Planet Napush(t)eni Last active: Never
Not logged in [Login ]
Go To Bottom

Printable Version | Subscribe | Add to Favourites   Post new thread Poll:
 Pages:  1  2  3  4  5  6
Author: Subject: Zivot je rijeka....
eye4eye
otrov za zene
***************

Avatar

Avatar


Posts: 32767
Registered: 15-11-2005
Location: treci kamen od sunca
Member Is Offline

Mood: :vraglola:

[*] posted on 28-4-2008 at 19:17 Reply With Quote
Zbog anoreksije je bila na korak do smrti, spasila ju zelja za djecom



Kada su joj lijecnici rekli da joj preostaje svega nekoliko dana zivota, Chloe Cook je bila poput kostura. Osim toga rekli su joj da, ako i pobijedi bolest, nikada nece moci imati djecu. No danas je 24-godisnja Chloe ponosna majka djevojcice, a za mjesec dana rodit ce drugo dijete.

http://image.dnevnik.hr/media/images///normal/Apr2008//121984.jpg
Chloe Cook

Chloe, koja zivi s 29-godisnjim Neilom Ridgwayom, kaze kako joj je upravo zelja za djecom dala snagu za borbu protiv teske bolesti.

'Zauzvrat sam dobila poseban poklon, predivnu djevojcicu i jos jedno dijete na putu. Znam da su mi pomogli da pobijedim anoreksiju jednom zauvijek. Kako bih bila dobra majka, moram biti zdrava i to mi svakodnevno daje snagu i energiju', kaze Chloe.

Bitka s teskim poremecajem prehrane za Chloe je pocela u 17. godini nakon sto je vidjela svoje fotografije s ljetovanja.

'Mislila sam da izgledam golemo, pa sam odlucila izgubiti nekoliko kilograma. Izgubila sam ih i nisam bila debela, ali mislila sam kako cu dodatnim gubitkom kilograma lakse odrzati kontrolu nad svojim zivotom', prica Chloe.

'Pocela sam preskakati dorucke, iako sam pred roditeljima glumila da jedem. Vidljivo sam gubila kilograme, ali umjesto da sam izgledala lijepo, izgledala sam ispijeno s udubljenim obrazima i upalim ocima', kaze Chloe.

S vremenom je izgubila i mjesecnicu, a po tijelu je imala sve vise modrica od pritiskanja kostiju o kozu tijekom spavanja.

http://image.dnevnik.hr/media/images///normal/Apr2008//121985.jpg
Chloe Cook 2001. godine.

U sijecnju 2001. imala je 38 kilograma, a na dan je jela tanjur juhe i jednu jabuku.

'Nisam uopce imala energije. Svi su bili zabrinuti za mene. No svaki put kad me mama odvela lijecniku, odbijala sam razgovarati s njim', kaze Chloe.

Samo mjesec dana kasnije onesvijestila se i primljena je u bolnicu. Tada je imala samo 34 kilograma. Lijecnici su joj rekli da se odbijajuci hranu polako ubija te da moze ocekivati potpuno zatajenje organizma.

'Rekli su mi da sam toliko bolesna da nikada necu moci imati djecu zbog posljedica koje je na moje tijelo ostavila anoreksija. To me pogodilo, jer sam uvijek htjela obitelj, a jedino za sto sam marila bilo je izgladnjivanje', kaze Chloe.

Tada je konacno priznala sebi da ima poremecaj prehrane i ostala na lijecenju sest mjeseci. Neila je upoznala 2004. godine. Oboje su zeljeli djecu, pa su unatoc lijecnickim prognozama pokusavali. Kada je u travnju 2006. godine otkrila da je trudna, nije bilo kraja njihovoj sreci.

'Nakon svih tih godina izgladnjivanja, pocela sam se osjecati veoma dobro i imala sam osjecaj kontrole nad svojim tijelom. Trbuh mi je rastao, a ja sam bila veoma ponosna' , prica Chloe.

Ella je rodjena u prosincu 2006. godine, a Chloe je sada u osmom mjesecu trudnoce.

Prekvailificirala se i pomaze ljudima koji pate od teskih poremecaja prehrane.




http://www.kodzlaje.com/images/webmaster/eyes%20dole.gif
View User's Profile E-Mail User Visit User's Homepage View All Posts By User U2U Member
eye4eye
otrov za zene
***************

Avatar

Avatar


Posts: 32767
Registered: 15-11-2005
Location: treci kamen od sunca
Member Is Offline

Mood: :vraglola:

[*] posted on 14-5-2008 at 08:56 Reply With Quote
Upoznajte supruznike koji se nisu oprali vec 16 godina!



Ukrajinci Anatoly i Larisa Shakhovs upoznali su prije 21 godinu u glazbenoj skoli Artemovskaya u kojoj je on bio 52-godisnji djelatnik, a ona 19-godisnja ucenica. Povezala ih je ufologija, a sada zajedno zive u gradu Makeevka. Kada su im se u kuci pokvarile vodovodne cijevi odlucili su da se vise nece prati.

http://image.dnevnik.hr/media/images///normal/May2008//126117.jpg
Anatoly Shakhovs

Anatoly je visoko obrazovan, clan je astronomskog drustva, hobi mu je citanje filozofskih knjiga, upoznao je veoma poznate ljude i tvrdi da je svjedok NLO-a.

Kada su Larisini roditelji saznali da ce njihova kcer zivjeti s muskarcem koji je od nje stariji 31 godinu bili su sokirani. No, odlucili su da ce s njom ostati u kontaktu i pomoci joj koliko mogu. Stoga su je jednom mjesecno posjecivali i donosili hranu za nju i Anatolyja.

Par je prihvatio hranu koju su im donosili Larisini roditelji, ali sumnjali su da je otrovna, pa su je prije nego bi jeli davali mackama kako bi se uvjerili da je hrana valjana. No, to nije kraj njihovim sumnjama. Kazu da vjeruju kako su vlasnici trgovine koja se nalazi u blizini zapalili njihovu kucu jer su zeljeli povecati prodajno mjesto na podrucju na kojem se ona nalazi.

Ufolog jos ne moze vjerovati da je njegov opservatorij s teleskopima i knjigama o astronomiji nestao u plamenu.

Pozar su ugasili vatrogasci i tako su stanovnici grada Makeevka saznali za par koji ne prihvaca drustvene norme.

http://image.dnevnik.hr/media/images///normal/May2008//126118.jpg
Larisa Shakhovs pokazuje karte svemira

Njihova trosna kuca smjestena je gotovo u sredistu industrijskog grada. U njoj nema elektricne struje, zidovi su prekriveni kartama svemira, a Larisa tvrdi da ih je nacrtao netko 'odozgo'. Jos vise od kuce sokira njihov izgled. Naime, sretan par nije se oprao vec 16 godina! Nikada ne peru svoju odjecu, a nose je dok se ne podere.

Prije 10 godina njihove su vodovodne cijevi presusile, ali su odlucili da nece nikoga pozvati da im to popravi. Umjesto vode iz vodovoda, skupljaju kisnicu koja im sluzi za kuhanje i pice. Kazu da piju i jedu jednom dnevno, a ponekad ni toliko, vec svakih nekoliko dana. U veljaci su kupili cetiri kruha, a od toga jos uvijek imaju jednu polovicu.

Zacudjujuce je to da unatoc nedostatku higijene i vode nikada nisu trebali lijecnicku pomoc.

Oboje kazu da ne vole miris sampona ni dezodoransa i misle da su ti proizvodi mnogo stetniji za zdravlje nego cinjenica da se ne peru nekoliko godina. Ne samo da se ne peru, nego se ne sisaju, a Anatoly se ni ne brije. Njegova je brada dugacka gotovo dva metra. Tesko je uopce procijeniti koliko im je dugacka kosa.

Upitani zasto se ne sisaju, odgovaraju da je 'to jednostavno tako sudjeno', te da nikada nisu razmisljali o tome da vode drugaciji zivot.




http://www.kodzlaje.com/images/webmaster/eyes%20dole.gif
View User's Profile E-Mail User Visit User's Homepage View All Posts By User U2U Member
eye4eye
otrov za zene
***************

Avatar

Avatar


Posts: 32767
Registered: 15-11-2005
Location: treci kamen od sunca
Member Is Offline

Mood: :vraglola:

[*] posted on 23-5-2008 at 12:01 Reply With Quote
Vas idealan partner vjerojatno radi s vama?!



Potraga za boljom polovicom cesto je i potraga za idealnim muskarcom ili zenom. Kako izgledaju i gdje ih najlakse pronaci, vrijede li ti kriteriji danas jednako kao i prije istrazila je ekipa Provjerenog.
Video


Gdje pronaci idealnog partnera?

'Idealna zena je kao neki... malo je reci kentaur...'

Mnogi za njima tragaju cijeli zivot, neki ih pronadju neki ne. Drugi se jednostavno pomire da je ta vrsta potrage zapravo besmislena. Onda se ipak javi sumnja da mozda ima nade.

Potraga ekipe Provjerenog pocela je na Institutu za filkloristiku i etnologiju gdje su saznali da je standarde ljepote 20. stoljeca '90-60-90' utjelovila Marilyn Monroe.

'Idealna zena kao i idealni muskarac, to je kao neki kentaur, malo je reci kentaur jer spojen je iz dva dijela, to je vise kao neki Frankenstein, ona bi morala spojiti sve nespojive stvari zajedno, a opet s druge strane predstavljati neku zaokruzenu cjelinu. Traziti dealnu zenu je kao traziti idealnu kavu, ja volim kraci espreso, moj prijatelj voli duzi', rekao je Nino Raspudic, knjizevnik i profesor na Filozofskom fakultetu.

'Muskarci partnericu biraju po kvalitetama vizualnog izgleda, postoji grupacija ljudi koji biraju zene po grudima i oni koji biraju po straznjicama', kaze Slavica Josipovic iz Cosmopolitana.

U potrazi za idealnim partnerom zene imaju mnogo duzu listu, ali i jednima i drugima vanjski je izgled itekako vazan. Zanimljivo je da je prema statistikama, vecina modernih ljudi svoju bolju polovicu upoznala na radnom mjestu.

Prosli su Institut, redakciju muskog i zenskog casopisa, teretanu, modnu agenciju, lutali zagrebackim ulicama te bolju polovicu pokusali pronaci za vrijeme vecernjeg izlaska, a kako je izgledala potraga provjerite u prilozenom videu.




http://www.kodzlaje.com/images/webmaster/eyes%20dole.gif
View User's Profile E-Mail User Visit User's Homepage View All Posts By User U2U Member
eye4eye
otrov za zene
***************

Avatar

Avatar


Posts: 32767
Registered: 15-11-2005
Location: treci kamen od sunca
Member Is Offline

Mood: :vraglola:

[*] posted on 3-6-2008 at 07:57 Reply With Quote
Hipokratova smrt: Mehanicka pumpa stajala u KB Dubravi, dok je Orehovac umirao na Rebru?



http://www.index.hr/images2/mateoorehovac_rtl.jpg

MATEO OREHOVAC, covjek koji nije docekao transplantaciju srca, danas je pokopan na sisackom groblju. Naime, srce je tom 28-godisnjem Siscaninu nakon viroze toliko oslabjelo da je jedini izlaz bila transplantacija. No, mehanicke pumpe, koja bi pomogla bolesnom srcu do transplantacije, nije bilo. Svega nekoliko dana prije humanitarne akcije, kojom bi se skupio dio novca za nastavak zivota, Orehovac je preminuo.

No, kako pise Vecernji list, Klinicka bolnica Dubrava ima sve uredjaje koji su potrebni i koji podrzavaju transplantacijski program srca. Stovise, kod njih postoji i srcana mehanicka pumpa koja podrzava rad lijeve i desne strane srca, a na koju pacijent moze biti prikljucen do mjesec dana. Pitanje na koje zasad nema odgovora je ono, je li moguce da je Orehovac mogao prezivjeti, da je kojim slucajem bio Klinickoj bolnici Dubrava umjesto na Rebru?

Gdje je nestao Hipokrat?

Kako stoji u danasnjem izdanju Vecernjeg lista, sef kardiokirurskog odjela u KB Dubravi prof. dr. Zeljko Sutlic rekao je kako ne moze biti odgovoran za pacijente iz druge bolnice, misleci pritom na preminulog Matea Orehovca, koji je bio na listi za transplantaciju na Rebru i za kojega kaze da ga nikada nije vidio pa “taj slucaj ne moze ni komentirati”.

Bez obzira na ogradjivanje od slucaja Orehovca, koji je u posljednjih mjesec dana postao medijski izuzetno pracen, pravo je cudo kako doktori i osoblje iz bolnice Dubrava nisu ponudili pomoc Rebru kada su vec imali potrebnu aparaturu. Sumnju kako se radilo izvan Hipokratovih zakona, pobudjuje i cinjenica kako su dva pacijenta s Rebra proteklih mjeseci trazila u Dubravi pomoc umjetnoga srca. Molbe, iz nepoznatih razloga, nisu uslisene.

Doktori i birokrati

Stovise, kako pise Vecernji list, kada je u petak u Sisku pozlilo Orehovcu, pomoc su trazili u bolnici u Dubravi. Ondje su dobili odgovor da Mateo nije njihov pacijent, ali da moze na listu cekanja!

Lijecnici s Rebra i udruga Transplant pokrenuli su akciju "Darujmo zivot" za kupnju umjetnog srca, koja i dalje traje i koja ce omoguciti zivot ljudima poput Matea, za koje svaki izgubljeni dan moze biti koban. Mehanicko srce stoji oko dva milijuna kuna.




http://www.kodzlaje.com/images/webmaster/eyes%20dole.gif
View User's Profile E-Mail User Visit User's Homepage View All Posts By User U2U Member
eye4eye
otrov za zene
***************

Avatar

Avatar


Posts: 32767
Registered: 15-11-2005
Location: treci kamen od sunca
Member Is Offline

Mood: :vraglola:

[*] posted on 3-6-2008 at 10:24 Reply With Quote
Obozavala ga je... Otisla za njim u smrt



http://www.jutarnji.hr/ephresources/images/2008/06/02/zal-v.jpg

Nakon godinu dana veze zaljubljeni Vedran i Lahorka izvrsili su samoubojstva, u razmaku od pet dana. Iza njih su ostala samo pisma i neutjesne obitelji

SISAK - Vedran i Lahorka, sisacki Romeo i Julija. Usporedba s tragicnim ljubavnicima pronijela se Siskom nakon vijesti da su u istom tjednu, jedan za drugim, u razmaku od pet dana, samoubojstvo pocinili dvoje mladih Siscana: 22-godisnji Vedran K. i njegova djevojka, 20-godisnja Lahorka P.

A njihovim je bliznjima i svim sugradjanima preostalo samo da se bespomocno pitaju zasto i nijemo tuguju za besmisleno odbacenim mladim zivotima.

Vedran, iz obliznje Hrastelnice, bogata poljoprivrednog kraja, i Lahorka iz Siska bili su u vezi vise od godinu dana. Bili su lijep par, prica nam jedan Siscanin koji ih je poznavao, s tim da je ona bila izrazito tiha i povucena djevojka, a on njezina suprotnost.

Ona je zavrsila srednju skolu za cvjecarice i radila u trgovackom centru IDIS. Vedran je izucio za konobara, ali kako se nije uspio zaposliti u struci, navodno je planirao otici u inozemstvo i tamo potraziti posao.

Crne kuverte

Sto je nagnalo Vedrana da si 26. svibnja odluci oduzeti zivot vjerojatno se nikad nece do kraja saznati. Jesu li se dvoje mladih posvadjali, razisli u nekim zivotnim planovima, ne zna se.

Sto god da se dogodilo, Vedranova je odluka bila cvrsta. Prostoriju u kojoj se objesio zakljucao je kako mu nitko ne bi mogao priskociti u pomoc. Ostavio je iza sebe dva pisma u crnim kuvertama u kojima pokusava objasniti svoj cin.

Bez poruke za roditelje

Jedno je namijenio Lahorki, drugo prijateljima kojima je mladenacki nemusto porucio: “Sve je to, prijatelji moji, rock and roll”. Sto je napisao Lahorki, nije poznato. Roditeljima, majci koja radi u SOS djecjem selu u Lekeniku i ocu vojniku, koji se morao vratiti iz misije u Afganistanu da otprati sinovo tijelo u grob, nije ostavio nikakvu poruku.

