Planet Napush(t)eni

intervjui
smonny - 15-3-2006 at 15:58


smonny - 15-3-2006 at 16:08

Let 3: Ocekujemo zenidbene ponude

Dizajneri masovnog uzbudjenja putem medija, kako za sebe kazu Let 3, pricaju i o orgijama, muskim i zenskim spolnim organima, stvaranju novog svijeta, koncertu u Cacku...

Sto novoga i drugacijega donosi Bombardiranje Srbije i Cacka?

Kao prvo, album donosi novi glazbeni izraz - tri godine nam je trebalo da u sklad dovedemo naizgled nespojive sastojke koji nas inace okruzuju: rock, trash svakodnevnoga ulicnoga izrazavanja, narodnu glazbu i techno. Nova je i tema kojom se bavimo - to su nervno i dusevno aktivni toposi kolektivnoga pamcenja, kolektivne romanse i iritacije naroda koji zive u drzavama nekadasnje Jugoslavije.

I ukupnost onoga cime se bavimo je nova - tko to radi slicno nama?

Vec neko vrijeme trudimo se u istom smjeru, ali sada smo trazenu izrazajnost do kraja istesali, doveli je do kretivnog vrhunca. Let 3 bavi se glazbom, koncertima, idejama, mi kreiramo slike, kombiniramo ih da bismo dobili nova znacenja i jake emocije. Jedan od nasih ciljeva je izazivanje kolektivnih emocija, zelimo vidjeti kako pojedinac i narod vole, mrze, kako se zgrazaju, kako osudjuju razlicitosti, kako odredjuju sto je moralno, a sto nemoralno. Kako narod dozivljava pornografiju, seks, gdje se mijesaju domoljublje, moralno zgrazanje, ljubav, nacionalizam, cistuntsvo, sovinizam, okrutnost itd.

Tu nema sale! Mi sastavljamo slagalice. Sastavljamo novi svijet, neku novu zemlju, Novu Jugoslaviju.

Kako biste opisali Bombardiranje najjednostavnije moguce? U dvije-tri recenice...

Bombardiranje Srbije, Cacka, Hrvatske, Slovenije, Makedonije, Bosne i Hercegovine, Kosova i Crne Gore.

Ljudi stalno trose velike pare za raznorazne uzitke, na drogu, alkohol, kocku, golf, masazu, seks. Let 3 opali po usima, ocima, celu, mozgu i guzici za malo love. Dozivjeti ugodu veselja, pa i iritacije i uvrede, za sitnu paru, nije mala stvar.

Ocekujete li i kakve reakcije iz Srbije?

Nadamo se da ce pasti kakva zenidbena ponuda ili da nam barem netko dobro izduva cev.

Koja je i postoji li poruka spota s mastrurbiranjem?

Poruka nama jos nije posve jasna. Sto ti mislis?

A singla Rado ide Srbin u vojnike (Picka), a i albuma cijelog?

Kako jos nemamo potrebnu povjesnu distancu, ne bismo sada jos davali ocjenu o poruci, ali pozivamo siru zajednicu da se izjasni o tome. Sa svoje strane mozemo pomoci s prikazom geneze singla i pripadajucega videospota.

Pjesma govori o picki, svim njenim ljepotama i radostima. Kako smo u sklopu cijeloga albuma zeljeli naglasiti, izmedju ostaloga, i to da Srbin ide rado u vojnike, to saznanje je nekako pasalo uz pjesmu o picki. Zato je ispalo prirodno da naslov skladbe bude Rado ide Srbin u vojnike (Picka). Nekako nam je bilo logicnije da onda u spotu drkaju Srbi, a ne recimo Makedonci.

Samo drkanje je, vjerovatno, neki izraz ljubavi. Kada drkas, ako si muskog spola, u ruci drzis svoj kurac, barem u najvecem broju slucajeva. A svi znamo da kurac i picka pasu jedno s drugim. I tako se, eto, sve lijepo poklopilo.

Hoce li ta pjesma, a i ostale na albumu, ostati u sjeni kuraca, picki i Srbije?

Kad bi ovaj album bio zapamcen po kurcu, picki, i Srbiji zar bi to bilo malo? Nabroji neki album iz nedavne proslosti koji se moze zapamtiti po necem tako konkretnom.

Sanja mala da je gone vuci, probudi se s kurcem u ruci.

Planirate li koncert u Cacku?

Da, kada sazriju svi potrebni uvjeti za to. Moglo bi se dogoditi i prije nego sto Papa dodje tamo.

Kako ste zadovoljni tijekom i konacnim ishodom akcije Plati, pa kreiraj?

Nama zapravo nesto ne stima s osnovnom kapitalistickom logikom Plati, pa je tvoje. Ta logika stalno nasrce na iracionalnu bit covjeka, koja nije puno razlicita od krmacine, stalno tu racionalnost ispire, suzava bit covjeka na radnu funkcionalnost sa sve manje uzitka.

A ljudi koji su trosili u nasoj akciji Plati, pa kreiraj placali su s ultimativnom monetom civilizaicje - zivom lovom - ali za nesto posve necivilizirano, imaginarno, iracionalno.

Tako smo svi dobro prosli: narod je orgijao u nerazumu, i mi smo orgijali s njima, a za svaki slucaj ostalo nam je i nesto love u dzepu.

Koliko je najmanje, a koliko najvise novca placeno i za sto?

Ispod deset kuna i nije se moglo uplatiti. A najvise je platio Dallas. Jebo ga, Bog ga blagoslovio.

Sto je od predlozenog uvrsteno na album?

Vazna je bila orgija i orgija je utkana u album Bombardiranje Srbije i Cacka na razlicite nacine.

Sto ste kroz akciju doznali o svojoj publici, sto o sebi i tome kako vas publika dozivljava?

Pa akcija nam je prije svega ulila nadu i vjeru. Nakon akcije, u nama je ojacala vjera u neunistivost ljudskog duha. Jer dok narod kupuje raznorazna dobra i odvlaci ih u svoje brloge, to mirise na nekakvu trulu stagnaciju, na agoniju.

Puno je zanimljivije i duhovnije kada se rade stvari s manje materijalnoga imperativa - primjerice orgije ili piramide u starom Egiptu.

Ne tvrdimo da su fanovi koji nam platili zivu paru da bi s nama kreirali album, radili nesto jednako suludo kao gradnja piramida, ali to nije bilo ni jako promucurno i proracunato. Nema picke do africke.

Komentirajte ocjene da ste postali vise performeri nego glazbenici te kritike da je BSiC napredak u vizualno- scenskom smislu, a korak unazad u glazbenom?

Mislimo da su takve ocjene, ako uopce postoje, besmislene vec zbog prirode nasega rada koju smo djelomice opisali u odgovoru na prijasnje pitanje.

Dakle, jeste li jos uvijek samo rock-bend ili skupina multimedijalnih suvremenih umjetnika?

Let 3 je vec dugo umjetnicka grupa koja se izrazava na razlicite nacine, istovremeno smo i rock-bend i multimedijalna scenska skupina i dizajneri masovnih uzbudjenja putem medija. Ali sve su te razlicite aktivnosti povezane u cjelinu izraza kao sto su povezane i funkcionalno.

Svaki rock ili pop-izvodjac svjesno ili nesvjesno radi na i radi s kolektivnim i pojedinacnim emocijama slusatelja, gledatelja, slucajnih prolaznika. Mi to radimo s jasnim namjerama, proracunato vrtamo po dusama ljudi na sve raspolozive nacine osim fizicke prisile.

No, glazbeni dio nasega rada pri svemu tome nimalo ne trpi, mi mislimo da je postao jaci sada kada je kvaliteno uronjen u druge oblike nadrazavanja i komuniciranja. Osim toga, ni na jednom albumu do sada nismo potrosili toliko vremena upravo za glazbeni dio posla. Uvjereni smo da se to itekako cuje, kako na snimkama, tako i pri zivom izvodjenju. Na koncertima su nove pjesme u ovako ranoj fazi prepoznatljivosti prihvacene bolje nego nove skladbe ikada prije.

Sve sto radimo sada radimo bolje nego prije.

Biste li svirali besplatno ili prihod od koncerta dali za neku humanitarnu akciju i za sto?

Bas sada skupljamo lovu u dobrotvornoj akciji za spasavanje od zaborava cokolade s nazivom hebem te u guzicu. Da nema te nase love ne bi bilo ni cokolade hebem te u guzicu. Ovako ce je biti i uskoro cemo pripemiti nekoliko promocija te cokolade.

Jeste li egzibicionisti?

Pitaj Boga.

http://www.iskon.hr/2005/11/23/0275007.17.jpg


lupiga - 16-3-2006 at 10:34

Mozda ste vi zasluzili nesto bolje od mene, ali ja sam otprilike skoro najbolje sto imate. Mozda bi me neko volio sakriti pod ponjavu, ali sta ja mogu kad sam od tamo. Bilo gdje da pisu, kazu da sam ja Sarajlija.


Dvije godine nakon sto je premijerno predstavio svoju operu Karmen sa sretnim zavrsetkom i izveo je u brojnim europskim i svjetskim metropolama, Goran Bregovic s ovim svojim djelom krece i na turneju po regiji.U Sarajevu će Karmen... biti izvedena u Bosanskom kulturnom centru izmedju 7. i 9. travnja, tocan datum jos nije utvrdjen. To je i bio povod Bregovicevog intervjua sarajevskom Dnevnom avazu.

Pred svako Vase gostovanje u Sarajevu zatalasa se javnost. Ocekujete li to sada?

- Imao sam u Sarajevu koncert u BKC-u, izvodio sam liturgiju u pozoristu, sad izvodim operu... Kako bih rekao, ja sam vas. Mozda ste vi zasluzili nesto bolje od mene, ali ja sam otprilike skoro najbolje sto imate. Mozda bi me neko volio sakriti pod ponjavu, ali sta ja mogu kad sam od tamo. Bilo gdje da pisu, kazu da sam ja Sarajlija. Ne mogu sad ja biti bivsi Sarajlija niti Sarajevo moze mene izbrisati izknjige rodjenih. Tako da sam ja vas skladatelj.

Uporedo s operom ide prica o novoj turneji Bijelog dugmeta?

- Ne. Sad je izasao DVD, vidjet cete i po posljednjoj pjesmi da mi vise necemo svirati zajedno. To je jasno i nama na pozornici. Nema potrebe. I ljetna turneja bila je veliko cudo. Drago mi je sto se dogodila, ali ne vidim zasto bi to islo dalje. Meni je bilo lijepo, vi mozete staviti zamjerke da zvuk nije bio dobar.

U tri grada ipak smo uspjeli biti zajedno. Prvo mi da budemo zajedno na pozornici, sto je bilo nezamislivo, i jos u tri grada. Bijelo dugme vise nije nikakva zvijezda koja puni stadione, to je neka potreba da se još jednom dozivi emocija, da se bude zajedno. Ljudi su putovali iz bijelog svijeta, ne zato sto sam ja zvijezda nego da jos jednom dozivimo da pjevamo zajedno.

Poslije sarajevskog koncerta bili su neki komentari da ste pomalo nepripremljeni izasli pred publiku?

- To je Bijelo dugme. Nismo mi ni rekli da smo najbolji glazbenici na svijetu niti da je Dugme najbolji bend. To je Bijelo dugme u tom trenutku. Na DVD-u ni na jednoj noti nije intervenirano, to je ostalo kao dokument. Je li to savrseno, nesavrseno... Sve oko toga manje je vazno. Najvaznije je da smo bili zajedno. Bitno je da su ljudi ponovo putovali u Sarajevo, u jedno mjesto ogromne tragedije, alegorijsko mjesto 20. stoljeca, da u takvo mjesto ljudi ponovo putuju radi pjesme. Ali znam da to nije stvar koja ce promijeniti povijest.

Bili ste proslog mjeseca na Jahorini 15 dana i nijednom niste sisli u Sarajevo?

- Nije mi se nigdje islo. Bio sam s djecom, kcerku sam ucio da skija. Bilo je malo vremena da bih hodao gore-dolje, a bio je i veliki snijeg.

Kakav ste otac?

- Imao sam slicnog tatu. On je bio covjek koji nije mislio da ti treba bas sve do kraja objasniti, jer zivot je pred svakim od nas da ga nauci. Zivot je otvoren, a roditelj treba osigurati uvjete djetetu da vidi svijet, da svijet nauci, s nekim sto sirim pogledima. To je otprilike zadaca roditelja.

Vase tri kcerke rodjene su u Francuskoj. Kakav odnos imaju prema domovini svojih roditelja?

- Sva djeca vise vole nanu nego mamu. One imaju sarajevski naglasak, govore kao Sarajke, s onim groznim nasim naglaskom.

Koliko one imaju kontakta s najstarijom sestrom?

- Ona je odrasla, ima svoje dijete. One su male, djeca, ali razmjenjuju poklone.

Vi ste i dedo?

- Da.

Raduje li vas uspijeh Jasmile Zbanic ?

- To je bas radostan dogadjaj. Sad se sarajevska kinematografija ustalila. Ranije si imao Kusturicu kao neki eksces, nije se moglo govoriti o kinematografiji. A sad filmovi nizu uspjehe. Bas radostan dogadjaj.

Neprestano skladate?

- Mislim da sad dobro radim, u dobroj sam fazi. Kao mladi skladatelj, nisam se iscrpljivao. Porezi su bili veliki pa me mrzilo raditi. Radim razlicite stvari. Nekako mi je Bog poslao takvu sudbinu. Nikad mi nije dosadno. Nastupao sam svugdje. Od najglamuroznijih mjesta na zemaljskoj kugli pa do nekih pjaceta, buzuki barova u Grckoj. Vrlo je malo suvremenih skladatelja na ovom svijetu kojima nije dosadno. Zbilja se zabavljam i veselim ovim sto radim.

Iako sad s operom dolazite u Sarajevo, ipak kazu da dolazi Goran Bregovic, vodja Bijelog dugmeta, s operom Karmen. Vi ste, znaci, i pored toga sto ste postigli svjetsku slavu kao skladatelj, kod nas ipak ostali vodja Dugmeta. Kako to komentirate?

- Ne moze covjek pobjeci od onoga sto je bio, niti ima potrebe. Nisam ja nista necasno radio ni u Bijelom dugmetu.

Kazete da je Karmen mala opera, ali koliko Vam znaci sto su svjetske kritike pozitivne?

- Kritika nikad nije igrala veliku ulogu u mom zivotu. Ne mozete naci pozitivnu kritiku ni za jednu plocu Bijelog dugmeta. Nisam ja neko ko zavisi od dobre kritike. Ali, uglavnom sam imao dobru kritiku. To je tocno.


http://www.elpais.es/elpaismedia/diario/media/200508/31/ultima/20050831elpepiult_1_I_SCO.jpg


lupiga - 16-3-2006 at 10:44

by burek_u_svemiru

CUVARI VJERE UBIJAJU ISLAM

SEJO SEXON, FRONTMEN BENDA ZABRANJENO PUSENJE, O ZESTOKIM ISLAMSKIM REAKCIJAMA NA KARIKATURE PROROKA MUHAMEDA, NOGOMETU I NOVOM ALBUMU


Ta najspornija karikatura Muhameda je cak dobra karikatura. Ako ni za šta drugo, barem zato sto je zatalasala, kao provokacija. Ali, ona ima svoju poruku. Ja sam autora shvatio kao da kaze da ce svako agresivno, militantno koristenje islama na kraju raznijeti i sam islam. Ne zeli Muhamed da se raznese bombom, nego oni koji u njegovo ime tako ugrozavaju i sam islam, na prvome mjestu. Oni koji danas prave antipropagandu islamu, kao najbolji put da islam postane nesto anatemisano i a priori negativno. Nema bolje antipropagande za neku vjeru nego u njezino ime doci na ulicu i raznijeti stotinu ljudi. Moze to nekom biti herojski, ali to je zlocin.


Sto mislite o citavoj ovoj guzvi oko karikatura Muhameda?

- Jebote... Odmah u glavu. Sta ja znam, inace mi je ta fascinacija religijom u 21. vijeku uopste jedna misterija. Religija je kao religija okej, ali sta se s tim desilo kroz povijest, to je vec druga stvar. S islamom, s krscanstvom, katolicanstvom... Sve mi se to danas cini potrosena stvar. Cini mi se da covjeku danas preostaje samo da sam sa sobom vjeruje i sam to upraznjava na neki nacin. Ali, cijela ta prica, kad malo bolje pogledas, cijela ta povijest strahovito podsjeca na neku sapunicu. U sta se sve vjerovalo i koliko je medju samim vjernicima bilo sizme i hereze, razlicitih tumacenja... Poistovjetiti vjeru s jednim covjekom, zvao se on Muhamed ili Isus, uvijek mi je bilo problematicno. No ljudima valjda treba neka identifikacija, osjecaj pripadnosti, pa i vezivanje za takve cudne i prizemne interpretacije.

- I neki od karikaturista poistovjecuju vjeru s jednom osobom?

- Karikature sam razumio na sasvim drugi nacin. Ta konkretna karikatura, najspornija, je cak dobra karikatura. Ako ni za sta drugo, barem zato sto je zatalasala... Kao provokacija. Ali, ona ima svoju poruku. Ja sam autora shvatio kao da kaze da ce svako agresivno, militantno koristenje islama na kraju raznijeti i sam islam. Ne zeli Muhamed da se raznese bombom, nego oni koji u njegovo ime tako ugrozavaju i sam islam, na prvome mjestu. Oni koji danas prave antipropagandu islamu, kao najbolji put da islam postane nešto anatemisano i a priori negativno. Nema bolje antipropagande za neku vjeru nego u njezino ime doci na ulicu i raznijeti stotinu ljudi. Moze to nekom biti herojski, ali to je zlocin.

- Koliko danas Zapad razumije islam, kako gleda na Istok?

- To treba da se upitaju i jedni i drugi. Obje strane sudjeluju u odnosu. Ali, same strane svijeta nemaju stav. Imaju ga zemlje na Zapadu ili na Istoku, politike koje instrumentaliziraju sve u korist svoje ideologije i profita... Tako se na Zapadu danas dobro naplacuje strah od islama. Americkoj vojsci taj strah donosi 400 milijardi dolara godisnje, plus ako se desi kakav jaci incident, to se podupla. Dok god postoji Osama bin Laden, oni barataju s budzetom od 800 milijardi godisnje. Velika je para, velik biznis, a u pravilu je tesko izaci iz takvog biznisa, prekinuti taj krug.


- Puno ste se bavili satirom. Koja su njezina ogranicenja?

- Njezin je efekt mali, skoro nikakav. Tako da sam ja neka vlast, ne bih stavljao nikakva ogranicenja. Mada ovakve karikature pokazuju da crtez i rijec nekad itekako pale. Sjetimo se Salmana Rushdija... U prirodi ljudi nije da lako postuju neku dogmu. U krajnjoj liniji, da su se postovale, ne bi bilo ni krscanstva niti islama. Da je neko jednom rekao ne dirajte mi Jupitera, hebat cu vam majku” vjerojatno ne bi maknuli s mjesta. Cudno je kako neke religije koje su povijesno bile u opasnosti da ih se zatre, kasnije i same reaguju ubilacki prema onima koji ih provociraju. Tesko je naci neku koja je dovoljno tolerantna da uz nju moze i druga.

- Znate da se Sarajevo cesto naziva multikulturalnim gradom...

- Prica o Sarajevu je pocetak tog trenda. Jer, danas je vise u modi biti na svojoj strani... I u muzici je sve vise tako. Ovdje vise ne nastaju muzicari cija popularnost dobacuje dalje od svoje tri mjesne zajednice. Ali, u te tri su megapopularni. I skupit ce svih 50 hiljada ljudi iz te tri mjesne zajednice, napunit ce stadion. A osamdesetih je sve islo u neki miks, Amerika i Rusija su se priblizile. Rambo i onaj Rus poceli su zajedno marisati Arapa koji montira atomsku bombu... Jedino ako se Rusi i Ameri udruze, znaci, spasit ce svijet. Zalosno je da se taj Zapad izmirio bas preko toga, da je u Arapima nadjen novi Pedro. A onda jos ni Pedro nije nasao pravi nacin da reaguje... Komplikovana je to povijest.

- Vi bas i studirate povijest, masala. Kako ide skola?

- Dobro ide, slusam trecu... To ima samo redovno, pa i pohadjam predavanja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Malo sam stariji, neka raja me zovu tata. Ali, pomognu oni, dobri su. Uspio sam dosad, evo, a nije mi bilo lako (smijeh)... Ja sam star covjek, znas li ti sta tu ima godina, nije meni lako popamtiti sve to. Moj menadzer, kad vidi knjigu iz koje ucim, ispusti je ko' vrelu tavu, prepadne se tolikih datuma.

- Sto vas je privuklo studiju povijesti? Sto najvise volite?

