Posts: 7842
Registered: 1-10-2006
Location: Mile High City
Member Is Offline
Mood: Budan, a volio bih spavat
posted on 21-3-2007 at 05:51
samo da nadodam par vijesti u vezi Rage Against Machine... Ovaj super cool band je u stvari potpisan za jos jedan dodatni koncert ovde u USA, a sve
vise se prica u medijima o njihovom ponovnom okupljanju i albumu koji bi trebao da usljedi... Kao sto znamo, Audioslave vise ne postoji sto znaci da
su bivsi clanovi R.A.M (plus Chris Cornell iz ex-Soundgarden)slobodni da rade sto hoce. Eto toliko od vaseg tajnog izvjestaca iz USA - Stuke
:grinning-smiley-045: "tajnog"
"It's not about the size of the dog in the fight, it's about the size of the fight in the dog."
Kockica
PIJAN(A)ISTICA
Posts: 3200
Registered: 7-6-2007
Location: Dubrovnik
Member Is Offline
Mood:
posted on 27-8-2007 at 15:19
Stonesi zavrąili turneju
Rolling Stonesi su u nedjelju u Londonu okončali svoju dvogodiąnju svjetsku turneju A Bigger Bang, koja bi im, kako strahuju njihovi oboľavatelji,
mogla biti i posljednja.
Tijekom maratonske turneje veterani rocka odrľali su 146 koncerata u 32 zemlje diljem svijeta. Stonesi su po prvi put svirali u Kini, Crnoj Gori,
Rumunjskoj i Srbiji.
Koncerti u Sjevernoj Americi, u kojoj je odrľano neąto viąe od pola ukupnog broja koncerata, donijeli su zaradu od 300 milijuna dolara i privukli 2,2
milijuna gledatelja.
Alisa
iz dalekog kraja
Posts: 7775
Registered: 13-12-2005
Member Is Offline
Mood:
posted on 27-9-2007 at 10:07
'Tajna' fotografija: Severina postala Delija?
Dugo skrivana fotografija o upoznavanju hrvatske pop ikone Severine Vučković i Siniše Vučinića, kontroverznog vojvode i predsjednika Srpske
partije socijalista, za uredništvo Kurira više nije tajna.
AutentiÄŤna fotografija njihovog susreta i upoznavanja u prostorijama Zvezdine Marakane, i jasno ukazuje na prisustvo pored njih dvoje i Dragana
Todića Tode, jednog od legendarnih vođa crveno-bijelih navijača, imala je i razlog zašto je toliko skrivana.
- Nema tu velike misterije, jer kao veliki "zvezdaš" ja oduvijek činim da zvučnim imenima iz svjetskog show-biznisa proširim našu "crveno-belu
porodicu". Fotografija je i skrivana da ne bi bila zloupotrebljena u smislu nekakvog ljubavniÄŤkog traÄŤa ili sliÄŤne medijske smicalice. Severinu
poštujem kao vrhunskog majstora u svom poslu i smatram velikim uspjehom ako sam je bar malo pridobio za "crveno-belu porodicu", rekao je za Kurir
Siniša Vučinić.
A za prisustvo Tode, kao jednog od najpoznatijih starijih vođa sa sjevera Marakane, Vučinić otvoreno kaže:
- Može se slobodno reći da je čuveni Toda u ovoj prilici moj asistent i instruktor, koji prvo treba pokazati Severini naš prelijepi muzej s
peharima, ali i podučiti malo o navijanju za Zvezdu. Ako još i nauči neku pjesmu sa sjeverne tribine, to bi tek bio pravi pogodak. O članskoj
iskaznici svakako je rano govoriti, jer moĹľete zamisliti kakve bi probleme imala tamo u "lijepoj njihovoj". Zasad je i ovo dovoljno, rekao je.
lupiga
Oluja
Posts: 2688
Registered: 22-11-2005
Member Is Offline
Mood: zreo za penziju
posted on 2-11-2007 at 10:26
Sjecas li se bosanskog Pavarottija?
Vrbas voda nosila jablana
Da se glazbeno skolovao, mogao bi biti nas Pavarotti, napisao je jedan kriticar, ali sto bismo mi s Pavarottijem?
Tim rijecima od Safeta Isovica, posljednjeg velikana sevdaha, oprostio se pjesnik Mile Stojic. Njegovo slovo u sarajevskim Danima objavljeno je u
cetvrtak – rano ujutro tog dana, dok su mahmurni raznosaci dijelili sveznjeve novina pospanim trafikanticama, u svom domu u Modeni umro je Luciano
Pavarotti.