Lahorka je jako tesko primila Vedranovu smrt. A onda su u petak, 30. svibnja, pronasli njezino mrtvo tijelo u kuci gdje je zivjela s majkom i ocuhom u Celjakovoj ulici u Sisku.

Ubila se na isti nacin kao i Vedran, objesila se. Ostavila je iza sebe oprostajno pismo na 18 listova, adresirano na vise adresa, a jedna od njih bila je i “Mojem Vedranu”. Oni koji su procitali pismo kazu nam kako je razvidno da je tragicna Vedranova smrt ponukala Lahorku da krene putem bez povratka.

Premladi i neiskusni

Sto je navelo te mlade ljude koji jos nisu pravo ni poceli zivjeti da se odluce za smrt? Zasto nisu vidjeli drugog izlaza iz svojih problema, kakvi god oni bili? Pravog odgovora na ta pitanja nema niti ce ga biti.

Odvise neiskusni da bi znali kako se sve sto im izgleda beznadno zapravo moze rijesiti, premladi da shvate kako je zivjeti slatko cak i kad je tesko i, naposljetku, premladi da budu svjesni konacnosti toga cina koji se ne moze promijeniti jednom kad je pocinjen, Vedran i Lahorka oduzeli su si zivot.

I to u istom onom tjednu kad je hrabru bitku za zivot izgubio njihov tesko bolesni sugradjanin Mateo Orehovac, koji je umro ne docekavsi mehanicko srce koje bi ga spasilo. Na pitanje zasto se ovo dogodilo, nitko ne moze odgovoriti.

Svoje razloge sa sobom su u smrt odnijeli i drugi mladi samoubojice: sin pjevaca Mate Kovaca, koji se ubio nakon povratka s ratista, kci drzavnog odvjetnika za koju se govorilo da si je zivot oduzela zbog losih ocjena, ili 16-godisnja kci zagrebackog poduzetnika koja se, dva tjedna nakon smrti prijatelja, s krunicom oko vrata objesila u obiteljskoj kuci u Zagrebu, ostavivsi poruku “Nitko nije kriv, oprostite”.

Neutjesne majke

Kao sto nikad necemo uspjeti shvatiti zasto su to ucinili, necemo saznati ni je li bilo tko od tih mladih nesretnih ljudi mislio o tome kakvu ce bol nanijeti svima onima koji ih vole. Ne zna se jesu li to tome mislili Vedran i Lahorka.

Ali zna se da su sad za njima ostala samo dva groba u Sisku i Hrastelnici, na koje ce jos godinama dolaziti neutjesne mame i dugo plakati, razmisljajuci o buducnosti koje vise nema.




http://www.kodzlaje.com/images/webmaster/eyes%20dole.gif
View User's Profile E-Mail User Visit User's Homepage View All Posts By User U2U Member
eye4eye
otrov za zene
***************

Avatar

Avatar


Posts: 32767
Registered: 15-11-2005
Location: treci kamen od sunca
Member Is Offline

Mood: :vraglola:

[*] posted on 6-6-2008 at 08:19 Reply With Quote
Ana Jendris-Jelesic: Stipe, reci svojim rodjacima i prijateljima da mi vrate oteto!



http://www.index.hr/images2/kucaumjetninevelika.jpg

"BILA sam uspjesna i bogata i to mi nisu mogli oprostiti", zapocinje svoju pricu umirovljena odvjetnica Ana Jendris-Jelesic koja, kako kaze, vise nema razloga za sutnju.

Za Index ekskluzivno progovara o nevjerojatnoj prici o kriminalu koji seze do samog drzavnog vrha. Stjepan Mesic, njegov sogor Zarko Pavlina i njihov zajednicki prijatelj i njezin buduci suprug Marijan Ceraj (kojeg su joj namijenili) glavni su protagonisti ove sramote nikad manje europskog Balkana.

Mesic je u cijeli pricu i upucen preko njezinih zatvorenickih pisama na koje nije reagirao. "Gospodine predsjednice, molim Vas ponovno i hitno utjecite na svoje rodjake i prijatelje da mi hitno vrate oteto: moj nakit, umjetnine, slike, satove te druge vrijednosti: automobil, kucu", stoji u njezinom pismu Mesicu poslanom u kolovozu 2003. godine. U pismu prije svega apelira na njegovog sogora Zarka Pavlina i prijatelja mu Marijana Ceraja, za koje pise kako se u svojim kriminalnim djelima pozivaju upravo na njega.

"Mom suprugu netko je 'slucajno' iscupao sondu, rekli su mi da je mozda cistacica"

Njezina prica pocinje 1993. godine, kada umire njezin suprug dr. Gojko Jelesic. "Imao je karcinom jednjaka, operirao ga je Karapandza Nikola, koji je ranije bio njegov stazist i moj suprug mu je vjerovao. Jednog dana sam se kod njega pojavila u bolnici ujutro, bilo je sve u redu, operacija je prosla jako dobro, on je vec poceo i govoriti. Tog mi je dana kazao da odem pokupiti orahe u nasu vikendicu, sto sam ja i ucinila. Jos ranije sam dogovorila da, zbog kriticnih vremena, nitko osim lijecnickog osoblja i mene ne smije ulaziti u sobu na intenzivnom odjelu. Kad sam se vratila, vidjela sam da nesto nije u redu...Stanje se pogorsalo, jer je netko iscupao sondu", prica Jendris-Jelesic.

Dr. Gojko Jelesic bio je kirurg i godinama je radio u vojnoj bolnici. Kasnije je radio u Njemackoj i Svicarskoj, a u zadnje vrijeme i u Austriji u svojoj klinici. Nakon sto mu je izvadjena sonda (u bolnici u Vinogradskoj, gdje je operiran, kazali su joj da je moguce da ju je iscupala cistacica), Gojko Jelesic zivio je jos dvadesetak dana, umiruci u strasnim mukama i pri punoj svijesti.

Vlasnik njezine kuce trenutno je polubrat Leonarde Boban


http://www.index.hr/images2/anauuredu.jpg
Kuca u Bosanskoj 54a (koja sada glasi na Jurkovic Damira, koji je, kaze ona, upisan mimo zabrane, kao i svi prethodni vlasnici kuce, bila je svojevrsni muzej - vila prepuna umjetnina, nakita, skupocjenih slika i skulptura, vrijednih perzijskih tepiha... Iza Jurkovica, koji je polubrat Bobanove supruge Leonarde, se, kaze ona, skriva Zvonimir Boban.

Na rubu egzistencije i s nepravomocnom presudom od 4 godine i 11 mjeseci zatvora, 58-godisnja Jendris-Jelesic danas zivi u stanu u Ilici, za koji se bori jer su joj i to, kaze, oteli. U stanu u kojem trenutno zivi bio je njezin odvjetnicki ured, iz kojega je sve ukradeno.

Njezina vila u Bosanskoj ulici je, nakon sto joj je otudjena, kaze, promijenila nekoliko vlasnika i prodavana je cak s kreditom. Kontaktirala je i Drazena Bobana, brata Zvonimira Bobana, kazavsi mu kako je to njezina kuca koja joj je na prijevaru oteta, savjetujuci mu da ju ne kupuje.

Uvod u pakao: Drasko Soc

Pocetkom 1994. godine pocele su redovite provale u njezinu kucu. No, na to da se nije radilo o obicnim provalama ukazivali su detalji, kojih je Jendris-Jelesic postala svjesna nakon izvjesnog vremena. U njezin su zivot, kako nam je ispricala u visesatnom razgovoru, s vremenom i pod cudnim okolnostima poceli ulaziti ljudi koji su se svesrdno trudili postati joj prijateljima.

Tako je izmedju ostalih upoznala i Draska Soca, kojemu isprva nije pretjerano vjerovala i nije ga zeljela, kaze, zaposliti. Drasko Soc tada je bio prijatelj Zvonimira Cicka, na kojega se pozivao kao osobu ciji je sticenik bio, sto nije bilo daleko od istine, buduci da postoji dokument u kojemu Cicak garantira da ce skrbiti o njemu. Soc je bio uporan, poceo se druziti s njezinim sinom Domagojem, dolaziti u njezinu kucu... Jendris-Jelesic naposljetku mu je dala posao, iako je od 1995. godine bio izbacen iz Odvjetnicke komore - sto je ona tek naknadno saznala.

"Inace vjezbenike iz svog ureda nikada nisam vodila kuci. Ali kako je Soc postao dobar s mojim sinom, jednog dana sam ga zatekla kako u mom dvoristu kosi travu. Jednom prilikom dok je boravio kod mene na rucku, moja je spremacica slucajno ostetila skupocjeni sat nacinjen od porculana, ciji sam krhotak kasnije pred njim spremila u vrecicu i zakljucala u ladicu. Kasnije, tijekom jedne od kradja, lopovi su odnijeli sat, a zajedno s njim i ostatke iz ladice. Da su zakljucani u ladici mogao je znati samo netko tko me vidio gdje ih spremam", prepricava Jendris-Jelesic, cija je prica sa Socem zavrsila neslavno - ona mu je dala otkaz, a on ju je tuzio trazivsi od nje da mu izmedju ostalog isplati vise od dva milijuna kuna, zaprijetivsi joj u pismu kojeg joj je poslao "da ce zazaliti sto ga je ikada upoznala" te da ce "svaka njezina daljnja nepromisljenost za nju biti kobna". "Ti bolje i ne zasluzujes. Od tvog daljnjeg odnosa prema meni ovisi sto cu poduzeti i kada", stoji u njegovu pismu.

Osim toga, tijekom velike provale u njezinu kucu 1996. godine, uzet je u kljuc njezina odvjetnickog ureda u Ilici, u kojem je i Soc ranije radio. Samo je Soc, kaze ona, znao gdje naci kljuc. Iz sefa u uredu uzet je novac, kao i dio predmeta Draska Soca koji se, kaze, odnosio na prijetnje i oduzimanje kuce gdji. Rakevi iz Dubrovnika, gdje je on prije radio. "Starica je godinu dana nakon toga polivena benzinom i zapaljena, a Soc na osnovu krivotvorenih ugovora uz pomoc HHO trazi kucu", kaze ona. O svemu tome je, kaze, bila obavijestena Odvjetnicka komora, buduci da se starica bojala Soca.

Da Soc iza sebe ima debelo zaledje, uvjerila se, kaze, mnogo puta - kada bi mu pomagali bliski prijatelji Zvonimir Cicak, Prodanovic Cedo, Zarko Puhovski "i druga ekipa iz HHO-a". U svojim se razgovorima Soc, nastavlja, pozivao i na Smiljana Reljica kao suradnika. U njezin ured redovito su dolazili i inspektori SUZUP-a, koji su se raspitivali o suradnji i vezama izmedju Soca, Reljica i SIS-a. Potporu Socu je, kaze, dao i Nacional u nekoliko nastavaka.

U njezinu je vilu, kaze, bilo sustavno provaljivano, unatoc silnim alarmima u kuci i dobermanima koje je imala u dvoristu. Alarme, s kojima nesto nije bilo u redu pa su se oglasavali gotovo svake noci, nekada bi, kaze, ukljucila, a nekada ne, s obzirom na to da nisu funkcionirali kako treba. Placala je tada tvrtki Safranic Vjekoslava, zvanoj "Sokol Safranic", i gle slucaja, kaze ona, Safranicevo ime naslo se kao ime jednog od vlasnika njezine kuce u Bosanskoj ulici. Policija po pitanju provala do dana danasnjeg nije, kaze, ucinila apsolutno nista.

Udarac drugi: Prijateljstvo s Mesicevim sogorom i njegovim kolegom


Poznanstvo sa sogorom Stjepana Mesica za nju je bilo kobno. Zarka Pavlinu upoznala je 1995. godine, kada ju je zamolio da ju zastupa u nekim njegovim slucajevima. Ona mu je kazala kako je trenutno jako zaposlena, no na njegovo inzistiranje "da ce on dobrog odvjetnika cekati i godinu dana", ipak pristaje. U vrijeme dok ga je zastupala osigurala mu je, kaze, nekoliko poslovnih prostora u Zagrebu, te mu je pomogla osnovati nekoliko firmi. On je bio zadovoljan, a prijateljstvo se prosirilo i na feste koje su se odrzavale na Pantovcaku, a na kojima je, kako prica, nerijetko gostovao i Stipe Mesic. "On tada nije jos bio predsjednik, primao je neku mirovinu, pricao je viceve, bio svima simpatican, kao i danas", prisjeca se Jendris-Jelesic. Isti taj Mesic kojemu je, kaze, pomogla skupljati potpise pri njegovoj kandidaturi i kojega je nerijetko vidjala po festama u vrijeme dok je jos bila imucna, pravio se da ju ne poznaje kada ga je godinama kasnije posjetila u uredu zahtijevajuci od njega da utjece na svoje poznanike da joj vrate imovinu.

Bogata i bez razloga za primanje mita - prva na crnoj listi vladajucih

Usporedno s upoznavanjem ljudi koji ce ju naposljetku beskrupulozno opljackati, Jendris-Jelesic si prepisuje i gotovo pa smrtnu kaznu - pocinje raditi na slucaju stanova na zagrebackoj trznici Kvatric i zastupati preko 200 njezinih kupaca.

Pocele su prijetnje, zastrasivanja i vrsenje pritiska da odustane od slucaja. Ana Jendris-Jelesic danas je poznata zbog "prijevare s gradskim prostorima koji nisu bili na prodaju, a koje je zainteresiranim kupcima nudila uz odgovarajucu naknadu i izdavanje potvrda". Medjutim, Jendris-Jelesic je, kaze, radila upravo suprotno. Pokusaj da zastiti ljude kojima je zeljela pomoci da ne budu opljackani, kostali su je vlastite imovine, casti i ugleda.

Zivoti njezine djece (sina i kceri) bili su savrsena sredstva za ucjene i iznudu novca. Kako policija nije reagirala, angazirala je cak i privatnu agenciju da se baci u potragu za njezinim stvarima. Agencija je uslugu, kaze, naplatila, ali stvari nije nasla. U velikoj pljacki njezine kuce, koja se dogodila 1996. godine, otudjene su joj umjetnine neprocjenjivih vrijednosti.

1997. godine njezin je predmet arhiviran uz napomenu da je "drzavni interes veci od trazenja pocinitelja teske kradje". Plativsi jednom policijskom sluzbeniku da joj provjeri navode da je njezin predmet arhiviran kako je navedeno, Jendris-Jelesic dolazi do kopije koja joj potvrdjuje ono sto je ranije cula. Taj dokument biva ukraden u jednoj od zadnjih provala u kucu, kada su joj otudjena i racunala, kao i privatni i povjerljivi dokumenti. Zbog kradja se obracala i Drzavnom odvjetniku Mladenu Bajicu.

Nacelnik policije vozio njezin kabriolet, umjetnine zavrsile kod Seksa, Tereze, Ankice Tudjman...


http://www.index.hr/images2/kabrioletanaisin.jpg
U organiziranom progonu Jendris-Jelesic je ostala bez umjetnina, ali i bez kuce u Bosanskoj ulici koja se pod zastitom drzave vodi kao spomenik "0" kategorije, bez odvjetnickog ureda u Ilici 53a u Zagrebu, bez nekoliko grobnica na Mirogoju (jednu od njih otkupio je, kako kaze, i Stjepan Mesic), kao i bez skupocjenog auta SAAB kabriolet (na fotografiji).

Za njega kaze kako je zavrsio u rukama policije te ga je imao prilike voziti i sam ravnatelj policije.

Jedna slika, prema rijecima nacelnika policije u DJordjicevoj ulici Zdravka Senicnjaka i inspektora Zeljka Pulla, koji je vodio predmet, zavrsila je u rukama Ivica Pasalica. Njezina muza Pasalic je upoznao, ispricala je, godinama ranije (1992.), kada je dosao pitati je li njihova vila na prodaju. "Moj ga je suprug istjerao iz dvorista i zaprijetio mu da ga nikad vise ne zeli vidjeti na svom posjedu", prisjetila se.