- Kolegice (smijeh)... Ma, osjetio sam se neuk. U ratu. Sta god neka budala na radiju rekla, mi svi kazemo jeste. Pa sam pomislio, ne bi bilo lose da i sam nesto naucim. Najvise me zanimaju bosanska i hrvatska srednjovjekovna povijest. Malo su poznate. Relevantnih pisanih dokumenata iz srednjovjekovne hrvatske povijesti ima svega 26. A sve se referira na danas. Bas sam imao nedavno jedan referat s dvije kolegice (smijeh)... Dobro, tako me zapalo. Znaci, imali smo referat o Morlacima, Vlasima koji ratuju za Habsburge, Mletke itd. Onda vidis da se nas nacin ratovanja malo razlikuje od njihovoga, jer ni oni nisu imali placu. Pa se tako danas ratuje za plijen u friziderima i televizorima. Uglavnom, ljudi se nisu toliko jako promijenili koliko nekad mislimo.

Uloga nogometa

- Eto, upravo sam htio pitati cemu vas je povijest naucila...

- Pa, kad se nauce iz povijesti neke tehnike, moze se bolje i voditi bend. Kad vidis malo detaljnije kako su isle sve te pobune, spletke i slicno, a sve to imas u svome malom svijetu Zabranjenog pusenja, ono, ima para, nema para, ulaz, izlaz, strategija, taktika, odluke... Vidim iz knjiga da su ljudi koji su imali velike ideje, koji su bili stratezi, da su ga zbog toga popusili. Josip II, Petar Veliki, Marija Terezija, koji su gledali u buducnost, imali su tih problema.

- Zadnji put pricali smo o nogometu. Svasta se otada dogodilo?

- Mislis, ovo pred Svjetsko prvenstvo... Sta ja znam. Bas smo se neki dan zajebavali s Austrijom iz Beca. Jesi li cuo da se vise ne zovu Austrija nego Red Bull? Uskoro ce se valjda Barcelona zvati Reebok, i tako ce fudbal postati samo jedna instanca velikih kompanija, prvenstveno u njihovoj funkciji. Dobar je veliki nogomet, atraktivan. Ali, iritira me kad jedan dobar tim dogodine kupi neki drugi klub, sto je jos gore u kosarci. I svi su pomalo sampioni medju tim klubovima, svi se vremenom izvrte, samo ako imaju love.

- Jeste li culi da je Velez vratio petokraku na klupski grb?

- Jel'? Nisam znao, vidis. Pa, sve sto je nastalo u neka doba, treba ostaviti kako jest. Glupo mi je da sarajevska naselja sto su ih komunisti gradili, Dobrinja ili Nedzarici, sad dobivaju nova imena ulica, kao da su ih podigli ovi novi... Nemam nista protiv da se Ferhadija opet zove kako se zvala, ali ono sto su podigli komunisti treba da se i zove onako kako su oni to nazvali. Inace nema kontinuiteta, i sustinski je rijec o neistini. Ali, kod nas je friziranje uobicajena stvar. A rimski gradonacelnik, kad ga je neka strana delegacija pitala otkud spomenik Mussoliniju, odgovorio je da ne bi ni Rima bilo, da su ruseni spomenici svakom tiraninu.

- S nogometa opet skrecemo na politiku... Jos fali religija.

- Jest, nogomet je zajednicki imenitelj za sve ovo, trenutno religija number one. Moze se i mentalitet nekog naroda vidjeti preko fudbalske utakmice. Ako izuzmemo Ameriku, fudbal je sveprisutan. Mogu se ljudi mrziti, ali fudbal ne staje. I uz puno ruznih stvari, on ipak jos ima nevjerojatnu snagu zblizavanja, povezivanja ljudi. Trebalo bi nekako sacuvati takvu njegovu ulogu. U Prvom svjetskom ratu ljudi su jednom na Bozic izasli iz rovova i zaigrali fudbal... Samo da ne ispadne sasvim sport iz fudbala. U Americi ljudi koji vole košarku gledaju studentsku ligu. NBA je uglavnom supermarket. Znas li zasto to nije samo stvar nogometa? Jer ce ljudi poceti uzimati imena po firmama radi marketinga. Ti ako budes jeben novinar, ako uzmes Pulitzera, zvat ces se Vegeta. Sta se ja ne bi za 100 hiljada nazvao Feral, jel' tako? Ionako me niko ne zove po pravom imenu...

- I da vam bend nastupi pod novim imenom. Sto radi Pusenje?

- Zavrsili smo tri projekta, trostruku muku sad imam. Zavrsili smo film Nafaka i napravili smo soundtrack za taj film. Snimili smo jos i novi CD Hodi da ti ciko nesto da. To je prvi film rezisera Jasmina Durakovica. I mi smo prvi put na filmu. Nista strasno. Onako, pojavimo se na nekoliko sekundi dok sviramo, standardno, kako je jos Antonioni provalio s Yardbirdsima... Prijavili smo film na Cannes, mozda i prodje u konkurenciju. To ce inace biti klasicni bosanski film, malo smijeha, malo suza. A osim soundtracka snimili smo i poseban CD, svojih 20 pjesama, trebao bi izaci do maja.

O revoluciji i genocidu

- Kakav je album Hodi da ti ciko nesto da, o cemu se radi?

- O revoluciji i genocidu. Tako je rekao poznati kolega umjetnik Nazif Gljiva na sastanku estradne cete u ratu: Treba pjevat' o revoluciji i genocidu, a ne ko' neki", pa onda gleda na Hendu, koji pjevaju o leptirovima, cvijecu, oblacicima, livadama... I to borac slusa u rovu i sta? Zaspe! Dodje etnik, prikolje ga! Ko' je kriv, ko' je kriv? Krivi ste vi sto ne pisete pjesme o revoluciji i genocidu! E, ja sam zapamtio rijeci mog ratnog komandanta Nazifa Gljive, koji se tri dana kasnije ispalio iz Sarajeva, otisao u Njemacku da skuplja pomoc za bosanski otpor. No ja se otada drzim toga i pisem iskljucivo pjesme o revoluciji i genocidu.

-Zalili ste mi se da vam prilicno tesko ide sa sponzorima?

- Tesko ide, malo je firmi koje imaju para, a puno ljudi koji se bave ovim sportom. Ima tu svega, mogao bi ti danima pricati. Kad sam dosao u sarajevsku pivaru, ovaj mi je pokazao sanduk pun aplikacija: Vidis li ti sta nam svaki dan dodje?!. A napravili smo dobru stvar, valjda ce biti nesto...

- Neke vase mladje kolege napadaju da su se tako i prodali.

- A da su pjevali protiv kapitalizma, znam. Ne mislim da su se prodali zato sto su reklamirali sponzore, jer nisu promijenili svoju pricu. Ali, cinjenica je da je taj kapital nesto čcme se cesto bavimo u pjesmama, i da je vec to kontraproduktivno, kao, grizes ruku koja te hrani... S druge strane, opet ono sto generise nas problem jest piratska produkcija zbog koje mi ne mozemo normalno raditi. Mozda je TBF-u i Edi Maajki lakse, da spomenem njih kao meni jedne od najboljih, jer vise od nas koriste masine, ne znam. Nama koji sviramo zivu muziku je danas jako komplicirano snimiti i pokriti CD, jer to zahtijeva dosta vise vremena, a mi vise ne mozemo ni po kojoj kalkulaciji vratiti ulozeno u snimanje. S tim smo vec u apsolutnom minusu, koji se pokusava nekako pokriti...

Ustvari postoji opasnost da bendovi prestanu raditi ozbiljne projekte i okrenu se tezgama radi prezivljavanja. Kod nas se zbog toga jako malo snima, bendovi ne izdaju nista po dvije-tri godine. Recimo, mi (smijeh)... Da se finansijski oporavis od toga sto si snimio. Ne ide drugacije, malo je trziste, malo ljudi da se pokrije pristojna produkcija. Prije tri godine se moglo. Zadnji CD smo radili bez sponzora, sami ga isproducirali, ali to se vise ne moze tako.

Akumulacija kapitala

- Pirati se vezu za problem nerealno skupih CD-originala.

- Ma to ionako svako radi, pa ja nisam kupio dva legalna CD-a prosle godine. Svi prze, skidaju s Interneta, dilaju. Ko god ima kompjuter... Na udaru je zbog toga najvise neka urbana scena, zbog njezine publike. Ovi koji slusaju Skoru i Thompsona jos su na digitronu, tako da oni nemaju taj problem.

- Mislim da ih potcjenjujete... Ali, originali su preskupi?

- Radi se o prvobitnoj akumulaciji kapitala, jednostavno. Marx je rekao da se ona desava po tri-cetiri osnovna nacina, vise se ne sjecam... Eksploatacija, potplacen radni sat, ropstvo, pljacka. Mladi vlasnici firmi moraju da isplate svoje stanove i poršee. Mi cesto diskutujemo s njima o tome, oni cak ni poslije dvije-tri godine nece da pojeftine, da naprave nice price, da bude narod sretan i zadovoljan, ne popustaju. Ali, mislim da bi pirati ostali i da se cijena originala prepolovi, jer je doslo vrijeme u kojem tehnologija omogucuje da imas vrhunski presnimak za dvije kune. Nekad je kaseta bila manji kvalitet, pa si morao da kupujes original ploce. Kaseta ima svega 45 decibela dinamickog raspona, dok CD ima 90. Sad na kopiju samo nalijepis etiketu i imas bukvalno, potpuno istu stvar kao sto je original. Budimo iskreni, to mi svi radimo, ja s Arizone vrece nosim u rukama, zena hoce oci da mi iskopa, pa ih pakujem i nosim nepreslusane u punice. Znaci, mogu vise da ih kupim nego da ih poslusam.

- Sigurno ne bih gnjavio s pitanjima o Neletu Karajlicu i njegovom No Smoking Orchestra, ali neki dan sam procitao da je izdao live album, s Emirom Kusturicom, naravno, i da je otpjevao stih Ko ne voli Radovana, ne vidjeo Djurdjevdana...

- Nisam to vidio, bas sam bio u Sarajevu kad je to izaslo. Nisam cuo nijednu pjesmu s albuma. Ali, raja mi je pricala, govore da je u pitanju nekakva glorifikacija toga ravnogorskog filma. Sta ja znam... Valjda se radi o onome sto sam vec rekao, jebiga, ne grizes ruku koja te hrani. Mada je to za Neleta malo tuzno. On je po meni i dandanas najveci frontmen, uz Bebeka, koji se ikad pojavio na ovoj sceni. Mislim da bi im ipak bolje bilo da prase rokenrol.


http://i24.photobucket.com/albums/c16/suncokret/zajo/get_img1.jpg


lupiga - 16-3-2006 at 15:47

Sav moj bol

Rodjen u GETU, u ZEMLJI iza ZIDA, uzeo je gitaru shvativsi da TREBA DA SE CISTI Znao je da je ostalo jos samo PAR GODINA ZA NAS, par OLOVNIH GODINA Bio je SIGURAN da ce GLAD pokrenuti KARAVANE. PONOS mu nije dozvolio da cuti, rekao je NE, rekao je ZABRANJUJEM, vikao je SLUSAJ `VAMO, ali ga nisu slusali. A imao je odgovor-LJUBAV! Osecam, NEKO NAS POSMATRA. Milan je sa nama, tu IZNAD GRADA. Gleda kako TONEMO, kako IDEMO U KRUG, sapucuci I´VE ALWAYS LOVED YOU...

Junaci iz mladosti

Moj junak je bio Dado Topic. Voleo sam i Vedrana Bozica, Boceka, Dragog Jelica, Korni Grupu, ali sa tim sam odavno raskrstio.

Muzicki razvoj

Beatles, Joni Mitchell, Yes, Jeff Beck, Deep Purple, Led Zeppelin, XTC, Stranglers, Joe Jackson, Gang of Four... Sarlo, EKV.

Punk

Punk je bio samo pomeranje na neke ljudske granice, spustanje nekog besmislenog tehnickog nivoa na ljudskiji nivo. Bila je to vazna poruka, a ne sano puko umece na gitari.

Limunovo drvo

Kroz grupu je prosla gomila muzicara. Problem je bio u tome sto smo svirali muziku (Progresivni Hard Rock - prim.prir.) koju vise nismo slusali ni voleli. Ipak jedan deo pesama nastalih u periodu Limunovog Drveta izvodili smo i kasnije.

Sarlo

Sarlo Akrobata je bio bend bez ikakve koncepcije, sve smo radili u magnovenju. E, sad sto je sve to imali nekog smisla, bila je cesta slucajnost. Mi smo bili grupa anarhista, svirali smo koncerte koje je retko ko mogao da slusa.

Led Zeppelin

Voleo sam Zeppeline, mada mi se nije svidjao Page-ov stil sviranja. Pomalo me je nerviralo sto Plant uvek peva u visokim registrima, ali sve u svemu voleo sam ih. Jednom smo (Sarlo Akrobata) na koncertu u Kulusicu zasvirali Zeppeline. Svi su bili iznenadjeni, to se nije ocekivalo od nas.

Tuce sa publokom

Imali smo (Sarlo) frku na koncertu u Ljubljami. To nam je jako prijalo jer smo u dusi silosi i oduvek smo zeleli da se potucemo sa publikom.

Kako je nastajala muzika u Sarlu

Ja i Koja, ili ponekad VD donesemo neki rif. Onda se radi dalje. Melodiju razvijamo, pa je zatim razvaljujemo.

...A kako u EKV-u

Stvari uglavnom radimo na probama. Neko ima ideju i onda od nje pravimo pesmu. Krecemo od muzike koja daje neku pocetnu asocijaciju koju uoblicavamo recima. Ako se u tome uspe, uspela je i pesma.

Poredjenje sa Simple Minds

Cesto nas porede sa Mindsima. Medjutim, nasa pesma Budi sam na ulici je zesca od svega sto su Simple Minds ikada snimili.


Iznad grada

Pesma je pogresno shvacena. Ona govori o noci u gradu provedenoj sa prijateljima. Grupa ljudi izadje na pice, pa u diskoteku, pa kod nekog u stan. To je pesma o ljudima koji zivot provode gluvareci.

Disciplina Kicme

Nikada nismo bili konkurenti. Zasto bih ja bio nesrecan ako Koja peva Nije dobro Bijelo Dugme, nija dobra Katarina....

Talenat

Ne verujem da postoje ljudi koji nisu u stanju nista da naprave, ljudi koji nemaju nikakav talenat. Postoje ljudi koji su otkrili mehanizam pravljenja stvari i ljudi koji to nisu.

Vezbanje

Besmisleno je sedeti kuci i vezbati skale, kad sve to mozes da kazes ovorenije i jasnije, na svoj nacin, a ne na tudj. Ja nikad ne vezbam, ne sviram skalu nego muziku.

Milan kao gitarista

Egzibicije na gitari ili bilo kom drugom instrumentu su nesto najdosadnije u muzici. Ja sam svestan da nisam neki poseban gitarista, to mi je vise prateci instrument. Vise sam pevac i mada obozavam da sviram gitaru, to je kod mene stvar osecaja, a ne neke tehnike. Sebe uopste ne dozivljavam kao gitaristu.

Domaca muzika

Puno je jeftine imitacije stranih grupa, a vrlo malo originalnih ideja.

Depresija

Nase ploce su teske i depresivne - to je samo ono sto se zaista nalazi u nama.

Politika u stihovima

Ima i kod nas politike, ali ne kao kod Bore DJordjevica koji odmah psuje majku svima. Kod nas to treba provaliti. Jesen je politicka pesma o tome da je njesra svuda, a da to ljudima nije jasno.

Najvise mrzim...

Najvise na svetu mrzim malogradjanstinu. Verovatno zato sto sam i sam jos uvek malogradjanin.

Kriticari

Kriticari su poslednji o kojima razmisljam dok radim. Oni rade svoj posao, a ja svoj.

Knjizevnost i SF

Puno citam. Kao klinac obozavao sam Dimu, a u poslednje vreme Naucnu fantastiku i to sve podvrste ovog zanra. Borhes je uspeo da zakljuca Fantastiku u sobicu i da je drzi pod jakom kontrolom, da bi mu sluzila u isticanju poruke. Posebno volim rane radove Ursule Le Guin. Njena Leva ruka tame je jedna od najboljih knjiga koju sam procitao.

Pusenje

Svojevremeno je Toni Montano izjavljivao da ce javno, na Terazijama, Milanu da popusi, ako ovaj zna da odsvira makar jednu stvar od Shadowsa. Milan je posle duzeg razmisljanja sa izrazom gadjenja rekao: Ma, Shadowse sam svirao jos k'o klinac!.


(korisceni su fragmenti secanja prijatelja i poznanika i intervjui objavljivani u Dzuboksu, Poletu, Rocku, Pop-Rocku i Ritmu.)
Branko Rogosic
________________________________________


http://www.rockexpress.org/arhiva/rex12/milan1.jpg


lupiga - 20-3-2006 at 10:32

On nije izmislio turbo folk, kako mnogi misle, samo mu je dao ime. On je muzicar koji od besmislene muzike i teksta napravi veliki hit.

Svojevremeno je na vlastitom koncertu upalio 28 usisivaca i napustio binu. Nakon vise od dvadeset godina muzicke karijere i dalje je veoma skrt na rijecima.

Crnogorac je na privremenom radu u Beogradu. On je Antonije Pusic, mnogo poznatiji kao Rambo Amadeus.

DJAVO JE NAJINTELIGENTNIJI

Rodjen je 14. juna 1963. godine u Kotoru. Osnovnu i srednju skolu zavrsio je u Herceg Novom. Pohadjao je i nizu muzicku, odsjek klavir. U muzicku skolu ga je upisala majka protiv njegove volje, a kasnije je zelio da bude u centru paznje.

U sluzbenoj biografiji navodi da ju je napustio jer zaglupljuje i dosadjuje svojim ucmalim komsomolskim programom.

Bjezao sam sa casova, ali nisam pravio velike probleme kao klinac. Muzika mi i zvuci kao da sam bjezao sa casova. Cini mi se da je muzika koja zvuci kao da nisi bjezao sa casova muzickog mnogo dosadnija. Moja muzika zvuci kao da bacis sve instrumente muzickog orkestra niz stepenice, a tako je najteze svirati, kaze Rambo.

O liku i djelu ovog svestranog umjetnika moze se pricati i pisati danima, a izabrati najzanimljivije detalje iz njegovog zivota veoma je tezak zadatak. Njegove, u najmanju ruku, interesantne monologe, opet, tesko je prepricati. Kao i svako dijete socijalizma, kaze, bio je razmazen. U zivotu se nije mnogo oslanjao na misiće niti mozdane vijuge, vecna ligamente.


Ljudi koji su tek na prvom nivou svijesti o samom sebi oslanjaju se na misiće. Ovi koji ovladaju malo bolje sobom oslanjaju se na ligamente. Mozak je, takodje, aparat za prezivljavanje kao ruke i noge tako da ko zna dobro da radi rukama ne mora mnogo da misli. Nije inteligencija ono sto covjeka cini uspjesnim, nego srce koje ga vodi. DJavo je najinteligenniji, kazao je on.


Od 1972. do 1984. godine Rambo se bavio jedrenjem u klasama kadet, 420 i 470 kada je osvojio cetrdesetak pehara i medalja jugoslovenskog i medjunarodnog znacaja. Istovremeno u skoli i regionu pobjedjuje na takmicenjima iz matematike.


Muzicku karijeru zapoceo je 1979. godine u gimnazijskom bendu Radioaktivni otpad, koji je bio spoj jazz-punka. Kao i svaki pocetnicki bend ni ovaj nije zabiljezio bog zna kakav uspjeh.

U vrijeme kada je 'Bijelo dugme' napravilo veliku karijeru, kad je Goran Bregovicimo bijelog stratocastera, visoke stikle i onduliranu frizuru i kad su on i Bebek nosili uske zvonarice s mudima na razdjeljak, ja sam isto htio da imam bijelog stratocastera i da budem rock zvijezda. Sljedeće godine prao sam jednu plazu u Herceg Novom da zaradim za gitaru, da bi mi je na kraju kupila tetka iz Vrnjacke Banje jer su moji bili profesori pa nisu imali para.

U stvari, moj tetak je bio fotograf pa je bio pun k'o brod tako da mi je on kupio taj poklon. Kasnije je vjecno zahvalni i mladjahni Antonije tu gitaru prodao i dodao nesto para da bi kupio fender, objasnjava svoje pocetke Rambo.

NEZADOVOLJAN KARIJEROM

Ipak, da je tako nazovemo, muzicko-scensku zrelost stekao je sa lokalnim bendom Egzodus, koji je svirao po hotelima i restoranima na raznim svecanostima. Iako je bio punker, pristao je da se fino poceslja, kupi dobre cipele i zaboravi na punk radi visih ciljeva.

Za ovih dvadeset godina koliko se bavim muzikom nikada mi nije bilo tesko da oformim bend. Bilo mi je tesko da oformim dobar bend. Za to mi je bilo potrebno 20 godina i mislim da sam na kraju uspio, iako nisam zadovoljan svojom karijerom, kaze Rambo.

Sviranje u hotelu, nastavlja, te nauci da namjestis lijep ton na gitari, da se ponasas, da shvatis da te ljudi gledaju.
Ljudi uopste ne shvataju da je za umjetnost najvazniji kult ulozenog rada. Da bi pjesma 'Jednoj zeni' na koncertu zvucala duhovito, moras prije svega da znas da je odsviras. Improvizacija je, takodje, mnogo bitna na koncertu jer ako negdje zabrljas moras znati kako da se iz te situacije izvadis, objasnjava.