Mocna je pjesnikova rijec – rekao sam Mili koji dan kasnije, ispijajuci jutarnju kavu u Tuzli – urekao si covjeka. Pa ipak, ne umire se od pjesme.
Naprotiv, da pjesma ima takvu moc, zivjeli bi Luciano Pavarotti i Safet Isovic jos poneku stotinu godina.
Jedan za drugim umrli su proslog tjedna Safet i Luciano. Jedan zvijezda svijeta naseg, malog i sve manjeg, drugi zvijezda velikog svijeta, ali jednako
sve manjeg. Od Luciana se dostojno oprostila i Hrvatska, velikim novinskim nekrolozima, uz „O sole mio“ na kraju televizijskog dnevnika. Da je pak
umro Safet Isovic, saznali smo mobitelom, citajuci SMS-poruke iz Bosne.
Nekad nedavno, medjutim, bio je Safet Isovic velika zvijezda u Hrvatskoj. Covjek koji je pjevao radoscu i snagom talijanskih tenora, i ciji je sevdah
pulsirao allegro i fortissimo, punio je hrvatske dvorane i pjevao na zagrebackoj Salati pred deset tisuca ljudi, ali danas se toga vise nitko ne
sjeca. Nije ni cudo. Sto bi se zemlja, koja i svoju historiju i derbije Hajduka i Dinama racuna od 1990., sjecala jednog prethistorijskog pjevaca
narodne muzike?
Nama je Safet Isovic nestao mnogo prije nego sto je umro, istih onih dana kad nam je nestala i Bosna. Danas, ta je zemlja nama nesto poput Tunguzije,
zemlja iz uzrecice – mracna, ali zivopisna vukojebina, pa onako kako ne znamo da i Tunguzija zaista postoji, u srcu majke Rusije, domalo cemo se
iznenadjivati kad cestom nalutamo na tablu s natpisom „Bosna i Hercegovina“.
Petnaestak godina kasnije Bosna je u Hrvatskoj mitska zemlja iz vica, sva od predrasuda i opcih mjesta, domovina priprostih i glupih, Muje i Hase,
afektirane konobarice iz retardirane serije Nad lipom 45 i portira Semse iz Nase male klinike. U takvom jednom kalupu, salivenom da nama prepametnima
lakse objasni tu kompliciranu zemlju u kojoj se misli na tri jezika, a pjeva na jednom, zavrsio je pred kraj zivota i Safet Isovic – kao ime i
prezime odnekud poznato, a zgodno da svojom neobicnom zvucnoscu posluzi kao sinonim za tunguzijsku posast sto truje nas kulturni prostor, sav
prekriven lakiranim parketom po kojemu nase skolovane mitteleuropske noge lako lebde u ritmu beckog valcera i mirno stoje kad se ispracaju veliki
operni tenori, a lupaju petama i kazu „evo, sve za hrvatsku kulturu“ cim cuju narodnu muziku u kojoj nema tamburica ili bendza.
„Turbofolk. Domaca cosa nostra. Prstenje, zlato, mercedesi. Picke, plesaljke, cajke pevaljke, celavi ormari, balkanz gengstaz. Zagreb, Split, Split,
Zagreb. Ludnica. Pasa, od sumraka do zore, i tako dalje. Svetlana, Sladjana, Zvezdana, Cera, Mufasa, Severina, Alka, Jelena Karleusa, DJ Krmak, - ej,
- idji Midji, Safet Isovic, Kurac Palac, Ceca Velickovic, Super Silva, high society kako za koga, lowlife kako za koga, kic, tigrovi u kavezima,
alkohol, glupost, primitivizam, pomanjakanje kriterija i mjerila vrijednosti...“
Tako je u pravednom gnjevu pisao i DOP magazin, urbane hrvatske internet novine, moderne, mlade i zgadjene turbofolkom, svim tim djidji-midjijama,
safetim isovicima i kurcima palcima sto su nas preplavili poput tsunamija sa istoka. Nadmeno i nadmocno, s visina na kojima se cuju samo visoki C
Donizzetije arije „Ah, mes amis!“ i potmule frekvencije klupskih basova, s istih onih orkanskih visova s kojih je na portalu index.hr , jednom od
ukupno par medija sto su u Hrvatskoj uopce javili vijest da je „preminuo Safet Isovic, koji se smatra jednim od najboljih izvodjaca sevdalinki“, u
citateljskom komentaru posprdno dodano: „A u Zimbabveu je preminuo Wuga Buga koji se smatra jednim od najboljih izvodjaca plemenske glazbe svih
vremena. Cijela Hrvatska je zasigurno uzdrmana.“
Otuzne su i bijedne te plitke visine s kojih se o „gluposti, primitivizmu, pomanjkanu kriterija i mjerila vrijednosti“ docira trpajuci u istu
recenicu Jelenu Karleusu i Safeta Isovica. Tko je glup, tko primitivan, tko je pogubio sve kriterije i mjerila vrijednosti? Ta takozvana i
samoproglasena urbana kultura, cijoj su pomodarskoj zapadnosti svi zvukovi s istoka isti, svi smrde na „prstenje, zlato, mercedes, picke i
plesaljke“, ne shvaca ni to da je njen urbani hip-hop po njenim „kriterijima i mjerilu vrijednosti“ upravo klasicni trubofolk – tocnije,
urbofolk.