U medjuvremenu, svoje bi ukradene umjetnine i automobile vidjala po ulici (policajci bi ju, kada bi ih dosla prijaviti, uvjeravali da je krivo vidjela), u antikvarnicama, a jednom je prilikom su je prijatelji izvjestili kako su u emisiji "Nista osobno" od 20. prosinca 2005. godine, u kojoj je gostovala Tereza Kesovija, a kojom prigodom je snimana i unutrasnjost njene kuce u Konavlima, vidjeli nekoliko predmeta otudjenih iz njezine kuce. Iz Opcinskog drzavnog odvjetnistva u Dubrovniku tada joj je poslano kako je iz obavijesnog razgovora s Terezom Kesovijom i pregledom slika utvrdjeno da se ne radi o njezinim stvarima.

Od kompletne kradje 1996. godine, cija se vrijednost, kaze, mogla procijeniti na 2. 500 000 eura, doznala je samo da je unikatni porculanski sat zavrsio na aukciji u Londonu. Nosio ga je, kaze, danas pokojni slikar Demitrovic Stjepan-Devi. Postignuta je, kako je doznala, cijena od 820 tisuca funti, a sat je kupio Japanac cije je ime policiji poznato.

Za neke od svojih stvari je od prijatelja s vremenom doznala kako su zavrsile i kod uglednika i saborskih zastupnika poput Vladimira Seksa. Slucajno je doznala i da su neke umjetnicke slike iz njezine kuce zavrsile u zakladi Ankice Tudjman od strane nepoznatog darovatelja. Zamolila je ministra Lucina da reaktivira njezin predmet, na sto je dobila odgovor da je policija ucinila "sve sto je u skladu sa zakonom". U dogovoru s Mladenom Bajicem, 16. lipnja 2004. godine poslala mu je promemoriju dogadjaja prije i nakon kradje vaznih za pronalazenje pocinitelja (sest stranica). Na to nije dobila nikakav odgovor.

Pljacka 1996. godine bila samo pocetak

Nakon prvog uspjeha postignutog za stranke koje je zastupala u slucaju trznice "Kvatric", te upozorenja Gradu Zagrebu i Exportdrvu za spremanje tuzbe protiv njih (u ljeto 1996. godine) buduci da nisu isplatili svoj dio, pocele su nezamislive prijetnje. Nudili su joj velike svote novca da odustane od slucaja, te da se novac podijeli medju mocnicima ("Bit ce za sve"), ali ona nije, kaze, mogla iznevjeriti svoje klijente koji su se nje drzali kao posljednje zrake sunca.

Velika pljacka njezine kuce i ureda 1996. godine, koja nikada nije rasvijetljena, bila je samo pocetak. Bilo je vrijeme za preuzeti joj ostatak imovine. Zarko Pavlin i Marijan Ceraj predstavljaju joj se, kaze, kao "veliki prijatelji" koji ju imaju za zastititi od "onih koji ju pokusavaju ubiti". Usporedno s predmetom oko trznice od kojeg nije zeljela odustati jer, kako kaze, radilo se o "sirotinji koja nije imala nista", sve ucestalije su bivale i prijetnje smrcu.

Predsjednicke lazi: "Kolegice Ana, znam za Vasu pljacku '96. i prvo sto cemo napraviti je naci pocinitelje!"

http://www.index.hr/images2/anasasinom.jpg
Prije nego sto mu je pomagala u skupljanju potpisa tijekom predsjednicke kampanje, Stjepan Mesic joj je u jednom od lezernih razgovora u Pavlinovom kaficu na Pantovcaku, 1998. godine, kazao. "Kolegice Ana, znam za Vasu pljacku '96. i prvo sto cemo napraviti je naci pocinitelje!".

Pavlin, Ceraj, Mesic i ona postali su privatno dobri, a konstantne prijetnje smrcu nikada legitimiranih pocinitelja bile su savrsen paravan za "naci joj muskarca koji ce ju zastititi". Tu upada "Tuljan", kako su zvali Ceraja. Mesic i Pavlin nagovarali su je, kako kaze, da se za njega uda, kako bi ju stitio od prijetnji i provalnika u njezinoj kuci. Vise od godinu dana Ceraj je zivio s njom u njezinoj kuci, za koje ju je vrijeme, kako tvrdi, sustavno trovao. Njezin je lijecnik, kako kaze, kasnije utvrdio kako je trovana arsenom, pri cemu je tesko oboljela.

Nije dobro imati Mesiceve kompromitirajuce fotografije: "Iz zatvora su me pustili da umrem"

1999. godine prezivjela je infarkt miokarda, dva mozdana udara, ima visok tlak, secer... Kulminacija loseg zdravstvenog stanja dogodila se kada je operirala tumor sinusa desnog etmoida 2003. godine - zbog cega i biva pustena iz Remetinca, u kojem je boravila jedanaest mjeseci. "Iz zatvora su me pustili da umrem", prisjeca se vremena kada joj je bilo toliko lose, da su svi mislili da je dosao kraj. Nakon tumora dobila je i epilepsiju. "Mojim zdravstvenim problemima nema kraja", kaze odvjetnica.

Osim umjetnina, Jendris-Jelesic posjedovala je i kompromitirajuce podatke i fotografije samog drzavnog vrha. Izmedju ostalog bila je, kaze, i u posjedu fotografija orgija s mladim damama koje su se odvijale na Pantovcaku. Na nekima od tih fotografija nasao se i sam Stjepan Mesic. Valjalo je fotografije (zajedno s umjetninom) otkloniti iz njezine kuce, a prije toga trebalo je otkloniti nju.

Pa je tako netko dosao na ideju zastrasiti ju ubojstvom njezina sina. 2001. godine slijedila je zavrsna faza kriminala. Jendris-Jelesic dobiva poziv u kojemu ju obavjestavaju da joj je sin ubijen. "Cak su me i odveli na mjesto gdje je on kao ubijen, na nekoj cesti prema Svetoj Nedelji, pokazali su mi lokvu krvi i rekli da je njegova", prica kroz suze Jendris-Jelesic. Nakon svih zastrasivanja i uslijed neuspjesne borbe za povrat svojih stvari, dozivljava potpuni slom. Tu se, dan nakon sto joj je javljeno da joj je sin ubijen, pojavljuju Ceraj i Pavlin koji joj govore kako su bili u Rumunjskoj u to vrijeme, iako ona smatra da su bili u Zagrebu te da je dojava o ubojstvu bilo njihovo djelo.

U Vrapcu ju "lijecio" Alexander Haid - lijecnik koji se proslavio i u slucaju Mirjane Pukanic


Uvjerena da su joj sina ubili, Jendris-Jelesic pokusava samoubojstvo. Popila je veliku kolicinu tableta, no tijelo ih nikako nije prihvacalo te ih je konstantno povracala. Uzela je i pistolj od supruga, ali puca u plafon.

Po povratku "s puta" Ceraj ju odvodi kod psihijatra i odmah u Vrapce kod dr. Alexandera Haida. Tamo ju, kaze, "truju tabletama od kojih nije znala za sebe". Nakon izvjesnog vremena u Vrapcu se pojavio i njen sin, ispricavsi joj sav prestrasen kako su mu zaprijetili da ce ga, ako se pojavi pred majkom, ubiti, a da ce isto uciniti i s njom. "Kad sam vidjela njega, da je ziv, mogla sam dalje", prepricava.

Zanimljivo je i to da ju je u Vrapcu primio isti lijecnik koji je hospitalizirao i Mirjanu Pukanic, lijecnik cije su nadlezni ime krili sve dok ga sama Pukanic nije javno obznanila - Alexander Haid. I ne samo da ju je "lijecio", jednako ju je slampavo, kao i Mirjanu Pukanic, otpravio iz bolnice. Mirjanu Pukanic Haid je, naime, otpravio tek s malim papiricem na kojem je zabiljezio da napusta bolnicu.

Po izlasku iz Remetinca, a s obzirom na to da njezina otpusnog pisma u arhivi nije bilo ("Dokumentacija je jednostavno nestala"), odvjetnica dolazi Haidu i trazi ga otpusno pismo, koje je on obecao "napisati po sjecanju". "Prvo sto me pitao kada me je vidio, sav prestrasen, bilo je: Pa vi ste zivi?!", prisjeca se Jendris-Jelesic.

Otpusno pismo je dobila nakon desetak dana, i tada je vidjela da ne odgovara istini.

Mesic "kumovao" zarukama s Cerajem koji ju je opljackao

http://www.index.hr/images2/anaprsten.jpg
Po izlasku iz bolnice Ceraj i Pavlina uvjeravaju je da je preopasno da se vrati u svoju kucu u Bosanskoj 54, pa ju odvode u Umag. Za njezina boravka u Umagu, gdje se na nagovor Mesiceva sogora Pavline, zarucila za Ceraja (na zarukama u Umagu bila je i necakinja Prve dame Miljenka Jovic), situacija u Zagrebu vezano za malverzacije sa stanovima dozivljava kulminaciju - nezadovoljni stanari, od kojih je nekima, kako Jendris-Jelesic tvrdi, dala svoj novac za pologe za ulazak na listu prioriteta koji je predavan zaduzenim ljudima u Gradu, optuzuju je da je ukrala njihov novac i pobjegla na Novi Zeland.

"Ma kakav Novi Zeland, ja sam se u medjuvremenu vracala u Zagreb i javila se policiji u Heinzlovoj, razgovarala s inspektorom Vjerkom Kutlesom, svi su znali gdje sam, ostavila sam adresu i broj telefona, ali su me ova dvojica drzala u Umagu govoreci mi kako je opasno vratiti se u Zagreb, a u Zagrebu su stvorili atmosferu kako se ne zna gdje sam", kaze odvjetnica. Ceraj i Pavlina za to su joj vrijeme tajili da ju policija trazi. S policijom, odnosno s Bozom Vuckovicem, tadasnjim nacelnikom policije za organizirani kriminal i njegovom ekipom, Pavlina i Ceraj uz asistenciju Mesica, dogovarali su uhicenje - tvrdi odvjetnica.

"To moze potvrditi inspektor Vjerko Kutlesa, koji je tada radio na predmetu i koji im je otkazao poslusnost (jer su vec u lipnju znali kada ce ju uhititi, no on nije htio u tome sudjelovati). Degradiran je i bio je voljan svjedociti i opisati sve sto se dogadjalo, ali ga je sutkinja Jasna Radjenovic odbila kao svjedoka", kaze.


Po povratku iz Umaga u Zagreb, u Luckom biva uhicena. "Ja sam bila s Marijanom u autu, ostali su krenuli prema mojoj kuci jer su imali kljuceve. On je odglumio da mu je pukla guma i da ce pomoc ubrzo doci. Ja sam se htjela taksijem odvesti do kuce, a da on priceka pomoc, no on me uvjeravao da ostanem s njim. Bio je cudan, govorio mi da se obucem, jer sam jos uvijek bila u kupacem kostimu i nekoj haljinici. Umjesto pomoci, dosla je policija koja me odvela, a Ceraj mi je samo mahnuo i odvezao se u autu kojem odjednom nista nije bilo", prepricava odvjetnica.

No, kuci se tada ionako nije mogla vratiti, jer sve je vec bilo pokradeno i prodano. Racunala, vrijednosti, umjetnine, njezina odjeca - sve je odneseno za njezina boravka u Umagu. Uz osobne dokumente, nestali su i oni poslovni.

Dok je, naime, bila u Umagu, nasjela je, kaze, na prijevaru i potpisala punomoc Marijanu Ceraji da cuva njezinu kucu. Ceraj joj je prodao pricu kako "joj ne moze braniti kucu, ako nema punomoc i da kuca privremeno mora biti na njegovo ime, inace ce ju zapaliti". "Rekao mi je da cemo mi to, kao buduci bracni par, odmah stornirati kad se situacija smiri, jer se kao ne zna otkud prijetnje stizu", prepricava odvjetnica.

Ona je, kaze, imala vec priredjen darovni ugovor koji je glasio na njezinu djecu, ali je Ceraj radio pritisak ("Hoces da ti djecu ubiju?! Ja cu biti vlasnik dva mjeseca i kucu cemo sacuvati!").



Mediji ju nisu zeljeli saslusati: "Nije jos vrijeme za takve price"

Iz Remetinca se obracala svima - pocevsi od predsjednika (koji je za cijelu pricu znao, kaze, od samog pocetka), pa do Mladena Bajica, Vesne Skare-Ozbolt, Vesne Pusic, Sime Lucina, Ivice Racana, Mlinarica... Domagoj Margetic svojevremeno je objavio video zapis njezina svjedocenja - iako mimo njezina znanja i dopustenja. I te su snimke, kaze, nastale na prijevaru, od strane Republikanaca, koji su joj nudili pomoc u uredu njezine odvjetnice Milice DJurdjevic.

I mediji su se oglusili na njezine upite, uz odgovore poput: "nije jos vrijeme za takve price". I sama je neko vrijeme posustala u iznosenju price u javnost, misleci da ce joj predsjednik Mesic ipak pomoci, buduci da joj je cijelo vrijeme, kaze, povladjivao kako "ce se sve rijesiti, i da ona ne brine, kako ce on urgirati da joj se stvari vrate".

"Znam da su te prevarili, i to gadno"

Predsjednik ju ipak, kako kaze, "nije prepoznao", kada je na poziv njegova ureda, posljednji put dosla kod njega. Prije toga u njegovu Uredu bila je vec dva puta. "O, pa gdje si Ana, kako si", docekao ju je tako jednom tada prijetvorno rasirenih ruku da bi, nakon sto mu je ispricala kako su njezini susjedi vidjeli njegovu suprugu Milku kako izlazi iz njezine kuce te da je vec i novu kuhinju u istoj opremila, odgovorio: "Ja ne znam sto su Zare i Marijan dogovarali, ali ja mislim da to nije tocno. Smiri situaciju, a ja cu ti pomoci da se vrate stvari u tvoju kucu, a tvoja kuca da se vrati tebi. Znam da su te prevarili, i to gadno".

Pri trecem i posljednjem posjetu, u kolovozu 2003. godine, kada joj je ponudio i poslao prijevoz sa pratnjom koji nije iskoristila jer je dobila dojavu da ce ju ubiti, bio je ljut. "Ja sam svejedno dosla prijevozom kojeg mi je organizirao Zeljko Peratovic, i rekla mu da laze i da nista nije napravio od obecanog. Poceo je vikati na mene i traziti zastitu, vikao je 'Nikad ju nisam vidio, ja ju ne poznajem, ova zena me napada, ona je luda, operirala je mozak i mjesto joj je u Vrapcu!'. Gurao me kroz vrata. Tajnica Krvavica Sandra, koja me poznaje, i njegovi suradnici, koji su me dobro poznavali od prije, umirivali su ga, govorili mu 'Pa to je nasa Ana, odvjetnica, pa bila je tu vec nekoliko puta. Predsjednik se nije dao smesti, nego me je na silu gurao kroz vrata, vrijedjajuci", prisjetila se odvjetnica.



"Gotovo je, ili ce me oni ubiti ili cu se sama"



Jos uvijek oprezna i u strahu, Jendris-Jelesic pristala je razgovarati s nama u svom stanu u Ilici, u kojem, uz mirovinu (kaze kako su joj vlasti izbrisale 14 godina radnog staza) od oko tri tisuce kuna, zivi posljednjih pet godina.

"Jos danas nemam pec za kuhanje i najosnovnije kucanske aparate kojih sam imala u svojoj kuci na pretek!", kaze.

Izgubila je vjeru u sve institucije (HHO-u se, kaze, ne usudi obratiti "jer su svi povezani"), Posljednja nada bila joj je presuda proslog tjedna. Iako je duboko u sebi, kaze, znala da se drzava nece odreci onoga sto su ukrali i oteli, ipak je vjerovala, s obzirom da je to radila kao odvjetnik, profesionalno, sa svojim stambiljom, da necu biti osudjena, jer niti u jednom trenutku se nije radilo o prijevari, niti namjeri za prijevaru. "zato sam i davala ljudima svoj pecat i potpis", kaze.

Sve je, medjutim, palo u vodu nakon sto je sutkinja Opcinskog kaznenog suda Jasna Radjenovic procitala nepravomocnu presudu u kojoj ju proglasava krivom.