U sarajevskom hotelu Bristol 1984. godine je s bendom Egzodus svirao na otvaranju Olimpijskih igara i to je bila prva velika svirka ovog umjetnika.

Ali i poslije dvadeset godina jos nije ostvario svoju zelju - da s bendom zasvira na svadbi.

Nazalost, nisam jos uvijek ostvario tu zelju. Tito je vecbio ozenjen kada sam ja bio popularan muzicar. Na svadbi zelim da sviram zbog novca. Ja bih se obukao u bijelo odijelo, sastav bi bio pojacan duvackom sekcijom, violinom, harmonikom i cimbalom. Znali bismo deset najboljih kola od Vardara pa do Triglava, a ostalo bi bio moj repertoar. Pojavio bih se sa bezicnim mikrofonom i nabavio bih bijelu gitaru da mi se slaze s odijelom, objasnjava Antonije.


Rambo je medju prvim muzicarima koji su svirali nakon proteklog rata na prostorima nekadasnje SFRJ za kojom i sam mnogo zali.

Kada sam nakon toliko godina zasvirao u Hrvatskoj, prije svega sam osjetio veliku kolicinu straha i neugodnost, medjutim, ja sam sa samim sobom imao jednu vrstu cvrstog razgovora u kojem sam rekao 'pa, cekaj, ja stvarno nisam nikome nista skrivio' i na kraju krajeva bio sam citavo vrijeme protivnik tom bezumnom sukobu i ocekivao sam da ću kao takav biti uvazen kao umjetnik, kazuje Rambo.


DJECA NAJVECE BLAGO

Misljenja je da je sadasnja drzavna zajednica Srbije i Crne Gore nefunkcionalna te da je taj, kako je rekao, birokratski aparat veoma skup.

Ocigledno je da nikog nije volja da ima zajednicku drzavu. Mislim da je jednaka volja u Srbiji i Crnoj Gori da se, s obzirom na raspad bivse SFRJ, obnove drzavnosti Srbiji i Crnoj Gori. To je politicka volja, koliko ja vidim, i u Srbiji i u Crnoj Gori, a kad god se ide protiv politicke volje stanovnisto ne zeli je Triglav najvisi bio u citavoj SFRJ, a drzava je i izgledala kao da joj je Slovenija glava, ja sam bio vrlo tuzan.


To je jedan anahroni eksperiment, koji je, nazalost, izvrsen nad svima nama kad se citava Evropa spaja mi se rasparcavamo. To je veoma bolno, govori Rambo.

Iza sebe Rambo Amadeus ima nekoliko desetina izdanja, a nedavno je izasao i posljednji studijski album Oprem dobro, koji je dobio izuzetno dobre kritike. Posljednji album je spoj svega i svacega, a Rambo je u sustini ostao dosljedan ironicnom prikazivanju stvarnosti.

Posljednji album je gomila svega i svacega, bez nekog posebnog reda i teske namjere da napravim logicnu cjelinu. Nema logicne cjeline ni u zivotu, pa zasto bi je bilo i na mojim plocama, objasnjava on.

Djecu drzi podalje od sou biznisa jer ne zeli da krenu ocevim stopama.

Oprostio bih im sve, ali se trudim da do toga nikada ne dodje. Djeca su najveće blago i ono sto covjeku u ovim godinama daje dodatnu snagu. Od sebe nikako ne treba praviti legendu. To covjeka cini starim i sporijim. Imam izmedju 250 i 300 godina jer u glavi imam toliko informacija pa mi se cini da imam toliko godina. Zato me djeca cine mladjim, kaze Rambo.

http://www.nezavisne.com/slike/rambo-amadeus.jpg


lupiga - 21-3-2006 at 15:25

Da bi ispostovali sve propise hrvatske drzave moramo gomile papira da odnesemo. Time unistavamo nase sumsko bogatstvo. A oni kod nas dodju sa papiricem i ostaje im vise sume nego nama. A ope, sto bi rekao Milos Crnjanski -Sve sto je znacajno za Srbe, dogodilo se u Zagrebu. Tamo nam je objavljena prva ploca, u vreme kada je niko nije hteo.

Tamo smo odsvirali neke od najznacajnijih koncerata...
Krcata basta SKC-a, ispunjena obozavaocima lika i dela legendarne grupePartibrejkers" nestrpljivo je iscekivala njihov izlazak na stejdz ispunjen raznoraznim tehnicim skalamerijama. Na zalost, prema proverenim informacijama, mnogo njih ostalo jekratko za ulaznicu, pa su vreme ispunjavali trazeci sto bolje izvucnije mestasce za slusanje koncerta. Posle, po nekima, dugotrajnog iscekivanja, konacno se pojavljujuzurkolomci, dobro raspolozeni i spremnido koske. Posle manjih problema koji su nervirali lidera grupe Caneta, stvari krecu nabolje, a kako bi neki mladi nalozeni rock-kriticar rekao, kristalni zvuk Antonove gitare prisutne salje put nebeskih visina. Numere poputDa li sam to ja,Ledeno doba,Ulicni hodac,Hipnotisana gomila",Stoj Dzoni,Hocu da znam,Ono sto pokusavam,Kreni prema meni... bile su i vise nego dovoljne za dobru sutku i jos bolju zabavu. Premijerno su odsvirane i tri nove numere sa albuma koji se uveliko priprema, a prisutni su bili u stanju blagog soka kad je Cane zaigrao na sceni i to poprilicno efektno!


Bilo je price da cete koncert odrzati na Tasmajdanu?


Ne moze jos. Po pravilu trebalo bi da uradimo novi album. Materijal smo kompletirali, verovatno cemo, nadamo se, uz neka odstupanja, da krajem avgusta sa nasim starim saradnikom Vladimirom Negovanovicem udjemo u studio i snimimo novu plocu.


Muzika je gotova?


Da, skoro sve. Mislim, ima jos tu levo-desno. (smeh) Mozda cekamo jos koji hit, pred ulazak u studio, jer to se uvek tako dogodi. Igrom slucaja svaki bend pred ulazak u studio napravi numeru koja obelezi plocu. Ali, nije sve u hitovima, lepe su pesme, nadamo se da su lepe, onako, srednjeg tempa, ljubavne. Zelimo da se bavimo najfinijim stvarima, ukoliko moze, ukoliko smo uopste sposobni od sveopste ogrubelosti.


Jeftin dzins & vruce pivo

Jednom si rekao da je tesko svirati rokenrol u seljackoj zemlji?



Kakav narod, takva zemlja. Kakva drzava, takva muzika.

Znaci ipak se nista nije promenilo?

Nije, uvek je isto. Znas, uvek je ista prica. Uvek isto, sa nekim novim akterima, a mi smo samo tu da to ispratimo i budemo publika. Tu smo da vidimo sta ce se dogoditi, kako ce se ostali ponasati. Ko zna? Optimista sam u sveopstem pesimizmu. Svom.


Rokenrola ima mnogo po medijima, a kazu da je nastupilo jedno od najtezih vremena za rokere?

Organizacija. Rokenrol nije samo jeftin dzins i vruce jeftino pivo. Spusten je nivo svega, i sudionika i publike. Pitanje je samo ko su svi ti ljudi koji se muvaju oko toga, ko su oni? Pitanje je sposobnosti ulaganja u buducnost, a ovde niko to ne radi. Malo bendova to cini, svi su tu samo za trenutak, ali dobro je. Vazno je da je sve to prezivelo i nije se razlilo. Ta vrsta muzike bice uvek ziva. Ona poziva na veselje, na lepo druzenje, podseca na neke davno zaboravljene stvari koje smo zbog sveopsteg stanja potisnuli. Druzenje i solidarnost, znas, da se ljudi malo opuste da ne bi pukli. Pustimo se da ne bi pukli.


Da li se tvoja publika promenila?


Mislim da nam je publika u rasponu od l3 do 50 godina (smeh). Znas, vazno je da ima publike. Treba je negovati, uvek.


Da li je rokenrol mrtav?


Ne, nije mrtav. Zrtve smo neobjektivne istorije. Ona uvek precutkuje ili nepravilno procenjuje neke stvari, a zbog toga svi mi patimo. U nasem drustvu uvek je nedostajala volja da se drugi saslusaju, jer jedan kritika korisnija je od brda pohvala. Ljudi nikad nece da kazu, cuj, losa ti je ploca. A onda ovi koji imaju lose ploce misle da su dobre. To je to. Nema nekog muzicarskog i ljudskog nivoa da kao stvaraoci i umetnici popricamo o tome. Samo lazne emocije, poza, okretanje ledja. Sustina je u stvaranju. Moraju da se promene. Svu tu plitku pop-kulturu moramo da, ne znam, da joj damo nesto sto ona nema. Pa da! Pop kulturi treba dati novi prilaz, nova iskustva. Preziveli smo razlicite stvari, drugacije posmatramo sve sto se dogodilo i objektivniji smo od zvanicne istorije.


Najbolje od najgoreg

Da li je tebi neko nekada rekao da imas losu plocu?


Ha-ha. Mislim da nisam snimio losu plocu.
Dobro, svaka cast, pitam da li ti je neko to rekao?
Ne, moze da kaze samo - ova ti je losija od one. Nismo imali lose ploce, retko smo ih objavljivali, tacnije, trudili smo se da to ne bude previse cesto. Zato i smatram da nema losih. Ju-ju-ju kako sebe dobro ocenjujem... (smeh)


Koliko je tesko biti objektivan u takvim stvarima?


Isto onoliko koliko je tesko boriti se za svoju slobodu. Sve nas ubija pomanjkanje iskrenosti. Svu tu laz talozimo u sebi i vremenom od nje sasvim otezamo. Ne mislim da je potrebno nekom nesto skresati u brk. Mozda neko sa strane bolje vidi od onoga u centru. Ljudi su u fazonu, okrecu glavu, gledaju svoja posla. Zbog toga se neznanje, nestrucnost i snizavanje nivoa prenose sa kolena na koleno. Ali dobro, nadamo se da cemo postici vise od generacija pre nas. A mozda i necemo, ko zna? Ko zna sta interesuje ovu generaciju i da li je ista interesuje. Ali, muzika! Mora im se pokazati kako da se opuste u gomili. Zatrovani smo. Misli su nam zatrovane gomilom zlih reci.


Kako onda preneti pozitivna iskustva?


Taj autentican prenos se izgubio. Postoje ljudi koji suprva ruka", cije iskustvo iz nekih oblasti moze da bude veoma dragoceno. Ti iskustvenici su mozda vec presli taj zacarani krug kojim idu mlade nade. Kada je dobra atmosfera, dobar vajb, prodje te jeza od sopstvenih emocija. Pozitivna jeza...


Zedj za vlascu


Kako gledas na sve cesca gostovanja hrvatskih bendova? Nasi bendovi i dalje retko posecuju Hrvatsku...
Da bi ispostovali sve te propise hrvatske drzave moramo gomile papira da odnesemo. Time unistavamo nase sumsko bogatstvo. A oni kod nas dodju sa papiricem i ostaje im vise sume nego nama.


Da li ti to smeta?


Nema sta da mi smeta ili ne smeta. Moze da bude moj trenutni revolt. Imaju srecu da imaju posla sa ovakvima kao sto smo mi. Zivimo pod prismotrom administracije. Znas, velika je zedj za vlascu nad ljudima.


Dobro, ali u Zagrebu ste uvek bili odlicno primani.


Svirali smo proslog septembra na Salati u Zagrebu pred oko 9000 ljudi, zajedno sa Rundekom, Majkama i jos nekim hrvatskim bendovima. Obezbedjenje su nam bili Bad Blue Boys-i.


Da li bi bilo toliko ljudi da ste sami nastupali?


Ne verujem (smeh). To je veoma draga publika. Sto bi rekao Milos Crnjanski -Sve sto je znacajno za Srbe, dogodilo se u Zagrebu". Tamo nam je objavljena prva ploca, u vreme kada je niko nije hteo. I opet je izasla sa godinu dana zakasnjenja. Snimljena je 1984. a objavljena 1985. Mada moram da primetim, to nas je pratilo tokom svih ovih godina...


http://www.rockexpress.org/arhiva/rex2930/cane2.jpg


eye4eye - 7-4-2006 at 09:42

ZAGREB - Nakon oduže diskografske stanke čuveni engleski kantautor Bryan Ferry (61) ponovno je udružio snage s početnom postavom svoje glasovite grupe Roxy Music, no pronašao je vremena da ispoštuje svoju obvezu prema Dinersu i jučer je nastupio na Diners Exclusive Partyju u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu.

Nakon pedesetominutnog nastupa, opušten i dobro raspoložen, ljubazno je prihvatio molbu za kraći razgovor. Pitali smo ga na početku prihvaća li za svoju glazbu kategoriju art rocka.

- Nemam ništa protiv, valjda je to to. Riječi su suvišne, glazba mora govoriti sama u svoje ime. Ne mogu poreći kako sam, isto kao i Brian Eno, potekao iz okružja škole primijenjene umjetnosti. Umjetnički svijet mi je i danas vrlo bitan, skupljam slike i mnogi su moji prijatelji slikari, tako da se može tvrditi da posjedujem slikarski senzibilitet...

• Jedan od vaših profesora bio je čuveni engleski pop artist Richard Hamilton?


- Da, nedavno smo se sreli u Tate Modern Galery gdje je on održao predavanje o Kurtu Schwitersu. Moja je velika sreća što mi je na početku života pomagao tako velik čovjek i sjajan profesor.

• Niste li na ranim pločama Roxy Musica koristili upravo Schwitersov način kolažiranja?

- Apsolutno, oduvijek volim spajati stvari i još se uvijek koristim takvim umjetničkim postupcima. Stvaram asamblaže zvuka slične onima u njegovim slikama. Sve je to bila neprocjenjivo vrijedna pouka.

• Za vašu ranu glazbu često su korištene odrednice ‘camp’ ili ‘futuristički’. Koja vam je draža?

- Pretpostavljam futuristički. Camp je u redu, no futuristički zvuči ozbiljnije. Uvijek sam se volio osvrtati na prošlost tako da posjedujem retro senzibilitet, iako retro nije moja omiljena riječ. Pokušavam naučiti i posuditi iz prošlosti, pa onda s time složiti nešto novo, nadajući se da će se to unaprijediti. Držim kako sam u tom smislu bio uspješan jer sam posljednjih godina na turnejama primijetio kako, na sreću, neke stare pjesme zvuče vrlo suvremeno.

• Možete li nešto reći o novom projektu Roxy Musica koji uključuje i Briana Enoa?

- Naravno, već neko vrijeme snimamo u Londonu, a snimili smo dosta glazbe. Phil Manzanera, Andy McCay, Paul Thompson, a neko je vrijeme s nama surađivao i Brian Eno. Dakle, cjelokupna prva postava Roxy Musica uz još nekoliko novih ljudi. Bilo je vrlo zanimljivo, no upravo sada se bavim onim najtežim - pisanjem tekstova. Možda mi vi možete pomoći u tome?

• Imate li neku poruku za hrvatsku publiku?

- Bilo mi je veliko zadovoljstvo prvi put doći ovdje. Uvijek je uzbudljivo nastupati na novom mjestu. Ugledate nešto na geografskoj karti i pomislite kako biste željeli tamo svirati, no ponekad prođu i godine dok vam se ne ukaže takva prilika. Jako bih želio doći ovdje s Roxy Music i održati veliki koncert. Ovo je bio tek moj osobni nastup, no bilo bi sjajno doći ovdje i održati pravi koncert!

http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2006/04/06/ferry1.jpg


eye4eye - 12-4-2006 at 15:17

Saznajte tko je tajanstvena Dani, koja je ocigledno postala neiscrpna inspiracija Red Hot Chili Peppersa, u ekskluzivnom intervju sa svim clanovima benda. Ako imate srece, mozda osvojite i singl 'Dani California' kojim RHCP najavljuju svoj novi studijski album

http://www.tportal.hr/2006/04/06/0077007.19.jpg
'Dani California' je prvi singl koji predstavlja 'Stadium Arcadium', deveti studijski album benda Red Hot Chili Peppers. Izlazak dvostrukog albuma 'Stadium Arcadium', sa 26 pjesama, na hrvatskom se trzistu moze ocekivati vec 5. svibnja.

Red Hot Chili Peppers su se u video intervjuu osvrnuli na pjesmu 'Dani California'. Kako je doslo do inspiracije i tko je tajanstvena djevojka Dani o kojoj je Anthony Kiedis pjevao i na dva prethodna albuma, 'By The Way' i 'Californication' i kako su se poslozile kockice svim clanovima benda, pogledajte u ekskluzivnom intervjuu.

http://zlatkoba.wolf.hr/webmaster/my%20butt/VIDEO%20OVDJE.png


eye4eye - 17-4-2006 at 08:37

Pobijedila sam karcinom





http://www.gloria.com.hr/site/mainpages/slike/2006/588/ljupka3.jpg
Zagrebacka pjevacica prvi put govori o svojoj borbi sa zlocudnom bolescu u kojoj su joj najveci oslonac bili kci Nika i suprug Nikica Kalogjera, skladatelj i dirigent ciji su je hitovi proslavili, ali i o tuzi koja se uvukla u njezino srce nakon sto ju je u sijecnju ove godine suprug zauvijek napustio

Kad su mi rekli da imam karcinom, niti u jednom trenutku nisam pomislila: Boze, zasto bas ja? A zasto ne ja? Karcinom se moze dogoditi svakome, ne bira u cijem ce tijelu biti nezvani gost. Ali, kad sam saznala da je zlocudna bolest napala i mog Nikicu, neprekidno sam ponavljala: Boze, zasto bas njega? Preminuo je 27. sijecnja, a ja se i dalje pitam: pa zasto bas on? Znam da moram poceti uciti kako zivjeti bez Nikice. No, nekako mi se cini da taj trenutak jos nije dosao. Jos mi je lakse misliti kako je samo otisao na jedno malo dulje putovanje - kaze Ljupka Dimitrovska-Kalogjera, 59-godisnja pjevacica koja je lani pobijedila zlocudnu bolest. No, radost zbog ozdravljenja jedva da je osjetila: slomio ju je gubitak supruga dr. Nikice Kalogjere, skladatelja, dirigenta, aranzera, producenta i autora najvecih hrvatskih hitova (od kojih je vecinu ona pjevala), koji je podlegao neizljecivoj bolesti.

Kako su se zaljubili prije nego sto je Ljupka proslavila 21. rodjendan i zajedno su proveli 38 godina, uz Nikicu je, kaze, na neki nacin odrasla, postala zena, majka, izgradila pjevacku karijeru u domovini i inozemstvu. Bio joj je sve na svijetu, podrska i oslonac u svakom trenutku. Tjesio ju je kad joj je rano ujutro, 8. svibnja 2004., njezina sestra telefonom javila da im je otac iznenada preminuo u snu, od srca. Tjesio ju je i dvadeset dana kasnije, kad je, opet rano ujutro, saznala da je izgubila jos jednu dragu osobu - kolegu Ivicu Serfezija. Pjevac koji joj je bio poput brata i s kojim je 32 godine nastupala i putovala na turneje, preminuo je od karcinoma zeluca. Znajuci koliko su bili vezani i koliko ju je Serfina smrt potresla, Nikica je neprekidno bio uz nju. Sedam mjeseci poslije, 1. sijecnja 2005., Ljupka je pocela krvariti, a Nikica i njihova kci, 28-godisnja lijecnica Nika, odmah su je htjeli odvesti u bolnicu. Odbila je, uvjerena da ce to proci samo od sebe.

Zasto niste odmah poslusali savjet supruga i kceri i otisli na pregled?
- Znala sam da do takvih krvarenja ponekad dolazi i nakon zavrsetka redovitog ciklusa pa sam odlucila pricekati dan-dva, i vidjeti hoce li prestati. Nista me
nije boljelo pa sam Nikici i Niki rekla da ne panicare. No, cetvrti dan ipak sam morala u bolnicu.

Jeste li slicnih problema imali i prije?
- Gotovo dvije godine imala sam cistu na desnom jajniku, veliku tri centimetra, no sve je bilo pod kontrolom. Redovito sam isla na preglede. Doduse, moja ginekologinja i prijateljica Biserka Kurjak i njezin suprug Asim savjetovali su mi da je odstranim. "Cista je tempirana bomba u tijelu, nisi vise tako mlada, bit ces mirna kad to sredimo", govorili su mi. No, ako je samo tri centimetra, mislila sam, to nije nikakva panika. I stalno sam odgadjala operaciju. Ja se, naime, panicno bojim anestezije.

Zasto?
- Niku sam rodila carskim rezom, 30. svibnja 1977., u zagrebackoj Vinogradskoj bolnici. Premda su i lijecnici i sestre bili divni, svoj sam prvi boravak u bolnici veoma tesko podnijela. Nikica je silno zelio da imamo jos jedno dijete, no, ja sam rekla: nikad vise pod anesteziju. Zao mi je da nemamo jos jedno dijete, da je Nika sama, ali to je bio gotovo patoloski strah i nisam si mogla pomoci.