Kako ce onda znati prepoznati razliku izmedju Jelene Karleuse i Safeta Isovica? Razliku taman toliku da u nju stane cijela ta pokondirena
pseudokultura kojoj kriticarski gurui i producentski trendseteri jos nisu dojavili da je sevdah svjetska glazbena bastina, onako kako su joj dojavili
za kubansku salsu, portugalski fado ili ciganske trubace, i kako ce se u sezoni 2007/2008 nositi mongolski ili estonski folklor. Nije Safet Isovic,
eto, dozivio da ga ta kultura pripusti na splitski Rivu kao Cesariju Evoru, ili u dvoranu Lisinski kao Esmu Redzepovu, da ga pripusti tamo gdje je
jednom vec bio, u vrijem kad se jos nismo sramili sto volimo kako Safet pjeva „Aksam mrace, moj po bogu brate“, kad to nije bila i nasa muzika
samo zato sto je Jozo Penava Hrvat, i kad nikome nije bilo neobicno da Hrvat pjeva „Bosno moja poharana“.
Kako se to dogodilo da zemlja s kojom imamo hiljadu kilometara zajednicke granice, koja nam je iz svake tocke u drzavi dvije-tri litre benzina daleko,
tako nestane iz nasih zivota? Kako se dogodilo da nam se Bosna, dovoljno blizu da pozar za pet minuta dodje do Dubrovnika, tako zagubila da brzini
zvuka ni petnaest godina nije dosta da nam ponovo donese Safetov glas? Da zemlja hiljadu kilometara bliska nastane hiljadu kilometara daleka?
Na toj hiljadukilometarskoj granici, u gradu Brodu, Slavonskom jao Bosanskom, prije pedeste i pet godina zajedno su u gimnaziju „Zlatko Snajder“
isli Safet Isovic i Zdravko Tomac. Razlika medju njima fino ocrtava nas danasnji odnos: u svom velikom intervjuu, jednom od posljednjih sto ih je dao
novinama, Safet Isovic se sjetio Tomca, i ostalih skolskih drugova, i razrednice Olge Miletic. Nas se Zdravko Tomac, s druge strane Save, ne sjeca ni
sto je jucer govorio.
Sto se nas tice, mi smo se, eto sjetili velikog Luciana Pavarottija. Sjetili smo se svih onih opernih premijera subotom na koje smo isli s poduzecem,
i sindikalnih izleta na becki Opernball ili u milansku Scalu, kada bi se portir Mile podnapio biranih berbi Garda classico groppella, i zajedno sa
seficom racunovodstva pjevao duet Rigoletta i Gilde iz drugog cina. Jer mi, naravno, nikada nismo slusali Safetov turbofolk, mi smo odrastali uz
debele guvernante i kao djeca se na bakinu klaviru igrali klasicarskih sinkopa, svadjajuci se tko ce biti Mozart, a tko Salieri.
Vadimo tako ovih dana iz kolekcije diskova jednu od bezbroj prigodnih Pavarottijevih greatest hits i do besvijesti slusamo „O sole mio“, jednako
napolitansku kao sto je „Sunce zadje, a Mjesec izadje“ tesanjska, i zajedno s rahmetli Lucianom suznih ociju pjevamo „Nessun dorma, tu pure, o
Principessa...“, iako nikad u zivotu nismo, niti cemo ikada za zivota znati iz koje je opere ta arija, a kamoli je cijelu cuti. Kao sto nismo culi
velikog Pavarottija kako usred bosanskog klanja pjeva potresnu „Miss Sarajevo“, i kao sto ne znamo da u njegovoj kuci u Mostaru, u Muzickom centru
Luciano Pavarotti, danas taj grozni „turbofolk“ snimaju najveci majstori sevdaha, sve Safetova djeca, a Lucianova kumcad.