Bolesna i nemocna, zena koju neki vec odavno zele vidjeti mrtvu, danas kaze: "Ili ce me oni ubiti, ili cu se sama. Gotovo je, vise nemam sto izgubiti".




http://www.kodzlaje.com/images/webmaster/eyes%20dole.gif
View User's Profile E-Mail User Visit User's Homepage View All Posts By User U2U Member
eye4eye
otrov za zene
***************

Avatar

Avatar


Posts: 32767
Registered: 15-11-2005
Location: treci kamen od sunca
Member Is Offline

Mood: :vraglola:

[*] posted on 9-6-2008 at 15:21 Reply With Quote
Vojni invalid umro od gladi i zedji



http://image.dnevnik.hr/media/images///normal/Jun2008//60128294.jpg
Zvonko Matijevic

Policija i vatrogasci su u splitskom stanu pronasli mrtvog hrvatskog vojnog invalida Zvonka Matijevica.
Video



Institucije opet zakazale


Za Matijevica (33) se zna da je bolovao od PTSP-a, a ustanovljeno je da je u stanu bio mrtav najmanje cetiri dana prije no sto je pronadjen.

Prema patoloskom nalazu Matijevic je umro od gladi i zedji.

Prema svjedocenju Matijevicevih susjeda u splitskom naselju Glavicina on se u posljednje vrijeme osamljivao i rijetko izlazio iz stana.

Matijeviceva smrt ponovno pokazuje rupe u Zakonu, ali i nebrigu institucija. Postavlja se pitanje kako je moguce da covjek s teskom dijagnozom bude prepusten sam sebi te umre od gladi i zedji?

'Znate sto su mi rekli u Gundulicevoj? Da ako sumnjam da sama obijem vrata. U cetvrtak sam zvala policiju i rekla im da sam ispred stana i da osjecam da je moj sin mrtav. Opet su mi rekli da sama obijem vrata i udjem unutra. Kad su dosli, pitali su me da sto bi oni sada trebali napraviti?', rekla je Mara Domic, ocajna majka preminulog branitelja.

Ministarstvo branitelja: ucinilo smo sve da pomognemo Matijevicu

Ministarstvo obitelji, branitelja i medjugeneracijske solidarnosti priopcilo je danas da je s materijalne strane ucinilo sve sto je moguce u zakonskim okvirima kako bi pomoglo pokojnom Zvonku Matijevicu.

Izrazavajuci sucut obitelji zbog njegove tragicne smrti, Ministarstvo navodi da je Matijevic kao 50-postotni vojni invalid bio stambeno zbrinut te je primao invalidsku mirovinu u ukupnom iznosu od 7000 kuna.

Matijevic je bio teski psihicki bolesnik ali nije bolovao od PTSP-a kako se navodi u clanku objavljenom danas u Slobodnoj Dalmaciji pod naslovom "Branitelj usred Splita skoncao od gladi i zedji", kazu u Ministarstvu.

Isticu da je zupanijski Centar za psihosocijalnu pomoc hrvatskim braniteljima, koji djeluje kao podruznica Ministarstva, bio u stalnom kontaktu s Matijevicevom obitelji te je nastojao pomoci da mu se osigura najprimjerenija zdravstvena skrb.

U takvim slucajevima, kada se radi o tezim psihickim bolesnicima, napominje Ministarstvo, o spremnosti samog pojedinca u znacajnoj mjeri ovisi koliko ce mu se moci pomoci.

Pokop Zvonka Matijevica odrzat ce se danas na splitskom groblju Lovrinac u 17 sati.




http://www.kodzlaje.com/images/webmaster/eyes%20dole.gif
View User's Profile E-Mail User Visit User's Homepage View All Posts By User U2U Member
eye4eye
otrov za zene
***************

Avatar

Avatar


Posts: 32767
Registered: 15-11-2005
Location: treci kamen od sunca
Member Is Offline

Mood: :vraglola:

[*] posted on 10-6-2008 at 11:22 Reply With Quote
Drama ronioca: Od napustanja u moru do napada zmaja!



Dok se u mrklom mraku ocajnicki prianja za plutajuce deblo, sa uzasom u ocima, britanski ronilac Charlotte Allin strahuje da nece prezivjeti noc.


http://image.dnevnik.hr/media/images///normal/Jun2008//60128521.jpg
Charlotte Allin (lijevo), Francuskinja Lauren Pinel i Svedjanka Helena Naradainen na plazi otoka Rinja nakon sto su proveli 9 sati u moru

Taj trenutak snimio je kamerom njezin decko James Manning dok je njihova grupa od petero ljudi bespomocno plivala u moru punom morskih pasa nakon sto ih je morska struja odvojila od broda.

'U odredjenim sam trenucima mislila da cemo umrijeti,' prisjeca se Charlotte (25) opisujuci svoju dramu Daily Mailu.

'Ali sam brzo odagnala te misli iz svog uma. Morali smo zadrzati snazan duh. Znala sam da necemo izdrzati ako izgubimo nadu da ce nas pronaci. James mi je bio izvor snage, i u vodi i na kopnu. Sve nas je uvjerio da cemo se izvuci iz te strasne situacije.'

Charlotte i njezin tridesetogodisnji decko James, bivsi clan britanske Kraljevske mornarice koji je sluzio u Iraku i Afganistanu, jucer se oporavljao od posjekotina, modrica i nuspojava dehidracije nakon trodnevnog iskusenja u opasnim vodama Indonezije.

Unatoc tome, bili su u stanju sastaviti dramatican dnevnik te nocne more, u kojem su opisali kako ih je morska struja odvela i ostavila bespomocnima na otoku sa smrtonosnim Komodo zmajem – najvecim gusterom na svijetu.

Nakon sto su prosli tecaj ronjenja na Tajlandu, par je proputovao Indoneziju, sve da bi stigli do Floresa, tajanstvenog otoka na kojem su znanstvenici navodno pronasli polu-covjeka kojeg su nazvali Hobbit.



http://image.dnevnik.hr/media/images///normal/Jun2008//60128520.jpg
Podrucje na kojem se odvijala drama ronioca

To je mjesto gdje su nekada boravili mali slonovi, i gdje jos uvijek prebivaju Komodo zmajevi.

Par je stupio u kontakt s jos jednom Britankom, Kath Mitchinson, koja vodi kompaniju na Floresu koja se bavi podvodnim istrazivanjem.

Krenuli su na ono sto je trebalo biti trodnevna avantura kroz spektakularne koraljne grebene. Prva dva dana upoznali su podvodnu ljepotu koja ih je odusevila. A onda je par proslog cetvrtka ujutro krenuo na put sa gospodjom Mitchinson, francuskim roniocem Laurentom Pinelom i Svedjankom Helenom Neradairen.

'Imali smo drveni ronilacki brod, a prvi dio dana proveli smo na kopnu u setnji i razgledavanju prije nego sto smo poceli roniti,' rekla je Charlotte. 'Istrazivali smo podvodni pejzaz po imenu Viseci vrtovi, a onda smo oko 15h krenuli na drugu turu istraziti podrucje koje se zove Manta Corner. ' James je slikao sa svojom vodootpornom kamerom.

Cetvrtak, 16.10h: Grupa je izronila nakon 65 minuta, kao sto je bilo dogovoreno, oko 30 metara do broda, ali posada je bila okrenuta na drugu stranu pa ih nisu vidjeli. 'Uzeli smo zvizdaljke no posada nas nije cula, pa smo upotrijebili narancastu bovu na napuhavanje visoku pola metra, ali opet bez ikakve koristi.'



http://image.dnevnik.hr/media/images///normal/Jun2008//60128519.jpg
Borba za zivot: James Manning fotografirao svoju djevojku Charlotte

'U tom momentu nismo bili zabrinuti. Bili smo sigurni da ce nas vidjeti i pokupiti. Ali to se nije dogodilo – brod se udaljavao od nas.'

'U 17.15h jos smo uvijek mogli vidjeti brod u daljini, ali nas posada vise nikako nije mogla vidjeti. Odlucili smo plivati do kopna no struja nas je odvela od otoka na koji smo ciljali.'

18h: Noc se polako spusta. 'Vjerujemo da ako cemo plivati skupa, plutajuci na nasim ronilackim odijelima moramo stici do kopna,' kaze Charlotte, 'Ali struja nam nije dopustala da se priblizimo niti jednom otoku.'

19h: Vidimo svjetla ribarske koce, ali nase zvizdaljke i vikanje nisu uspjeli privuci njihovu paznju. Pocinjemo se osjecati slabo. Onda se pojavljuje novi problem – hladnoca.

19.30h: 'Imali smo nevjerojatnu srecu. Plutajuce deblo duljine dva metra proslo je pored nas. Zgrabili smo ga i iskoristili kao bovu uz koju smo se privili.'

20h: 'Vjetar tjera valove koji se sudaraju o nas. Helena, djevojka iz Svedske, ima morsku bolest i pomazemo joj da se drzi za deblo. No nitko ne place i ne gundja – pricamo o svemu sto na padne na pamet kako bsmoi ostali budni.'

22.45h: 'More se smiruje i vjetar opada. Ali patimo od grceva zbog stalnog mahanja perajama kako bismo usmjerili balvan prema kopnu.'

Ponoc: Jim i Kath odlucuju se odvojiti od balvana, vjerujuci kako vide obrise bijele plaze u mraku. Val ih je skoro bacio na stijene pa se Kath vratila natrag do balvana. No, Jim uspijeva doplivati do plaze – za koju se uspostavlja da nije nista drugo doli velike svijetle nakupine stijena i kamenja. Vjeruje da se grupa moze popeti na nju, te pomaze svima, a posebno Heleni koja je sada vec prilicno slaba.'

Petak, 12.52h: 'Svi smo se skupili na plazi. Bili smo u vodi skoro devet sati', kaze Charlotte.



http://image.dnevnik.hr/media/images///normal/Jun2008//60128524.jpg
Komodo zmaj

Do svitanja, svi u grupi su ozbiljno pothladjeni zbog lezanja u mokrim odijelima cijelu noc vjerujuci da ce im tako biti toplije, nego da su bez njih.

'Jim pokusava pronaci pomoc, nakon sto mu je Kath rekla kako misli da su na otoku Pandaua, gdje bi u jednom od zaljeva trebali biti usidreni ribarski brodovi' prica Charlotte. U stvari bili su na napustenom otoku po imenu Rindja - jednom od stanista Komodo zmajeva.

8h: Jim je skoro na vrhu grebena kad je zacuo zmijsko siktanje ispred sebe, zbog cega je krenuo nazad i zamalo pao.

10h: Pretrpio je i drug sok – udarajuci sa granom skoro je uznemirio veliku koloniju pcela.

11h: Na plazi je ostalih cetvero pokusavalo zapaliti vatru, pomocu lece koji je Kath imala u svojoj ronilackoj opremi, ali samo su napravili dim umjesto vatre. 'Zedj je bila neizdrziva' rekla je Charlotte.

'Usne su mi se osusile i otekle. Postalo je nepodnosljivo i znali smo da moramo pronaci vodu. Imali smo sjenu od velike stijene ali kako se blizilo podne i sunce se dizalo izgubili smo je. Nije bilo drveca a sunce je przilo.'
Podne: 'Ocajni za hranom i vodom, poceli smo vaditi skoljke i ostale stvari sa stijena. Barem dobivamo bjelancevine i nesto soka.'

13h: Grupa je napravila slova SOS od velikih bijelih stijena, nadajuci se da ce time privuci paznju brodovima. 'Bio je to tezak posao,' rekla je Charlotte. 'Sunce je przilo a stijene su bile teske ali morali smo to napraviti da privucemo paznju.'

16h: Do sada Jim se uspio spustiti niz greben, pronaci put oko obale penjuci se preko stijena i plivajuci ali nije uspio naci pomoc. Poceo je osjecati ozbiljan umor.

U isto vrijeme na plazi se pojavljuje Komodo zmaj. Duzi od 2 metra, moze lako ubiti covjeka sa svojim velikim celjustima i otrovnom slinom. U njegovim ustima je ronilacko odijelo koje je Jim odbacio kad je krenuo u izvidjanje.

Veliki guster skoro je ugrizao Helenu za glavu, zgrabivsi kabanicu njezinog ronilackog odijela koje je lezalo pored nje. 'Ipak smo ga uspjeli otjerati bacajuci kamenje, a Kath ga je udarila stapom', prica Charlotte.

17h: 'Ocajni smo na plazi, i znamo da cemo morati provesti jos jednu noc na tom stjenovitom, osamljenom mjestu, bez znanja je li pokrenuta potraga za nama. Avion je prosao iznad nas ali nas nije vidio. Takodjer smo vidjeli brodove u daljini no nase je pomahnitalo mahanje, zvizdanje i vikanje proslo neopazeno. Ne znam je li Jim ziv ili mrtav.'

17.15h: Na stjenovitoj povrsini usred plaze Jim je ugledao dvoje ljudi. 'Vikao sam i derao se ali nisu reagirali. Na kraju sam shvatio da su to dvije stijene koje izgledaju kao ljudi.'

18.45h: Jim se sprema za noc. Ne zna sto se dogadja sa Charlotte i ostalima. Otisao je predaleko da bi se vratio natrag. Zna da mora ocuvati toplinu i snagu da nastavi traziti pomoc iduce jutro. Na plazi, cetvorka pokusava zaspati ignorirajuci nepodnosljivu zedj.

Zora: Na drugim stranama otoka, petorka se moli za kisu i spas.

12.30h: Jimove molitve su uslisane. Gliser ulazi u zaljev ploveci prema stijeni na kojoj lezi. Ljudi na palubi mu masu i dovikuju. Medju njima se nalazi i Charlotte. Drama je gotova. Nijemac Frank Winkler, koji vodi drugi ronilacki klub, otkrio je gdje bi se mogli nalaziti izgubljeni ronioci proucavajuci smjer morske struje i njegovi proracuni su se pokazali tocnima.

U ponedjeljak su Jim i Charlotte nakon pruzene medicinske pomoci odletjeli kuci. 'Jedva cekam da se vratim' kaze Charlotte. 'Mislila sam o zelenim brezuljcima i livadama dok sam bila u vodi. Bit ce divno dodirnuti ih opet.'




http://www.kodzlaje.com/images/webmaster/eyes%20dole.gif
View User's Profile E-Mail User Visit User's Homepage View All Posts By User U2U Member
eye4eye
otrov za zene
***************

Avatar

Avatar


Posts: 32767
Registered: 15-11-2005
Location: treci kamen od sunca
Member Is Offline

Mood: :vraglola:

[*] posted on 17-6-2008 at 12:43 Reply With Quote
'Ostavio sam ti dar' : Poruka oca koji je ugusio sebe i svoju djecu



Otac koji je pronadjen ugusen sa svoje dvoje djece bio je ocajan zbog teske brakorazvodne parnice.



http://image.dnevnik.hr/media/images///normal/Jun2008//60130479.jpg
Otac Brian Philcox

Zastitar Brian Philcox (53) izgubio je posao te strahovao da ce morati prepustiti kucu svojoj ženi Evelyn (37).

Nakon sto je pokupio svoje dvoje djece za vikend, rekao je ženi: 'Ostavit cu ti dar. Ja cu srediti sve papire, ti samo gledaj.'

Nakon toga odvezao se u prirodu, spojio crijevo na auspuh te ga provukao kroz prozor, a zatim ostavio upaljen motor.

Njegov poruka je na prvi pogled signalizirala kako je Mr. Philcox ostavio eksplozivnu napravu s namjerom da ubije svoju ženu, koja je otisla živjeti s majkom nakon rastave.

Okolno podrucje je evakuirano nakon sto su strucnjaci za pirotehniku provjeravali kucu njezine majke, no nista nije pronadjeno.

Tijela gospodina Philcoxa, sedmogodisnje Amy i trogodisnjeg Owena, otkrivena su na Dan oceva na stražnjem sjedalu Land Rovera. Svo troje umrli su od trovanja ugljicnim-dioksidom.

Mr. Philcox, koji je inace bio predsjednik Engleskog karate udruženja, pozvan je na sud poradi brakorazvodne parnice u kojoj njegova bivsa žena zahtjeva pravo na obiteljsku kucu.

Udruženje „Ocevi za pravdu“ potvrdilo je da ih je otac kontaktirao prosli tjedan spominjuci kako je ocajan. Takodjer je razgovarao sa susjedima o tome kako ga je razvod doveo na rub te da ce nakon svega ostati financijski slomljen.

Rekao je jednom prijatelju: 'Izgubio sam ženu, izgubio sam djecu, izgubio sam posao. A sada cu izgubiti i obiteljsku kucu. E pa radije cu je spaliti nego je prepustiti toj kurvi.'