Kako su vas suprug i kci napokon nagovorili da odete na pregled?
- Krvarenje nije prestalo i 4. sijecnja 2005. otisla sam u bolnicu Sveti Duh, gdje je Nika nekada bila znanstvena novakinja, bas na odjelu ginekologije. Nakon pregleda, njezin kolega dr. Vlado Sparac uputio me na dodatne pretrage. I savjetovao operaciju. Cista je, naime, u medjuvremenu narasla na osam centimetara, a to nije bio dobar znak.

Gdje ste operirani?
- U Klinici za zenske bolesti i porode u Petrovoj. Operirao me docent Dubravko Barisic, ciji je brat prijatelj moje Nike. Morala sam pricekati da se vrati s putovanja te sam na operacijski stol dosla 22. ozujka 2005. Ekipa je bila divna, a osobito me smirio razgovor s anesteziologinjom, prim. Dubravkom Pazur. Ona je odagnala sve moje strahove zbog kojih vec prije nisam otisla na operaciju.

Gdje ste lezali?
- Nisam trazila nikakav poseban tretman. A i docent mi je savjetovao da budem u sobi s ostalim pacijenticama. I danas sam mu beskrajno zahvalna na tome. Noc uoci operacije zaspala sam bez tableta. Naravno, nisam pomisljala ni na sto lose. Idem izvaditi cistu, bude li trebalo jos nesto, sve ce to lijecnici srediti. Jedino sam molila da ujutro budem prva na operacijskom stolu jer bi me cekanje izbezumilo. I to je bila jedina moja "privilegija".

Kako ste se osjecali kad ste se probudili iz narkoze?
- Nikinog prijatelja Mislava, lijecnika, molila sam da bude uz mene i da mi kaze da je sve u redu, da sam se probudila. Tako je i bilo. Kao kroz maglu vidjela sam Nikicu i Niku. Mahali su mi, slali puse. Potom sam zaspala.

Koliko je trajala operacija?
- Tri i pol sata. Docent je, naravno, odmah vidio da je to karcinom, a ne cista. Srecom, u pocetnom stadiju. Sama sam kriva. Da sam na operaciju otisla na vrijeme, sve bi bilo u redu.

Kako ste primili vijest da imate rak, a ne cistu?
- Tih osam dana, koliko sam lezala u bolnici, nisu mi nista rekli. Kao ni Nikici, samo je Nika znala pravu dijagnozu. Kad je Nikica htio procitati sto pise na bolesnickom kartonu koji visi na krevetu, Nika je rekla - ne mozes, to je mamina tajna. Bilo mi je malo cudno, ali jos nisam nista sumnjala.

A kad ste poceli sumnjati da nesto ipak nije u redu?
- Rezultati patoloskih nalaza znaju se brzo, za dva, tri dana. No, moji nikako da stignu. Kad sam postala vrlo sumnjicava i nervozna, lijecnik mi je objasnio da je patolog na - putovanju. Tek, odlazeci iz bolnice, kad sam dobila otpusno pismo, saznala sam istinu.

I, kako ste reagirali?
- Utjesno je zvucalo to sto je moj karcinom, kako je rekao docent Barisic, otkriven na vrijeme. No, nije skrivao da su preda mnom teski dani. Preporucio mi je sest kemoterapija, koje je vec, zapravo, dogovorio s onkologinjom Visnjom Matkovic. Prvu je zakazao vec za 6. travnja. Mene je samo zanimalo hocu li izgubiti kosu. Kimnuo je, pa sam odlucila odmah nabaviti periku. Bila mu je cudna moja reakcija i pitao zanima li me, mozda, jos sto. Rekao je - mozete se isplakati, to je uobicajeno u ovakvim trenucima. Na pamet mi nije palo! Sad nije vrijeme za plakanje, sad se moram boriti i smijati se. Heroji ne placu, a ja sam heroj. Vidimo se sestog! I stvarno sam tako mislila.

Kako je prosla kemoterapija?
- Kemoterapiju sam primala intravenozno, poput infuzije, sedam sati bez prekida. Malo sam gledala televiziju, pjevala, isprobavala kozmeticke preparate ... Zamolila sam sestru da mi kaze kad pocinje kapati lijek, jer sam ga docekivala pjesmom "Dobro mi dosel, prijatel". Imala sam jos jedan ritual. Prije svake terapije svratila bih do moje prijateljice Lane Zaknic, u njezinu parfumeriju, i ona bi mi dala probne uzorke novih krema. Isprobavala bih jednu po jednu i tako sam odlazak na kemoterapiju "pretvorila" u kozmeticki tretman.

Jeste li imali kakvih popratnih pojava?
- Dobro sam podnijela prvu terapiju, no, onda su mi rekli da ce mi kosa poceti otpadati.

Sto ste potom ucinili?
- Kupila sam periku i narucila se kod frizerke, nakon radnog vremena, da mi obrije glavu. Nisam htjela gledati kako mi kosa otpada. Nika je bila sa mnom, smijale smo se mom novom izgledu. Doma sam stigla s kapom na glavi.

Kako se vasem suprugu svidio novi imidz?
- Kad me vidio, skinuo mi je kapu, nasmijao se i poljubio me u moju celicu. Svi su uvijek govorili: "Ljupka, stalno izgledas isto, promijeni frizuru". Eto, napokon sam ih poslusala. Kod kuce nisam nosila ni maramu, a periku sam stavljala jedino kad bih izlazila iz kuce.

Kad vam je kosa ponovno pocela rasti?
- Odmah nakon zavrsetka kemoterapija. No, umjesto ravne kose, kakvu sam imala cijeli zivot, narasla mi je - kovrcava. Sad je ravnam i jedva cekam da naraste na onu duzinu kako bih mogla imati svoju staru frizuru. Iako svi kazu da dobro izgledam, cini mi se kao da to nisam ja.

Jeste li u nekom trenutku pomislili da se, mozda, necete uspjeti izlijeciti?
- Ne. Najvaznije je ne klonuti duhom. Ono sto morate proci, morate. Vrlo je tesko boriti se s rakom. Nije jednostavno vidjeti sebe celavu, blijedu, s podocnjacima. Tu je i mnogo teskih nuspojava, no ja, srecom, nisam imala mucnine, niti sam povracala, ali cesto bih se osjecala malaksalo, slabo. To lijecenje trazi veliku energiju i snaznu volju.

Kad ste saznali da je sve u redu?
- Mjesec dana nakon seste kemoterapije, 22. rujna, isla sam u Klagenfurt, na PET - scan pretragu. Nikica i Nika su bili sa mnom, a sve je bilo gotovo za desetak minuta. To je svojevrsno skeniranje, kojim aparat registrira i najmanju zlocudnu cesticu u organizmu. Pregled je potvrdio da ih kod mene - nema. I dodatne pretrage pokazale su isti rezultat - izlijecena sam. No, ja nisam mogla pokazati radost kakvu su ocekivali. Naime, moj je Nikica u medjuvremenu takodjer obolio.

Kad ste to saznali?
- Na moj rodjendan, 25. srpnja 2005. I s time je bilo najteze nositi se. Nisam mogla vjerovati da nam se to dogadja. Tog smo dana, naime, dobili rezultate njegovih nalaza.

Kako mu je otkrivena bolest?
- Posljednjih nekoliko mjeseci zalio se na bolove u zelucu. Kako je Nika specijalizirala internu na KBC-u Rebro i tada je bila na gastroenteroloskom odjelu, pristao je otici na pretrage. Odmah su otkrili da ima rak zeluca, kao i Serfa. I to, na zalost, rak koji je vec metastazirao. Nikica je bio lijecnik i naslucivao je sto mu je, no nije znao koliko je bolest uznapredovala.

Ipak, istina se nije dugo mogla skrivati.
- Da, na kraju su mu lijecnici to vrlo obazrivo priopcili, a on se nasmijao i rekao mi: "Misko, sad cu ti praviti drustvo. Eto vidis koliko te volim i kakav sam kavalir. I ja cu biti celavac kao i ti." Medjutim, njemu kosa nije otpala, iako je primao vrlo jaku terapiju. Potkraj lanjskog kolovoza oboje smo lezali u bolnici: on na Rebru, ja u Petrovoj. Primala sam zadnju kemoterapiju, a on je svoju dozu dobio u pet dana, 24 sata bez prekida.

Kako je sve to podnosila vasa kcer?
- Bila je sretna sto se ja dobro nosim s time, no bilo joj je strasno zbog oca. Ocevi i kceri su i inace posebno vezani, a Nikica je Niku obozavao. Pred kraj, iako tesko bolestan, znao bi je ujutro odvesti na posao da se ne muci trazeci slobodno mjesto za parkiranje jer se Rebro obnavlja i gradi pa je pristup bolnici otezan. Nije ni pomisljao na lijecenje u inozemstvu - zelio je samo na Rebro, jer je ondje Nika. Tako ce mu, govorio je, biti lakse, kad zna da je ona u blizini.

Kako se nosio sa spoznajom da je neizljecivo bolestan?
- Preda mnom nije govorio nista, nije se zalio. Kad u rijetkim trenucima ne bi uspio skriti malodusnost, podsjetila bih ga na to kako je mene bodrio: "Ne smijes posustati, mi smo borci", govorila sam mu. Da, ali kod tebe je bilo drukcije, kod mene je ipak malo teze, odgovarao bi mi. Znao je da je kraj blizu, a neprestano se brinuo kako cu ja to prihvatiti. Stalno je zapitkivao Niku je li vrijeme da mi kaze, ili da ipak jos malo priceka. Bila je to svojevrsna igra: ja sam se pred njim pravila da ne znam sto mu je, Nika se pretvarala da mi nije rekla, a on da nije u terminalnoj fazi. Nika je u tom periodu veoma smrsavila i na kraju je ona, nekoliko dana prije nego li je Nikica preminuo, i sama zavrsila na intenzivnoj njezi, na Rebru.

Sto se dogodilo?
- Svi ti silni mjeseci pod stresom, nagomilana tuga i briga naprosto su uzeli svoj danak. Nikica je hitno operiran 15. sijecnja ove godine, a Nika je htjela biti uz njega kad se probudi iz narkoze i u bolnici ostala do tri ujutro. Vratila se doma, odspavala dva sata i otisla na posao. Ondje su joj, popodne, naglo otekle usnice i kapci, a po cijelom joj se tijelu pojavila urtikarija. Kolege su je smjestili na intenzivnu, a tu sam vecer i noc ja probdjela pokraj nje. Primala je infuziju. Bila je puna fleka, otecena, izgledala je strasno. Nikica je lezao kat iznad... Ujutro joj je bilo malo bolje, no, zadrzali su je jos jedan dan.

Kako ste organizirali zivot tih dana, jeste li imali kakvu pomoc?
- Moja majka i sestra Saska su dosle k nama. Saska je bila kao taksi-sluzba: stalno je nekoga nekamo vozila, jer se svaki dan moralo ici na Rebro. Tako je bilo i 26. sijecnja. Kod Nikice smo bili do devet uvecer. "Misko, idi barem malo odspavati, moras se cuvati, opet ces mi se razboljeti", rekao mi je. No, moja je sestra zeljela jos ostati. Nika je bila smrvljena, jedva je stajala na nogama. Nekoliko ju je puta pitao: "Nika, ti si veceras dezurna?". Po njezinom sam pogledu shvatila da i on i ona znaju da su u pitanju sati. I da on zeli da bude pokraj njega. A onda je iznenada rekao da se obje odemo doma odmoriti. I da se vidimo sutradan. Sasku je potjerao oko jedanaest. I zamolio je da ugasi svjetlo u sobi, ali i u kupaonici, koje dotad preko noci uvijek gorjelo. Umro je u jedan sat iza ponoci.

Kad su vas obavijestili?
- U sest ujutro Niku su obavijestili kolege iz bolnice. Znajuci sto je Nika od silne iscrpljenosti dozivjela nekoliko dana ranije, nisu je zeljeli buditi u ponoc, kad je pocela agonija. Kao ni mene.

Jeste li se naljutili zbog te lijecnicke odluke?
- Ne. Postupili su pravilno. Vise se, na zalost, nije moglo uciniti nista. Da su mi javili i da sam bila uz njega dok umire... Mislim da to ne bih podnijela.

Tako ste se, zapravo, od supruga oprostili, a da niste ni znali da je to oprostaj.
- Zbog toga sam ga pozeljela vidjeti jos jednom, na odjelu patologije.

Zbog cega?
- Moj se Nikica strasno mucio posljednjih dana. Rekao bi: "Misko, ovo nije zivot, nista mi se ovo ne svidja". Vise nije mogao skriti ni bol ni grc na licu... A ja sam ga zeljela vidjeti smirenog, da bih bila sigurna da se rijesio te boli. Kravata mu je stajala malo ukrivo. Popravila sam je, kao sto sam to cinila tisucu puta prije. Podragala sam ga po licu, izljubila. Bio je opusten, kao da spava. I to je slika koja mi je ostala: moj dragi Nikica koji je usnuo.

Sto vam nedostaje najvise?
- Spavam u nasoj sobi, ali na novom krevetu. Uplatili smo ga jos prije, no stigao je tek nakon njegova odlaska. Ustajem sama, lijezem sama. Tko bi prvi ustao, kuhao bi kavu... Zapravo, nema nekih trenutaka koji mi nedostaju, nedostaje mi on, nas zivot, s njegovom smrcu kao da sam izgubila dio sebe. On je moja prva ljubav, sve u zivotu. Bila sam spremna na sve, ali na njegovu smrt ne. Kad sam saznala da sam ja ozdravila, nisam se mogla veseliti. Stalno sam se nadala da ce se dogoditi cudo. Ali, cuda se, na zalost, ne dogadjaju.

Sto planirate?
- Nikici sam obecala da cu nastaviti pjevati. Zamjerao mi je da sam se opustila. Pogledaj Terezu, puna je zivota i energije, takva pjevacica treba i biti, govorio mi je. I imao je pravo. Dva tjedna nakon njegove smrti trebala sam nastupiti u Leipzigu, na tamosnjem sajmu turizma. Otkazala sam taj nastup, no, direktor sajma me nedavno nazvao i pitao kada mogu odraditi vec dogovorene nastupe. Odrzat cu obecanje koje sam dala mom Nikici, krenuti na turneju. I pjevati njegove pjesme.

http://www.gloria.com.hr/site/mainpages/slike/2006/588/ljupka.jpg


lupiga - 31-5-2006 at 09:26

Cejeni odlaze, sa njima i Pisonja i Zuga - zauvijek... Ibro Dirka fajrontirao je cekajuci sabah sa sejtanom i vise se ne svira Zenicu bluz... Zabranjeno pusenje odavno se prelilo u No smoking orchestra...



Sukladno novom imenu i dugim turnejama diljem planeta nastale su pjesme prijemcive unca, unca glazbi koju vec godinama furaju.

I bas stoga domacoj publici nedavno su na DVD izdanju ponudili zivu svirku iz Buenos Airesa, sto bi, po misljenju dr. Neleta Karajlica, trebalo da odigra bitnu ulogu u uspostavljanju cvrsce veze sa fanovima nekadasnjeg banda.

- Cudno je da se to sto smo napravili vani, posebice koncerti u preko 30 zemalja, ovdje nije, sve doskora, objavljivalo u novinama, bar kao vujesti.
Doduse, u nekom starom periodu ostavili smo dubok trag i publici je tesko da se presalta na nesto sto je u biti isto, samo u novoj formi. Nadamo se da ce ovaj DVD doprijeti da to lakse urade kada budu vidjeli i culi sto mi to zapravo radimo.

Ostalo je nejasno jeste li ljuti na Srbe nakon ekscesa na Uscu od prije dvije godine, kada vas je publika, cini se, upravo zbog tog presaltavanja gadjala limenkama?

- Nikad nisam bio ljut. Ljudi su reagirali onako kako su mislili da treba.
Pazi, nema velikog banda na planeti koji nije dobio boce! Mi smo tako znali proci, jebiga, i u Foci '83. Kako cu biti ljut na nekoga 'ko treba da voli ili ne voli glazbu?! To je njihov problem, s tim sto nikad necemo odustati od ideje da se ta muzika koju sviramo prezentira ovdje. Mislim da ce uskoro biti moguce napraviti u Beogradu neki dobar, jak koncert.

Kada si posljednji put zapjevao pjesme Zabranjenog pusenja i postoji li mogucnost da se na tom koncertu cuju i stare i nove stvari?

- Da smo to htjeli, uradili bismo na Uscu! Posljednji put sam stvari Pusenja pjevao u Doboju listopada '99. godine, na odlasku te generacije regruta u vojsku. Ali neke pjesme smo dosta dugo vukli, poput Ibre Dirke, kojeg smo svirali skoro dvije godine u ovoj novoj formi.

- Medjutim, i on je ispao, jer albumi sa novom glazbom daju mogucnost da vise ne sviras stare. Jednostavno se ne mozemo umjetnicki, kreativno i po nekom nasem unutrasnjem dilu vracati unazad, sto je u svijetu sasvim normalna pojava. Naravno, necu da kazem da ne volim staro Pusenje, daleko od toga.

- Nedavno sam, dok sam se vozio, na jednoj radio-stanici slusao Bos ili Hadzija, pa sam odvrnuo do te mjere da je momak na benzinskoj pumpi pomislio da sam teski egomanijak. Ponosan sam na sve sto je Pusenje radilo prije, narocito na albumu Ja nisam odavle. Ali to vrijeme je iza nas, jer pjevati Pisonju i Zugu nekom strancu kako smo je nekad pjevali potpuno je besmisleno - smatra dr. Nele Karajlic.



http://www.dobrevibracije.dk/clanci/226nele3.JPG


smonny - 16-9-2006 at 18:58

http://img.iskon.hr/kl/2006/09/15/0002014v.jpg

DJ Seljo docepao se e-mail adrese Mikea McCreadyja, gitarista Pearl Jama, netom prije negoli ce isti sa svojim bendom zaprangijati u zagrebackom Domu sportova 26. rujna. Evo sto mu je Mike elektronski rekao...

Kako objasnjavate cinjenicu da je od svih vodecih bendova vase grunge (oprostite ako ne volite taj otrcani izraz) generacije - Nirvana, Soundgarden, Alice in Chains - samo Pearl Jam prezivio devedesete i jos uvijek ste zivi i itekako zdravi?
Imali smo dovoljno srece da nitko ne umre od prevelike doze droge. Pokusavali smo ostaviti otvorene kanale komunikacije tijekom svih tih godina koliko smo god mogli. Dajemo jedan drugome mnogo slobodnog prostora kada nismo na turneji. Jos uvijek se smijemo istim vicevima s kojima smo poceli prije 15 godina. U pitanju je i odredjena kolicina srece, i cool, lojalna grupa fanova.

Gdje vidite Pearl Jam za desetak/dvadesetak godina? Postoji li mogucnost da zavrsite kao Rolling Stonesi - preko 60 godina, a jos na pozornici?
Nadam se da cemo dotad vec svi svirati blues. Zahvalan sam sto smo ovoliko potrajali i nadam se da cemo tada jos uvijek zeljeti svirati jedni s drugima onoliko koliko to sada zelimo.

Sto mislite, zasto je grunge postao legitiman glazbeni stil koji svojim utjecajem i bazom fanova predstavlja presjek raznih generacija (poput metala, punka, reggaea, gotha, sto god...)? To vas pitam kao covjek koji je organizirao prve grunge veceri u jednom zagrebackom klubu prije nekoliko godina. To je bilo smisljeno napola kao sala, ali kad je 500 fanova u dobi izmedju 16 i 20 godina(generacija koja jedva da se rodila kad ste vi izdali prvi album) preplavilo klub, shvatio sam da je utjecaj grungea mnogo veci nego sto sam mislio.
U stvari je to samo rocknroll. Mislim da je glazba, ako je dobra, dobra neovisno o zanru. Poruke u stihovima su nesto sto ljudi mogu osjetiti na nacin koji je prilicno izvanvremenski

http://img.iskon.hr/kl/2006/09/15/0002011v.jpg

Sto mislite o ovoj novoj rock revoluciji koja se dogodila prije nekoliko godina i jos je u punom cvatu? Je li u pitanju samo ponovna pojava nekog ciklusa u pop glazbi, ili su te nove grupe zbilja donijele nesto radikalno svjeze? Koji su vam omiljeni medju novim rock bandovima?
Mislim da je veliki dio toga izvrstan i inspirativan. To je rock and roll ogoljen do kosti, s vrlo dobrom energijom. Mislim da su svi zanrovi u umjetnosti i glazbi ciklicni. Ljude inspirira ono sto je bilo prije njih, pa onda dodaju nesto svoje u to, ili mrze nesto sto je bilo prije njih i stvore nesto kao reakciju na to. Svidjaju mi se The Strokes, The Killers, My Morning Jacket, Death Cab for Cutie i Wolfmother, da nabrojim samo neke.

Da se vratimo Pearl Jamu. Kako to da ste se vratili snimanju videospotova nakon sto ste to godinama odbijali?
Uvijek nam se dopadao filmski medij, ali valjda smo videospotovima pristupali vise kao umjetnickim projektima nego kao marketinskim sredstvima, pa nismo smatrali da ih moramo snimati za svaku plocu. Bilo je i razdoblja kada nismo zeljeli vidjeti nasa lica bilo gdje, i to je bio jedan dio nase odluke da ne radimo videospotove. Napravili smo animirani spot Do the Evolution u kojem nas nije bilo. To je bio jedan nacin da to zaobidjemo. Za novi videospot Life Wasted Ed je imao prijatelja po imenu Fernie koji je cudesan umjetnik i on je imao viziju kako bi to trebalo izgledati - ispalo je zbilja snazno.

