvorenih prostora, odnosno klaustrofobija. Moze se ispoljavati u blagim oblicima, kao sto je izbegavanje lifta ako su u pitanju male visine, ali i izbor lifta ako se treba popeti na vise spratove. U tezim slucajevima klaustrofobije ulazak u lift svaki put izaziva znojenje, drhtavicu, a u jos tezim panicnu reakciju ili nesvesticu. Dakle, o fobiji se govori onda kad strah stvara poremecaje u ponasanju i onemogucava obavljanje uobicajenih zivotnih funkcija.

Postoje dva osnovna prilaza u tumacenju fobija: bihejvioristicki i psihoanaliticki. Bihejvioristicki objasnjava fobije procesima ucenja, tj. uslovljavanja i leci ih bihejvioralnom terapijom, odnosno desenzitivizacijom, odnosno "oducavanjem" od pogresno naucenog. Psihoanaliza smatra fobije oblikom neuroze i u terapiji nastoji da otkrije nesvesne mehanizme njenog razvoja.

U okviru psihoanalitickih objasnjenja fobije, razvijeni su termini "fobicki karakter" i "fobicka odbrana". Prvi termin se odnosi na licnost koja brizljivo izbegava sve situacije koje potencijalno mogu stvoriti fobiju.

Npr. osoba koja se plasi otvorenog prostora (agorafobija), nastojace da vodi takav zivot koji je stiti od izlazenja na otvoren prostor, dakle, zivot sa redukovanim izlascima i vecinom vremena provedenog u sopstvenom stanu. Kao varijanta fobickog karaktera javlja se i "kontrafobicki karakter", u okviru kojeg licnost razvija obrasce ponasanja koji sluze kao izazov fobijama: npr. ako se osoba plasi visine, ona bas bira visoke spratove, planinari, putuje cesto avionom, sto joj daje kompenzaciona osecanja pobede nad strahom. " Fobicka odbrana" se odnosi na bilo koje postupke kojima se izbegavaju fobicke situacije. Statistika kaze da se fobija nesto cesce javlja kod zena, a i da najveci broj osoba razvija simptome izmedju 20-30 godine zivota.

U strucnoj literaturi se srece preko stotinu naziva razlicitih fobija, koje odgovaraju razlicitim zivotnim situacijama. Najcesce su sledece: agorafobija (strah od otvorenog prostora), aktrofobija (strah od visina i visokih mesta), aglofobija (strah od bola), astrafobija (strah od grmljavine i munja), glasofobija (strah od govora), zoofobija (strah od zivotinja), klaustrofobija (strah od zatvorenih i skucenih prostora), mizofobija (strah od prljavstine i zaraze), nekrofobija (strah od bolesti uopste), pekatofobija (strah od greha), sitofobija (strah od jela, jedenja), tanatofobija (strah od smrti), tafofobija (strah da se ne bude ziv sahranjen), toksofobija (strah od trovanja), fotofobija (strah od svetlosti), hemofobija (strah od krvi)... fobofobija (strah od straha).
View User's Profile View All Posts By User U2U Member
Alisa
iz dalekog kraja
************

Avatar

Avatar


Posts: 7775
Registered: 13-12-2005
Member Is Offline

Mood: :singing:

[*] posted on 10-12-2007 at 23:37 Reply With Quote


INFEKCIJA URINARNOG TRAKTA

ko imate iznenadnu potrebu da otrcite u toalet, a onda osjetite bolno peckanje dok mokrite - makar se radilo i o sasvim maloj kolicini mokrace, ili morate da ponovo odete u toalet iako vam se cini da ste se tek vratili iz njega, najverovatnije patite od infekcije urinarnog trakta.

Ovu infekciju izaziva bakterija koja u organizam dospeva uretrom (kanala koji vodi do besike) a kada stigne do besike, uzrokuje cistitis - upalu besike i najcesce je istovremeno inficirana i uretra. Rede, bakterija stize i do bubrega i tada prouzrokuje njihovu upalu.

Muskarci i deca takode mogu dobiti upalu urinarnog trakta (mokracnih kanala), ali se to cesce desava zenama - otprilike je svaka peta preboli bar jednom. Zene imaju krace mokracne kanale i oni se nalaze blize analnom otvoru, koji je primarni izvor bakterija - uzrocnika upale. Seksualno aktivne zene cesce oboljevaju, jer tokom samog seksualnog cina bakterije mogu biti unijete u uretru.