Mr. Philcox je bio karate instruktor vise od 30 godina a pobijedio je i na prvenstvu kao mladic. Njegova prva žena Jan, umrla je od raka 1996. Nakon njene smrti osnovao je dobrotvornu zakladu i cak dobio odlikovanje za svoj trud.




http://image.dnevnik.hr/media/images///normal/Jun2008//60130480.jpg
Djeca Owen i Amy

2000. oženio je Evelyn McAuliffe i par je uskoro dobio dvoje djece.
Susjedi kažu da je bio sklon nasilnom ponasanju te da bi znao pretuci svojeg polusina Ryana McAuliffea. Jedan je izjavio: 'Njegova žena se jako žalila na njegovo nasilno ponasanje i zato sto tuce njihovog polusina. Bila ja zbilja nesretna zbog toga te je na kraju odlucila da ga napusti.'

'Vratila se natrag svojoj majci ali je on i dalje imao pristup djeci, koja su bila predivna i cesto smo ih vidjali oko kuce.'

Glavni inspektor Wayne Jones kaže kako je gospodja Philcox shrvana nakon sto je saznala za tragediju. 'Obitelj pazi na nju i pružajuci joj snagu potrebu na izdrži taj gubitak, no ocito je da joj nije nimalo lako.'




http://www.kodzlaje.com/images/webmaster/eyes%20dole.gif
View User's Profile E-Mail User Visit User's Homepage View All Posts By User U2U Member
eye4eye
otrov za zene
***************

Avatar

Avatar


Posts: 32767
Registered: 15-11-2005
Location: treci kamen od sunca
Member Is Offline

Mood: :vraglola:

[*] posted on 4-7-2008 at 15:29 Reply With Quote
Romeo i Julija iz Milana pobjegli u Pulu



Ljubavna drama u maniri Shakespeareovih Romea i Julije, koja se dogodila u talijanskom gradu Pavia kod Milana, prema tvrdnjama oca jednog od dvoje zaljubljenih, prelazi u Hrvatsku, tocnije, u Pulu




http://www.tportal.hr/2008/07/04/0193007.19.jpg
Nestali Gabriele i Daniel


14-godisnja Gabriele Rodriguez i 15-godisnji Daniel Furfaro zaljubljeni su par koji je pobjegao od kuce. Danielovi roditelji branili su im tu ljubav jer je Gabriele Kolumbijka.

Prema rijecima oca Michelea, tinejdzeri su bjezali s nastave, a kada su roditelji kod Gabriele nasli test za trudnocu, njihova su se djeca uspanicila i pobjegla.

Daniel je prijateljima govorio da ide u Hrvatsku, a otac ga je igrom slucaja dosao traziti u Pulu. Michele Furfaro upravo je na pulskoj policiji, gdje prijavljuje sinov nestanak.

Daniel je prije bijega od kuce ukrao 300 eura, a Gabriele zlatni lancic, prenosi Regional Micheleove rijeci.

Ocajan otac moli sve koji nesto znaju da jave na prvu policijsku postaju.




http://www.kodzlaje.com/images/webmaster/eyes%20dole.gif
View User's Profile E-Mail User Visit User's Homepage View All Posts By User U2U Member
eye4eye
otrov za zene
***************

Avatar

Avatar


Posts: 32767
Registered: 15-11-2005
Location: treci kamen od sunca
Member Is Offline

Mood: :vraglola:

[*] posted on 9-7-2008 at 14:24 Reply With Quote
Invalidne djevojke istjerane iz salona za uljepsavanje jer 'plase musterije'



Tri invalidne tinejdzerice istjerane iz salona za uljepsavanje zato sto svojim izgledom ˝plase musterije˝, dobile su sudsku odstetu od 4500 funti.



http://image.dnevnik.hr/media/images///normal/Jul2008//60135689.jpg
Amy Fox bila je zalosna zbog dogadjaja u salonu

Amy Fox (19), Aruna Gill (17) i Jemimah Kumba (14) bile su u drustvu dvoje volontera kada su krenule u salon za uljepsavanje kako bi uredile i nalakirale nokte.

Aruna i Jemimah koje boluju od cerebralne paralize i epilepsije koriste invalidska kolica, a zaposlenica salona rekla im je kako u njemu nema mjesta za takva kolica i odbila im pruziti tretman.

Djevojke su nakon toga podigle tuzbu zbog diskriminacije.

Odvjetnica djevojaka, Claire Dawson, rekla je kako im je zaposlenica objasnila da moraju napustiti salon jer ˝plase musterije˝.

'Djevojke su samo htjele da ih se tretira kao normalne tinedzerice, a ovo sto se dogodilo je tuzan odraz stanja svijesti naseg drustva,' dodala je odvjetnica.

Amy, koja ima poteskoca sa ucenjem, rekla je kao su nju i njene prijeteljice zamolili da napuste salon sto ju je poprilicno uzrujalo.

'Dosla sam s prijateljicama u taj salon kako bi nam uredili i nalakirali nokte. Njih dvije su bile u kolicima, i premda ja nisam, nikome nisu htjeli pruziti tretman,' ispricala je Amy.

'Mislim da je to velika nepravda. To je bilo vrlo neugodno s njihove strane,' zakljucila je.

Vlasnica salona Parmail Kaur porice sve optuzbe ali je ipak odlucila platiti tuzbu.

'U 15 godina koliko radi nas salon, tako nesto se nikada nije dogodilo. Znamo kako se ophoditi prema invalidnim osobama i nikada nismo imali problema,' izjavila je vlasnica.

'Sve to je bio jedan veliki nesporazum. Nije im pruzen tretman jer je u salonu bila velika guzva.'

Richard Parnell iz Centra za pomoc invalidnim osobama kaze: 'Ovo je uzasan i potpuno neprihvatljiv oblik diskriminacije koji je zasigurno snazno potresao tri mlade djevojke.'

'Osobe s invaliditetom imaju pravo na isti pristup kao i svi ostali. Vrlo je vazno da se govori o ovakvim slucajevima i da ostecene osobe uopce imaju hrabrosti da sa svojom pricom izadju u javnost. Drago mi je sto je u ovom slucaju pravda pobijedila.'

Amy, Aruna i Jemimah primile su svaka po 1500 funti odstete.




http://www.kodzlaje.com/images/webmaster/eyes%20dole.gif
View User's Profile E-Mail User Visit User's Homepage View All Posts By User U2U Member
eye4eye
otrov za zene
***************

Avatar

Avatar


Posts: 32767
Registered: 15-11-2005
Location: treci kamen od sunca
Member Is Offline

Mood: :vraglola:

[*] posted on 11-7-2008 at 15:29 Reply With Quote
'Srebrenica se ne smije zaboraviti'



SARAJEVO - Genocid u Srebrenici ne smije se zaboraviti ni minimizirati, poruka je sa skupa u Potočarima pokraj Srebrenice, gdje se više od dvadeset tisuća ljudi okupilo kako bi sudjelovali u središnjem obilježavanju 13. obljetnice genocida što su ga na tom području u srpnju 1995. godine počinile snage bosanskih Srba kojima je zapovjedao Ratko Mladić.

http://www.jutarnji.hr/ephresources/images/2008/07/11/srebrenica.wide.jpg
Dana 11. srpnja 1995. godine pregažena je srebrenička enklava koja je bila pod zaštitom Ujedinjenih naroda, a Mladićeve su postrojbe nakon toga pobile više od osam tisuća Bošnjaka, mahom zarobljenika i onih koji su pokušavali dospjeti do teritorija pod nadzorom Armije Bosne i Hercegovine.

Taj je zločin i Međunarodni sud okvalificirao kao genocid. Na toj činjenici u svojim su govorima na komemoraciji u petak inzistirali predsjedatelj Predsjedništva BiH Haris Silajdžić, Visoki predstavnik za BiH Miroslav Lajčak te američki veleposlanik u BiH Charles English.

"Dugo smo bili svjedoci minimiziranja onoga što se ovdje dogodilo. Mnogi nisu željeli izgovoriti riječ genocid. Sada kada imamo presudu najviše međunarodne sudske instance da ovdje jeste počinjen genocid, prvu i jedinu takvu presudu u povjesti, svjedoci smo pokušaja da se ta presuda minimizira ili pak ignorira", rekao je Silajdžić izrazivži nezadovoljstvo činjenicom da međunarodna zajednica nema volje dosljedno inzistirati na poštivanju presude Međunarodnog suda, uključujući obvezu koju je dobila Srbija da uhiti i izruči odgovorne, posebice Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

Visoki predstavnik Lajčak u svom je govoru također inzistirao da je u Srebrenici počinjen genocid te je istaknuo kako se nikada neće odustati od izvršenja pravde što uključuje i kažnjavanje počinitelja takvog zločina.

Američki veleposlanik English uputio je posebnu poruku sadašnjim vlastima Republike Srpske kazavši kako i one moraju preuzeti svoj dio odgovornosti za zločine u Srebrenici iako ga nisu izravno počinile.

"One moraju priznati genocid, privesti počinitelje pravi i osigurati njihovo kažnjavanje i iskreno raditi na pomirenju", rekao je English. Prema podacima Instituta za nestale osobe BiH u srebreničkom masakru ubijene su 8.372 osobe.

Na spomen-groblju u Potočarima u petak su pokopani ostaci 308 žrtava od kojih je najveći broj pronađen u jednoj masovnoj grobnici kod Zvornika. Zajedno s tim tijelima, u Potočarima su do sada pokopani ostaci 3214 žrtava što znači da se još uvijek traga za tijelima više od pet tisuća nestalih.

http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/07/11/srebrenica1.jpg
Najmlađa žrtva čiji su ostaci pokopani u petak bio je Behrudin Dervišević, koji je u vrijeme kada je ubijen imao tek 15 godina. Najstarija pokopana žrtva bio je Nazif Suljić rođen 1911. godine.

Načelnik općine Srebrenica Abdurahman Malkić rekao je kako to samo pokazuje da se pri masovnim egzekucijama nije imalo milosti ni prema kome te da je na djelu bio smišljeni zločin eliminacije svih bošnjačkih muškaraca bez obzira na dob.

Za zločine u Srebrenici Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju podigao je optužnice protiv ukupno 18 civilnih dužnosnika Republike Srpske i pripadnika Vojske RS.

Najduža kazna izrečena je bivšem generalu VRS Radislavu Krtiću koji je osuđen na 45 godina zatvora a na dugotrajne zatvorske kazne još četvorica bivših časnika pod njegovim zapovjedništvom.




http://www.kodzlaje.com/images/webmaster/eyes%20dole.gif
View User's Profile E-Mail User Visit User's Homepage View All Posts By User U2U Member
eye4eye
otrov za zene
***************

Avatar

Avatar


Posts: 32767
Registered: 15-11-2005
Location: treci kamen od sunca
Member Is Offline

Mood: :vraglola:

[*] posted on 22-7-2008 at 08:43 Reply With Quote
Brutalno kaznjeni na smrt zbog preljuba



http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/07/21/kamen1.jpg
50-godisnji profesor glazbe osudjen je jer je navodno imao ‘aferu’ sa svojom ucenicom, a od osam zena u dobi od 27 do 43 godine vecina su zrtve silovanja. Sudjenje je provodjeno na farsiju, jeziku koji osudjeni ne razumiju

Osam Iranki, u dobi od 27 do 43 godine, te jedan Iranac (50) osudjeni su na smrt kamenovanjem zbog preljuba – javljaju agencije i zapadnjacka glasila, pripisujuci te presude jacanje tvrde, fundamentalisticke linije u iranskome sijitskom islamu. Za zapadne obicaje, pa cak i za balkanske, te se presude doimaju barbarskima na vise nacina i razina.

Prvo, dobar dio Zapada (striktno bez Sjedinjenih Drzava Amerike) tvrdi da je smrtna kazna sama po sebi barbarska. Krscanske crkve, medju kojima i najbrojnija, Katolicka, tvrde da se smrtna kazna protivi Bozjem zakonu, prelazeci sutke preko stoljecâ u kojima je bila mirno i stalozeno primjenjivana, u Papinskoj Drzavi kao i u drugima. Ali na tom istom Zapadu razmjerno davno je rodjen Cesare Beccaria, koji je objasnjavao da kazne treba da sluze preodgoju, a ne odmazdi, te da odmazda radja novi zlocin (tko ne vjeruje neka se baci u proucavanje nase novije povijesti, halal mu).

Drugo, nacin izvrsenja kazne doima se barbarskim cak i Amerikancima, cije su drzave ljude pekle na elektricnoj stolici, a sada preferiraju trovanje kroz vene – u prvom slucaju su uzasni grcevi znali trajati i po pola sata, u drugome osudjenik moze i po pola sata ostati bez glasa, bez pokreta, zarobljen u nijemom vrisku, iscekujuci da ga smrt oslobodi paklenih muka. Sto ne znaci da su druge smrtne kazne bitno humanije (Jutarnji je ne tako davno objavio svjedocenje o glavi odsjecenoj giljotinom ciji se pogled preusmjerio kad je svjedok zazvao njezino bivse ime). Cak i u Rimu – gdje su izmislili jedno od najstrasnijih i najbolnijih umiranja, na krizu, uzasnije i od nabijanja na kolac, gdje su kamatare bacali zvijerima da ih zive prozderu (hajde, ni u antici nije sve bilo lose), te gdje su izdajnike bacali niz Tarpejsku klisuru – sada se zgrazaju nad kamenovanjem.

Trece, razlog za smrtnu kaznu takodjer je skandalozan na Zapadu, cak i u visokomoralnim Sjedinjenim Drzavama Amerike, gdje bi poprilican broj predsjednikâ nagrabusio u Iranu (F. D. Roosevelt, Eisenhower, Kennedy, Clinton, G. W. Bush – barem po onome sto je opce poznato), a ne bi se sjajno proveo ni talijanski premijer Silvio Berlusconi, da ne spominjemo francuskog predsjednika koji je izdahnuo na prostitutki.

Istina je da je u Italiji jos relativno nedavno mnogo nizu kaznu, pa i samo uvjetnu, dobivao muz koji bi ubio suprugu preljubnicu, pogotovo zatecenu „in flagranti“, sto se delikatno kvalificiralo kao „delikt casti“ (cudnim cudom, zene nisu imale slicne olakotne okolnosti) – ali istina je da se nad preljubnicima sazalio jos strogi Dante, napisavsi svoje mozda najdojmljivije stihove bas o Paolu i Francesci (ali ne propustivsi ih strpati u Pakao), te da je daroviti katolicki svecenik Lorenzo da Ponte sastavio mozda najduhovitiju i najljudskiju verziju price o visestrukom preljubniku Don Juanu (taj njegov libretto, naslovljen Don Giovanni, jos genijalnije je uglazbio Mozart), a tvrdi se da mu je poneku ideju iz prve ruke dao vremesni knjiznicar Casanova. Napokon, ljudi moji, kad bi se preljub zaista morao svugdje kaznjavati kamenovanjem, o cemu bi konfabulirali muski po Zagrebu? Samo o Dinamovu pohodu na Evropu?

Ali cak i kad bi se apstrahirala sva tri razloga, cak i kad bi netko pomislio da je smrtna kazna potrebna (sto danomice tvrde poneki nasi citatelji na portalu Jutarnji.hr), i da je nuzno da bude okrutna kako bi krivac patio prije smrti (ni takvih na portalu ne manjka), pa i da je preljub dostatan razlog za smrtnu presudu (neke citateljice imaju pametnijeg posla nego o tome pisati po portalu, kad im je to tako i tako bjelodano) – najnovije iranske presude ponizavaju cak i obican smisao za zdrav razum.