Bili ste godinama politicki aktivni, kroz svoje pjesme, ali i kroz razne akcije u javnosti. Sto mislite, zasto je veci dio americke glazbene zajednice (osim nekoliko uocljivih izuzetaka kao sto su Neil Young, Steve Earle i mozda Bruce Springsteen) bio tako sutljiv sto se tice svih opasnih politickih pothvata administracije vaseg predsjednika?
Ne znam je li to bas tocna tvrdnja. Green Day, Neil Young, Dixie Chicks, REM, Dave Matthews, Death Cab for Cutie, My Morning Jacket, Beastie Boys, Black Rebel Motorcycle Club, Steve Earle, Billy Bragg, Ani DiFranco, John Mellencamp, Dave Matthews Band, Bonnie Raitt, TV on the Radio, Bruce Springsteen - popis je toliko dug da je tesko pomisliti na americke umjetnike koji su politicki glasni kao na nekakav izuzetak od pravila. Neki od tih umjetnika govore kroz svoje stihove, neki govore u medijima, neki su ukljuceni u turneje poput Vote for Change, neki su aktivni u organizacijama poput Rock the Vote i Music for America. Siguran sam da neki umjetnici ne smatraju da je umjetnost mjesto za izrazavanje njihovih politickih stavova, ali ne mislim da bi bilo posteno reci da to znaci da se svi oni slazu s onime sto se dogadja u politici ove zemlje. Neki se slazu, ali mnogi ne. Mogu stvarno govoriti samo u svoje ime i u ime svojeg benda. Jer mi smo Amerikanci koji glasaju i koji smo uvijek govorili ono sto mislimo i sto nam je na savjesti. Ne mislim da bismo drugacije uopce mogli postojati.

U svjetlu onoga sto se dogadja u arapskom svijetu (recimo, to sto Iran odbija prestati sa svojim nuklearnim programom) i velike ekonomske ekspanzije Kine i Indije, smatrate li da se doba americke politicke i ekonomske dominacije u svijetu blizi svojem kraju?
Mislim da imamo mnogo posla za obaviti u poboljsavanju diplomatskih odnosa, sto ce se valjda povezati s globalnom ekonomskom zajednicom u kojoj svi mozemo napredovati.

http://img.iskon.hr/kl/2006/09/15/0002013v.jpg
Sto mislite o Bonu i njegovu politickom djelovanju? Mnogi smatraju da je to samo mjesavina gladi za publicitetom i ego-tripa.
Mislim da on vjeruje u ono sto radi i veliki je humanitarac. On neumorno radi, nemoguce je toliki trud ulagati samo zbog publiciteta. Naporan je to posao.

Natrag na glazbu! Kakvu set-listu mozemo ocekivati na zagrebackom koncertu? Buduci da je ovo vas prvi koncert u Hrvatskoj, ima li sanse da cujemo neke stare hitove ili ce glavne biti pjesme s novijih albuma?
Nasa set-lista bit ce prava. Mislim da od nas mozete ocekivati da pokrijemo pjesme s prva tri albuma i dobru mjesavinu novih stvari koje su naisle na odlicne reakcije. Znamo da ljudi vole cuti hitove, pa ce i toga biti. Moglo bi biti nekih iznenadjenja. Hvala na pitanjima, sve vas pozdravlja Mike.


lupiga - 13-10-2006 at 10:05

U Berlinu se jednom mesecno odrzavaju zurke pod nazivom „BalkanBeats“ na kojima je po pravilu uvek veselo i okuplja se veliki broj nasih ljudi. U zelji da nesto vise saznamo o tome razgovarali smo sa Robertom Sokom, DJ-em i pokretacem te akcije.


Sta je to u stvari „BalkanBeats“?

BalkanBeats je, u posljednje dvije godine, taj neki radni naziv za kontinuitet zabava koje mi vec radimo od 1993 godine, s’tim da je 1993 godine, u to neko izbjeglicko vrijeme, to bilo samo jednom malom broju ljudi poznato, dok sada nase zabave posjecuje veliki broj ljudi sa "nasih" prostora. Na pocetku je to bio iskljucivo punk, rok, ska i tako te neke nazovi zabavne furke, dok su sada prisutni i tradicionalni ritmovi.

Sam si upravo rekao, a i ja sam primetila da u poslednje vreme u muzici koju pustate preovladjuju tradicionalni, ethno zvuci. Zbog cega i kako je doslo do tog obrta?

To se desilo sa probojem Kusturicinih filmova. I nama se ta muzika dopala, kako je on to fino spakovao i mi smo to poceli da pustamo. Posto se, u medjuvremenu, broj nase publike znatno povecao, tako da je sad prisutno dosta studenata raznih nacionalnosti, a ima i Nijemaca, primjetili smo da ova vrsta muzike pali kod svih. A tebi je, kao DJ-u, svakako bitno da ti "gori vatra", a ne da ti se ljudi razbjeze.

I sta privuce najvise ljudi na podijum?

Stvari kao „Mesecina“, „Kalasnjikov“, stvari koje je Bregovic upakovao, a Kusturica u svojim filmovima ozivio, to pali pravo. Ima tu, naravno, jos dosta drugih muzicara, recimo Luis. Ima jedna stvar koja definitivno pali, to je „Opa, opa“. Zli jezici znaju da kazu: sta je sa njima, samo "narodnjaci",a nekad su picili pank i rok. Ali kad pustis „Opa, opa“ svi skacu.

Naravno, to ne znaci da pustamo samo etho-muziku, ona je jednostavno postala samo dio naseg repertoara.
Na neki nacin publika odredjuje sta cemo mi da pustamo. O tome se radi i iskreno da ti kazem, to sta misle oni samozvani "zakleti rokeri", to je prilicno deplasirano.
Mislim da i u tzv. narodnoj ili bolje receno tradicionalnoj muzici postoje razlike u kvalitetu i originalnosti.
Ili imas sluha i cuješ ono "dobro" u muzici bilo koje vrste, ili se sakrivas iza kojekakvih fraza...

Za sada se BalkanBeats odrzava samo jednom mesecno. Da li mozda razmišljate da to malo cesce radite?

Sad je tu pitanje da li postati "komercijala" i to cesce raditi ili ne. Ja se tu jos uvijek lomim. S’jedne strane nama bi to eventualno omogucilo neku finansijsku sigurnost, a sa druge strane se bojim da zbog ubrzanja mozemo brzo i da sagorimo.

Cinjenica je da je publika tu i da publika to hoce, culi su za nas, interesuje ih to što mi radimo.
Pa, vidicemo, ja mislim da hocemo.



http://www.balkanbeats.de/images/dj_soko1.jpg

www.balkanbeats.de


smonny - 21-10-2006 at 20:59

Intervju nije bas..al je brodo:
Bosanac u Zagrebu (predrasude)

Dos'o sam u Zagreb prije 9 godina i ovaj grad prihvacam kao svoj. Imam purgerski naglasak, volim Dinamo, skandiro za radio 101, skandiro za sindikate. Bio sam tu kad se mijenjala vlast, kad je Dinamo rokno Partizan 5:0, kad je rikno Njofra ... Tu sam prvi put guzio, prvi put se napio, prvi put repo, prvi put skoro sve.

Imam pravo reci da mi je vise stalo do Zagreba nego vecini ljudi koji zive u njemu. Svjestan sam toga da cu u ovom gradu uvijek biti glupi Bosanac. Ja sam ponosan s time da sam Bosanac, volim svoju domovinu, ali mi na kurac idu predrasude o nama - Bosandzerosima. Glupi, seljaci, sirovine, tucemo zene, itd. Jedina dobra predrasuda je da imamo veeelike kite, haleluja. Ustvari svi, osim ljudi iz Bugojna (samo za Fuku ).

Ne smetaju nama Bosancima vicevi o nama jer mi ih pravimo, ali smetaju druge stvari. Sa mnom su prekinule vezu barem tri djevojke samo zato jer sam Bosanac, dobro pored toga ja sam jos i Bosnjak, ali poznam dva Hrvata iz Bosne koji imaju iste probleme. Jedina razlika je u tome sto ljudi mene popljuju otvorenije. Moze se reci da je mog seksualnog adolescentnog zivota bilo samo zahvaljujuci mome laznom purgerskom naglasku i utopljenosti u sredini. Dok one skontaju ...

Ostatak Hrvatske je puno brutalniji u odnosu na Zagreb. Kad sam u Privlaci kod Zadra 92/93. zavrsavo osnovnu skolu bilo je nastavnika koji su me pred citavim razredom vrijedjali, ucenici su mi prijetili, predrasude i predrasude, bio sam bas ko krme u Teheranu.
Zagreb je druga prica. Kad sam doso prvi dan srednje skole umiro sam od straha ne od batina, verbalne batine su puno gore. Prisla mi je grupa ljudi i pitali me imam li Top listu nadrealista!? Ljudi su ih ko' i ja znali napamet, kao i sve pjesme od Pusenja i pokoju od Halida. Sreca pa je takvih ljudi u Zagrebu vecina. U biti ovdje se treba cuvati samo desnicara i zatupljene raje. Purgeri su za razliku od ostatka Hrvatske jos i prije rata imali svojih Bosanaca.

Dzamiju koja je od komunizma muzej, napravio je Pavelic (tako sam cuo), Bosanci su kao gradjevinari sagradili svojim rukama skoro pola Zagreba, Ciro je Bosanac i vodio je najjacu generaciju Dinama, Asim Kurjak je najveci ginekolog u Europi, a tu su i fudbaleri i drugi sportasi. Od rata je priljev politicara i izbjeglica. Bosance, koji su do tada bili na nisanu javnosti spasili su Hercegovci preuzevsi to nezahvalno mjesto. Mislim da je ljestvica ovakva:

1) Hercegovci (zbog tajkuna, HDZ-a, i para)
2) Srbi (rat i sve to)
3) Dalmatinci (vjecito rivalstvo)
4) Bosanci (zbog velikih kita)

Kategorija za sebe su Romi koji su najugrozeniji svugdje.
Pitanje ostaje da li ovaj grad prihvaca mene? Ja mislim da veci dio da. Isto bi bilo Hrvatu koji je u Sloveniji ili Bosni ili Kubi. Ja sam dokaz toga da je bitno kakav si, a ne tko si. Kao bosanski reper uspio sam na sceni koja je najjaca na Balkanu.

Kretena ima svaki narod i svaka zajednica, na nama je da ne postanemo kreteni i da im ne pruzamo podrsku. Sredinu u koju dolazis ne mozes i nemas pravo promijeniti, ali je fer od tebe da se u nju uklopis i da joj u lijepom svijetlu probas docarati svoju sredinu i kulturu. Ljudi se boje nepoznatog, a njihov bijes prema pridoslicama je ustvari strah od nepoznatog. Strah od nepoznatog je jedan od glavnih uzroka ratova. Strah vodi u bijes, strah unistava, zatvara, cini nas praznima.

Ljubav je prihvacanje, vodi nas u srecu, ljubav otvara, oprasta, ispunjava nas. Nakon godina straha i rata tesko se prebaciti na ljubav, jer nam je nepoznata. Lakse prihvacamo strah koji nam je poznatiji i znamo na cemu smo. Trebamo se potruditi izaci iz straha i prihvatiti nepoznato - ljubav u svim aspektima zivota. Probajmo to i ja i vi pa mozda neko od nas i uspije ... voli vas Maajka.

http://www.lupiga.com/kolumna/fotke/20040310153242edo_maajka.jpg


lupiga - 31-10-2006 at 10:13

Prije jednog desetljeca postojala je samo ideja i zelja da se pokrene jedan novi, drugaciji projekat. Od ideje do realizacije proteklo je par godina. Danas je Mostar Sevdah Reunion svjetski proslavljeni etno sastav, kojeg cine Ilijaz Delic i Ljiljana Buttler, vokali, Mustafa Santic-virtuoz na harmonici i klarinetu, Nedjo Kovacevic na violini, majstori na gitari Miso Petrovic i Sandi Durakovic, na bas gitari Kosta Latinovic i Sead Avdic, bubnjevi.

Na specijalnoj veceri Blues Around the World nastupali su zajedno sa najvecim imenima bluesa, sa B.B. Kingom, Van Morrisonom, Bill Wymanom, Keb Moom, Marva Wrightom. O ovom, ali i o drugim nastupima, kao i o osnivanju samoga benda razgovarali smo sa sefom orkestra, gospodinom Mustafom Santic.

Kada pocinje sa radom grupa Mostar Sevdah Reunion?


M. Santic: Mostar Sevdah je nastao u ratnim danima 1993. kada smo, dok nije bilo granatiranja, razmisljali o nekom normalnom zivotu poslije rata. Sastajali bismo se u ratnom studiju Mostar i razmisljali kako poceti projekat i kako pozvati dobre muzicare i dobre prijatelje koji su otisli iz ovog grada.

Kada nas neko pita kako smo uspjeli, kazem da treba hiljadu stvari da se poklopi da bi se desilo nesto dobro kao sto je slucaj sa Mostar Sevdah Reunionom. Zaista, desile su se neke sretne okolnosti, a prva je bila ta da je nas producent i menadzer, Dragi Sestic, upoznao Holandjanku sa kojom se ozenio i otisao u Holandiju.

Druga sretna okolnost je da smo stupili u kontakt sa Nedjom Kovacevic, koji je u to vrijeme bio u Beogradu, te sa Misom i Sandijem, koji su bili u Holandiji. Pitali smo se da li mozemo napraviti neki orkestar koji bi bio nesto novo, kao sto se i u samom nazivu benda nazire. Nismo mogli da se prihvatimo posla i sviranja sevdaha na nacin koji se svirao prije 20 ili 30 godina. Ipak, ako nesto zelimo da priblizimo slusaocu, moramo mu pruziti nesto njegovo, nesto lijepo, tako da smo zadrzali bosansku formu sevdaha, a sto se ostalog tice, imali smo samo jedno pravilo, a to je da nema pravila.

U svaku pjesmu smo pokusali unijeti dio sebe preko bluesa, jazza, onako kako to osjeca svaki od nas. Nas producent, Dragi Sestic, odnio je u Holandiju promotivni CD koji je ponudio u par diskografskih kuca. Nakon sto je pomno preslusan nas materijal, vrlo brzo dolazi do saradnje sa World Connection, od kojih dobijamo novac za snimanje CD-a. Dosli su Sandi i Miso iz Holandije, zatim Neso i u Centru Pavarotti snimamo prvi CD. Na nasu srecu, CD je dobio fantasticne kritike i od tog momenta pocinje prica grupe Mostar Sevdah Reunion.


Saradjujete i sa Sabanom Bajramovicem i Ljiljanom Buttler. Kako je doslo do te saradnje?


M. Santic: Poslije prvog CD-a trazili smo pravu licnost za snimanje drugog CD-a. Posto nismo mogli naci u BiH covjeka poput gospodina Delica, odlucili smo da napravimo mali iskorak i da sevdah ne bude nas izriciti moto kojim cemo se sluziti i ubuduce.

Naredna odluka bila je snimanje CD-a sa Sabanom Bajramovicem. Saban je zaista fenomenalan pjevac, glas koji cete prepoznati medju hiljadu vokala, pocevsi od pjevaca bluesa, jazza, funkija itd. Posto je pravilo na svjetskoj sceni da morate svake godine izdati jedan CD, a nakon sto smo prekinuli saradnju sa Sabanom, poceli smo pregovarati sa Ljiljanom Buttler i ona se poslije visegodišnje pauze vraca na scenu.

Ljiljana je majka ciganske duse, divan glas, svojim pjevanjem prodire u najdublje pore ljudske duse, po cemu je i poznata. Svoje pjesme pjeva sa puno energije i puno ljubavi i, moram reci da je Ljiljana "dzoker" Mostar Sevdaha.

U sklopu promocije Vaseg albuma "The secret Gate" i Ljiljaninog "The Mother Gipsy Soul" odrzali ste niz zapazenih koncerata. Mozete li nabrojati neke od njih?

M. Santic: Imali smo puno koncerata, pocevsi od Holandije, Danske, Belgije, Njemacke, Srbije, Hrvatske, Spanije, Italije, Francuske… Koncerti su odrzavani u poznatim pozorisnim prostorima, gdje zaista dolaze najbolji.

Na celu muzickog projekta stoji Dragi Sestic koji godinama uspijeva da plasira izvornu bosanskohercegovačku muziku i sevdalinku i na evropsko trziste. .

M. Santic: Tako je, na celu svega ovoga je nas menadzer i producent, Dragi Sestic, koji je i osmislio citav ovaj projekat. Dragi je idejni vodja, odlican producent i divan covjek koji se izborio za sve ovo. Nije dovoljno samo svirati i pjevati, treba to sve organizovati, od samih karata do smjestaja itd. To je veliki posao koji je na sebe preuzeo Dragi Sestic.

On se zaista trudio da sevdalinci da jednu dimenziju vise. Dragi je taj koji je rekao da ne mozemo ici na zapad sa sevdalinkom koja se svirala prije 30 godina, te da moramo nesto napraviti novo. To smo i uradili i to je bio pun pogodak!

Nastupali ste na amsterdamskom Roots festivalu, belgijskom Sfinks festivalu, njemackom Stimmen-Lorach, prosle godine na World Music Festivalu u Spaniji, te na prestiznom Nica Jazz festivalu gdje ste pred vise od 50.000 posjetilaca predstavili Balkanski sevdah blues. Mozete li nam nesto vise reci o ovim nastupima?

M. Santic: Pored svih koncerata izdvojio bih koncert u Nici, gdje smo bili gosti B.B.Kinga. Koncerte velikih zvijezda organizuju ljudi koji rade za njih, medjutim, ovdje se radilo o direktnom pozivu od B.B.Kinga da budemo njegovi gosti, sto nam je, naravno, bila velika cast.

Mislim da u zadnje dvije godine i ne postoji svjetski etno festival na kojem nismo bili, pocevsi od Holandije, Hrvatske, World Music Festa u Spaniji... Nasi koncerti su uvijek popraceni dobrim kritikama, za gospodina Delica kazu da je drugi Frank Sinatra, a nasa muzika se poredi sa Buena vistom. Mi na stageu zelimo da zabavimo ljude. Cesto nas pitaju u cemu je tajna, formula naseg uspjeha, sta je to sto Mostar Sevdah Reunion cini tako specificnim.

Neko ce reci da smo karizmaticni, neko ce reci da smo simpaticni na stageu, ali po mom misljenju, razlicitost muzickih tradicija iz kojih potice svaki clan naseg benda je ta carobna formula: ja sam pretezno narodnjak, Miso je pop-rock muzicar, Sandi je profil slagerskog muzicara, Kole pop-rock, Sejo, Nedjo i Kovac su sevdalije, a to sve skupa cini jedan bosanski lonac, koji se zove Mostar Sevdah Reunion. U tome je car i, vec sam rekao - jedino pravilo je da nema pravila. To sto trebate svirati odsvirajte na svoj nacin i to je to!

BBC je snimio 75-minutni dokumentarni film o vasoj grupi i Ljiljani Buttler. Kako je doslo do toga i kada ce biti premijera dokumentarca?

M. Santic: Pored toliko etno grupa na podrucju Evrope i svijeta, ugledna kuca BBC je bas izabrala nas za snimanje svog dokumentarnog filma. To nam je velika cast i mi vec dvije godine skupa radimo. Oni su putovali sa nama, tako da smo prije par dana doveli do kraja taj film.

Gledaoci su nedavno imali priliku vidjeti na BHT-u televizijsku verziju koja traje sat vremena, medjutim promocija pravog dokumentarnog filma, odnosno bioskopske verzije je jos u fazi sklapanja tako da ce se ubrzo odrzati promocija u Londonu. Film je istina o nama, kako je sve krenulo, kako smo prezivjeli rat koji je, na srecu, iza nas, kako smo se nasli i kako smo sada tu gdje jesmo.

Mostar Sevdah je postao tradicionalni internacionalni bend, a za to vam treba jako puno odricanja, rada, truda, znoja, a na kraju i novaca. Mi smo na vrh izbacili sevdah kao nesto novo, atraktivno i definitivno stojim iza svojih rijeci da je Mostar Sevdah jedan novi muzicki pravac, a usudjujem se reci i pokret, jer, u posljednje vrijeme imamo sve vise fanova mlade generacije. Primjer za to je koncert u Tuzli. Kada vidite plakatu ocekujete ljude srednje dobi, medjutim, na nasem koncertu je bilo 500-700 ljubitelja hip-hopa, sto nam je veoma drago.

To bi bila i poruka mladima - ako ne vole sevdah neka ga postuju kao dio bosanske tradicije, kao jedan od najvjernijih dokaza postojanosti finog bosnjackog bica, jer za sevdah ne mozete reci da ga je pjevao Somalijac ili Francuz, to je muzika naroda BiH.

Do sada ste snimili 4 albuma, od kojih jedan sa Sabanom Bajramovicem i jedan sa Ljiljanom Buttler. Je li u pripremi novi materijal?