Zato se Bosna od Pavarottija oprostila onako kako se oprasta od dragog prijatelja i susjeda – velikom osmrtnicom na pola stranice Oslobodjenja. Zato
se Hrvatska od velikog Safeta oprostila onako kako se oprasta od rodjaka kojeg se cijela obitelj stidi, starog cudaka koji je do smrti pjevao iste one
cudne pjesme koje smo voljeli dok nismo postali veliki, ozbiljni i mrki, i dok nismo poceli skrivati stare fotografije s izleta na vrelo Bosne.
Jer da se Luciano rodio u Bileci umjesto u Modeni, mogao je biti nas Safet Isovic. Ali, sta bismo mi sa Safetom?
lupiga
Oluja
Posts: 2688
Registered: 22-11-2005
Member Is Offline
Mood: zreo za penziju
posted on 2-11-2007 at 10:26
Znam da ovo nije novost, ali je tekst toliko fenomenalan, da ga je, sto kazu, grehota ne procitati.
lupiga
Oluja
Posts: 2688
Registered: 22-11-2005
Member Is Offline
Mood: zreo za penziju
posted on 5-11-2007 at 12:41
Mostar Sevdah Reunion: Cafe Sevdah
Izvodjac: Mostar Sevdah Reunion
Album: Cafe Sevdah
Izdavac: Snail Records / Hayat Production (za BiH)
Godina izdanja: 2007. (avgust)
Miso Petrovic - lead guitar
Sandi Durakovic - rhythm guitar
Senad Trnovac -drums
Marko Jakovljevic- bass
Gabrijel Prusina -piano
Suad Golic -vocal and basprim
Elmedin Balalic Titi -accordion and vocal Nermin Alukic Cerkez- lead vocal and guitar
Fevzija Sarajlic-vocal
Suad Pasic-clarinet
Trebalo je malo vremena da se slegne prvo iznenadjenje zbog sasvim drukcijeg novog Mostar Sevdah Reuniona.
Bez ponavljanja svih detalja iz domace muzicke sapunice o "raspadu" MSR-a, evo samo kratke uvodne napomene: ovo je album Mostar Sevdah Reuniona
kojeg predvodi zacetnik ideje, osnivac benda i producent Dragi Sestic i u kojem su, iz prvobitne postave, solo gitarista Miso Petrovic, ritam
gitarista Sandi Durakovic i bubnjar Senad Trnovac. Njima su se prikljucili, kao vokali, Nermin Alukic-Cerkez, Suad Golic, Elmedin Balalic-Titi i
Fevzija Sarajlic, te Gabrijel Prusina na klaviru, Marko Jakovljevic na basu, Suad Pasic na klarinetu i Boris Loncar na violini.
Vec je u prvoj recenici naznaceno da "Cafe Sevdah" donosi potpuno drukciji zvuk nego svi prethodni albumi Mostar Sevdah Reuniona. Siguran sam u
sljedece: jedni ce biti razocarani, drugi (vecinom novi poklonici) odusevljeni. I niko ravnodusan.
Ova prva grupa (razocaranih) zamjerku ce albumu naci u cinjenici da niti jedna sevdah tema nije tretirana na tradicionalni nacin. Drugoj ce, naravno,
upravo to biti njegova najveca vrlina.
"Cafe Sevdah" je dzezerski i bluzerski album. Ako sevdah, po nekima, jeste bosanska verzija bluesa, onda je ovaj sevdah-blues (da ne bude zabune –
po dozivljaju autora ovih redaka, koji sebe svrstava u drugu grupaciju) jedan od najuvjerljivijih, najimpresivnijih, najmastovitijih snimljenih ikad.
Vec prva tema "Sinoc sam ti Safo dvoru dolazio", jedna od dvije autorske kompozicije S. Kafedzica, daje naslutiti da necemo slušati uobicajenu
tradicionalnu interpretaciju sevdaha. Gotovo minimalisticka muzicka podloga koju cini pomalo mistican zvuk bubnja i medjuigra jazz klavira ostavili su
sjajnom Cerkezovom vokalu apsolutno glavnu ulogu.
Tradicional "Grana od bora" mozda je najbliza izvoru, iako su i njoj klarinet i akusticna gitara dali novu boju, a to je slucaj i sa svojevremenim
sevdah-hitom "Otkako je Banja Luka postala", no, "Razbolje se lijepa Hajrija" prva je koja najavljuje totalnu promjenu u dozivljavanu sevdaha.
Akusticna gitara je u prvom dijelu pjesme diskretna i jedva se suzdrzava, da bi u drugom, zajedno s violinom, neobuzdano iskazala nesto sto bih
nazvao "ushit zbog samog sviranja".
Ako i harmonika moze zvucati kao blues instrument, onda tako zvuci na "Cije je ono djevojce", premda je to i najrazdraganija tema na albumu, sa
sjajnim vokalnim aranzmanom u kojem se Elmedin Bilalic nadmece sa Mostarskim kisama, zbog kojeg bi i Bregovic mogao biti ljubumoran.
"Ali-pasa na Hercegovini" – samo glas i ritam 'gluhog glamockog' – dozivljaj je za sebe, pa onda slijedi bas, bas neobican komad za etno
muziku, "Kraj pendzera Jusuf stari", najprije s trajanjem od citavih 13 minuta, a onda zbog cistog jazz klavira i njegovih improvizacija. Zgrozite
se koliko hocete zbog usporedbe, ali njena struktura me je podsjetila na Smetaninu "Vltavu", u kojoj je ovaj klasik na najbolji meni poznati nacin
muzikom opisao jednu rijeku, od nestasnog vrludanja sitnih niti potocica na izvoristu i postupnog preobrazaja u pravu rijeku, pa mocnog huka silne
vode i napokon finalnog smirenja na utoku. Muzicka prica o hercegovackoj rijeci zivota, o Neretvi, istovjetna je. A ja uzvikujem: bravo za Misu
Petrovica i Gabrijela Prusinu!
"Bol za majkom" njezna je posveta preminulom velikanu sevdaha Mehi Puzicu, "Gandze ruzo" ima atraktivnog gosta na back-vokalu, velikog štovatelja
MSR-a Edu Maajku (ali ga nicim ne mozete detektirati), dok je "Oj, djevojko, dzidzo moja" najkraci komad za efektna koncertna finala.
I za kraj, "Nako malo" nije pjesma, nego dokumentarni zapis iz studija, koji treba ilustrirati radost stvaranja ovog albuma.
Onaj drugi Mostar Sevdah Reunion, predvodjen Mustafom Santicem, upravo je poceo snimati svoj album. U ime muzike, nadam se da ce biti jednako dobar,
kako god se bilo koja od ovih frakcija ubuduce zvala.
"Cafe Sevdah" je divan album, a za njegov moderan izraz i pomake – moram jos i to spomenuti – zasluzan je i jedan mladi muzicar, basista reggae
grupe Zoster Marko Jakovljevic. O klavijaturisti Prusini, sjajnim gitaristima Petrovicu i Durakovicu, svim ostalim instrumentalistima, te vokalnim
solistima suvisno je trositi vise rijeci od dvije – odlicni su.
lupiga
Oluja
Posts: 2688
Registered: 22-11-2005
Member Is Offline
Mood: zreo za penziju
posted on 5-11-2007 at 12:46
eye4eye
otrov za zene
Posts: 32767
Registered: 15-11-2005
Location: treci kamen od sunca
Member Is Offline
Mood:
posted on 13-12-2007 at 10:45
Umro Ike Turner
Kontroverzni pionir rocka Ike Turner umro je u 76. godini, u svom domu u predgradju San Diega u Kaliforniji. Uzrok smrti jos je nepoznat.
Turneru, koji je uvrsten u 'Dvoranu slavnih rock and rolla', mnogi povjesnicari rocka pripisuju autorstvo prve rock ploce - "Rocket 88" iz 1951.,
koja je znacila prekretnicu zbog uporabe izoblicenog zvuka elektricne gitare.
No, kao i u glavnini njegove karijere, Turner, vrsni gitarist i pijanist, nije bio zvijezda te ploce - snimio ju je njegov band s pjevacicom Jackie
Brenston.
Njegova uloga jednog od arhitekata rocka oduvijek je bila zasjenjena predodzbom o ovisniku o drogi i brutalnom zlostavljacu supruge Tine Turner,
takodjer rock ikone.
Ove je godine osvojio je Grammy u kategoriji tradicionalnog blues albuma za "Risin' with the blues".
Alisa
iz dalekog kraja
Posts: 7775
Registered: 13-12-2005
Member Is Offline
Mood:
posted on 20-9-2008 at 14:50
IGOR LAZIC
Igor Lazic rodjen je 16.02.1971.godine u Kotoru gde je i odrastao sa bratom Goranom i roditeljima. U Kotoru zavrshava osnovnu i srednju nautichku
skolu !Posle kratkog perioda provedenog na brodu krajem 1996. godine ipak shvata da je muzika ono chime treba & zeli da se bavi i sa (pokojnim)
Nebojsom Saveljicem osniva grupu Monteniggers . Isprva su se zvali Brake Boys Cross i Aae tell me & sa njima u grupi je bio treci clan Dusko Nikolic -
Ducka koji je preminuo ubrzo nakon izdavanja prvog albuma Monteniggersa! *Prvi zapazeni nastup bio je festivalski , u leto 1996. godine sa pesmom Mala
plava gde su odmah osvojili simpatije , kako mladje tako i starije populacije. Kao kultni hitovi sa prvog albuma MN-a izdvajaju se pesme Ducka Diesel
, Mladi pistolero... zahvaljujuci albumu Tajna marenda postaju najpopularnija domaca grupa sredine devedesetih *Drugi album izdaju 1998. godine pod
nazivom AllBoom i hitovima kao sto su Aj...aj(pa se kroz grad zajebaj) , Voljeli bi da si tu , Tako ti je-kako ti je dostizu vrhunac karijere u kome
nazalost nisu moglu da uzivaju to kraja . Igor ostaje 31.10.1999. godine bez svog najboljeg prijatelja i kolege iz benda , Nebojshe ( SKY FOREVER )
koji gine u saobracajnoj nesreci... ... ...Posle krace pauze Igor nastavlja sa radom zeleci da svojim fanovima u svoje ime i u ime svojih preminulih
drugova pokaze maximum i da sve od sebe!Ubrzo nastaju ultra hitovi Ne brze od zivota i Tropski bar koje Igor izdaje sa svojim prijateljem i kolegom
Vladom Georgievim u chijem studiu krajem 2002. godine izbacuje svoj prvi solo album - na engleskom jeziku - u potpuno novom stilu - Dog on a needle -
still spinnin' around!!!Numere Disco ball , Desert Island i druge daju potpuno novu dimenziju muzici koja ( ipak ) moze da se napravi u nashoj
zemlji! *Danas nastupa kao MC , u chemu mu je , naravno i vishe nego odlichan , drzi kafic u Beogradu i nalazi se u srecnoj vezi sa novosadskom
glumicom Lenom. *Igor voli pivo & cevape , sanja o sopstvenoj porodici i svom brodu ... za sebe kaze da moze da funkcionishe & da leti na hiljadu
strana, jednostavno dvoptic a ujedno & veran kao pas ...u proslom zivotu misli da je bio machka, sa obozavateljkama se nosi veoma lako... voli & ume
poneshto da pripremi za jelo , kaze da je jako sujetan ali u sebi , ne voli to da pokaze ...dan moze da mu pokvari situacija kada vidi choveka kome se
vidi da je bio neshto u zivotu sada kopa po kontejneru & voleo bi da pomogne takvim ljudima ... *Shvatio je da treba ziveti punim plucima , uzivati u
svemu i ne obazirati se na zemaljske probleme !!!
smonny
cvrcnuta
Posts: 16501
Registered: 17-11-2005
Location: cardak
Member Is Offline
Mood: izvidjacko
posted on 22-10-2010 at 18:32
Iznenada se iz podzemne zacuo iPhone koncert.....
Ko dobro vlada instrumentalnim aplikacijama za iPhone, moze sasvim jednostavno napraviti koncert u podzemnoj...Atomic Tom pokazuju primjerom...
Clanovi benda su 8. listopada2010 sjeli u New York-sku podzemnu i tipkali po touchscreen-ovima svojih iPhon-a. Pjesma «Take me Out» je
sve omiljenija. Nakon samo jednog tjedna ima cetvrt miliarde posjetilaca na youtube-tu...
Prije dvije godine je austrijski bend iBand imao istu ideju i s tim je jedno vrijeme stajao u centru paznje. Marina i dvojica njenih kolega iBand-a
Seb i Roger su komponirali prvu pjesmu na iPhone-u i iPod touch-u kao i jednom Nintendu DS. Video iz veljace 2008 je u kratkom vremenu pogledan vise
miliona puta, trenutno ima preko 5 miliona pregleda na youtube...
![[*]](./images/XBox/default_icon.gif){kind=icon}
posted on 21-3-2007 at 05:51
posted on 5-11-2007 at 12:41