Poseban slucaj je muskarac, 50-godisnji profesor glazbe, osudjen jer je navodno imao „aferu“ sa svojom ucenicom. Nemam mnogo razumijevanja ni za nastavnika, ni za lijecnika, ni za bilo koju inu osobu koja zlorabi tu vrstu polozaja i odnos s ucenicom smatram podjednako moralan kao i odnos s malodobnom ili hendikepiranom osobom. Osim toga, jadan je onaj koji mora cekati da se netko fascinira njegovom funkcijom jer nije kadar ocarati licnoscu. Sto, naravno, ne znaci da sam ikada bio na strani Hélo?sina ujaka kanonika Fulberta i odobrio to sto je uskopio profesora zavodnika Pierrea Abélarda (pa i zato sto bih time zanijekao Hélo?sinu zrelost iskazanu u pismima).


http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/07/21/kamen2.jpg
Kad je pak rijec o osudjenim zenama, iz samog Irana dopiru glasi da su vecinom posrijedi zrtve silovanja, te da u nekim slucajevima zene nisu mogle ni razumjeti sudjenje, jer je provodjeno na farsiju, koji pripadnice etnickih manjina ne razumiju (kad se sjetimo da se u Zagrebu prije petstotinjak godina sudilo, po potrebi, ne samo na sluzbenome latinskome, nego i na hrvatskome, talijanskome, odnosno madzarskome, vodeci racuna o jeziku sudionika procesa). Za sest od osam slucajeva sudilo se u Ahvazu, gradu na podrucju gdje se govori pretezno arapski, dakle semitski jezik, koji se znatno razlikuje od indoevropskog farsija.

Tvrdi se da u barem dva slucaja suci nisu uopce htjeli uzeti u obzir prijave koje su podnijele te zrtve nasilja („ostecene stranke“ u sirovu i surovu cinizmu nase pravne terminologije). To se odnosi, primjerice, na Shamame Qorbani.

Jedna od osudjenica, Kobra Najar, po narodnosti Kurdica, tvrdi da ju je muz prisilio na prostituciju, a kad se razvela od njega da je na isti nacin poceo prodavati kcer, a nju je prijavio.

http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/07/21/kamen3.jpg
Kampanju protiv provodjenja presuda pokrenuli su iranski odvjetnici, pokrecuci svjetsko javno miljenje i racunajuci da bi iranski rezim mozda htio izbjeci pritisak i na tom podrucju.
Pravni lijek je zasad jedan: zahtijevati da glavni sudac, ajatollah Mahmud Hasemi Sahrudi, obustavi izvrsenje kazne. Njegova moc je ipak ogranicena, tvrdi Guardian, navodeci da je lani naredio obustavljanje kazne nad muskarcem osudjenim zbog preljuba, ali da su mjesne vlasti mirno provele to kamenovanje.
POVIJEST KAMENOVANJA

Javno okajavanje grijeha

Kamenovanje je drevan nacin smrtnog kaznjavanja, u kojemu je akcent na javnom okajavanju grijeha. Najcesce ga provodi mnostvo, sto kamenovanje cini slicnim lincu. Nerijetko pravo na bacanje prvog kamena ima osoba cija je prava osudjenik pogazio, sto kamenovanju daje i aspekt javne i formalizirane krvne osvete.

Kamenovanje je predvidjeno i zidovskim Zakonom, koji je krscanstvo preuzelo kao Stari zavjet (ali modificiravsi ga), a odatle je preuzeto i u islam, oslanjajuci se vjerojatno i o starije obicaje.

Biblijski zakoni predvidjaju kamenovanje ljudi za sljedece zlocine: postivanje drugog boga (Ponovljeni zakon 17:2-7), poticanje kultova osim Bozjega (Pnz 13:7-11), zrtvovanje djece Molohu (Levitski zakonik 20:2-5), gatanje u ime drugog boga (Pnz 13:2-6), spiritizam (Lev 20:27), hulnu psovku (Lev 24:15-16; da je po tome, Dioklecijanove palace ne bi vise bilo jer bi sva bila potrosena na kamenovanje Splicana), rad u Dan Gospodnji (Brojevi 15:32-36), preljub (Pnz 22:22-23), nepokornost roditeljima (Pnz 21:18-21).

Predvidjeno je i kamenovanje goveceta ubojice (Izlazak 21:28-32),
Isus je kamenovanje odbacio pozivom da prvi kamen baci tko je bez grijeha (Ivan 8:7-11). Prvi krscanski mucenik, Stjepan, lincovan je kamenovanjem (Djela apostolska 7:58-60).

Islam, u skladu s Muhammedovim hadisima (najpreglednija zbirka je Knjiga kazni, Kitab al-hudud), predvidja kamenovanje (radzm) kao kaznu za prostitutke, preljubnike, ubojice, otpadnike od islama, te homoseksualne. Ta se kazna prakticira samo u manjini zemalja s muslimanskom vecinom, pa i ondje cesto na periferiji, gdje djeluju serijatski sudovi, a ne kroz drzavni sudbeni sustav. Zemlje u kojima se jos kamenuje su Nigerija (gdje su 2004 odustali od kamenovanja silovanih zena kao preljubnica i pod medjunarodnim pritiskom), Sudan,Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Jemen, Iran, Afganistan, te Pakistan.

Uobicajeno je da se osudjenici obaviju bijelim platnom, djelomice zakopaju u zemlju (muskarci do pojasa, zene do grudiju), a gdje nije moguce zakapanje osudjenu osobu obicno vezu uz kolac ili stablo.
Smrt nastupa obicno zbog ozljeda glave i mozga, ili zbog gusenja (uslijed zakapanja), ali agonija moze biti i veoma duga ako osobu gadjaju tako da izbjegavaju glavu i vitalne organe, kako bi dugo bila pri svijesti.

U Iranu zakon precizno predvidja da „kamenje ne smije biti tako veliko da ubije osudjeno osobu jednim ili dvama bacanjima, ali ni tako malo da ga se ne moze zvati kamenjem“.




http://www.kodzlaje.com/images/webmaster/eyes%20dole.gif
View User's Profile E-Mail User Visit User's Homepage View All Posts By User U2U Member
eye4eye
otrov za zene
***************

Avatar

Avatar


Posts: 32767
Registered: 15-11-2005
Location: treci kamen od sunca
Member Is Offline

Mood: :vraglola:

[*] posted on 23-7-2008 at 09:41 Reply With Quote
Djecacic (8) je prije smrti ozenio djevojcicu koju voli



http://i.thisis.co.uk/274079/article/images/228144/297086.jpg
Reece Fleming imao je zelju ozeniti prijateljicu prije no sto umre od leukemije. Pristala je pa su odglumili vjencanje. Sljedeceg dana je preminuo
Pise: Maja Petrinjak | zadnja izmjena prije 55 min.
Britanski djecak Reece Fleming (8) se pola zivota borio protiv leukemije. Kad su mu lijecnici rekli da mu preostaje tek nekoliko tjedana zivota, zaprosio je prijateljicu Elleanor Pursglove u koju je bio strastveno zaljubljen. Pristala je udati se za njega. Bili su prijatelji i isli su zajedno u skolu. U emotivnoj ceremoniji improviziranog vjencanja u njegovoj kuci djecak je "nevjesti" u znak vjecne ljubavi predao crvenu ruzu. Reece je sastavio popis ciljeva koje je odlucio ostvariti prije smrti. Vozio se u Ferariju i Porscheu, proveo je dan u vatrogasnoj postaji i organizirao zabavu pod gusarskim maskama za prijatelje. Vjencanje s Elleanor je bilo posljednje sto je zelio uciniti prije smrti.
- Dosta dobro sam se drzala, no kad sam vidjela Elleanor kako prilazi improviziranom oltaru, zaplakala sam - rekla je djecakova majka. Djecak je tada rekao majci: "Sada mogu otici". Umro je sljedecega dana.




http://www.kodzlaje.com/images/webmaster/eyes%20dole.gif
View User's Profile E-Mail User Visit User's Homepage View All Posts By User U2U Member
eye4eye
otrov za zene
***************

Avatar

Avatar


Posts: 32767
Registered: 15-11-2005
Location: treci kamen od sunca
Member Is Offline

Mood: :vraglola:

[*] posted on 19-8-2008 at 09:27 Reply With Quote
Zena koja je umrla s Che Guevarom



http://jutarnji.hr/ephresources/images/2008/08/17/tanja1.jpg

Rijetki prezivjeli Che Guevarini gerilci otkrivaju da je tajanstvena zena, iako dvostruka spijunka, Cheu bila odana do kraja

Na Kubi su je znali kao Tamaru Bunke. U Europu je dolazila s putovnicom na ime Haydée Bidel Gonzales. U Berlinu se predstavljala kao Marta Iriarte. U Boliviji je bila Laura Gutierrez Bauer. Pravim imenom se zvala Haydée Tamara Bunke Bider, a danas je poznata kao gerilka Tanja.

Tamnokosa, zgodna zena koja je poginula u 29. godini posljednjeg dana kolovoza 1967. pod kisom metaka dok je sa skupinom gerilaca prelazila Rio Grande, a prije deset godina je, nakon sto je njezino tijelo konacno otkriveno, pokopana uz drzavne pocasti na Kubi, uz tijelo Che Guevare, jedan je od misterija koji okruzuju najslavnijeg revolucionara na svijetu. Je li Tamara, odnosno Tanja, ponekad Marta, a drugi put Laura bila ljubavnica Che Guevare? Je li u trenutku smrti bila trudna i nosila njegovo dijete? Je li ga izdala? I cija je spijunka bila istocnonjemacke tajne policije, ruske tajne sluzbe ili kubanske Komunisticke partije?

Iako je od smrti tajanstvene djevojke prosla gotovo 41 godina, njezina sudbina i kratak zivot ne prestaju intrigirati. Istina bi vjerojatno bila jasnija da se njezina majka Nadia Bider, poljska zidovka koja je tijekom Drugog svjetskog rata pobjegla iz nacisticke Njemacke s njezinim ocem u Buenos Aires, nije zavjetovala na sutnju. O svojoj kceri za zivota nije zeljela otkriti nista, osim demantirati lazi objavljene u knjigama i filmovima. Posljedni u nizu rijetkih filmova, koji se doticu Tamarina zivota, onaj je koji je snimio Steven Soderbergh i premijerno prikazao na Cannesu, “Che”. Film u kojem bolivijskog revolucionara glumi Benicio Del Toro zapravo se sastoji od dva filma - “Gerila” i “Argentinac”, ali je za potrebe festivala prikazan kao jedan. Do kraja godine oba bi trebala stici u europska kina, no Tamarina uloga, u njemu ne donosi nista novo.

Ipak, u svijetu danas zivi jos najmanje jedan svjedok njezina kratkog i eksplozivnog zivota. Njegovo je ime Dariel Alarcon Ramirez, no 69-godisnjak je poznatiji po svojem gerilskom imenu - Benigno. Upravo je on od Tamare napravio Tanju, od djevojke s blistavim osmijehom i gitarom u ruci stvorio gerilku u sklopu vojne obuke 1961. Benigno je bio clan Castrova najuzeg kruga suradnika sve dok nije 1995. pobjegao s Kube. Tanja je u njegov kamp u Pinar del Rio na zapadnoj Kubi stigla kao pripadnica Kubanske civilne obrane, svjedoci u The Sunday Timesu.

Cetiri identiteta



http://jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/08/17/gerilka3.jpghttp://jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/08/17/gerilka4.jpg
KAO TAMARA NA KUBI, KAO HAYDEE GONZALES, POTOM LAURA I NA KRAJU PLAVUSA MARTA IRIARTE

Guverina naredba je bila kratka - treba je pripremiti za “posebne zadatke”. Vitku zenu plavo-zelenih ociju trebao je nauciti samoobrani - kako da koristi noz, strojnicu i pistolj - te kako da salje i prima kodirane poruke. Cesto je trenirala sve do ponoci, no nikada se nije zalila. “Rekao sam joj kako mi treba reci kad ima menstruaciju jer se tada smije odmoriti. Nasmijala mi se i pitala treba li i neprijatelja u dzungli u te dane obavijestiti da ne napada”, kaze. Benigno tada nije znao mnogo o tome odakle je dosla i tko je ona. Primijetio je da govori
Che Guevara i Tamara, odnosno gerilka Tanja, upoznali su se u Leipzigu gdje je stigao s kubanskom trgovackom delegacijom. Ubrzo nakon toga Tanja je dosla za njim na Kubu gdje je prosla vojnu obuku i pripremala se za spijunske zadatke koji ce ju na kraju kostati zivota

spanjolski s argentinskim naglaskom. Benigno nije imao pojma da je Tamara rodjena 1937. u Buenos Airesu te da su joj roditelji prebjegli u Argentinu pred nacistickim rezimom. Nije znao ni da su se Bideri nakon Drugog svjetskog rata, 1952. kada je Tamara imala 15 godina, nastanili u Istocnom Berlinu, kao odani komunisti. Tamara je 50-ih studirala politicke znanosti na Humboldtovu sveucilistu i uclanila se u socijalisticku partiju. Kao studenticu regrutirala ju je istocnonjemacka tajna policija, Stasi. Zadatak joj je bio spijunirati ostale studente. Jos manje je znao kako je upoznala Che Guevaru: s obzirom na to da je izvrsno govorila ruski, engleski, spanjolski i njemacki, radila je kao prevoditeljica za delegacije iz Latinske Amerike i tako je 1960. upoznala Chea, u Leipzigu, gdje je stigao s kubanskom trgovackom delegacijom.

Sto se dogodilo izmedju njih dvoje, jesu li vec tada postali ljubavnici, nije poznato, no vec iduce godine Tamara je stigla na Kubu i uzela gerilsko ime Tanja. Ponesena idealizmom kubanske revolucije, bavila se dobrotvornim radom, radila kao uciteljica, gradila kuce i skole na selu, bok uz bok s Che Guevarom. Sve dok nije dobila “posebni zadatak”. Odluceno je da ce Bolivija postati centar revolucije koja ce se prosiriti u Argentinu, Paragvaj, Brazil, Peru i Cile. Tu pocinje najmisterioznije razdoblje njezina zivota.

Nadia Bider uspjela je otkriti da je njezina kci najprije koristila lazni identitet Marte Iriartee, prema putovnici koju joj je izdala ceska tajna sluzba. Potom je bila Haydée Gonzalez i talijanska drzavljanka Vittoria Pancini. U Boliviji je postala Laura Gutierrez Bauer. U proljece 1964. Tanja je bila skrivena na farmi izvan Praga, gdje su je trenirali za spijunku. Zadatak joj je bio ubaciti se u visoko drustvo bolivijske elite. Njezino glavno oruzje bio je izgled.
“Da, mogli bismo je zvati Matom Hari. Bila je jedna od najboljih. No ne vjerujem da je spavala sa tim muskarcima. Nije joj to bilo potrebno. Znala je kako njima manipulirati i bez seksa”, tvrdi Benigno.

Ubrzo nakon njezina dolaska u La Paz doznala je kako sin zapovjednika bolivijske vojske, generala Alfreda Ovanda Candije, planira studirati u Njemackoj. Nakon sto je doznala gdje general zivi, iznajmila je sobu u blizini i postavila natpis da poucava njemacki jezik. Zamka je savrseno funkcionirala i generalova sina pocela je poucavati njemackom jeziku. Preko njega vrlo je brzo upoznala i samog generala, a potom i zapovjednika zracnih snaga, buduceg bolivijskog predsjednika, Renea Barrientosa.

Oba su muskarca podlegla njezinu sarmu i poceli je voditi na zabave. Govorila im je kako je u Boliviju dosla proucavati njihove obicaje, a kako bi dobila bolivijsko drzavljanstvo, ubrzo se udala za jednog studenta. Unatoc tome nastavila je izlaziti s Barrientosom, a s njim je cak otisla i na odmor u Peru.

Njezinom spijunskom poslu dosao je kraj kad su je izdali gerilci dezerteri. Pobjesnjeli Barrientos razvalio je zidove stana kubanske spijunke i tamo otkrio radio i dokumente koji su


http://jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/08/17/s-mamom-30-max.jpg
Tamara s majkom Nadiom snimljena kraj mora


bolivijske vojnike odveli do revolucionareva sklonista u dzungli. Tanja je bila prisiljena
pobjeci. Pridruzila se Cheu, iako joj je on naredio da ostane u gradu kao veza s Havanom. Benigno ne vjeruje da ga je namjerno izdala. “Morala je pobjeci. Posvuda su je trazili. Uvjeren sam da su bili ljubavnici. To se jasno vidjelo iz nacina na koji su razgovarali i gledali jedno u drugo, neposredno prije smrti”, odlucan je. Smatra da Tanja nije nosila Guevarino dijete u trenutku kad je ubijena, iako neki izvjestaji tvrde da je bila trudna oko tri mjeseca.