M. Santic: Nas sljedeci projekat vjerovatno radimo poslije Nove godine u studiju Pavarotti.

Buduci planovi Mostar Sevdah Reuniona?

M. Santic: Planovi Mostar Sevdaha su tek poceli. Mi znamo da smo dobri, ali zelimo da budemo jos bolji. Znamo da moramo svake godine izbaciti nesto novo da bi zadrzali ovo mjesto koje smo stekli. Imamo pregovore sa RTV Sarajevo da napravimo DVD koncert. To su nam prioritetni planovi, a mislim da nas nakon promocije BBC-evog filma ocekuje pravi i veliki posao - putovanja, koncerti…

Imate li neku poruku za nase citaoce?

M. Santic: Ne propustite ni jedan koncert Mostar Sevdah Reuniona, jer cete sigurno otici zadovoljni!



http://www.snailrecords.com/images/msr2.jpg


lupiga - 23-11-2006 at 09:16

Josipa Lisac, pjevacica koja je vec 35 godina u vrhu nase glazbene scene, otkriva da na licu uvijek ima sest vrsta krema, da se zadnji put vozila u tramvaju jos u gimnaziji te tvrdi da je, druzeci se s mladima na rave partyjima, zakljucila kako su danasnje djevojke izgubile zenstvenost, a mladici - muzevnost



http://www.gloria.com.hr/site/mainpages/slike/2003/prosinac/465/lisac.jpg


Od svih koncerata koje Josipa Lisac odrzi tijekom godine, jedan u njezinom srcu zauzima posebno mjesto: uvijek u isto vrijeme, 10. prosinca, na pozornicu izlazi s istim mislima. Upućenima, kako kaze, mojoj ljubavi - najvaznijoj osobi u njezinom zivotu, Karlu Metikosu, na ciju ce dvanaestu obljetnicu smrti nastupiti u zagrebackoj Tvornici.

- Nisam od onih koji formalno obiljezavaju dogadjaje, ali ne mogu dopustiti da ljudi i njihova djela padnu u zaborav. I to je razlog zasto svake godine, na isti dan, pjevam Karlove i svoje pjesme - govori prva dama hrvatske glazbene scene, koja je zagrebacki koncert nazvala jednostavno - Mojoj ljubavi.


Sto je za vas ljubav?


- Stanje koje ne poznaje granice i u kojem nema nejasnoca. Temelj ljubavi je prijateljstvo, a ono znaci enormno davanje, ali i primanje. S druge strane, ne razmisljas koliko si dao i hoces li isto toliko dobiti zauzvrat: u ljubavi zaista nema razmisljanja, jer cim se javljaju misli, stvara se zbrka. U pravoj ljubavi nema grca, moras biti opusten, no ipak cijelo vrijeme treperis. To su one ugodne vibracije, titraji...

Pozelite li ikad da vam se ponovno dogode ti titraji?

- Ne, ne bih se htjela ponovno zaljubiti.

Zasto?

- Jer vjerujem da je nemoguce ponovno dozivjeti onakvu ljubav kakvu smo imali Karlo i ja, a drukciju - ne zelim. Osim toga, ja sam bila natopljena s toliko ljubavi u zivotu, da sam i danas njome posve ispunjena. Poput akumulatora. Ne treba biti gramziv - ni u ljubavi.

Je li vam tesko zivjeti bez muskarca?

- Profesionalno, cijeli sam zivot okruzena muskarcima. Rekla bih, it's a men's world - od organizatora, menadzmenta, glazbenika... to je muski svijet, u kojem ja odlicno funkcioniram. A privatno, zivim danas sama i nije mi tesko. Vjerojatno stoga sto volim biti sama, biti u drustvu sama sa sobom - kako ja rado kazem. Nadisla sam osamljenost i slicna stanja te se ispunila i duhovno.

A kako se snalazite bez muske ruke u onim banalnim situacijama kad treba nesto popraviti po kuci?

- S obzirom da ja jedva znam zarulju promijeniti, morala sam si dobro organizirati logistiku. Tu su razni majstori koji uskacu kad zatreba: tu je gospon Bozo, koji mi boji zidove, pa gospon Vlado koji popravlja stednjak... A sve ostale sitnice mogu sama.

Kakva ste kuharica?

- I Karlu i meni kulinarstvo je bilo iznimno vazna dimenzija u zivotu: oboje smo dobro i mastovito kuhali, s tim da sam ja bila segrt, a Karlo je bio taj veliki mestar koji je svoju veliku ljubav prema kulinarstvu prenio na mene. Katkad mi je znao dati kompliment: Evo, ucenik je nadisao svog ucitelja".


Cemu vas je najbolje poucio?

- Sve sam kuhala - sve osim odrezaka, pohanaca, dakle, uobicajenih jela. Moja marinada je bila pravi praznik, sarmu sam u Americi savijala u listu vinove loze, no nikad nisam pripravljala banalne stvari. A danas se moj kulinarski svijet vrti oko salata, koje mi takodjer pruzaju mogucnost da budem kreativna i mastovita. No, pravi razlog zasto danas pripravljam uglavnom salate jest - tuga. U svim segmentima svakodnevnog zivota uspjela sam je prevladati, osim u jelu. Tesko je, naime, jesti sam. I zbog toga, vjerojatno, malo jedem.

Zbog toga ste i tako vitki. Sto jos poduzimate za svoju liniju?

- Prakticiram jogu, pokusavam igrati golf, evo tu mi stoje bucice s kojima redovno vjezbam, vozim bicikl po Jarunu...

Sto je za vas seks?

- Uvijek dio ljubavi.

Je li zena u pedesetima opustenija u seksu nego dvadesetogodisnja djevojka?

- I jednima i drugima moze biti jednako dobro i lose. Ali, nesretna sam sto se seks danas tretira vrlo grubo, sto mu nedostaje senzualnosti i, opcenito, smatram da je danas nestalo zenstvenosti i romantike. Mi smo imali svoje plesnjake, cvenkove, i mladi to danas takodjer imaju u nekom obliku, ali neke su se stvari promijenile. I to nagore. Ne svidja mi se agresivnost suvremenih djevojaka: ja nemam nista protiv da se svatko izrazi kako zna, da ima tu slobodu, ali kad sloboda ugrozava estetiku, kad se izgubi lijepa slika, ja sam nezadovoljna. A razbacana djevojka meni nije lijepa slika: ona tada gubi svoje najjace oruzje, zenstvenost. A mladi muskarac tada gubi muzevnost, jer se povlaci pred agresivnoscu. Uloge su se malo pobrkale. Kad gledam te mlade ljude..., ne bih htjela ponovno biti u njihovim godinama.

Ali nesto vam se valjda svidja kod mlade generacije.

- Ma, naravno, svidja mi se njihova opustenost, samopouzdanje, imponira mi sto brze uce, dobivaju informacije... Odem ja medju mlade, na njihove tulume, na rave partyje...

Koji vam je bio najveci hir u zivotu - ne mislim pritom na pjesmu.

- Nikad nisam bila hirovita. No, s obzirom na to u kojoj zemlji zivim i na svjetonazor koji u njoj vlada - cesto su i najnormalnije stvari, poput moje odjece, frizura, koncerata koje odrzavam - bile proglasavane hirovitima. Tako da bi odgovor na vase pitanje bio: moj najvećc hir, koji mi istodobno daje prednost i nosi negativne bodove, jest to sto idem ispred svog vremena.

Bojite li se starosti?

- Ne, nimalo. Nisam opterecena godinama i prolaznoscu, a o svim tegobama koje nosi visoka zivotna dob razmisljat cu kad se one pojave.

No, cini mi se da dosta toga poduzimate kako biste sto dulje ostali mladoliki.

- Meni je najbitnije da sam ja u srcu mlada, a to sto mi lice izgleda mlado - to je rezultat njege. Ja, jednostavno, zelim izgledati lijepo i njegovano - a ne neprirodno mlado.

A stalno se prica da svoj zategnuti ten zahvaljujete plasticnim operacijama.

- A, dobro, ljudi pricaju. Ja se zaista nikad nisam podvrgla nikakvom estetskom zahvatu, osim onog koji sam davno i javno priznala - kad sam operirala nos. Vjerujem da svaki znalac moze razlikovati njegovano lice od onog koje je pod botoxom, ili je bilo "pod nozem". Ja nikad nisam bila ljepotica, pogotovo u onom razdoblju kad smo svi ruzni, u pubertetu. Dapace, cini mi se da sam tada bila grozno grda. Ali stalno sam radila na sebi - od njege, trazenja vlastitog stila, pa do duhovnih dimenzija. Ja ne mislim da sam lijepa zena, ali zanimljiva jesam. Ne volim vidjeti zguzvana lica, pa ne zelim ni da moje bude takvo.

Koji je onda vas recept za njegu?

- Svaka zena treba prihvatiti svoje bore, ali i poduzimati sve da ih ublaži. Ja sam kozmeticki fanatik, i to iskreno priznajem. Kad si kupim neku finu kremu, to me veoma razveseli i odmah imam osjecaj da bolje izgledam. Obozavam svoje rituale ljepote, uzivam u maskama koje stavljam na lice, ruke, dekolte, grudi... Ja se vitaminiziram, opustam u kupkama natopljenim svim tim finim mirisima, aromaticnim uljima... Divan je osjecaj kad legnem u svoju kadu, pustim glazbu, plovim, putujem svojim svijetom, sama sa sobom... Upravo u takvim trenucima radjaju se i dobre ideje.

Postoje li preparati kojima ste godinama vjerni?

- Godinama sam koristila kozmetiku Orlane, koje iz nekog razloga vise nema u parfumerijama, pa sada kupujem ono sto je najbolje od razlicitih kozmetickih kuca. Na licu uvijek imam sest- sedam preparata, od toga barem cetiri kreme za podrucje oko ociju. No, postoje dva preparata kojima sam vjerna vise od trideset godina - to su Cliniqueov tekuci puder i Diorov puder u prahu, koji koristim od svoje 19. godine.

Ujutro se odmah nasminkate?

- Ujutro si odmah stavim masku na lice, a make up tek kad izlazim van. Nikad necu izaci iz kuce nenasminkana. Cak i kad idem baciti smece, stavim malo korektora.


Kako izgledate kad idete na kavu s prijateljicama?

- Ja ne pijem kavu s prijateljicama. No, izvan scene sam, rekla bih, sasvim normalno odjevena. Onako, sportski. Volim trenirke, danas ima zaista lijepih modela pa sam s nekoliko njih obnovila garderobu.

Trenirka je, pretpostavljam, za voznju biciklom...

- Da, ali ne nuzno. Za voznju po Jarunu katkad odaberem neku kombinaciju koja izgleda poprilično komicno, primjerice cizme s visokom potpeticom. No, to je samo zato jer se dosta tesko druzim s tenisicama.

S kim se druzite, tko vam je najbolja prijateljica?

- Moja sestra Mirjana najbliskija mi je osoba. Iako zivi posve drukcijim zivotom od mene, ima drugi ritam, Mirjana razumije sve sto se oko mene dogadja. Inace, sav moj privatni
zivot ispreplece se s profesionalnim: svi moji susreti i druzenja uglavnom se svode na glazbene krugove. Moja vrlo dobra prijateljica iz glazbenog svijeta vec je tridesetak godina Betty Jurkovic. Posjecujemo se, vidjamo... ona je bila i Karlova dobra prijateljica.

Jesu li vam se glazbeni ukusi tijekom zivota mijenjali, kakvu ste muziku slusali nekad, a kakvu danas?

- Kako sam s deset godina pocela pjevati u zboru tadasnje RTV Zagreb, i cak se pripremala za vokalisticu ozbiljne glazbe, prve gramofonske ploce koje sam dobila bile su one s klasikom. Slusala sam tada Mariju Callas i Renatu Tebaldi. Sedam godina koje sam provela u zboru pod vodstvom Dinka Fija veoma su utjecale na moj buduci profesionalni zivot, s njima sam osvojila mnoge ugledne glazbene nagrade na natjecanjima diljem Europe, a sto se glasovnih mogucnosti tice, naucila sam kako postici odredjeni obujam, toplinu glasa, da moram izbjegavati kasljanje, smijanje, mnogo pricanja... Sa sedamnaest godina me pocela zanimati drukcija glazba, a ostatak price je poznat. Danas zaista slusam mnogo toga: tu su CD-i s HSdelovom glazbom, Verdijevom, i dalje volim Mariju Callas, pa Pavarottija, od new age i elektronske glazbe cijenim Vangelisa i Saint Germain, obozavam jazz - Milesa Davisa, Al Jarreaua, Cleo Laine i Dianu Krall, a ne smijem zaboraviti meni najdraza rokericu - Joni Mitchell.

Koju svoju pjesmu najvise volite, koju pjevusite kad se sami?

- Sve svoje pjesme jednako volim, ali nikad ih ne pjevusim. Ja se mogu upjevavati, pjevati uz matricu, ali ne mogu pjevusiti ispod tusa.

Dobivate li, poput prave dive, darove od obozavatelja?

- Uvijek me ganu ti mali znakovi paznje Marka iz Svicarske, koji mi donosi predivne salove, Boris iz Beca salje mi prekrasnu kozmetiku, lude trepavice, Jure iz Slovenije salje mi figurice slonica, Vlado mi je poslao porculanskog goluba.

Sto vi obicno darujete dragim osobama?

- Nastojim odabrati ono sto ce tu osobu obradovati: sestri iz Pariza donesem cipele ili tasku, nekim dragim osobama poklonim dio sebe, primjerice, parfem koji ja koristim... Ili biljku: kad se prije 24 godine rodio moj necak Danijel, sin Karlove sestre, darovala sam mu biljku koja je i danas ziva.

Kako provodite blagdane?

- Za Bozic sam obicno kod roditelja. Ja sam, znate, kci koja cesto posjecuje mamu i tatu i nije mi dovoljno da ih vidim jednom godisnje. Volimo ta obiteljska okupljanja, ali ne na nacin da to mora biti neka cvrsta tradicija. U vrlo sam lijepim odnosima sa svim clanovima i svoje, ali i Karlove obitelji.

Na sto obicno trosite novac, i cinite li to mahnito ili razumno?

- Ja sam, zapravo, vrlo razumna kad je rijec o trosenju, zgrijesim jedino kad je kozmetika u pitanju. A kad je o odjeci rijec, vrlo sam jednostavna: u mom ormaru ima stvari kupljenih prije dvadeset i vise godina, koje i danas nosim oplemenjene nekim novim detaljima. Volim nositi ono sto mi se svidja, a mrzim posjedovati ono sto necu nositi. Ja zaista nemam nista snobovski u sebi.


Kad ste se zadnji put vozili u tramvaju?

- Joooj... kakvo pitanje. Pa valjda jos u gimnaziji.

Kakva ste vozacica?

- Pozrtvovna. Brinem se za sebe, ali i za druge na cesti. I makar nekad tim drugima smeta to sto ne potegnem brze, pa mi pokazuju znakove tipa tko ti je dao volan u ruke, ali bas me briga.

Koji auto sad vozite?

- BMW. Sad sam izdajica.

Zasto izdajica?

- Jer smo Karlo i ja 20 godina vozili samo mercedese.

Oba tipa automobila su statusni simboli. Je li vam to vazno?

- Kaj god, kaj bi mi hrpa lima bila znak prestiza. Meni je auto sredstvo koje mi olaksava zivot - kad me preveze od mjesta do mjesta, ili mi ga zakomplicira - primjerice, kad pada kisa. Onda se ja ne usudim voziti po nasim groznim cestama. U takvim slucajevima angaziram profesionalnog vozača.



http://www.gloria.com.hr/site/mainpages/slike/2003/prosinac/465/lisac4.jpg


smonny - 21-12-2006 at 08:04

Zivot nije samo majcina ruka da te miluje, pazi, mazi, nekad zna i da te zgazi, kaze frontmen Partibrejkersa. No unatoc okrutnoj stvarnosti koja sve deformira, oni su prezivjeli 25 godina na sceni i ostali vjerni sebi.

Partibrejkersi iduci tjedan nastupaju u Zagrebu i Puli, a u 2007. slave 25. rođendan, povodom kojeg im izlazi novi album i krece cijela linija Partibrejkers proizvoda (majice, bedzevi i ostalo), posebno osmisljenih za hrvatsko trziste sa zajednickim natpisom To je rocknroll.

Partibrejkersi od svojih pocetka ne ostavljaju prostora za dileme, ili ih slusate ili ih ignorirate, jer Cane, Anton i ekipa nisu nikada bili spremni na kompromise i podilazenje sirokim narodnim masama, ostali su vjerni sebi.

Zestoki rifovi na gitari uz lako razumljive tekstove, osnova su svih njihovih dosadasnjih albuma.

Nakon cetiri godine, novi materijal je spreman, album izlazi u veljaci, stoga smo razgovarali s Canetom kako bismo saznali drze li se i dalje slogana Cepaj da te svi razumeju ili su nakon dva i pol desetljeca zestokog rocka pozeljeli malo promjene.

Kao ste prezivjeli 25 godina na sceni?
Kao i u svakom poslu. Poslije kise dolazi sunce, poslije sunaca dolazi mrak, onda mrak nosi neko svjetlo od mjeseca, a onda cekamo jutro, novu zoru. Hvala Bogu da se bavimo poslom koji volimo i da tako mozemo prehraniti svoje obitelji. Ljudi nas postuju i jos uvijek ih zanima to sto radimo. Super je sto ne moramo pribjegavati glupim marketinskim trikovima. Potrebno je samo kroz veliku dozu smirenosti prikazati sebe drugima. Kroz sebe ponuditi istinu za druge.

U 2007. slavite 25. rođendan. Izlazi vam novi album. Na svim dosadasnjima bili ste dosljedni svom stilu. Jednostavni, lako razumljivi tekstovi, zestoka gitara. Hoce li po necemu biti drugaciji od prethodnih?
Ne, bit ce isti. Zove se Sloboda ili nista. Imat ce 12-13 pjesama. Ljubavnih pjesama, pjesama o nasem odnosu prema ovoj groznoj stvarnosti koja mrvi i svojim pritiskom deformira ljude. Snimili smo super plocu, ali za koju nema interesa. Mislim, hoce je izdati, ali ne zele platiti troskove nastajanja materijala.

Jeste li ikad u svojoj dugoj karijeri pomisljali o promjeni glazbenog stila?
Mi smo staromodni, jer onaj koji juri za modom, njega moda prosisa. Ucini ga demodiranim. Nije vazna forma, nego je vazna sustina.

Imali ste i par pauza tijekom proslih 25 godina. Postoji li neki konkretan razlog za to?
Istrosenost organizma od zivota koji smo zivjeli. To je tako. Treba ti time out. Zivot nije samo majcina ruka da te miluje, pazi, mazi, nekad zna i da te zgazi.

Je li nakon tolikih objavljenih albuma tesko pisati nove, dobre i zanimljive tekstove, raditi nove aranzmane?
Ovisi kakav odnos imas prema sebi. Ono izvanjsko sto se nudi, to covjek potrosi. Treba sebe upoznati, prezivjeti taj sudar sa sobom. Treba vjerovati u Boga, jer je Bog najbolji prijatelj nas.

O vama se snima film. O kakvom je filmu rijec? S kim radite na tome?
To snima jedan entuzijast, student na akademiji. Za diplomski rad je uzeo Brejkerse. S vremenom se materijal poceo gomilati. Radio je intervjue s nama, snimao nas na koncertima. To je sad materijal koji je prerastao okvire diplomskog rada. Ma, to je zelja da mi to napravimo, ali ako su mogucnosti nikakve, to i ostaje samo pusta zelja.

Jeste li zadovoljni snimljenim materijalom, montazom, njegovim konceptom?
Nismo jos vidjeli nista, ali sam njegov angazman s puno srca nam znaci puno. Mnogi ljudi su odrasli s nama pa su zaboravili kako su odrastali. Naprimjer tajkuni koji bi mogli svoj smrdljivi novac dati nama i tako bi se oslobodili placanja poreza. Grijese ljudi kad zaborave na svoje djetinjstvo.

Publika danas i nekada? Po cemu se nove generacije vasih slusatelja razlikuju od onih od prije 20 godina?
Ma isto je to. Zapravo prije je stalno bila frka, ali i sada mozemo napraviti frku. Hvala publici. I mi posljednji atom snage dajemo njima.

Kako se osjecate danas kad se osvrnete za sobom i razmislite o svom zivotu?
Tuzno. Mnogo toga je bilo. Stresem se, a ponekad se i najezim. Mogao sam bolje iskoristiti vrijeme, biti bolji covjek.


http://www.net.hr/2006/12/11/0334007.17.jpg


lupiga - 21-12-2006 at 08:14

:ave:


smonny - 29-1-2007 at 14:29

Slovenski glazbeni fenom Laibach 02. veljace nastupa u Kinu SC-a. Glavni razlog njihovog dolaska u Zagreb je predstavljanje novog albuma, osmog po redu, Volk.

Volk cine interpretacije nacionalnih himni, ukljucujuci i himnu NSK, bezgranicne drzave u vremenu, ciji je Laibach glavni osnivac.