Dijagnoza se postavlja na osnovu simptoma i ispitivanja urino-kulture. Henri J. Sulc, konsultant za internu medicinu na klinici "Mejo", upozorava da ukoliko primjetite neki od simptoma kao sto su peckanje tokom mokrenja, ucestalo mokrenje, male kolicine urina i, eventualno, tragovi krvi u mokraci, vas ljekar treba da utvrdi da li u mokraci ima bakterija.

"Savremena medicina tvrdi da je u 95 odsto slucajeva trodnevno uzimanje antibiotika, 'baktrim' ili slicni, dovoljno da upala mokracnih kanala bude izlijecena", kaze dr Sulc, "ali ne i da se sprece sporedne pojave kao sto su vaginitis, stomacne tegobe i svrab izazvan upotrebom antibiotika".

Kod otprilike 10 odsto zena, hronicna upala mokracnih kanala moze biti veoma neprijatan i trajan problem. Ukoliko su recidivi cesti, vas ljekar bi trebalo da preispita prevenciju i higijenski tretman koji vam je preporucio, jer su oni delotvorni u otprilike 50 odsto slucajeva. Za ostale zene koje cesto podlezu infekciji, uprkos preventivnim merama, mala doza antibiotika poslije polnog cina ili svakodnevno, tokom duzeg vremenskog perioda, cesto uspjesno suzbija razvoj bakterija i sprecava ponovnu infekciju.

Doktor Sulc vecini zena kojima je ovo stalan ili cest problem, predlaze tretman s malim dozama antibiotika. Upala mokracnih kanala je bolna, ali ukoliko se na pravi nacin lijeci, rijetko predstavlja ozbiljan zdravstveni problem. Preventiva ukljucuje i to da mokrite sto cesce i ne suzdrzavate se ako imate potrebu da odete u toalet, da pijete sto vise tecnosti, da se tusirate umjesto da se kupate u kadi, da svakodnevno vodite racuna o higijeni koze oko vaginalnog otvora i anusa i praznite besiku poslije polnog cina.
View User's Profile View All Posts By User U2U Member
Alisa
iz dalekog kraja
************

Avatar

Avatar


Posts: 7775
Registered: 13-12-2005
Member Is Offline

Mood: :singing:

[*] posted on 10-12-2007 at 23:38 Reply With Quote


Anoreksija nije bezopasan poremecaj u ishrani, vec ozbiljna psihicka bolest koja moze imati fatalan ishod
MRSAVOST IMA LIJEKA

ene su od anoreksije spasli samo moj muz Bari i... ljubav. Naravno, povremeno osecam krizu i to moze da potraje, ali ce Bari uvek biti pored mene i to me odrzava. Anoreksija je podmukla bolest i koliko god neko vodi racuna, ne moze biti siguran da se sasvim izlecio, kaze Amanda Lojd (27), nekada lepa devojka bez viska kilograma, koja je stigla do bolesnicke postelje zato sto je, nezadovoljna velicinom svojih grudi, odlucila je da ih "smanji" dijetom. U 24. godini "spala" je na svega 42 kilograma.

Mnogi lekari se danas bave istrazivanjima uzroka anoreksije (lat. bez zelje) koja je jedan od "najmodernijih" poremecaja u ishrani, kao i bulimije (namernog povracanja posle prekomernog jela). Kult lepote koji se, u savremenom konceptu, zasniva na mrsavosti - uzima svoj danak, jer mlade devojke sirom sveta ugrozavaju sopstveno zdravlje da bi bile vitke. Amerikanci, dakako, prednjace u istrazivanjima o tom poremecaju. Njihov Institut za preventivnu medicinu procenjuje da jedan odsto Amerikanki pati od tzv. anoreksicne nervoze, pa je pokusao da ustanovi i kakav je njihov psiholoski profil. One su, uglavnom, pred pubertetom ili su vec usle u taj period, odrastaju u veoma uspesnim porodicama i prosto se opsesivno bave izgledom svog tela. Zajednicko im je i to sto su perfekcionisti i sto pate od teske depresije, dok su njihovi roditelji uvek zauzeti i uglavnom nezainteresovani za porodicu. Ukoliko suvise oslabe, srce i drugi organi bivaju ozbiljno osteceni, a u zrelijim godinama najcesce obolevaju od osteoporoze.