U travnju 1967., nekih pet mjeseci prije njezine smrti, Guevarini najblizi suradnici bili su prisiljeni razdvojiti se zbog bolesti, kako bi zdravi mogli brze putovati. Tanja koja je bila u groznici i imala ozlijedjenu nogu, ostala je sa 16 bolesnih, dok su Guevara, Benigno i ostali nastavili dalje kroz dzunglu. U kolovozu iste godine, na prijelazu Vado del Yeso, Tanja i gerilci upali su u zasjedu.

Bila je do struka u rijeci, s puskom visoko iznad glave. Zbog bijelo-zelene kosulje koju je nosila bila je najuocljivija i medju prvima koju su pogodili. Pala je u Rio Grande, a rijeka je odnijela njezino tijelo. Tjedan dana poslije voda je les izbacila na obalu. Pirane su izgrizle njezino tijelo do te mjere da je bila gotovo neprepoznatljiva. Identificirali su je po odjeci i torbi u kojoj je nosila obojane oblutke.



http://jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/08/17/pogreb1.jpg
1998. Tanjino tijelo preneseno je na Kubu, po zeli njene majke




http://jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/08/17/pogreb2.jpg
Kad je objavljeno da je mrtva, Guevara je bio uvjeren da je rijec o ratnoj propagandi koja je trebala demoralizirati njegove gerilce. No samo sest tjedana poslije i on je docekao kraj u blizini iste rijeke. Uhvacen je u zasjedi, potom ispitivan cijelu noc, a ujutro je smaknut. Tijelo je helikopterom prebaceno u Villegrande gdje je izlozeno svijetu u bolnickoj praonici na komadu hladnog kamena.

Trideset godina nakon sto je ubijen, 1997., Che Guevarina tijelo iskopano je s tajnog mjesta na kojem je pokopan i preneseno u Santa Claru na Kubi gdje je pokopano uz drzavne pocasti. Godinu dana poslije iskopani su i Tanjini ostaci iz neoznacenog groba u vojnoj bazi Villegrandea. Kad su njezinu majku pitali gdje da je pokopaju, odgovorila je: “Na Kubi. Pokraj Chea, naravno."




Suradnja s KGB-om je izmisljena?




http://jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/08/17/gerilka-30-5.1.jpg
Nakon Tanjine smrti, jedan od bivsih zapovjednika Stasija Günther Männel, koji je prebjegao na Zapad 1961., prepoznao je njezino lice na fotografiji objavljenoj u novinama i tvrdio da ju je upravo on regrutirao kao tajnu agenticu, ne samo za tajnu sluzbu Istocne Njemacke, nego i za KGB. Männel je tvrdio da joj je izravno naredjeno da spijunira Che Guevaru, cije su ambicije da pokrene revoluciju u Latinskoj Americi uzbunile Sovjete.

U arhivu Stasija, prema istrazi The Sunday Timesa, postoji veza izmedju Tanje i prebjega Männela. Takodjer se napominje da je znao za jednu tajnu agenticu koja je djelovala u La Pazu, no ona je umrla u ozujku 1967., a Tanja je ubijena tek u kolovozu. Drugi dokument u kojem je Tanja oznacena samo kao “B” (vjerojatno za Bunke) potvrdjuje da je bila voljna nastaviti suradnju sa Stasijem nakon sto je napustila Istocnu Njemacku, no i da se s njom izgubio svaki kontakt nakon sto je Männel prebjegao.

Buduci da je pobjegao iste godine kada je Tanja otisla na Kubu, njegove su optuzbe o tome kako je spijunirala Che Guevaru odbacene. Njezina majka uspjela je i zabraniti knjigu urugvajskog novinara Josea Friedla Zapate koji je u knjizi iz 1997. tvrdio da je Tanja izdala Chea zbog Sovjeta. Naida Bider, koja je tada imala 85 godina, otputovala je u Moskvu i vratila se sa svjedocenjem umirovljenog KGB-ova generala koji je demantirao da je Tanja ikada spijunirala za Sovjete.




http://www.kodzlaje.com/images/webmaster/eyes%20dole.gif
View User's Profile E-Mail User Visit User's Homepage View All Posts By User U2U Member
eye4eye
otrov za zene
***************

Avatar

Avatar


Posts: 32767
Registered: 15-11-2005
Location: treci kamen od sunca
Member Is Offline

Mood: :vraglola:

[*] posted on 24-8-2008 at 22:00 Reply With Quote
Osmogodisnjakinja supruga 50-godisnjaku



http://www.net.hr/2007/01/15/0328007.17.jpg
Saudijski sud istrazit ce zahtjev za razvodom osmogodisnje djevojcice, koja se sprema krenuti u cetvrti razred osnovne skole, a niti ne zna jos da je udata.
RIJAD - Saudijski sud istrazit ce u rujnu zahtjev za razvodom osmogodisnje djevojcice, koju je otac bez njezina znanja udao za 50-godisnjaka, pise lokalni dnevnik Al-Watan.

Zahtjev za razvod podnijela je majka djevojcice na sudu u Unayzahu, 220 km sjeverno od Rijada, gdje je bracni ugovor zakljucio otac ne obavijestivsi kcer, kazao je odvjetnik obrane Abdallah Jtili.

Djevojcica koja se sprema krenuti u cetvrti razred osnovne skole ne zna jos da je udata, dodao je odvjetnik.

Bliski rodjaci djevojcice obratili su se saudijskoj udruzi za ljudska prava zatrazivsi njezinu intervenciju radi ponistenja braka, pisu novine.

Suprug je odbio odustati od braka s djevojcicom, ustvrdivsi da "ne cini nista nezakonito".

U Jemenu je u travnju, rodbina jedne druge osmogodisnje djevojcice uspjela izboriti razvod, nakon sto ju je njen nezaposleni otac udao za 28-godisnjaka.




http://www.kodzlaje.com/images/webmaster/eyes%20dole.gif
View User's Profile E-Mail User Visit User's Homepage View All Posts By User U2U Member
eye4eye
otrov za zene
***************

Avatar

Avatar


Posts: 32767
Registered: 15-11-2005
Location: treci kamen od sunca
Member Is Offline

Mood: :vraglola:

[*] posted on 31-8-2008 at 09:14 Reply With Quote
Malenu Rosie ubio je djed, po narudzbi majke



http://www.jutarnji.hr/ephresources/images/2008/08/28/rose1.jpg

Unatoc razlicitim verzijama djeda ocuha o sudbini unuke pokcerke, koja se smatra nestalom jos od svibnja, policija se koncentrira na procesljavanje rijeke u Tel Avivu

Izrael potresa stravicna prica o mogucem ubojstvu koje su mediji vec ocijenili najsokantnijim u povijesti drzave. Slucaj 4-godisnje Rose Pizem koja je nestala u svibnju, ali je to prijavljeno tek prije dva tjedna, isprva je budio sumnje da se radi o novoj izraelskoj Madeleine. Medjutim, kada je policija u ponedjeljak ukinula zabranu objave o istrazi, u medijima se pocelo odmotavati klupko jezivih detalja.

Djevojcicu je navodno, prema vlastitom priznanju, do smrti tukao i zatim u rijeku bacio djed Ronny Ron, ujedno i njezin ocuh, a prema sumnji policije, to je ucinio na zahtjev majke Marie Charlotte Renault. Policija vec dva tjedna intenzivno traga za Rose, i to




http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/08/28/ocuh.jpg
Ronny Ron, djed ocuh, tijekom ispitivanja mijenjao je verzije price, od toga da je ubio Rose do toga da ju je prodao Arapima

na mjestima poput rijeke Yarkon u Tel Avivu, djecjeg vrtica u Netanyi, francuskog samostana u Yaffi, ali i palestinskih sela na Zapadnoj obali jer je djed-ocuh tijekom ispitivanja mijenjao verzije price, istodobno tvrdeci da ju je ubio u rijeci, ali i prodao Arapima. No, cini se da je sam zivot male Rose bio tragicniji od samog nestanka.

Rose, koju su vec nazvali “djevojcica tuzna osmjeha”, rodjena je u Parizu. Majka joj je Francuskinja, a otac Izraelac, Benjamin Pizem. Oboje su bili mladji od 20. Dok je jos bila beba, roditelji su odlucili doci u Izrael kako bi posjetili Benjaminova oca Rona. Ljubav mladog bracnog para je tijekom posjeta isparila te se Benjamin s djevojcicom vratio u Francusku, a majka Marie se zaljubila u muzevljeva oca Rona te ostala u Izraelu.

Mladi otac u Francuskoj se nije najbolje snasao u odgoju te je siroto dijete promijenilo nekoliko ustanova i sirotista. Mlada, ali ponovno zaljubljena majka u medjuvremenu se udala za svekra i rodila mu dvije curice. Prije godinu dana Marie je doznala da je Rose hospitalizirana u Francuskoj, zbog oceva zlostavljanja, te je pokrenula sudski postupak za skrbnistvo nad kceri, vjerujuci da ce neobicno “sjedinjavanje obitelji” biti na dobrobit djevojcice.



http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/08/28/Mideast_Israel_Missing_Girl.jpg
Izraelska policija, psi tragaci i ronioci traze nestalu djevojcicu, sve druge istrage su obustavljene

Par je utrosio desetke tisuca eura na sudski postupak i u konacnici dobio skrbnistvo pa je Rose u prosincu prosle godine stigla u Izrael. Medjutim, novonastala Tijekom pretrazivanja stana roditelja policija nije nasla niti jednu igracku, cak ni djetetov krevet. Bila je zanemarivana.
obiteljska idila nije bila onakva kakvu su zamisljali.

Djevojcica je zbog zlostavljanja jedva govorila jer je nitko nije ucio francusk, jos je piskila u gacice i cesto je udarala glavom o zid. Malu Rose potpuno je zapostavio otac, a od majke je dobila jos gori tretman. Naime, zbog poremecaja u ponasanju djevojcice majci Marie i djedu-ocuhu Ronu bilo je tesko ostvariti bliskost s Rose te su je i oni uskoro poceli zapostavljati. Do koje je mjere dijete bilo zaboravljeno, dokazuju i iskazi policije koja tijekom pretrazivanja stana roditelja nije nasla niti jednu igracku, pa cak ni djetetov krevet. Curica je imala samo jedne hlace i majicu. Nakon neuspjesne potrage za ustanovom koja bi prihvatila Rose u Izraelu, par ju je ostavio prabaki, Ronovoj majci Vivian.

Prabaka je s vremenom pocela zahtijevati od sina da uzme djevojcicu natrag, ali Ron se oglusivao na njene apele sve do svibnja kada je ljutit dosao do Viviane, pokupio Rose i njezine stvari u crvenom kovcegu te nestao. Tri mjeseca nakon incidenta prabaka Vivian je nazvala sina kako bi se raspitala o stanju male Rose. Kad joj nitko nije tjednima odgovarao, prabaka je o tome obavijestila lokalne vlasti u Netanyi, koje su slucaj proslijedile policiji.


http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/08/28/Marie-Pisam-epa.jpg

Izraelska je policija posljednja dva tjedna zamrznula sve istrage kako bi se u potpunosti angazirala u trazenju Rose, ali jos nije usla u trag ni tijelu, ni crvenom kovcegu u kojem ju je njezin djed navodno bacio u rijeku. Unatoc razlicitim verzijama djeda-ocuha, policija se koncentrirala na procesljavanje rijeke Yarkon.

Medjutim, kao i sam pocetak istrage koji je poceo tek tri mjeseca nakon Roseina nestanka, potraga za tijelom i crvenim kovcegom je bila odgodjena. Naime, policiji je bilo tesko naci ronioce spremne na zaron u iznimno zagadjenu rijeku. Cak je i izraelska mornarica odbila zahtjev, uz obrazlozenje da bi to ugrozilo zdravlje vojnika, pa je policija morala unajmiti privatnu tvrtku.

Obitelj s povijescu zlostavljanja

Zanemarivanje i zlostavljanje koji su vjerojatno rezultirali smrcu male Rose su ocito endemicni u citavoj obitelji. Tako je u nepovezanom incidentu Ronova sestra Sigalit ubijena zajedno sa suprugom dva mjeseca nakon nestanka Rose.

Tijekom istrage se ispostavilo da je Sigalit bila zapostavljana od majke Vivian (Rosine prabake) ali i zlostavljana od oca Yehezkela te s obitelji nije bila u kontaktu 25 godina. Njezin sin je kasnije ispricao kako je Sigalit u djetinjstvu bila kao rob u kuci te da je u zlostavljanju sudjelovao i njezin brat Ron, danas kao djed-ocuh optuzen za ubojstvo male Rose.

Sedam verzija djeda ocuha

Tijekom ispitivanja u policiji, Ron je prvo priznao ubojstvo male Rose, a kasnije tvrdio da ju je prodao Arapima na Zapadnoj obali, poslao u vjersku skolu, pa u samostan, u vrtic, a onda i na put u inozemstvo. Na drugom ispitivanju je detaljnije opisao ubojstvo. Nakon sto ju je odveo iz kuce prabake Vivian, naglo se razljutio i poceo udarati Rose. Kad je shvatio da je mrtva, uspanicario se i bacio je u rijeku. Sljedece jutro je na upit supruge Marie rekao da je dijete poslao u vrtic. Kaze da joj se bojao priznati sto je ucinio strahujuci da ce ga ostaviti. Marie, medjutim, od onda nije vise postavljala nikakva pitanja.




http://www.kodzlaje.com/images/webmaster/eyes%20dole.gif
View User's Profile E-Mail User Visit User's Homepage View All Posts By User U2U Member
eye4eye
otrov za zene
***************

Avatar

Avatar


Posts: 32767
Registered: 15-11-2005
Location: treci kamen od sunca
Member Is Offline

Mood: :vraglola:

[*] posted on 10-9-2008 at 21:41 Reply With Quote
Posljednji ispracaj, sarena odjeca, ples, pjesma i suze za kralja funka



http://image.dnevnik.hr/media/images///original/Sep2008//60150222.jpg

Posljednji ispracaj zacetnika funka u Hrvatskoj odrzan je na zagrebackom krematoriju. Obitelj, kolege i prijatelji postivali su zelju Dine Dvornika i na ispracaj nisu dosli u crnini, ali malo tko je uspio sakriti tugu u ocima zbog preranog odlaska splitskog pjevaca.
http://www.index.hr/images2/askljhfklasdfa.jpg


Ivana Kindl i klapa Kampanel pjesmom su se oprostili od Dine. Ivana je zapjevala, po mnogima Dininu najljepsu pjesmu, 'Ljubav se zove imenom tvojim'.
To je bio najemotivniji trenutak u kojem nitko, pa cak ni okupljeni fotografi i novinari, nije uspio suspregnuti suze.




Kada je zavrsila pjesma Alka Vuica pocela je skandirati 'Dino, Dino', sto je prihvatio veci dio okupljenih. Pocela je svirati Dinina glazba, a dobar dio prijatelja i kolega Dine Dvornika na kraju je i zaplesao.


http://www.index.hr/images2/sprovod.jpg

Time je ispostovana zelja poznatog splitskog pjevaca koji nije volio crnu boju niti tuzne pogrebne povorke.

Dino je kremiran u svom crvenom odjelu s cilindrom.
Njegova supruga Danijela trebala je odrzati govor na ispracaju, ali nije imala snage.
U Zagrebackom kazalistu mladih odrzana je komemoracija u cast Dine Dvornika. Njegova obitelj, prijatelji i kolege te brojni ljubitelji njegove glazbe na dostojanstven nacin oprostili su se od glazbene legende.



http://www.index.hr/images2/DanijelaElla4543.jpg
Komemoracija poznatog splitskog pjevaca zapocela je spotom koji je prikazao presjek Dinina zivota kroz njegovu glazbenu karijeru.

Nakon toga govore su odrzali Sinisa Skarica, pomocnik ministra kulture Srecko Sestan, Hrvoje Hegedusic i Hus.
'Imala sam priliku upoznati Dinu, ostat ce mi u pamcenju kao vesela i vedra osoba', izjavila je Nina Badric koja nije uspjela suspregnuti suze.
Neno Belan je u knjigu zalosti upisao refren pjesme na kojoj su Dino i on zajedno radili, a koja je posvecena Elli.

'Bili smo frendovi, bili smo dobri', rekao je Davor Gobac suznih ociju.
Na kraju komemoracije premjerno je prikazan spot za pjesmu 'Hipnotiziran', s njegovog novog albuma. U spotu se Dino pojavljuje odjeven u crveno odijelo noseci na glavi cilindar, a u toj odjeci biti ce i kremiran.


http://image.dnevnik.hr/media/images/600xX/Sep2008/60150233.jpg

http://zlatkoba.wolf.hr/webmaster/my%20butt/link%20.png




http://www.kodzlaje.com/images/webmaster/eyes%20dole.gif
View User's Profile E-Mail User Visit User's Homepage View All Posts By User U2U Member
eye4eye
otrov za zene
***************

Avatar

Avatar


Posts: 32767
Registered: 15-11-2005
Location: treci kamen od sunca
Member Is Offline

Mood: :vraglola:

[*] posted on 14-9-2008 at 11:03 Reply With Quote
Nema optuznice za smrt nase Kate



http://www.jutarnji.hr/ephresources/images/2008/09/13/zagradje_mihaljevic-suvar-v.jpg
Jos nitko nije odgovarao za smrt jedne i teske ozljede druge djevojcice. Djeca se u skolu jos uvijek voze u starim autobusima, a Vlada popusta pritiscima prijevoznika

Prvoga dana listopada bit ce tocno godina dana otkada su iz jureceg skolskog autobusa na putu iz Zagradja do skole u Pleternici ispale 14-godisnje djevojcice Katarina Mihaljevic i Martina Rukavina. Malena Katarina 15-ak je sati nakon nesrece podlegla zadobivenim ozljedama. Martina je i danas ovisna o tudjoj pomoci i njezi i nalazi se na lijecenju u Krapinskim toplicama. Za nesrecu koja je potresla cijelu Hrvatsku, a obiteljima stradalih djevojcica stubokom promijenila zivote, jos nitko nije odgovarao.

- To sam jutro, kao i svako drugo, nju i brata Marka ispratila do kapije. Dugo se spremala, gledala se u zrcalo, a ja sam je pozurivala: ‘Martina, pozuri, sedam je sati, zakasnit ces’. Dan prije kod nas je bila Katarina, slavili smo Martinin rodjendan - prisjeca se kroz plac Martinina Vjestaci su utvrdili da je za nesrecu kriv vozac te da je skolski autobus bio stariji od dopustenog, neispravan i bez valjanog tehnickog pregleda.
baka Kata.

I u obitelji Mihaljevic toga ponedjeljka nista nije slutilo na zlo. Tata Damir uobicajeno je prvi otisao na posao. Mama Ana maloga je Branimira odvela u vrtic. Katarina, Marija i Josip krenuli su u skolu.

- Katarina me ujutro nazvala i pitala nesto kao i obicno. Rekla je: ‘Bog, zurim, sedam je, idemo mi’ i otisla s bratom i sestrom na autobus. Bio je to nas posljednji razgovor - rekla je bolom shrvana mama Ana.

Petnaestak minuta kasnije na ravnoj, preglednoj cesti, stotinjak metara od mosta preko rijeke Orljave kod sela Frkljevci dogodila se stravicna nesreca. Sve se odigralo u sekundi. Srednja vrata skolskoga autobusa otvorila su se u voznji, a Katarina i Martina koje su, prema pricanju djece, sjedile na stepenicama kod ulaza, ispale su na kolnik. Katarina je zadobila teske ozljede glave i mozga. I Martina je zadobila teske ozljede glave. Pukla joj je lubanja, nagnjecen joj je bio prsni kos, a s lijeve noge preko koje joj je presao kotac autobusa, potpuno joj je skinuto tkivo. Djeca su vristala, a vozac je stao tek nakon 200 metara.



http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/09/13/rukavina2-1-F-Konjevic.jpg
Iako su lijecnici prognozirali da se nikada nece oporaviti, Martina polako napreduje


U Hrvatskoj organizirani prijevoz do skole koristi oko 80.000 djece. Skolskih je autobusa oko 4800, a njihova je prosjecna starost oko 14,5 godina. Umjesto da poduzme sve kako bi se vozni park sto prije pomladio, a djeca sto sigurnije stigla u skolu, Vlada u Hrvatskoj stalno popusta pritiscima prijevoznika.
Najprije je primjena zakonske odredbe, prema kojoj autobusi za prijevoz skolske djece ne smiju biti stariji od 10 godina, lani prolongirana do 2012., a sada je donesen i novi Pravilnik o uvjetima koje moraju ispunjavati autobusi za prijevoz skolske djece, koji je bitno blazi od prethodnog. Tocnije, prema novom pravilniku koji je u petak stupio na snagu sva sjedala u skolskom autobusu ne moraju imati naslon za ruke i glavu te sigurnosni pojas. To je zabrinulo i pravobraniteljicu za djecu Milu Jelavic koja je trazila njegovu hitnu promjenu.

Roditelji djece stradale u skolskim autobusima upozoravaju kako su cesto problem i sami vozaci.
Ima vozaca, tvrde, koji dok voze djecu pricaju na mobitel ili salju SMS poruke.
Majka poginule Katarine Mihaljevic kaze da su i djeca iz toga sela na putu do skole i natrag cesto stajala u autobusu. Katarina je, kaze majka, toga jutra zapravo htjela sjesti, no na mjesto koje je bilo slobodno netko je od ucenika stavio skolsku torbu i djevojcici nije dopustio da sjedne.

Nalazom vjestaka utvrdjeno je da putnici nisu iznutra mogli otvoriti vrata autobusa, nego da ih je za vrijeme voznje najvjerojatnije prebacujuci mjenjac u petu brzinu nehotice otvorio vozac. Pozeska je policija 10. listopada 2007. protiv 42-godisnjeg vozaca Ilije M. podnijela kaznenu prijavu za izazivanje prometne nesrece sa smrtnim posljedicama iz nehaja.

U odgovoru Martina je u kolicima, ne moze sama jesti, no trenira ruke i pocela je govoriti.
Opcinskog drzavnog odvjetnistva u Pozegi Jutarnjem listu kaze se da se na slucaju intenzivno radi, a istraga jos traje. Posljednje rociste odrzano je 11. rujna ove godine, a prije donosenja konacne odluke nuzno je u istrazi saslusati jos jednog svjedoka, tvrde u odvjetnistvu.

Inace, osim kaznene prijave PU pozesko-slavonske protiv vozaca autobusa, odvjetnistvo je zaprimilo i kaznenu prijavu Drzavnog inspektorata, Podrucne jedinice Osijek, protiv autoprijevoznika, tvrtke BTT Transporti i vlasnika poduzeca Ante Bazine. Naime, pokazalo se da je autobus iz kojega su ispale djevojcice bio star 18 godina, a i vozio je mimo zakonskih pravila jer mu je rok za tehnicki pregled bio istekao 31. kolovoza. Starost i neispravnost vozila glavni je razlog zbog kojega je mjenjac u voznji mogao dodirnuti gumb za otvaranje vrata, smatraju strucnjaci.

Nakon nesrece, autobusi BTT Transporta povuceni su sa svih skolskih linija, no mjestani Zagradja tvrde kako Ante Bazina i dalje povremeno prevozi njihovu djecu na plivanje ili ekskurziju.
Prekinuto djetinjstvo
Toga kobnog dana nije bilo mjesta za sjedenje u autobusu, a vozac je slucajno otvorio vrata prebacujuci u petu brzinu. Djevojcice su ispale iz autobusa i dobile fatalne ozljede glave, a preko Martine je presao autobus koji se zaustavio tek nakon 200 metara



http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/09/13/zagradje_presnimka-suvar-.jpg
Ana i Damir Mihaljevic vjeruju da ce drzavne institucije odraditi svoj posao. - Vjerujemo da ce svakoga stici zasluzena kazna, a nasu nam Katarinu ionako nitko ne moze vratiti - rekli su neutjesni roditelji poginule djevojcice. No i oni pomalo gube strpljenje. Ne bude li drzavno odvjetnistvo najkasnije kroz mjesec, dva dana podiglo optuzni prijedlog, protiv odgovornih za smrt svoga djeteta podici ce, najavljuju, privatnu tuzbu.

Tesko nam je, 1. listopada za nas je vrijeme stalo, no moramo dalje jer imamo jos cetvero djece - rekli su Damir i Ana. Kako uspomena na njihovu djevojcicu nikada ne bi izblijedila, u svibnju ove godine pokrenuli su i blog pod nazivom “Moj mali andjeo”.

- Osim paljenja svijeca i nosenja cvijeca na Katarinin grob htjeli smo jos jedan kutak gdje mi, ali i drugi koji su ju poznavali mozemo doci, isplakati se, pregledati proslost i drage trenutke koji su tako naglo prekinuti. Mozda i oni koji su ucinili propuste sada shvate koliko moze patiti jedna obitelj - porucila je mama Ana.

Tata Damir svojoj ljubimici Katarini pise i pjesme. Dok razgovaramo, gledamo Katarinine slike. Roditelji je opisuju kao vrlo pristojnu i skromnu, ali veselu djevojcicu koja je vise od svega voljela zivot i ljude. Bila je ukljucena u razne aktivnosti: vezla je, plesala folklor, trenirala odbojku, a neko vrijeme i nogomet, isla je i na informatiku te bila clanica mjesnog DVD-a. S cinjenicom da je vise nema ne mogu se pomiriti.

Kada bi mogli neke stvari vratiti unatrag, pitanje je bi li se iz Zagreba, gdje su rodjene Katarina i Marija, i gdje je Damir 14 godina radio kao poslovodja zicare i uspinjace, Mihaljevici ikada vratili u Anino rodno Zagradje.

Htjeli su se maknuti iz gradske vreve, a Zagradje je izgledalo tako mirno i sigurno za djecu. No zivot se s njima okrutno poigrao. Upravo se tu, u malom pitoresknom selu u srcu Slavonije, na putu do skole zauvijek ugasio zivot njihove 14-godisnje kceri Katarine. I to tocno na Damirov rodjendan.

Pomoc i savjet potrazili su od ljudi koji su dozivjeli istu sudbinu. Na internetu su pronasli vijest o nesreci 17-godisnje Ivane Primorac iz Vrgorca koja je bas kao i njihova Katarina poginula u skolskom autobusu. Te su dvije obitelji pronasle utjehu jedna u drugoj. Nedugo potom osnovana je Udruga roditelja djece stradale u prometu, u kojoj Damir i Ana vode sekciju za sigurniji prijevoz djece skolskim autobusima.



http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/09/13/zagradje_autobus1-1-f-Suvar.jpg
Damir i Ana Mihaljevic znaju navesti sve nesrece koje su se dogodile nakon Katarinine smrti. S posebnom pozornoscu prate stradavanja djece u prometu, pa kazu kako su se ove skolske godine vec u prvom tjednu nastave dogodile dvije nesrece: jedna u Primostenu, a druga u Dubrovniku.

Martina Rukavina preko tjedna boravi u Krapinskim toplicama a svakog petka po nju dolazi tata Mijo i vozi je doma u Zagradje. Nakon vikenda s obitelji u ponedjeljak se ponovno vraca u toplice. Za obitelj koja zivi od 2000 kuna to je veliki financijski teret. Svjesni su toga i lokalni politicari pa je za ponedjeljak u Pleternici najavljena humanitarna utakmica za pomoc Martini. Utakmicu organizira lokalni SDP, a HDZ-ov gradonacelnik Franjo Lucic vec je izjavio kako SDP na Martininoj tragediji zeli prikupiti politicke bodove. Pod izlikom da je travnjak unisten, humanitarnim je zvijezdama gradonacelnik zabranio istrcavanje na pleternicki stadion.

- Pronadjena je nova lokacija, i to na igralistu ciji je vlasnik Ante Bazina, autoprijevoznik u cijem su autobusu stradale Martina i Katarina - rekli su zgrozeni mjestani. Ante Bazina nikada nije smogao hrabrosti da obiteljima stradalih djevojcica izrazi sucut i ponudi pomoc.
Martina: S osmijehom na licu i s velikom voljom za zivotom

Roditelji Martine Rukavine posljednjih godinu dana usredotoceni su iskljucivo na njezino ozdravljenje.

- Otkako se dogodila nesreca, posteno se nisam ni naspavao ni najeo - rekao je tata Mija, koji je cijelo ovo vrijeme desna ruka svojoj ljubimici.

Za Martinu, koja je 20 dana nakon nesrece provela u dubokoj komi, a sve do nedavno nije mogla govoriti, lijecnici u pozeskoj bolnici prognozirali su kako se nikada nece oporaviti.

Danas Martina govori, istina, polako i otezano, jos uvijek ne moze sama jesti, no polako trenira ruke. Lijevu vec moze prinijeti ustima, a desnu teze kontrolira. Ovisna je o kolicima. Jos uvijek ne moze kontrolirati ni mokrenje ni stolicu. No s lica joj ne silazi osmjeh i ima neizmjernu zelju za zivotom.

- Sanjala sam da hodam - otkrila nam je u petak tijekom razgovora.

Same nesrece i svega sto joj je prethodilo Martina se mjesecima nije mogla sjetiti. U posljednje vrijeme, kaze, sanja Katarinu.

- Sanjala sam da su se vrata autobusa naglo otvorila. Katarinu je povukao zrak. Vrisnula sam: ‘Kato!’ i uhvatila je za ruku. Prema meni je ruku pruzila Jelena. Nije me uspjela uhvatiti - prepricala je svoj san 15-godisnja Martina koja je u Krapinskim toplicama ponovno krenula u osmi razred.

Kad naraste i zavrsi skolu bit ce, kaze, fizioterapeutkinja. Svaki petak tata Mija Martinu vozi od Krapine u 230 kilometara udaljeno Zagradje i u ponedjeljak je vraca natrag u Toplice. Preporuka je to lijecnika jer se pokazalo da djevojcica najbolje napreduje kada je okruzena clanovima svoje obitelji.




http://www.kodzlaje.com/images/webmaster/eyes%20dole.gif
View User's Profile E-Mail User Visit User's Homepage View All Posts By User U2U Member
eye4eye
otrov za zene
***************

Avatar

Avatar


Posts: 32767
Registered: 15-11-2005
Location: treci kamen od sunca
Member Is Offline

Mood: :vraglola:

[*] posted on 10-10-2008 at 15:32 Reply With Quote
Djevojcica prosla vise od 60 operacija, no jos uvijek je puna zivota!



Terri oprezno naslanja svoje izgorjelo lice na deformirane ruke. Tijelo joj je prekriveno oziljcima, a u zadnjih 10 godina prosla je kroz vise od 60 operacija.




http://image.dnevnik.hr/media/images///600xX/Oct2008//60157771.jpg
Iako je prosla vise od 60 operacija Terri je puna zivota


No Terri se ne predaje. Unatoc tome sto joj je tijelo i dalje prilicno deformirano, djevojcica ima veliku zelju za zivotom i puna je ambicija.

12-godisnja Terri je u medjuvremenu oprostila osobi koja je odgovorna za njenu tragediju – svojoj vlastitoj majci!

Dok joj je imala samo dvije godine, njena majka slucajno je otresla pepeo cigarete u njezin krevetic koji se ubrzo zapalio, a dijete je pretrpilo teske ozlijede.

Uz opekline na 90 % koze, lijecnici koji su je operirali nisu vjerovali da ce se izvuci. No hrabra Terri oporavila se od ove tragedije i nastavila dalje.




http://image.dnevnik.hr/media/images///normal/Oct2008//60157774.jpg
Terri prije nesrece

Unatoc tome izgubla je majku, koja nije mogla podnijeti krivnju i deformirani izgled svoje kceri, te je napustila obitelj.

'Zato je moj otac bio uvijek uz mene. I samnom na svakoj operaciji, pruzao mi utjehu, prao me i oblacio', objasjnava Terri.

Ipak, odlucila je uspostaviti kontakt s majkom, kojoj je oprostila za nanesenu bol i bijeg od obitelji.

'Ne ljutim se na nju. Lijepo je sto se opet vidjamo.'

I premda jos mora proci kroz mnostvo operacija, te preko lica nosi veo, Terri je i dalje vesela djevojcica.

'Krenula sam nedavno u novu skolu. Sigurna sam da cu tamo upoznati nekog zgodnog decka i zaljubiti se', dodaje Terri.




http://www.kodzlaje.com/images/webmaster/eyes%20dole.gif
View User's Profile E-Mail User Visit User's Homepage View All Posts By User U2U Member
 Pages:  1  2  3  4  5  6
Post new thread Poll:


Go To Top


Powered by XMB
Developed By Aventure Media & The XMB Group © 2002-2005