Sto misli o drzavi u njenom klasicnom obliku, Laibach je pokazao osnivanjem svoje virtualne NSK, ciji pasos mozete dobiti za 80 ili manje eura, dok je Volk lajbahovski pogled na te svecane pjesme ili himne, podvucen komentarima i interpretacijama.

Zato smo povodom zagrebackog koncerta popricali o svemu, a osobito o stanju u NSK.

Koji su zajednicki interesi vas kao individualaca stvorili kolektiv Laibach?
To je bilo davno. Danas je jako tesko govoriti o tome. Zeljeli smo stvoriti nesto sto nece biti samo jos jedna punk-grupa u doba punka. Htjeli smo napraviti nesto drugacije. Nas je uz rock-glazbu i popularnu kulturu zanimala i neka druga prica oko umjetnosti, politike, povijesti… Htjeli smo da se nas rad ne ogranici samo na glazbu, vec da bude puno siri, da funkcionira na svim nivoima ne samo jednostrano.

To je potaknulo i nastanak NSK?
NSK je nastao oko Laibacha. Laibach je bio zabranjen uskoro nakon nastanka zbog upotrebe njemackog jezika. To je bilo sluzbeno objasnjenje slovenske skupstine. Navodno je upitno bilo koristenje imena Laibach, sto tada po njihovoj interpretaciji nismo smjeli. Zato smo odlucili napraviti nesto vece od Laibacha, ali zasnovano na ideji Laibacha. Tako je nastao NSK, tj. Neue Slowenische Kunst – Nova slovenska umjetnost, ali opet na njemackom...

Kako je doslo do vase suradnje s Irwinovcima?
S Irwinom danas nismo vise tako povezani. Nasa suradnja bila je najaktivnija 80-ih, za vrijeme formiranja NSK, ciji su Irwini bili jedna od konstitutivnih grupa. Laibach je na pocetku sam izlagao grafike i slike, i pravio koncerte u galerijama. Oko nas se okupio odredjeni krug ljudi s razlicitim afinitetima, koji su prihvatili tu lajbahovsku estetiku. Tu su bili ljudi koji su se bavili kazalistem, slikarstvom, grafikom, dizajnom, izmedju njih i slikari, koji su kasnije stvorili grupu Irwin. Postojala je potreba da se povezemo, iz toga je nastalo nesto puno sire, velika organizacija koju je bilo tesko sputati. Osamdesetih je sve to funkcioniralo poput velikog organizma i svi su poceli razvijati samostalno svoj medij.

Kako je doslo da nastanka drzave NSK?
Raspadom Jugoslavije, pocetkom devedesetih, odlucili smo promijeniti nacin funkcioniranja. Nismo vise bili toliko povezani kao u 80-im. Tada smo transformirali Neue Slowenische Kunst u drzavu NSK. Do formalnog cina osnivanja drzave doslo je u Moskvi 1992., sa zvanicnom deklaracijom o drzavi NSK. Otvorili smo ambasadu NSK u Moskvi. To je bio kraj Neue Slowenische Kunsta i pocetak drzave NSK. Nismo vise bili hermeticki zatvorena organizacija, mogli su nam se pridruziti svi ljudi, odakle god bili i zatraziti drzavljanstvo.

Postoji li granica koja razdvaja vas privatni zivot i umjetnicku koncepciju?
Pa ovo je nesto sto radimo vec 25-26 godina i to je sve nas zivot. Nema privatnog zivota naspram umjetnickoj koncepciji.

To pitanje se odnosi najvise na samoubojstvo Tomaza Hostnika, koje su mnogi protumacili kao umjetnicki cin.
On je to napravio 1982. godine kao veoma mlad covjek. Mi ni dan danas ne znamo sto se tocno desilo s njim i sto ga je navelo na taj cin. To nije bilo u nikakvoj demonstrativnoj vezi s Laibachom, to je najvjerojatnije bio cin iz afekta. Naravno da mi svi imamo i svoje vlastite zivote i svatko od nas drzi jedan dio price za sebe.

Cenzura je uslijedila odmah nakon vaseg prvog nastupa na televiziji i dosta dugo su vasa ikonografija i ime bili zabranjeni, sto je dovelo do specificnog razvoja vas kao benda i umjetnicke organizacije, pa i u krajnjem slucaju do nastanka NSK. Utjece li cenzura i danas na vas rad?
Umjetnost je zapravo zumiranje onih struktura koje se ne vide, neceg sto nije ocito. Tu su nalaze svi problemi definicije slobode u odnosu na neki dominantni sustav, bio to politicki, umjetnicki, estetski... Cenzura nije samo opca - ona je individualna, stvara je i svaki covjek kod sebe. Najveci neprijatelj slobode i umjetnosti je vlastiti ukus i vlastiti um. Cenzura postoji u svakom vremenu. Ima je unutar same pop-kulture i ako ne postujes odredjene modele pojavljivanja, nema te nigdje. Ne pustaju te na radiju, ne vrtis se na MTV-u… Pop-kultura je jedan od najtotalitarnijih mehanizama koji postoje, a svi danas kad govore o cenzuri govore uglavnom samo o cenzuri u politickim sustavima poput socijalizma, komunizma, fasizma. Cenzura 80-ih, kojoj smo mi bili izlozeni, nije cak ni bila prava cenzura. Nisu se oni bojali Laibacha, vec su osjecali opasnost same situacije u kojoj je nastalo nesto poput Laibacha. Te zabrane su za nas bile poticajne i kreativne i nisu nam smetale. Danas cenzura, naravno, postoji, ali nije tako ocita, sto u neku ruku komplicira stvari jer je ljudi nisu svjesni.

Je li, u skladu s dominantnim trendovima na ovim prostorima, moguc konceptualni raspad drzave NSK?
NSK se stalno transformira i danas funkcionira kao mnostvo malih grupacija na razlicitim krajevima svijeta. Svugdje po svijetu, ljudi se svojevoljno skupljaju u grupacije i rade svoje projekte, koje simbolicno ili sadrzajno vezu na drzavu NSK. Ideju o drzavi smo realizirali jer je NSK funkcionirao kao mala drzava i prije njenog formalnog osnutka, a njenim osnivanjem otvorili smo je i za sve koji bi se htjeli pridruziti nasoj obitelji. Zato nema nikakve potrebe, a ni tendencije da se NSK raspadne, ona funkcionira sama od sebe. Uz to, ona nema teritorij, funkcionira virtualno, kao ideja i ne moze se tek tako raspasti.

Zivite li od svog umjetnickog rada?
Zivimo. Zapravo u tom kontekstu ne mozemo govoriti o umjetnosti i o radu. To nije nas rad, to je nas zivot. Mi ne idemo na godisnje odmore, ne odmaramo se jer nismo umorni od rada da bismo se odmarali od njega. Primijetio sam da sve vise ljudi, osobito mladih, tako zivi. Zive ono sto rade. Tako i mi, zivimo svoj posao – a to je nas zivot.

http://www.net.hr/2007/01/29/0048007.17.jpg


smonny - 10-5-2007 at 20:47

O novim planovima sarajevskog rock-benda i njihovom proslavljenom prvijencu porazgovarali smo s ovjekom zaslunim za odline aranmane i produkciju njihovih hitova - anijem Pervanom.

Glazbena atrakcija iz Sarajeva Letu tuke za par dana dolazi u Zagreb. Poueni dosadanjim iskustvom, organizatori ponovo oekuju prepun Aquarius.

Prije koncerta porazgovarali smo s anijem Pervanom, najzaslunijim za odline aranmane i produkciju pjesama s njihovog ''zakanjelog'' prvijenaca i uz frontmena Dinu arana jednog od glavnih inicijatora ponovnog okupljanja benda.

Letu tuke je bend sa zanimljivom povijeu. Nastupati su poeli jo davne 1986., ali stjecajem okolnosti njihov prvi album izlazi tek 2005. godine. Od samog poetaka su zaintrigirali tadanje glazbene kritiare i svirali na mnogim koncertima tadanje sarajevske demo-scene, no nije bilo puno pomaka i sve je ostalo na demo-snimkama.

Prije godinu i pol izdali ste prvi album, kako sam proitala u jednom intervju, iako ste se kao bend formirali 20 godina ranije, 1986. u Sarajevu. Kakvi su vam bili glazbeni poeci?

Uglavnom se sviralo i vjebalo u podrumima zgrada gdje smo ivjeli. Kad se ve bend afirmirao na demo-rock sceni, dobili smo prostorije u nekim institucijama za omladinu i kulturu, kao CDA i Dom mladih, gdje smo i odravali koncerte.

Zato ste se razili i jeste li prije razlaza snimili neki materijal?

Prije razlaza "dobacili" smo samo do demo-snimaka kojih je malo preivjelo do danas. A razili smo se prvo zbog vojne obaveze koja nas je sve zakvaila krajem 80-ih, pa nakon toga zbog rata koji je uslijedio. Tako da su se lanovi benda nali tisuama kilometara daleko jedan od drugog. Tadanji lanovi Nedim Sinanovi i Alan Omerovi bili su u Americi, ani Pervan i Duo Vrani u Francuskoj, a Dino aran u Zagrebu. Bilo je nemogue i zamisliti nekakvo okupljanje.

Kako je dolo do ponovnog okupljanja?

Pa to je bila inicijativa samo dvojice starih lanova. Dine arana i anija Pervana. No i to je bio dug proces jer bez obzira to je postojao veliki broj pjesama i dobra volja, obojica smo radili mnogo drugih stvari. Ali nakon prvog snimanja za pjesmu Sunce, u suradnji s Darkom Rundekom i Cargo Orkestrom u Sarajevu, i dogovora s Menartom, bilo je ve lake krenuti u produkciju albuma.

Vie ljudi je pokualo nekako nazvati vau glazbu, staviti vas u neki ko, no nije im uspjelo. Osamdesetih ste poeli kao punk-bend, to svirate danas, tj svrstavate li svoju glazbu i svoj bend u neku kategoriju?

Ne, ali ipak to je rock.

Kako ste odabrali ime benda? Ima li ono veze s pjesmom iz filma Sutjeska ili…?

Da, naziv je dao Nedim i potjee iz tog filma.

Va prvi album odlino je prihvaen i od publike i od kritike. ak se svega dva tjedna nakon to je izaao naao na drugom mjestu ljestvice deset najboljih domaih albuma u 2005. godini. Je li vas taj uspjeh iznenadio?

Pa nekako smo bili zadovoljni albumom i mi sami, pa nas nije previe iznenadilo. Mada je lijep osjeaj kad i publika i kritika imaju pozitivne reakcije.

Manart je izdao va album. Mislite li da se izvoai iz BiH mogu probiti na hrvatsko trite samo preko hrvatskog izdavaa ili mislite da ipak proboj na trite ovisi o nekim drugim faktorima?

Potrebno je i jedno i drugo. Ono drugo je, naravno, sadraj.

Radite li na materijalu za drugi album, zapravo planirate li uope snimiti novi album ili je moda izdavanje ovog albuma bilo ostvarenje djeakog sna i tu planirate stati?

Istina, djeaki san se ostvario, ali radimo na novom albumu. Sad smo ve bend koji iza sebe ima dosta svirke, pa e biti zanimljivo raditi album gdje emo svirati svi odjednom, a ne nasnimavati i montirati u kompjutoru unedogled. Snimanje e poeti u 7. mjesecu u jednom malom gradiu u Nizozemskoj, i sve bi trebalo biti gotovo za izlazak u 11. mjesecu ove godine. Suradnji s ljudima izvan benda e sigurno biti, ali jo ne znamo tko e sve sudjelovati. Nama nije toliko vano da to budu afirmirani likovi, ve to to oni kao glazbenici mogu donijeti u zvuk Letu tuke.

http://www.net.hr/2007/05/10/0404007.17.jpg


lupiga - 27-6-2007 at 16:30

Legendarni Dusan Kojic Koja, poznat i kao Zeleni zub, covjek koji je ostavio itekakvog utjecaja na glazbenoj sceni ovih prostora, ponovno je medju nama. Iako, po mnogima, "tezak" pri davanju intervjua (jednom prilikom je novinarki magazina "Cao", po mome skromnom sudu opravdano, odbio dati intervju dok ne poslusa plocu Discipline kicme), mi smo pronasli jedan frisak, u kojem, na zalost mnogih, Koja govori kako trenutno niti vidi, niti cuje puhace

Proslog mjeseca je kultni beogradski bend "Disciplin a kitschme" za izdavacku kucu PGP RTS objavila novi album zanimljivog imena "Kada kazes muzika, na sta tacno mislis, reci mi", koji je naisao na podijeljene kritike. Za razliku od prethodne dugogodisnje, londonske dionice benda, tekstovi se na ovom albumu na srpskom jeziku. Slijedi intervju koji je Koja dao novinaru Nezavisnih novina ...



NN: Kako biste opisali novi album? Da li se zvuk "Disciplin a kitschme" promijenio?

KOJA: Ono sto je glavna novina na novom albumu je viseglasje. Do sada ni na jednoj ploci "Discipline" nismo imali glasovne harmonije, a ovde su nam u tome pomogli jos i Vlaca, gitarista "Neocekivane sile koja se iznenada pojavljuje i resava stvar", i Banana, gitarista "Elektricnog orgazma". Nismo vise toliko u drum and bassu, sad je to ponovo veliki valjajuci funk groove.

NN: Album ste objavili na maternjem jeziku. Da li to znaci definitivan povratak na domacu muzicku scenu?

KOJA: Nista nije definitivno, a posto sada grupa deluje ponovo na ovoj teritoriji logicno je da se obracamo ljudima na jeziku koji razumeju. To je i jedna od stvari koje mislim da nedostaju grupama iz regiona. Mnogo njih peva na engleskom, a obraca se publici kojoj engleski nije maternji jezik.

NN: Postoji li mogucnost da se u bend vrate trube koje su bile odlika benda?

KOJA: U ovom trenutku ne vidim, niti cujem duvace u grupi; jos sam zeljan misticne i bucne bas&bubanj kombinacije.

NN: Novi album "Koncerti". Energije ne fali. Da li biste uopste mogli zivjeti bez svirke i muzike?

KOJA: Zaista tesko. Jos odavno sam shvatio da je to nesto sto me najvise zanima i uzbudjuje.

NN: Kakva iskustva nosite iz Londona? Kako su Britanci reagovali na "Disciplin a kitschme" i da li ste zadovoljni statusom benda u Velikoj Britaniji?

KOJA: Status ovog benda u Britaniji je na nivou kult grupe. Doziveo sam da eminentna pera britanskog rok novinarstva napisu fantasticne kritike, kao i da nas glasilo muzicke industrije nazove necim najgorim sto su ikad culi, sto je zanimljivo, jer se to isto desavalo nekad u Jugoslaviji.

Svirali smo se puta ceo londonski krug rok klubova, stekli dosta fanova medju aktuelnim muzickim ciniocima devedesetih i ostavili trag. Ono sto je trebalo posle da se desi je jos 5-6, mozda i vise godina istog rada, ne bismo li potpisali ugovor sa "Major Label", sto je inace put skoro svakog benda tamo, a sto je meni postalo u jednom trenutku previse zamorno. Nije mi se vise cekalo, nisam mogao vise da se trudim i dovijam u preozbiljnom i strogo kontrolisanom biznisu kakav je muzicki biznis u Velikoj Britaniji. Taj biznis ne dozvoljava individualne akcije spajanja naizgled nespojivih zanrova, rok i dens muzike, cime smo se mi najviše i zasigurno pionirski bavili.

NN: "Sarlo Akrobata" u kojem ste svirali bas sa Milanom Mladenovicem i Ivicom Vdovićem Vdom i danas je popularan i ima uticaj na domace bendove. Kako danas gledate na taj bend?

KOJA: Mislim da je sve sto je "Sarlo Akrobata" ostavio na plocama pravi dragulj. Tako je bilo i u osamdesetim, a pogotovo je znacaj tog benda jasan danas, posle ovih sumornih i nesrecnih desavanja u bivsoj zajednickoj zemlji ali i u eri retro "new wavea".

NN: Da li postoji bend sa domace ili strane muzicke scene koji biste posebno izdvojili?

KOJA: Ah, malo je pravih, ne-MTV-video-rok bendova danas. Jedan od tih je npr. "Eagles Of Death Metal". Kod domacih bendova koji su podeljeni po novim drzavama i ne ocekujem nekakvu narocitu svest, posle svega sto se desilo.


KOJA: "Jimi Hendrix" uvek, "The Temptations", "War", funk kao i obicno...

NN: Saradnja s Milanom Mladenovicem nije dugo trajala.

KOJA: U stvari jeste, posto se mi poznajemo odavno, pre "Sarla Akrobate". Pitas me verovatno za razloge raspada "Sarla Akrobate". Jednostavno, muzicki smo se prilicno razisli, bio sam i za Vda i za Milana previse radikalan. Oni su hteli jos instrumenata u band, a ja sam zavrsio sa jos manje!


http://www.lupiga.com/vijesti/slike/20070618025827dusan_kojic_koja_disciplina_kicme_kitschme.jpg


eye4eye - 29-3-2008 at 21:16

SLOBODNA DALMACIJA

http://www.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/images/2008-03-29/spektar/stulic01.jpg
Damjan Tadic / CROPIX


Nekadasnji frontman Azre i jedna od najkarizmaticniojih osoba s prostora bivse Jugoslavije, Johnny Stulic, dao je ekskluzivni intervju za Spektar, subotnji prilog Slobodne Dalmacije.

Stulic zivi u Nizozemskoj sa suprugom socijalnom radnicom i rijetko govori za medije. Bavi se prevodilackim radom, igra nogomet i svira. Strasno je ljut na celne ljude Croatia Recordsa koji mu nisu isplatili golemi novac koji mu duguju na ime autorskih prava kao jednom od najproduktivnijih autora yu-diskografije svih vremena.

O trenutnoj zanimaciji...

Zivot je kratak, a ja sam se zakopao u knjige. To mi je kao da se penjem na Himalaju ili jos gore. Treba mi 30 godina da se popnem i onda jos 60 da se spustim. Treba mi najmanje 20 godina da to otipkam, stavim na papir. Bavim se historijom, nema tu niceg novog. Znas da se brod farba svako neko vrijeme i da se izbacuje voda. Tako ti je i s prijevodima.

Smatra se da se novi prijevodi moraju raditi svakih sto godina ili svake tri generacije. Toliko se, naime, jezik promijeni. Da ides sada citati nesto staro sto godina, ne bi ti to bio toliki problem, ali nesto staro dvjesto godina – tesko bi se snasao jer se jezik mijenja.

Zavrsio sam sve, ali sada trebam tipkati. To je u sesnaestercu. Stavio sam Tukidida u sesnaesterac, Historija Peloponeskog rata. Dokon covjek inace radi svakakve pizdarije… kako da ti objasnim? To je ogroman rad. Bojim se da se nikada iz toga necu izvuci.
O sutnji za medije...

Zbog toga sto mi izvrcu rijeci. Ono sto o sebi nalazim je devedeset posto izmisljeno. Nikada nisam rekao: Oni su nas klali sad cemo mi njih. To se uvrijezilo, a izmisljeno je, to uopce nisu moje rijeci! Dosta je da promijenis zarez, pa da se izmijeni kontekst.

Jos od 1980.-1981. su mi izmisljali izjave. Pola stvari je bilo izmisljeno i onda dignes ruke od toga. Ne zelim vise nista objasnjavati… Mozes li ti graditi nesto na mokrom tlu? Krivo su stvari postavljene od samog pocetka. Sigurno je da sam ja prvi opljackan, a vi ste ostali dosli na red kasnije. Ali za vas nije ni vazno, jer ja s tim sredstvima radim nesto dobro, a vi necete nikada nista napraviti. Nisam ja napravio ni lovio novce.
"Radim za sebe"

Kakvi bakraci, kakvi izdavaci, radim za sebe, nemam izdavaca.
O svirackom "treningu"...

Ne cudi me sto mi ne vjerujes, citav zivot mi nitko ne vjeruje. To sto si citao, nije tocno. Sviram, kad sviram, sezdesetak tema, ali sve su nove. To radim jer ih moram prosviravati da ih ne zaboravim. Dvadesetak je narodnih, desetak obrada i tridesetak mojih.

Imam namjeru snimiti, naravno, ali nemam konkretne planove. Eto, sad ste me natjerali da govorim i vec zvucim kao Brega. Nije ni on bez veze, valjda ste i njega tako natjerali.
"Zasto me petljate s Hrvatskom?"

Nikada nisam nista imao ni s kojom vladom. Uostalom, sto me stalno petljate s Hrvatskom? Hrvata ionako nema barem 600 godina. Sto uostalom znaci biti Hrvat i koji je to duh specijalni hrvatski?
To je narod koji najbolje zna Azrine pjesme, a i vecinu stihova zna napamet, zar ne?

To nije istina… Otkacite se od mene, imate svoj zivot. To su vase stvari. Ja sam Turcin, i to sam Turcin za sebe, a ne za vas. Takodjer sam i Makedonac. I nikome nista ne dugujem.

Dugujemo mi tebi. Hrvatska ide u EU, moramo imati ciste racune, pa bi nam ti mogao postati problem u zatvaranju pregovora.