Imajuci u vidu ozbiljne posledice, u Americi se sprovode obimna istrazivanja poremecaja u ishrani. Jedno od njih je obuhvatilo vise od 11.000 ucenika srednjih skola sirom SAD. Pokazalo se da devojke cesce od mladica drze dijete, rade razne vezbe, preskacu obroke, uzimaju dijetetske pilule ili cak vestacki izazivaju povracanje. Vise od cetvrtine studentkinja pokusava da oslabi iako misle da ne pate od gojaznosti, dakle - razlozi nisu bas racionalni.

Nije redak slucaj da je u pitanju samo imitiranje vitkih licnosti iz sveta televizije i filma, a ponekad "okidac" moze da bude i necija usputna primedba koju tinejdzerka dozivi kao veoma vaznu.

"Opsednuta sam svojom tezinom jos od svoje jedanaeste godine. Tada mi je jedan drug rekao kako imam vrlo velike grudi, a ja ih ranije nisam ni primecivala", priseca se Amanda pocetka svoje bolesti. "Od tada sam za sve ostale ljude bila vitka, ali su meni obline bedara i stomaka delovale kao salo. Resila sam da oslabim."

Poseban problem je sto cak i ljudi vrlo bliski pacijentu ponekad dugo ne primecuju da se nesto cudno desava. Amanda i njen muz su cesto jeli u razlicito vreme, tacnije - on bi rucao, a ona bi slagala kako je vec nesto pojela. A onda ju je snasla jos jedna nevolja - bulimija. Nekada bi se probudila toliko gladna da bi navalila na pahuljice i praznila ciniju za cinijom sve dok ne bi potrosila kucnu zalihu. "Onda bih satima dzogirala kako bih potrosila sve te kalorije, ili bih se ispovracala. Doslo je dotle da bih se osecala 'prljavo' ako nesto pojedem, recimo, ako izademo na veceru. I tad se znalo sta moram da uradim. Pravac - u toalet!", otkriva Amanda.

U Americi, inace, dva odsto studentske i jedan odsto ukupne zenske populacije pati od bulimije. To mogu biti i debele i mrsave osobe, a obicno su to starije tinejdzerke ili mlade zene koje nisu u stanju da na zdrav nacin izraze svoje emocije. Fizicke posledice njihove bolesti mogu biti i naprsline trbusne maramice, nepravilan rad srca, ostecenje bubrega zbog nedostatka kalijuma, ostecena zubna gled i prestanak menstrualnog ciklusa.

Pacijenti, po pravilu, padaju u depresiju i upravo je to bio razlog sto se Amanda obratila psihologu koji joj je savetovao da se odmah poveri muzu. Tako je pocela Barijeva bitka da je, prvo smesti u bolnicu, a kad se ona samoinicijativno vratila kuci, nagovori da se ipak suoci s bolescu. Posle svih neuspeha, odlucio je da je napusti i Amanda je morala da se bori sama.

Najnovija istrazivanja bave se biohemijskim uzrocnicima poremecaja u ishrani. Utvrdeno je da usled nedostatka cinka (zanimljivo je da je to karakteristicno bas za devojke od 12 do 25 godina), pacijent gubi culo ukusa i zato ostaje potpuno bez apetita. Simptomi se naglo povlace ako, tokom psihoterapije, uzima tecni cinkov sulfat. Prvi rezultati pedijatrijskog odeljenja Univerziteta Stenford u Kaliforniji pokazuju da se, nakon samo trodnevne terapije cinkom, smanjila depresija i anksioznost kod 15 anoreksicara, a posle sest meseci, vratilo im se culo ukusa, dobili su na tezini i visini, nastavio se proces seksualnog sazrevanja, pa im se cak poboljsao i kvalitet koze. Nizak nivo magnezijuma takode moze biti vazan, a cesto je zanemaren poremecaj kod ovih pacijenata.

Zbog depresije, ne dolazi do normalnog sintetisanja odredenih supstanci u mozgu, a nivo L-triptofana je, takode, smanjen. Upotreba preparata ove aminokiseline zabranjena je jos 1989. godine, ali nje ima u bananama, susenim urmama, mleku, domacem siru, mesu, ribi, curetini i kikirikiju.

Medutim, i pored primene svih farmaceutskih dostignuca, najvaznije je da se pacijent ozbiljno uhvati u kostac sa svojom bolescu. "Anoreksija je bila najvaznija stvar u mom zivotu, kao prijatelj, na primer. Tek kad me je muz napustio, shvatila sam da jedan 'obican' poremecaj u ishrani, u stvari, kontrolise i unistava moj zivot", prica Amanda. "Trebalo je da svoju patolosku potrebu za dominacijom preusmerim na to da primoram sebe da jedem, a onda da to sto sam pojela i zadrzim. Ponekad mi se cinilo da sve to cinim da bi mi se Bari vratio."

Postepeno, Amanda je pocela da nadoknaduje izgubljene kilograme, kao i da se ponovo vida s muzem. Danas su srecan bracni par, a ona tvrdi da je to pobeda ljubavi.

Osteoporoza prijeti

Naucnici smatraju da kombinacija smanjenog uzimanja hrane, male telesne tezine, izostanka menstruacije, nedovoljnog unosenja kalcijuma i nedovoljne fizicke aktivnosti, doprinosi stvaranju nedovoljne gustine kostiju, a tako i povecanom riziku od osteoporoze. Zato se preporucuju: cink koji pozitivno deluje na hormonalnu ravnotezu a time i na izgradnju kostiju, bor koji pomaze metabolizam kalcijuma i magnezijuma, vitamin D koji "transportuje" kalcijum u kosti, vitamin K koji stvara posebnu vrstu proteina u kostanom tkivu, ipriflavon koji jaca kostanu strukturu i stiti je od poroznosti.

Rizik mrsavosti

Preterano mrsavi ljudi su osetljiviji na umor i infekcije, a rizikuju i anemiju, usporen rad srca i slabu izdrzljivost. Lekari smatraju da su manje vitalni svi oni koji imaju od sedam do deset odsto manje od svoje idealne tezine. Ako su to trudnice, one rizikuju da rode bebe male tezine, sto povlaci mnoge druge zdravstvene probleme. Uprkos sveprisutnom idealu mrsavosti, potrebno je imati i neko "masno jastuce", jer masna tkiva obezbeduju rezervnu energiju, oblazu spletove nerava i trbusne organe. Telu je neophodno skladiste hranljivih sastojaka koje ce koristiti za vreme smanjenog imuniteta ili stresnog perioda. Pored svega, mrsavi ljudi pate i od slabe cirkulacije, pa se lakse prehlade, jer im nedostaje uobicajeni sloj potkoznih masti, a cesto izgledaju i stariji nego sto stvarno jesu.

Statistika

Prema izvestaju Kraljevskog psihijatrijskog koledza, oko 60.000 stanovnika Velike Britanije imalo je anoreksiju ili bulimiju. Svaka cetvrta zena, mlada od 35 godina, pati od nekog poremecaja u ishrani, jedan odsto onih izmedu 15 i 30 godina boluje od anoreksije i pet posto njih ceka fatalan ishod tokom narednih deset godina. Ovo je inace psihicko oboljenje sa najvecom stopom smrtnosti.
View User's Profile View All Posts By User U2U Member
Alisa
iz dalekog kraja
************

Avatar

Avatar


Posts: 7775
Registered: 13-12-2005
Member Is Offline

Mood: :singing:

[*] posted on 10-12-2007 at 23:39 Reply With Quote


Vakcina protiv djecije paralize moze izazvati pojavu tumora
VIRUS CB40 SIJE RAK

oris Hilmen se tacno priseca svoje prve reakcije kada je krajem pedesetih godina kao mladi istrazivac posle jednog eksperimenta sa virusima pogledao svog zamorca. Uplasio se i pomislio: "Boze moj!" Zamorac je uginuo od galopirajuceg tumora koji je bujao po celom njegovom telu.

Uzrok tumora bio je virus SV40 koji je Hileman neposredno pre toga otkrio i ubrizgao zamorcu. Virus je poticao iz bubreznih celija rezusa i zelenih morskih macaka, upravo onih majmuna koji su svojevremeno korisceni za proizvodnju prve vakcine protiv zastrasujuce decje paralize.

Mnogi naucnici su posle Hilemana pomislili isto, jer je SV40, koji dokazano barem kod zamoraca izaziva rak, kroz masovnu vakcinaciju dospeo slucajno u telo velikog broja ljudi.

Od uvodenja 1955. godine, vakcine protiv decje paralize bile su zarazene virusima. Prvobitni postupak proizvodnje promenjen je tek 1961. godine. Lekari pretpostavljaju da je svaka treca vakcina bila kontaminirana, pa je tako inficirano nekoliko miliona dece, mladih i odraslih i Evropi, SSSR-u i SAD.

Ovom zarazom pogodena su sva godista rodena izmedu 1941. i 1961. godine. Klice su se nalazile u obe varijante vakcine, kako u injekciji, tako i u oralnoj vakcini.

Od tada medu lekarima kruzi strah da je kroz vakcinaciju slucajno kod miliona dece polozeno seme za epidemiju raka bez presedana u istoriji covecanstva. Cena za dobrocinstvo, koje je spaslo godisnje na desetine hiljada dece paralize, vestackih pluca, invalidskih kolica i smrti od polija, u ovom slucaju ima za posledicu da ce veliki deo citave jedne generacije umreti od galopirajuceg raka.

Tek sada naucnici pocinju da shvataju u kojoj je meri zbog ovog "virusnog incidenta" zaista povecan rizik od raka. Cini se da ce svet ipak biti posteden epidemije raka koje se plase lekari, ali ova kriminalisticka prica o virusu ipak je jeziva: "Veza SV40 sa vrstama raka kod ljudi dovoljno je jaka da bi opravdala ozbiljnu zabrinutost", kaze teksaski virusolog Dzenet Bjutel koja je prosle godine u jednom britanskom strucnom listu objavila pregled svih dosadasnjih studija o SV40.

Od pre nekoliko godina, virolozi i lekari molekularnogenetskim metodima planski traze u tumorima bolesnika i mrtvih tragove misteriozne klice. Tako je 1994. godine naucnik Majkl Karbone iz Cikaga prvi put otkrio ostatke SV40 u mesoteliomu, jednom retkom oboljenju raka porebrice, srca i grudi, za koje su do sada najcesce smatralo da je prouzrokovano azbestom.

Veliki broj naucnika pronasao je delice virusa, a negde i cele, kod mozdanih tumora, kao ependimoma, kao i nekih vrsta raka kostiju. Pri tom narocito pada u oci da su one vrste raka kod ljudi kod kojih je dokazano prisustvo virusa SV40 identicne onima koje virus izaziva kod zamoraca.

U meduvremenu je odgonetnuta tajna kako ovaj virus uspeva da pretvori zdrave celije u celije tumora. Proces je slican onome sto cini provalnik, koji pre krade iskljucuje alarmni uredaj.

Virus ubacuje svoje gene u jezgro celije cime paralise najefikasniji mehanizam zastite od tumora. "Gen p53" bi obicno kod defekta naslednog faktora sam pokrenuo popravku DNA ili naveo celokupnu celiju na samounistenje. Ali on to vise nije u stanju da ucini kada je SV40 u njegovoj neposrednoj blizini.

Pa ipak, nema govora o ogromnom porastu bolesti raka koji je prouzrokovan masovnom zarazom SV40. Istrazivanjima sprovedenim u SAD, Svedskoj i bivsoj istocnoj Nemackoj doslo se do rezultata da deo stanovnistva inficiran ovim virusom ne oboljeva cesce od raka od ostale populacije. Naucnici su cak ustanovili da je ovaj virus bio pratilac covecanstva jos pre pojave vakcine protiv decje paralize.

Izgleda da se on na nepoznati nacin seli iz jedne generacije u drugu i moze zajedno sa drugim faktorima izazvati rak, pre svega kod ljudi sa oslabljenim imunim sistemom, dakle kod veoma starih i mladih osoba, pacijenata podvrgnutim transplantaciji, HIV-pozitivnim i osobama obolelim od drugih vrsta raka.

Istina, naucnici ni u jednom slucaju oboljenja raka nisu mogli da dokazu da je iskljucivo izazvan virusom SV40. Ali, jasno je da ovaj virus izmedu ostalih faktora moze da deluje kao katalizator i "poveca zlocudnost nekih tumora", kako kaze americki naucnik Karbone. Buduci da ovaj virus igra tako znacajnu ulogu u pojavi raka, virolozi sada razmisljaju o planskoj borbi protiv njega - bilo lekovima ili nekom vrstom vakcine.

Preuzeto iz "Glasa-javnosti"
View User's Profile View All Posts By User U2U Member
Alisa
iz dalekog kraja
************

Avatar

Avatar


Posts: 7775
Registered: 13-12-2005
Member Is Offline

Mood: :singing:

[*] posted on 24-12-2007 at 11:08 Reply With Quote


Hormon Inzulin – mocni gospodar gladi i sitosti




U nasem tijelu postoji jedna zlijezda koja stvara hormon Inzulin i po potrebi ga ubacuje u krv. Ta zlijezda se zove gusteraca ( latinski Pancreas ) i o njoj ovisi da li cemo biti ili ne skloni slatkoj hrani i debljanju u zivotu.
Gusteraca izlucuje Inzulin u krv samo onda kad se razina krvnog secera (glukoze) podigne iznad normale. Glavna zadaca Inzulina je da snizi razinu glukoze ponovno na normalu.
Osim ove funkcije, nesumnjivo zivotno vazne, Inzulin ima i druge funkcije od kojih su nama danas vazne njegove tri debljajuce funkcije:

1. Inzulin stvara stalni osjecaj gladi, ali ne za svom hranom vec samo za ugljikohidratima ( najvise za secerom i brasnom ) . Ta glad moze ici do stupnja neodoljive zudnje koja je vrlo slicna ovisnostima o alkoholu ili narkoticima.
Vazno je istaci da je osjecaj gladi koji stvara Inzulin jaci od nase snage volje i da mu se svojim odlukama i voljom ne mozemo oduprijeti.

2. Inzulin je glavni hormon kod pretvaranja hrane u masne nakupine u tijelu.
On je ÂŤdirigentÂť encimima u toku probave hrane i dokle god njega ima dovoljno u krvi, on ce dirigirati da se dobar dio hrane pretvori u mast i uskladisti u tijelu.

3. Inzulin, kada ga ima dosta u krvi, sprijecava topljenje masnih zaliha u tijelu, odnosno sprijecava mrsavljenje.
Ako ste ovo razumjeli, tada vam je jasno sta vam Inzulin cini ako ga ima puno u krvi:
On vas stalno tjera da jedete slatku i skrobnu hranu, a kada je pojedete lako je pretvori u masnocu. Na kraju jos sprijecava topljenje vec ranije stvorenih masti.
Ugljikohidratna hrana je sva ona hrana koja u sebi sadrzava secer i skrob, a to su: kolaci, kreme, cokolada, keksi i sve druge slastice, sva tijesta – bilo slana ili slatka, jer sadrzavaju brasno, zatim kruh, krumpir, riza...
Da stvar bude gora, ugljikohidratna hrana je uvijek i masna hrana, pa tako Inzulin ima puno sirovine za stvaranje masnih zaliha.
Vazno je jos zapamtiti da se bjelanCevine i masti u hrani tijekom probave nikad ne pretvaraju u secer, pa tako ne raste secer u krvi i gusteraca miruje i ne izlucuje Inzulin u krv.
View User's Profile View All Posts By User U2U Member
Alisa
iz dalekog kraja
************

Avatar

Avatar


Posts: 7775
Registered: 13-12-2005
Member Is Offline

Mood: :singing:

[*] posted on 24-12-2007 at 11:15 Reply With Quote


Anaerobna glikoliza

Kada kiseonika nema dovoljno da se glukoza moze oksidisati do kraja iz nje se, takodje, moze osloboditi mala kolicina energije (16000 Kcal), a to je znacajno jer moze sacuvati zivot ukoliko se za nekoliko minuta obezbedi kiseonik. Glukoza prelazi u pirogrozdjanu kiselinu, a zatim u mlecnu. To izaziva bolove u misicima i cesto se vidja pri anaerobnim aktivnostima, teskom misicnom radu, zamoru. Srce koristi mlecnu kiselinu tako sto je pretvara u pirigrozdjanu koja mu sluzi kao izvor energije. Cim se obezbedi kiseonik mlecna kiselina prelazi u pirogrozdjanu koja ulazi u Krebsov ciklus.
View User's Profile View All Posts By User U2U Member
Alisa
iz dalekog kraja
************

Avatar

Avatar


Posts: 7775
Registered: 13-12-2005
Member Is Offline

Mood: :singing:

[*] posted on 24-12-2007 at 11:15 Reply With Quote


Secer u krvi

Normalna glikemija varira u uskim granicama izmedju 70-100 Âľg na 100 ml krvi ili 3.89-5.84 mmol/l.
Postoji stalna ravnoteza izmedju snabdevanja i uklanjanja glukoze u krvi. Stanje normoglikemije obezbedjuju sledeci hormoni: insulin, glukagon, hormon rasta, tiroksin, adrenalni hormoni. Ako se secer u krvi smanji nastaje hipoglikemija. To stanje se moze popraviti:
-Uzimanjem hrane
-Oslobadjanjem glukoze iz jetre glikogenolizom
-Masti i belancevine mogu izgraditi glukozu glukoneogenezom.

Ako se koncentracija secera u krvi poveca nastaje hiperglikemija. To se kompenzuje:
-Lucenjem insulina koji utice na to da glukoza ulazi u celije;
-Stvara se glikogen u jetri i misicima (glikogeneza);
-Glukoza se pretvara u mast procesom lipogeneze;
-Visak glukoze u krvi izlucuje se urinom (glikozurija).
View User's Profile View All Posts By User U2U Member
Alisa
iz dalekog kraja
************

Avatar

Avatar


Posts: 7775
Registered: 13-12-2005
Member Is Offline

Mood: :singing:

[*] posted on 7-1-2008 at 14:17 Reply With Quote


DESNI SU OGLEDALO ORGANIZMA



Ako desni nisu zdrave,cvrste i ruzicaste,ni zubi ne mogu biti dobro usadjeni i bijeli.
Ali, desni su jako osjetljive na poremecaj ravnoteze u organizmu.

Kod anemije su one blijede,kod nedostatka vitamina C zadebljane,
kod trovanja olovom imaju plavkasto-sivi rub....
Osobe koje imaju osjetljive desni trebaju paziti na sve sto ih moze povrijediti:
neispravne proteze,zubni kamenac,stare cetkice za zube te lose zubne paste....
View User's Profile View All Posts By User U2U Member
Alisa
iz dalekog kraja
************

Avatar

Avatar


Posts: 7775
Registered: 13-12-2005
Member Is Offline

Mood: :singing:

[*] posted on 14-1-2008 at 14:49 Reply With Quote


PARADENTOZA



Parodontopatija je bolest potpornog organa zuba i na zalost nije izljeciva,ali se moze zaustaviti.Ova bolest ima samo jedan osnovni uzrok a to je dentalni plak.Postoje mnogi potpomazuci faktori koji mogu dovesti do njenog brzeg napredovanja(los polozaj zuba,dijasteme tj.razmaci medju zubima,losi ispuni na bocnim stranama zuba itd.),ali ni jedan od njih ne moze dovesti do parodontopatije bez zubnog plaka koji sa zuba moze da se ukloni samo besprijekornom higijenom.Nije isto prati i oprati zube.Pozeljno bi bilo da perete zube nakon svakog obroka,najmanje po 3 do 5 minuta i da obavezno koristite zubni konac jer on cisti dijelove zuba do kojih cetkica ne moze da dopre a upravo ti dijelovi su oni na kojima parodontopatija pocinje.Sto se tice zubnog kamenca,morate znati da nema sanse zaustaviti parodontopatiju dok god je on prisutan u ustima.Uklanja se ambulantno,rucnim instrumentima i ultrazvukom,nakon toga savjetujem RIGOROZNU oralnu higijenu.Redovne kontrole su obavezne,a pri iducoj posjeti stomatologu obavezno trazite upute o pravilnoj oralnoj higijeni.Ako zelite da zaustavite ovaj proces,higijenske mjere trebate sprovoditi pravilno i dozivotno.
View User's Profile View All Posts By User U2U Member
 Pages:  1  2  3
Post new thread Poll:


Go To Top


Powered by XMB
Developed By Aventure Media & The XMB Group © 2002-2005