To moze biti problem, ali to nema veze sa mnom, ja uopce za to nisam kriv. Govorio sam to prije dvadeset godina… Druga stvar je – ja nemam nista s Hrvatskom! Oni rade kriminal, a ne ja. Duguju mi, otprilike, 12 milijuna eura.
O odvjetnicima...

Tko ce mi dati pare za odvjetnika? To je skupo. Ne mozes se ni tuziti bez para. Uostalom, to nije moj posao. Radim svoje, radim ono sto znam, a to ne znam. Putovi novca, to ne znam, ali novac se temelji na vjeri... To ce oni sami rijesiti, ostavljam to njima.
O Croatia Recordsu...

Croatia Records nema nikakvih prava na moje albume jer su ugovori s Jugotonom bili napravljeni samo na sest mjeseci. To je sve samo moje vlasnistvo, oni nisu ulozili bas nista. Barem im ja nisam nikada nista potpisao. Croatia Records je velika firma, stupovi drustva. Znaju oni dobro sto rade. Trcat ce njihovi odvjetnici okolo. Vidis da sada sve zovu oko ugovora.

Znaci, Croatia Records te zvala?

Ma ne, ne mene, nego svakoga drugoga. Prije nisu nikada potpisivali ugovore, a sada potpisuju jer pusu i na hladno. Druga je stvar sto nikoga dobrog nemaju. Nisu nikada ni imali. Lazu cim zinu isto kao sto i Hrvatska laze cim zine.
O "skidanju" Azre s Interneta...

Osobno me ne smeta kada ljudi to rade za sebe ili ako nekom daruju. Ali ne smijete to prodavati!
Johnnyjeva diskografija

Singlovi: Balkan/A sta da radim (Suzy, listopad 1979.) Lijepe zene prolaze kroz grad/Poziv na ples/Suzy F. (Jugoton, listopad 1980.) Johnny, budi dobar/Tesko vrijeme uzivo, Kulusic 21.10.1981. (Jugoton, ozujak 1982.) E pa sto/Sloboda/Gluperde lutaju daleko (Jugoton, lipanj 1982.) Nemir i strast/Dovidjenja na vlaskom drumu (Jugoton, proljece 1983.)

Albumi: Azra (Jugoton, svibanj 1980.) Suncana strana ulice 2xLP (Jugoton, lipanj 1981.) Ravno do dna 3xLP, uzivo, 21.10.1981. u Kulusicu (Jugoton, ozujak 1982.), 2xCD Filigranski plocnici 2xLP (Jugoton, lipanj 1982.), 2xCD (1990.) Singl ploce 1979.-1982. (Jugoton, 1982.) Kad fazani lete (Jugoton, proljece 1983.) Krivo srastanje (Jugoton, 1984.) Singlovi 1983.-1985. (Jugoton, 1985.) It Ain’t Like in the Movies At All 3xLP (Diskoton, 1986.), 2xCD (Jugoton, 1985.) Izmedju krajnosti (Jugoton, 1987.) Zadovoljstina 4xLP + knjiga tekstova, uzivo, 19.10.1987. Dom sportova (Jugoton, lipanj 1988.), 2xCD (Croatia Records, 1995.)

Ostalo: knjiga Big Bang (1985.), sadrzi tekstove svih pjesama od 1979. do 1984., te sest neobjavljenih (od kojih je dvije Stulic kasnije snimio) video kaseta Zadovoljstina (50 min., uzivo, 20.10.1987., Dom sportova, Jugoton, 1988.
Kratki zivotopis

Branimir Stulic Johnny rodjen je u Skopju 11. travnja 1953. godine. Otac mu je bio vojno lice, pa se obitelj cesto selila. Srednju skolu je pohadjao u Zagrebu, a studirao je na Filozofskom fakultetu, takodjer u Zagrebu. Od 1989. nastupa pod svojim imenom uz pratnju Sevdah Shuttle Banda. Vlasnik je tvrtke za zastitu autorskih prava Azra Music.

Do osnivanja Azre 1977., Stulic je nastupao svirajuci akusticnu gitaru i izvodeci pjesme Beatlesa, narodne, regtime i starogradske, koje ce kasnije snimiti s Azrom. Grupa koju je osnovao se prvobitno zvala Balkan Sevdah Band. Stuliceva najznacajnija djela nastala su u razdoblju od 1979. do 1984. godine.


smonny - 22-10-2010 at 13:31

A zato? Pa da se napokon zemlje bive SFRJ oko neeg usuglase. Intervju sa Rambom prenosimo sa skopskog portala plagij.at.

Evo dragi moji, imamo jednu ekskluzivno-plagijatsku vijest. Vidjet ete i sami, malo nanie. Bilo mi je veliko uivanje raditi ovaj intervju. Da ne tlaim, dalje u tekstu se nalazi jedan praktian i sveobuhvatan filozofski sistem, koji je, moram naglasiti, impresivan, moda i za slavne filozofe. Hint-indikator da je ovdje sadrana mudrost moe biti i to to e vam najvanije stvari zvuati smijeno i luckasto- ba zato to su lucidne. A ljudski mozak je inertan sistem.

Hoe li stvarno na Euroviziju, Rambo?

Da.

Kada?

Potrebno je da se dogovore sve drave bive SFRJ.

Radi li na tome?

Pa evo, ovo je prvi promotivni intervju. Sada sam prvi put to objavio. Sada sleduje lobiranje po republikama da pristanu da ja budem novi zajedniki kandidat, jer onda pobjeujemo LOPATOM! Ako est drava meni da 12 poena-јa sam prvi!

A misli li da je to mogue?

Kako nije mogue?

Na kojoj osnovi?

Kao regionalna integracija. Da pokaemo da smo sposobni da se regionalno integriemo kako bi Evropska Unija shvatila da smo mi u stanju da se integriemo, to njoj odgovara. Jer mi kad nauimo da se regionalno integriemo, onda emo biti sposobni da se integriemo i s njima. I da se transcendiraju, da se nadiu lokalni nacionalizmi koji su se razvili zbog nunosti pravljenja nacionalnih drava. Nacionalizam je bio alat uz pomo kojeg je bilo mogue to napraviti. A sada je vano da bi se uspostavile ekonomske i kulturne integracije, potrebno je imati kandidata, prije svega u kulturi. Jer govorimo da kulturne integracije treba da budi pionir koji prethodi ekonomskim integracijama. Zato bi izmeu naih malih, siromanih drava bilo carine? Pa u da jedem kikiriki iz Resena, bez carine jebote! Ja elim da nazovem mobilnim telefonom u Makedoniju, a da mi se ne kuca meunarodna tarifa. A za to se trebamo sami mi izmeu sebe dogovoriti odnosno nai telefonski provajderi.

A da li su nai-nai?

To i jeste problem. to su nai. Nema gorih od naih! Da su veani, ovo bi bila vedska. Nema nama gorih od nas samih.

http://h-alter.org/img/repository/2010/10/vertical_thumb/rambo1.jpg

Rambo Amadeus: Potrebno je da se dogovore sve drave bive SFRJ.

Radi li na tome?

Rambo Amadeus: Pa evo, ovo je prvi promotivni intervju. Sada sam prvi put to objavio. Sada sleduje lobiranje po republikama da pristanu da ja budem novi kandidat, zajedniki jer onda pobjeujemo LOPATOM! Ako est drava meni da 12 poena-јa sam prvi!

A misli li da je mogue?

Rambo Amadeus: Kako da nije mogue?

Na kojoj osnovi?

Rambo Amadeus: Kao regionalna itegracija. Da pokaemo da smo sposobni da se regionalno integriemo kako bi Evropska Unija shvatila da smo mi u stanju da se integriemo, to njoj odgovara. Jer mi kad nauimo da se regionalno integriemo, onda emo biti sposobni da se integriemo i sa njima. I da se transcendiraju, da se nadiu lokalni nacionalizmi koji su se razvili zbog nunosti pravljenja nacionalnih drava. Nacionalizam je bio alat uz pomo koga je bilo mogue to napraviti. A sada je vano da bi se uspostavile ekonomske i kulturne integracije, potrebno je imati kandidata, prije svega u kulturi. Jer govorimo da kulturne integracije treba da budi pionir koji prethodi ekonomskim integracijama. Zato bi izmeu naih malih, siromanih drava bilo carine? Pa u da jedem kikiriki iz Resena, bez carine jebote! Ja elim da nazovem mobilnim telefonom u Makedoniju a da mi se ne kuca meunarodna tarifa. A to treba samo mi izmeu sebe da se dogovorimo. Nai telefonski provajderi.

a dali su nai-nai?

Rambo Amadeus: to i jeste problem. to su nai. Nema gorijih od naih! Da su veani ovo bi bila vedska. Nema nama gorijih od nas samih.

http://h-alter.org/img/repository/2010/10/vertical_thumb/rambo1.jpg

Znai smatra da je takva integracija mogua?

Ne urim. Ovu ideju sam koncipirao pre godinu dana i evo sad koristim priliku da je objavim u medijima, a samo lobiranje moe da traje i pet godina. Onda bi se dogovorili da pravimo jednu veliku internet akciju da se dogovorimo. Moda ima neko talentovan, pa da napravimo jednu malu audiciju za pjesmu i za tekst, pa onda da vidimo ko e aranman da napravi, pa da izaberemo super orkestar.

Hoe li biti ovakav kakav te znamo ili e biti drugaiji?

I to je pitanje dogovora. Napravit emo to kao u video igrici, "Obucite Ramba", da vidimo kako izgleda, kakva mu je frizura, da mogu gledaoci miem da biraju. Kao to je bilo u Politikinom Zabavniku, "Obucite Denisa".

Valja li Zabavnik sad?

Dobar je Zabavnik. Ba dobar.

Pitam jer sam kupio par puta, zadnji put ini mi prije deset godina, nije bilo takav kako ga se sjeam?

Mislim da je dobra ideja da Politkin Zabavnik prevodite u Makedoniji.

to je sada s generacijama koje su odrasle na Politikinom Zabavniku?

Mislim da ko god je itao Politikin Zabavnik da mu ivot prija. U smislu da je imao pripremu, da je dobio neko vankolsko obrazovanje da ga pripremi za drutvo koje sledi. Ono to je pisalo u Politikinom Zabavniku to se za dvadeset godina dogodilo.

Kako je po tebi proao koncert?

Tu je bilo pet-est hiljada ljudi, moda i vie. Doli su da popiju pivicu, da se malo relaksiraju, da se zabave. Tu je mnogo djece koja ne znaju moje pjesme. I zato je bitno uspostaviti kontakt s publikom. Kontakt se uspostavlja tako to ih mora uvjeriti da uiva u tome to radi. Ako toga nema-nema ni posla.

Uiva li?

Ne.

Plagij.at: (pokrio se uima)

Zna ta. Umjetnost je zamjena za seks. Dugo godina sam bio stidljiv i loe mi iao seks i onda mi je umjetnost i gitara bila utjeha. Meutim, jebi ga, oenio se, napravio tri sina, zdravih, normalnih i onda sam se malo emancipovao kao mukarac i sad sam poeo da uivam u seksu, i onda mi je malo ove umjetnosti preko one stvari. Sad bi radije da budem preduzima, da gradim kue, da jedem peenja, da imam uvek tu neku Maaricu, Rumunku ili Ukrajinku, da je imam tu da mi pravi drutvo. Da mi bude fino. ovjeku mora da bude fino u ivotu. I onaj najsiromaniji to se rodio i nita nema, mora da nae svoje uivanje u ivotu. Jo i onaj koji nema nita jo bolje uiva nego onaj koji se brine.

Na koncertu si pjevao da kad ti rikne Facebook je isto tako smrtno opasno kao i neuzemljeni bojler?

Da. ovjek kao drutveno bie, konano je dobio alat da bude drutven virtualno. Kao to kitovi mogu da komuniciraju skraja na kraj sveta na tim njihovim frekvencijama, sada je i ovjek to uspio. Ima svoj internet i svoj Facebook i ljudi postaju zavisni od toga. Ozbiljno zavisni. Nisu oni postali zavisni sluajno, nego to je u njima uala ta elja da komuniciraju na takav nain.

Puno ljudi nema ba pozitivan stav o Facebooku...

To ti je isto ko kad se pojavio bicikl ili auto. Nema ta ti da misli negativno. Pa dobro, znamo da je bicikl opasan ili da e auto da zgazi nekog, da je opasan ali je i koristan. Svaka inovacija je takva. Uvek ima neke seratore koje su kao kritiki nastrojeni. Pa jebi ga crkva se bunila kad je Kopernik koncipirao heliocentrini sistem, spalili su Giordana Bruna, a onaj jadni Galileo Galilei je morao lano da se odrekne. Kao, nije majke mi okrugla, nego plosnata, kajem se maksimalno!

Kad smo dogovarali ovaj intervju, pisao sam ti da e glavno pitanje biti, to bi ti napravio kad bi te postavili za steajnog upravitelja Republike Makedonije?

Nema tu mnogo filozofije. Svaka drava na Balkanu ima istu sudbinu. Naivni i tupavi politiari su rtve uvoznog lobija. Jer je najlake zaraditi pare tako to kupuje neka *ovna po inostranstvu i prodaje jadnome narodu. Ali napraviti stimulaciju domae proizvodnje, napraviti da ljudi imaju posla, da rade i da se kupuju domai proizvodi, onda ne bi njihova zarada bila tako lagodna, morali bi da se brinu o proizvodnji. ta Makedoniji fali? Ima svega! Ovo je poljoprivredni raj, ima hrane, ima rude, ima vina, paprika, mesa, ovetine, jagnjetine, sira, ta ti srce zaeli i sve je jeftino. Pa treba samo narod da shvati da ne mora svakih tri mjeseca da kupi mobilni telefon, tikle, cipele, mode, budalatine. To su sve glupost. Samo zato da bi se tamo neki industrijalac vozio jahtom od dvjesto metara i kurio se. Mi sad kupujemo da bi on mogao da uzme procenat. Stvarno me boli kurac, ne kupujem nita.

Bi li prihvatio tu ulogu?

Teko u demokratskim uslovima. Protivnik sam demokratije ovakve kakvu znamo. Jedino to bi stvarno pristao je da budem potpuni suveren. Da budem diktator. Imao bi svoj kanal na televiziji, bio bi 24/7 prisutan, da svi svaki moj pokret gledaju. I uvee kad inim posla sa enom, da vidi narod da sam normalan! Pa kad ima neko teko dravno pitanje, izaem i kaem: "Ljudi. Teko je pitanje. Ajmo sms-ove. Oemo ovako ili emo ovako?" Odma da vidimo. Pa ako narod pogreno odlui, ja velim: "Narode, ovo je pogreno". I onda im objasnim. Vano je da se stane na put toj potpuno provincijalnoj modi kupovanja govana iz uvoza. To su splaine i to nita ne valja. Neu da imenujem firme, ali jedna domaa okolada je bolja sto puta od strane.

Da, ali sad su svi navikli na Milku.

Nemoj brendove da govori, tuit e te, zna kakve agente i advokate imaju! Ali odma da ti kaem. Ja volim Eurokrem-blok i okoladu Najljepe elje. Eurokrem-blok je duplo jeftiniji, TRI PUT je jeftiniji, a TRI PUT JE BOLJI OD MILKA OKOLADE!

Nemoj sad ti spominjati brendove!

Ne, ne. Ja ne govorim, ja tvrdim. Mogu i eksperte da dovedem.

U zadnje vreme puno govori o okoliu...

Sve emo da zaseremo! Najgore su baterije od mobilnih telefona. Sramota je da provajderi i proizvoai mobilnih telefona prodaju baterije, a da nisu duni da staru uzmu i da je recikliraju. Kad se baci u zemlju jedna takva baterija, zagadi hiljadu kvadratnih metara zemlje! Trenutno ima toliko mobilnih telefona da mogu kompletno da nas zagade.

Pa jel vidi izlaz?

Da. Vidim izlaz i potpuno je jasan. Blii se stogodinjica ruske komunistike revolucije, raste nezadovoljstvo radnika u svetu. Bogatai su sve bezobrazniji. Voze sve vee jahte, sve vie miliona troe na budalatine, izgubili su svaki kriterijum i odgovornost. Jednog momenta e sirotinja da shvati da ne zagauje ona nego da zagauju industrijalci. Spojit e se komunistiki pokret i ekoloki pokret i postat e jedno. Narod e da shvati da liberalni kapitalizam zagauje planetu. Ukinut e se demokratija. Odnosno, glasaki listi e da izgleda tako da ga moe da ga ispuni tek svaki deseti stanovnik. Svaki onaj koji je pismen- jer svaki deseti je pismen. I kad svaki deseti bude imao pravo glasa i glasovao, onda e da ima inteligentnu vladu koja nee da dozvoli, citirat u Putina: da sebine bubavabe od biznismena, prave majmuna od drava i njihovih vlasti.

I jo da kaem. Ne smeta sirotinji to je siromana. Nego ih smetaju bogatai koji se kure. Ne smeta meni kad etam Skopjem i kad vidim onu bosonogu djecu, jo i kad je toplo, nema veze, nek idu bosa. Ali mi smeta kad vidim auto od dvesta hiljada evra koji prolazi pored njih. Jer je on taj auto zaradio od ovih bosonogih. Ne od bogatih nego od ovih siromanih. Planeta nema vremena. Roknut e nas neki meteor. Globalno zagrijavanje. Uzrok tome je ljudska pohlepa. Liberalni kapitalizam zagauje planetu svakog dana. Zato to ga interesuje samo profit.

http://h-alter.org/img/repository/2010/10/large/rambo2.jpg

Mehanizmi kontrole su jako suptilni, perfidni, jaki i svestrani. Misli li da je promjena mogua?

Stvari kreu sluajno. Nepredvidljiv je ljudski rod. Drutvene promjene kreu sluajno. Jednostavno sazriju. Kad u glavama ljudi neto sazri, onda prethodni autoriteti vie ne postoje. 2017 je stogodinjica ruske revolucije. Ljudski mozak radi decimalno, jer imamo deset prstiju. Na sto godina neega resetuje se mozak jer radi decimalno i podsea se na ono to je bilo prije sto godina. to je normalno.

To e biti krvavo?

Ne! Jer nova revolucionarna misao dolazi od programera, od hakera. Samo e da se obori bankarski sistem. Berze i sve to e da stane. Nee vie postojati spekulativna lova nego samo realna. Znai, nee moi vie kupiti svu proizvodnju pive u narednih pet godina, nego koliko ti stane u kamion, jebi ga!

Da li je novac problem?

Novac je nastao kao posljedica vika proizvoda nakon to je klima na planeti postala tako blaga. Dok je bilo ledeno doba, kad su se ljudi otimali oko komada mesa, nije novac bio potreban, nego onaj ko je jai opali buzdovanom onoga ko je slabiji i otme mu komad hrane. A onda, kad se pojavio viak, kad je klima postala prijatna, pa je odjednom bilo puno plodova, jabuka, kruaka, ivotinja nekih, riba, onda se pojavio novac. Meutim, mi ulazimo sada u jednu brutalnu klimatsku eru gde vika nee biti. Nego e biti potrebna ravnopravna podjela za onim to ima. Nee biti ogromnih rezervi, nee biti punih magacina, nee biti ekonomske pekulacije, nego e jednostavno biti manjka robe. A kad ima manjka robe, koji e ti kurac lova?! Sve to si proizveo ima svoje trite.

Da li e ljudski rod opet pokuati da se nekako mugne uz pomo svoje tehnologije koja ga je i na ovaj stupanj donela? GMO, na primjer, za vee prinose, vie hrane?

Da, s jedne strane e biti GMO koji e biti otporan na sve te klimatske zajebancije i davat e vie prinosa. Ali e GMO samo u prvo vrijeme biti jeftin. U emu je tos sa GM-om? Kad kupuje GMO soju, mora da svake godine kupi seme kod istog proizvoaa. Jer je ona jalova. Ali upravo je tu ansa Balkana. Jer je neposluan. Iz inata e ljudi da kui gaje svoje endemske vrste groa, itarica. I ovo bi volio copy-paste, ko god me ceni. ENDEMSKE VRSTE GAJITE! Ne dozvolite da vau endemsku vrstu zameni neka globalna.

Postoje li jo uvijek na Balkanu resursi za to ili je prekasno?

Svakako! Upravo su u Srbiji nali endemsku vrstu svinje koja e zove Mangulica. Manja je, ilavija, manje mesa, manje se razmnoava. Ali je bolja i zdravija. EVO! To je genijalna ideja za Makedoniju. Nabavite one krave koje ste ranije imali. One sa velikim rogovima. Sigurno ih jo negdje neka baba ima. Vratite magarce. Nestat e nafte. Mora da ima magarca. Sigurno je bolje da ih sada nabavite nego kad bude kotao triput vie nego traktor. A onda niko i nee da ti da magarca za traktor.

Kako da zatvorimo intervju?

Sistem uenja se drastino promenio. kola se nasukala na sopstvenu birokratizaciju i sporost kao veliki sistem. Treba uiti dnevno, iz minuta u minut. O svakoj stvari koja vas zanima, Google, Wikipedia, ovo ono...i znanje treba da birate intuitivno. Uite. Odmah tu iza ugla je rjeenje za svaki va problem.

preuzeto sa h-alter.org a oni kao sto na pocetku pise sa plagij.at :kez: