Planet Napush(t)eni

Zivot je rijeka....
eye4eye - 10-5-2007 at 21:57

......a mi smo samo brodovi izlozeni valovima

http://www.tfaoi.com/cm/4cm/4cm26.jpg


eye4eye - 11-5-2007 at 08:44

Da je kojim slucajem Indijac Venkateshwar Pullagurla (24) u srijedu je cuo samo jedan krik iz Ogulina, mozda bi taj bezobzirni ubojica shvatio sto je ucinio. Umjesto u veseloj povorci, mozda svadbenoj, Jelenu Ivanisevic (21) iz Göteborga su u njezin rodni dom dopratili u mrtvackom kovcegu. Na Uskrs, 8. travnja, silovao ju je i ubio mladic kojem je vjerovala. Krikovi, jecaji, vristanje. Otac je jedva stajao na nogama. Brat je pao u nesvijest. Za njim majka, mala necakinja... Mjesec dana obitelj je cekala da vidi i dotakne svoju Jelu. Mjesec dana boli i patnje. Kao da ne moze gore. Kao da ne moze jace zaboljeti. Sve dok u Ogulin, u dvoriste kuce na broju 107 nisu usla mrtvacka kola. Bijeli lijes kao da je zelio ispricati pricu o jednoj mladosti, veselju, bezbriznosti i zeljama. Bilo ih je tisuce. Sve dok u trenu to nije prekinula ruka ubojice.
Pullagurla je u svedskom pritvoru. Istraziteljima nije puno govorio. Osim da je kriv za njezinu smrt. I da je spreman za to odgovarati i platiti grijehe.

http://24sata.hr/repository/images/_variations/3/a/3aa30c6aee61aae410f694e7280a1174_medium_tall.jpg
Mjesec dana nakon ubojstva u Goeteborgu, Jelena Ivanisevic (21) iz Ogulina u srijedu se vratila obitelji. U bijelom mrtvackom kovcegu


eye4eye - 13-5-2007 at 12:46

http://www.jutarnji.hr/ephresources/images/2007/05/12/sara-v.jpg
Glavna je junakinja “Sarine price” njezina majka Zajneba, koja je na pocetku nacisticke okupacije Sarajeva spasila i udomila svoje susjede Kabiljo, zbog cega je bila prva muslimanka koju je Izrael odlikovao medaljom pravednika medju narodima


Sara Pecanac zivi u jednom od novih jeruzalemskih naselja. Prije 13 godina zivjela je u Sarajevu. Odrasla je u Ulici DJure DJakovica kao Aida Hardaga. O njezinu se zivotu upravo snima film na sarajevskim i jeruzalemskim ulicama, a pricu o sebi vec 12 godina prica na svim kontinentima. Njezina ce sudbina doci u srediste paznje na ovogodisnjoj Zidovskoj kulturnoj sceni Bejahadu kao nesvakidasnja prica vrtoglave povijesti koja se u kratkom razdoblju dvaput dramaticno ponovila u njezinoj obitelji. Prvi put u jeku Drugog svjetskog rata, a nakon toga u vrijeme srpske agresije i blokade Sarajeva. Prvi put kada je Sarina majka spasila susjede Zidove, obitelj Kabiljo, a drugi put kada su Zidovi u znak zahvalnosti dosli po muslimansku obitelj Hardaga u okruzeno Sarajevo i odveli je u Izrael, gdje je zapocela novi zivot.

http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2007/05/12/sara-mama-max-v.jpg
- Ova mi je zemlja pruzila novi zivot. Moja kci Stela zavrsila je osnovnu i srednju skolu, bila je u vojsci, sada je studentica... Pruzila mi je ono sto je san svake normalne majke, da omoguci djeci da prozive mladost i zasnuju svoj zivot - kaze Sara Pecanac s kojom smo razgovarali u Jeruzalemu. Glavna je junakinja “Sarine price” njezina majka Zajneba, koja je na pocetku nacisticke okupacije Sarajeva spasila i udomila svoje susjede Kabiljo, zbog cega je bila prva muslimanka koju je Izrael odlikovao medaljom pravednika medju narodima

- Pricu treba zapoceti 17 godna prije nego sto sam se ja rodila, kada je moja majka, tada dvadesetdvogodisnja zena s dvoje djece, povela pod svoj krov susjede Kabiljo, kojima je bomba bila srusila kucu. Nacisti ne samo da nisu voljeli Zidove nego ni one koji su im pomagali pa je kazna cekala i one koji su ih skrivali - prica Sara Pecanac i skromno dodaje kako je njezina majka ucinila samo ono sto je mislila da treba uciniti i kada su je u Izraelu pitali zasto je to napravila, ona je odgovorila da ne razumije pitanje jer joj je sasvim normalno da ljudi pomazu jedni drugima.

- Pedeset godina poslije, povijest se ponovila. Lokacija je bila ista - Sarajevo. Ljudi su bili isti, samo su sada pomoc trebali oni koji su onda pomagali - nastavlja Sara Pecanac.

Buduci da su s obitelji Kabiljo, koja se nastanila u Izraelu, bili u dobrim odnosima, uslijedila je akcija izraelske drzave.

- Angazirao se i izraelski ministar vanjskih poslova Shimon Peres, koji je uputio pismo Vladi BiH zato sto su postojali ratni zakoni da ljudi do odredjene dobi ne mogu napustiti Sarajevo. Dobili smo jamstva koja su nam pomogla da izadjemo i nastavimo zivot u “obecanoj zemlji” - kaze Sara. Upravo se u slucaju njezine obitelji, dodaje, potvrdila ona zidovska izreka da tko spasi jedan ljudski zivot, spasio je cijelo covjecanstvo.

To nam je potvrdila i Miriam Aviezer, predsjednica Udruzenja Zidova s podrucja bivse Jugoslavije u Izraelu i clanica Komisije za utvrdjivanje pravednika medju narodima u jeruzalemskom Yad Vashemu.

- U odlomku iz Biblije stoji da je pravednik onaj covjek koji je spasio jednu dusu i tako spasio jedan cijeli narod. To dolazi do izrazaja bas kada se radi o pravednicima koji su nezidovi, a koji su spasavali Zidove u Drugom svjetskom ratu i izlozili se opasnosti, kao i svoju obitelj - kaze Miriam Aviezer. Prema njezinim rijecima, u svijetu ima 20.000 pravednika medju narodima, medju kojima su i neki kraljevi, mnogi diplomati i svecenici, ali su najvredniji pothvati tzv. malih i obicnih ljudi, susjeda i prijatelja, pa cak i slucajnih prolaznika koji su spasiti neciji zivot smatrali svojom duznoscu.

Zanimljivo je kako su nasi prostori u prosjeku bogati takvih hrabrim pothvatima. Miriam Aviezer tako navodi podatak da u Hrvatskoj, s obzirom na ondasnju brojku od oko 40.000 Zidova, ima 105 pravednika medju narodima. Za usporedbu, u Poljskoj u kojoj je zivjelo 2,3 milijuna Zidova, ima pet, sest tisuca pravednika.

- Svaka je prica izuzetno dramaticna. Tako je 1942. u Zidovsku opcinu Zagreb dosao covjek i ostavio paket. Kada je otisao, paket se poceo micati i vidjeli su da je unutra jednogodisnje dijete. U pismu je pisalo da ga predaju sestricni Blanke Bichler koja je iz Loborgrada odvedena u u Auschwitz, ali je platila strazarima da joj spase dijete. No kako je njezina sestricna bila na crnoj listi i pred odlaskom u partizane, odnijela je dijete zeni koja je djecu cuvala za novac. Ali, nije joj se previse svidjala pa je pisala Gertrudi Belinic da vidi sto je s curicom. Ona ju je pronasla prljavu, bosu i zapustenu pa ju je odnijela svojoj kuci. Netko ih je prokazao pa su skoro nastradale. Pobjegle su, krstile su malu i vratile je natrag prekrstenu. Tako su je spasili i ona sada zivi u Izraelu sa svojom obitelji - prica Miriam Aviezer. Kaze i kako je na svecanost dodjele medalje pravednika dosla nekadasnja beba s cijelom svojom obitelji, po cemu se vidi da je onaj tko je spasio nju, spasio i cijeli narod, tj. generacije koje su uslijedile. Na ovogodisnjoj Zidovskoj kulturnoj sceni Bejahad, osim Sare Pecanac, predstavit ce se i sarajevska obitelj Korkut, koja takodjer nosi titulu pravednika medju narodima.

- Dr. Dervis Korkut bio je kustos muzeja u Sarajevu koji je spasio “Sarajevsku Hagadu” od Hitlerove specijalne postrojbe za pljacku umjetnina Rosenbergkomand. Sakrio ju je u podu svoje kuce, ali medalju pravednika nije dobio za to, jer se ona dobiva samo za spasavanje ljudi. On je, naime, u svoju kucu primio Donkicu Papo, koja je u sarajevsku bolnicu dosla traziti oca, ali su ga vec bili odveli. Vratar bolnice odveo ju je dr. Korkutu koji ju je primio u svoju kucu i obukao kao muslimanku. Bio je popularan u ondasnjoj vlasti pa su k njemu dolazili i oficiri, Nijemci, a Donkica ih je posluzivala - prica Miriam Aviezer.

Nize pricu za pricom, a posebno je upecatljiva i ona Hasje Sazlinovic koja je otisla u DJakovo po djecu zidovske obitelji Israeli. Vodila ih je po opasnom putu s laznim legitimacijama, cas ih predstavljajuci kao svoju djecu, a cas kao rodbinu. Medjutim, da bi netko postao pravednik medju narodima, nuzno je da je svoj zivot izlozio opasnosti i da za to ima svjedocanstvo.

- Sve je jednostavno ako je prica cista. Kada se nekog predlozi, prvo pogledamo da nije na listi zlocinaca, jer je bilo slucajeva da je netko spasio neku obitelj, ali je bio na nekoj duznosti po kojoj je mnoge poslao u smrt. Mi u Yad Vashemu imamo spiskove zlocinaca prema svim kategorijama, za cijelo podrucje bivse Jugoslavije. Svih ustasa, od najvisih do obicnih vojnika, s opisom zlocina, podrucja na kojem je pocinjen, podatkom je li ga Komisija za vojne zlocine kaznila, je li mu sudjeno, zivi li u izbjeglistvu i cak gdje se nalazi. Imamo cak i popise onih koji nisu bili zlocinci, ali su dobili zidovsku imovinu na cuvanje pa su je prisvojili - kaze Miriam Aveizer.

Najvise se inzistira na izjavi prezivjelih sudionika, koji su u vrijeme cina morali imati barem osam godina. Ako nema prezivjelih, uzima se svjedocanstvo ocevica.

- Spis obradim, vidim odgovaraju li podaci povijesnim cinjenicama i predlozim komisiji, nakon cega slijedi diskusija koja se najvise vodi o tome u cemu je bila opasnost. Kada se prizna, slijedi svecanost u Yad Vashemu ili izraelskom veleposlanstvu u toj drzavi - opisuje Miriam Aviezer i dodaje da su pravednici u Yad Vashemu donedavno sadili drvo u memorijalnom parku, ali kako mjesta za drvece vise nema, dobivaju plocicu sa svojim imenom na zidu.

I obitelj Hardaga ima svoje drvo u jadvasemskome memorijalnom parku. - Moja je majka posadila drvo 1985. godine. Ono ima korijene, sto su moji korijeni danas, a drvo je sve ljepse i ljepse i simbolizira novu generaciju. Ona je to napravila zato sto je mislila da je to ispravno i nije mnogo pricala o tome - prica nam Sara Pecanac, koju je zacudila paznja koju je njezina obitelj izazvala u Izraelu.

- Kada sam dosla u Izrael, pitala sam se zbog cega se pravi tolika buka, jer to je nesto sasvim normalno, ali danas, nakon 13 godina zivota u Izraelu, jasno mi je sto je znacilo da jedna muslimanka pomaze Zidovima. To je prelazilo granice humanosti i otislo u politicke vode, sto je posve neispravno - nastavlja Sara Pecanac. Misli kako joj je bilo predodredjeno da jednog dana dodje zivjeti u Izrael, jer je jos u Sarajevu mastala kako ce prijeci na judaizam.

- Moja je majka spasila i obitelj Kabiljo i svoju obitelj za to da zivimo svoje snove! Jer meni je bio san da postanem Zidovka, na sto sam vrlo ponosna. Brat mi je krscanin i zivi u Meksiku, a sestra muslimanka u Sarajevu. To je poruka za cijelo covjecanstvo, da svi mogu zivjeti u ljubavi, da se drugi mogu postovati, bez obzira na to sto sam se ja nasla na ovom putu - porucuje Sara. Njezina je zivotna prica, zakljucuje, kao “puzzle koji je Bog stvorio prije njezina rodjenja, a dijelovi su se sami poceli uklapati”.

Iz 'malog Jeruzalema' u pravi Jeruzalem

http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2007/05/12/obitelj-sara.jpg
Izrael je, kaze Sara Pecanac, zemlja koja zna prihvatiti covjeka, jer u njoj nitko nije stranac najvise zbog toga sto ljudi dolaze sa svih strana svijeta. No nekih slicnosti ima i s BiH, ponajvise zbog susretanja triju velikih religija, krscanstva, judaizma i islama.

- Iz Sarajeva, “malog Jeruzalema”, dosla sam u pravi Jeruzalem - kaze Sara Pecanac.

Medjutim, taj dolazak nije bio lagan. Iako ih je Izrael docekao s najvecim postovanjem i Sarina je majka dobila nacionalnu mirovinu, Saru i njezinu obitelj cekala je teska prilagodba. Njezin pravni fakultet nije vrijedio mnogo, a suprug je sa zavrsenom elektrotehnikom nesto lakse nasao posao.

- Majka nam je pomagala, ali to je bio njezin novac i sve vise od toga sto smo htjeli morali smo zaraditi sami. U jednom su je intervjuu pitali sto cu ja raditi, na sto je rekla da sam zavrsila fakultet, ali da ne znam jezik i da ima mnogo mladih nezaposlenih pa da ne ocekuje da cu dobiti posao u struci. “Zivot je pocetak, ima krpa i vode pa neka cisti i zaradi novac”, izjavila je za novine. Cistila sam godinu dana, a moja je Stela zavrsila privatnu skolu, koju smo zeljeli da upise. Nakon godinu dana dosli su iz Yad Vashema i rekli da prestanem s tim, iako sam dobro zaradjivala, jer imaju posao za mene - prica Sara Pecanac, koja je nakon sest mjeseci odlicno naucila hebrejski i sada je direktorica jednog odsjeka u jadvasemskom arhivu.

Mjesto zajednistva Zidova i muslimana

http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2007/05/12/bejahad-max.jpg
Zidovska kulturna scena Bejahad, koju vodi ugledni zagrebacki lijecnik dr. Vladimir Salamon, nije samo mjesto jednogodisnjeg okupljanja Zidova s prostora bivse Jugoslavije nego i jedno od mjesta susreta Zidova i muslimana s ovih prostora. Prosle godine, u jeku sukoba izmedju muslimana i Zidova na Bliskom istoku, na Bejahadu na Hvaru dr. Vladimir Salamon i reisu-ul-ulema dr. Mustafa Ceric potpisali su zajednicki apel o nuznosti susretanja jednih i drugih, osobito u kulturnim, intelektualnim i umjetnickim projektima. - Bejahad je novi modus vivendi na ovim prostorima - rekao je dr. Salamon na predstavljanju Bejahada prosli vikend u Tel Avivu.

Bejahad 2007. ove ce se godine od 25. kolovoza do 1. rujna odrzati u Opatiji, a jedno od sredisnjih mjesta zauzimat ce prica o pravednicima medju narodima - muslimanima koji su u vrijeme Drugog svjetskog rata spasili svoje susjede Zidove, da bi oni iz sarajevskog pakla prije 13 godina uzvratili istom mjerom, spasavajuci ih i nudeci im dom u “obecanoj zemlji” Izraelu.


eye4eye - 21-5-2007 at 12:26

http://www.jutarnji.hr/ephresources/images/2007/05/19/freddy_nicoll2-mitrakovic_v.jpg
Britanski veterani Drugog svjetskog rata na otoku Visu koji im je pruzio utociste nakon neuspjelih letova...

Top Sail! Top Sail! - povikao je uzurbano, ali sabrano dvadesetcetverogodisnji pilot Kraljevskih zracnih snaga, gledajuci kako se kazaljka sto pokazuje stanje goriva u spremniku strelovito spusta prema nistici. Casnik u zrakoplovnoj bazi u Italiji trenutno mu je javio koordinate.

Negdje na jugoslavenskoj strani Jadrana, na teritoriju koji su kontrolirali komunisticki gerilci, nedavno je bilo osposobljeno uzletiste, ali britanski piloti nisu znali tocan polozaj. Prije polaska na zadatak raketiranja njemackih ratnih brodova u luci Ploce, receno im je samo kodno ime, koje trebaju izgovoriti u slucaju prisilnog slijetanja - Top Sail.

“Sreca je bila sto sam bio pogodjen u spremnik, a ne u motor, inace danas vjerojatno ne bismo razgovarali”, sjeca se Freddy Nicoll. Okrenuo je nos svoga Hurricanea u smjeru u kojemu su ga naveli iz baze i uskoro se pred njim ukazao zeleni otok i u njegovoj unutrasnjosti dolina u kojoj se izmedju vinograda i maslinika pruzala pruga raskrcenog i poravnatog tla. Spustio je kotace i prizemljio se. Malo iza podneva 2. svibnja 1944., kao prvi od stotina saveznickih pilota koji ce uskoro polijetati i slijetati na partizanski aerodrom, Freddy Nicoll dosao je na Vis.

“Veliki gradjevinski strojevi kojima su ravnali zemlju jos su stajali tu sa strane“, pripovijeda nekadasnji pilot. “Izasao sam iz aviona, a neki americki vojnik, crnac, dosao mi je u susret smijeseci se. ‘Kako vam se svidja pista?’ upitao me je. ‘Pa, ovdje sam’, rekao sam mu. ‘Vi ste prvi koji je sletio’, kaze Amerikanac.“

Freddy Nicoll nije mnogo znao o zivotu kada je otisao u rat. Bio je devetnaestogodisnji office boy kada se prijavio u vojsku, gnjevan zbog bombardiranja Londona. Negdje u komandi RAF-a odredili su ga za pilotsku obuku u Africi, u tadasnjoj britanskoj koloniji Rodeziji, danas Zimbabveu, i vec za koji mjesec upravljao je mocnim lovackim strojevima s raketama pod krilom.“



http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2007/05/19/spitfire-presnimka.jpg
Jesi li spreman za svoj trenutak slave?“ upitao ga je zapovjednik saljivo prije njegova prvog borbenog leta. Freddy je bio spreman. Citavim putem do Krfa i natrag, na svojem debitantskom zadatku, pamti kako je u glavi ponavljao tekst reklame za nekakav umak.

“Nikad se doista nisam tako bojao da ne bih uzletio“, prica gospodin Nicoll. “Cak ni kada su mi neki drugovi poginuli. Njihova smrt ne nije pokolebala. Uvijek nekako mislis, poginut ce netko drugi. Shvacali smo to kao posao koji trebao obaviti.“

“A ako bi se tkogod bojao?“

“On vise ne bi letio“, odgovori Freddy jednostavno.

Na onome letu, kada je neplanirano sletio na Visu, ranjen je njegov zapovjednik eskadrile. Freddy ga je hrabrio i navodio, prije nego sto je shvatio da je i sam pogodjen. Suncan je proljetni dan bio na onome mediteranskom otoku za koji tada nije ni znao da ce iducih pola godine biti njegov dom.

Smjestili su ga u maleno satorsko naselje kraj aerodroma. Uskoro ce mu se tamo pridruziti jos nekolicina saveznickih pilota. S lokalnim stanovnistvom nisu mnogo razgovarali, bile su tu tek dvije zene koje su im kuhale, jedna starija i jedna sasvim mlada djevojka, kuharska pomocnica Dobrila, koju su zvali Dob i koju su svi zavoljeli.

“Dob, please, give more soup!“ viknuo bi neki pilot u pravcu kuhinje, a Dobrila bi poslusno dosla s loncem juhe.

“Bila je zgodna?“

“Pa prilicno.“

“Netko se od vas zaljubio u nju?“

“Ma, ne“, rece Freddy Nicoll sramezljivo, „nije to bila ljubav te vrste. Svih su nas, uostalom, u domovini cekale nase dragane, a Dob je bila ljupka djevojcica u cijem smo drustvu uzivali. Ugodno je bilo vidjeti takvu svjezu mladu zenu, kraj svih onih udovica u crnini koje smo gledali u Italiji i namrstenih partizanki koje su setale po otoku, muski odjevene, s bombama za pasom.“


S partizanskim vlastima britanski piloti nisu mnogo komunicirali. Veza su im bili obavjestajni casnici sto bi povremeno donijeli koordinate ciljeva koje je valjalo napasti, pa bi uskakali u svoje letece strojeve i pruzali zracnu potporu Titovim snagama na kontinentu. Jedan je od njih tako u kolovozu 1944. poginuo kod Jablanice.

U slobodno vrijeme odlazili su se kupati na litice, podalje od plaza. Negdje u brdima znali su da je spilja u kojoj se smjestio vodja gerilaca, ali nijedan se od njih nikada nije sreo s njim. Ponekad bi culi partizane kako pjevaju, a gdjesto bi se zaculi pucnjevi. Nagadjali su da to ubijaju ljude.

Freddy Nicoll demobiliziran je nakon sto je letio na vise od sezdeset borbenih zadataka. Mnogostruko odlikovani mladi junak nakon rata je pozelio studirati arhitekturu, ali je na vrijeme shvatio da za nju nema dara te se zaposlio u uredu za planiranje gradnje. Ozenio se i dobio djecu i s obitelji dolazio ljetovati na Jadran. Jedno je ljeto na Korculi pokusao nagovoriti vlasnika neke brodice da ga prebaci na Vis.

“Gotovo je pobjegao od mene“, kaze Freddy smijeseci se, “a sutradan kada me je vidio, govorio je: ‘Evo onoga ludoga Engleza’.“

Vis je tada naime bio velika baza JNA, gdje je strancima bilo zabranjeno dolaziti.

Sredinom devedesetih, opet, kada je onaj posljednji rat zavrsio i Vis ponovno postao pristupacan svima, Freddyjeva je supruga tesko oboljela i on je nije mogao ostavljati samu. Dosao je tek prije neku godinu, kada mu je zena umrla. Po citavom otoku raspitivao se tada za svoju davnu prijateljicu. Dobrila je na Visu, medjutim, razmjerno cesto ime, a Freddy prezime nije znao.

No, citajuci o njegovom traganju javila se napokon necakinja nekadasnje kuharske pomocnice, Ivica Zaknic s Korcule. Njezina teta Dobrila, nazalost, umrla je od leukemije.

Nije imala lak zivot, prica gospodja Zaknic, ali se uvijek s veseljem sjecala kako je u ratu, jos kao gotovo djevojcica, na Visu posluzivala hranu saveznickim pilotima, koji su bili prava gospoda. Medju njima osobito joj je ostao u uspomeni jedan mladji, onizi dzentlmen kojega je zvala Nikola.

Freddyja Nicolla rastuzila je vijest o smrti Dob. Ipak, on se sa smrcu upoznao jos u njeznim godinama, a je sada je u dobi kada su takve vijesti gotovo svakodnevne. Britanski veterani svake godine najavljuju kako im je ovo zadnji posjet otoku, ali poput Sinatre koji je otpjevao nekoliko oprostajnih turneja, dogodine ipak ponovno dodju.

“Dolazit cu dok god budem mogao, ovo mjesto mi je spasilo zivot“, kaze Freddy sentimentalno i svecano.

Kako se cini, to bi moglo biti jos mnogo puta, jer je gospodin Nicoll u doista izvrsnoj formi. Svira klarinet u jednom amaterskom sastavu i pjeva u amaterskim postavama komicnih opera, pa cak i upravlja avionima. Letio je za svoj osamdeset peti rodjendan i planira to ponoviti kada napuni devedeset.

http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2007/05/19/komemoracija_piloti-mitrako.jpg
“Instruktor me je pohvalio kako sam sigurno letio kroz oblake“, kaze.

Eh, moj decko, gdje si ti bio kada sam ja letio kroz oblake, pomislio je mozda Freddy Nicoll.


eye4eye - 21-5-2007 at 12:33

http://www.jutarnji.hr/ephresources/images/2007/05/20/drago1.jpg
Drago Jagic u nedjelju je po prvi put u svojih pedeset i devet godina izasao iz kuce te sjeo na klupu uz ulicu. Tako je i prvi put bio medju ljudima te je time za njega poceo jedan bolji i ljepsi zivot, javlja agencija Cropress.

Naime, cijeli svoj zivot proveo je u svojevrsnom obiteljskom zatocenistvu jer ga se majka sramila zbog mentalne retardacije. Cijeli svoj zivot Drago nije progovorio, a smatra se da bi mu, da je bio na vrijeme lijecen, stanje bilo bolje.

Njegov prvi izlazak ganuo je susjede u Ulici 8. marta u Knezevim Vinogradima, koji su pustili suzu, no Drago je, neosvrcuci se napravio nekoliko koraka i prilicno umoran sjeo. Njegovi susjedi u baranjskom Belom Manastiru, gdje je zivio zatocen, znali su za njega iako ga nitko nije nikad vidio. Nakon majcine smrti Dragina braca su pozvala Centar za socijalnu skrb jer nisu zeljela preuzeti brigu o svom bolesnom bratu te ga je udomila Valerija Moric.

Kada je dosao kod nje, nije joj dao ni da mu se priblizi te je pokrivao glavu kada bi ona usla u sobu. No nakon nekog vremena uspjela je pridobiti njegovo povjerenje, sto pokazuje i ovaj prvi izlazak medju ljude.


eye4eye - 23-5-2007 at 08:57

http://www.index.hr/images2/Gutesa-1v.jpg
VEDRAN GUTESA, bivsi djelatnik ACI marine u Trogiru i bivsi voditelj posade u istoj, vec tri godine vodi borbu s vjetrenjacama kako bi dokazao da je njegov otkaz nelegalan i da se u toj marini nelegalno poslovalo.

Nedugo nakon sto je promoviran na mjesto voditelja posade Gutesa je, kaze, uocio nepravilnosti u radu marine sto je odmah prijavio svome nadredjenom sefu, dotadasnjem vodji posadi, direktoru Anti Brodaricu. No, stvari se nisu razvijale kako bi netko mozda ocekivao.

"2003. godine kada sam dosao na mjesto voditelja posade prva stvar bila je preuzeti stanje plovila i inventuru poslovanja obzirom da sam dosao na novo radno mjesto. Ta inventura odnosno prijenos informacija o poslovanju nije se nikad dogodio u sve vrijeme moga rada, cak niti na moj izricit interes iako je to slijedilo i po ugovornim obvezama. Obzirom da sam naisao na suprotstavljanje mojim zahtjevima od strane mojeg prethodnika odnosno mojeg direktora Ante Brodarica bio sam stavljen na probni rok koji je trajao tri mjeseca." - kazao je Gutesa.

Nakon isteka tog roka Gutesa je ponovno inzistirao na sluzbenom preuzimanju stanja knjigovodstva i ugovornih obaveza pojedinih plovila usidrenih u marini, zbog cega je dosao u verbalni sukob s Brodaricem. Sukobu je bila nazocna i sefica recepcije Toncica Coce koja se takodjer suprotstavila sluzbenoj primopredaji stanja.

"S time se nisam slozio vec sam nakon tri mjeseca od potpisivanja ugovora (o novom radnom mjestu) sa svime upoznao tadasnjeg generalnog direktora ACI-ja Nikse Marusica, na sto mi je odgovorio da ce sazvati sastanak u Upravi drustva u Opatiji, a do kojega nikada nije doslo. U medjuvremenu tijekom srpnja 2003. godine postao sam jedini vodja posade koji je od strane nezavisne revizorske kuce pozitivno ocijenjen, za sto postoji i pismeni trag." - kaze Gutesa.

Njegov zahtjev za inventurom stanja plovila nikada nije zazivio, kaze Gutesa te napominje kako je u to vrijeme bio neposredni rukovoditelj opsluzivanja plovila usidrenih u trogirskoj ACI marini, cija je materijalna odgovornost bila definirana ugovorom koji je potpisao s ACI-jevom sredisnjicom u Opatiji.

Iz toga slijedi kako je u trenutku preuzimanja duznosti vodje posade postao odgovoran za stanje i opsluzivanje plovila u trogirskoj marini, bez da je u istoj sluzbeno preuzeo stanje od svog prethodnika Ante Brodarica, koji je u tom trenutku postao direktor marine. Problem je naime bio u nelegalnom naplacivanju usluga marine prema odredjenim vlasnicima plovila, za sto je formalno bio odgovoran Gutesa koji se protivio takvoj poslovnoj praksi.

"Takvim ophodjenjem prema samom poslu doslo je do odredjenih netrpeljivosti na relaciji direktor - sefica recepcije i mene kao vodje posade. Obzirom da sam bio drugi covjek u marini to me izuzetno smetalo jer nisam mogao poslovati po nacelima struke, zakona i Statuta tvrtke." - dodaje.

Gutesa napominje kako je sefica recepcije bila osoba odgovorna za financijsko poslovanje marine, no ona se, kako je rekao, "mijesala i u njegov posao". Dodaje kako je Coce pokrenula potpisivanje peticije protiv njega zbog toga jer je navodno maltretirao kolege na poslu, a zapravo sa ciljem da bude izbacen s posla.

Sve skupa je rezultiralo Gutesinim pismenim obracanjem Upravi ACI-ja 2004. godine, kada je poslao sve fotografije i relevantne cinjenice koje je do tad skupio, a koje su dokazivale nelegalno poslovanje u marini. No, ubrzo su poceli pritisci na Gutesu koje on tumaci pokusajima da ga se privoli na odustajanje od rasciscavanja stanja.

Uvredljivi grafiti kao sredstvo psiholoskog pritiska


"Nakon toga na sest lokacija marine pojavili su se grafiti pogrdnog karaktera (protiv mene), a uslijedilo je i psihofizicko zlostavljanje, prijetnje, ucjene te prijetnje mojoj obitelji, a poglavito djeci. Sve skupa je kulminiralo otkazom ugovora u radu nakon cega sam pokrenuo kaznenu prijavu." - iznio je Gutesa kronologiju dogadjaja koji su prethodili njegovom odlasku iz ACI-ja.

Vezano za dokaze o ilegalnom naplacivanju usluga u marini, Gutesa pojasnjava kako se radi o seriji fotografija i preslika racuna i knjizica evidencije poslovanja iz kojih se jasno vidi kako su za neka plovila naplacivane usluge marine na nacin da korisnicima marine nisu izdavani racuni ili se na razne druge nacine od nauticara uzimao novac za koji nisu izdavane bilo kakve potvrde.

"Kaznena prijava koja je podnesena 15. studenog 2003. godine obuhvaca otprilike 120 plovila. Prijava ima osnova utoliko sto su sve te (nelegalne) usluge potkrijepljene fotografijama koje su Odjelu gospodarskog kriminaliteta PU splitsko-dalmatinske dostavljene u originalu i preslikama. U prvim izvidnim radnjama splitska policija obradila je samo 22 plovila od kojih je za njih 11 polovicno placena usluga, dok za ostala postoji dokaz o tzv. kompenzaciji koju je potpisala neovlastena osoba. Tu je i slucaj u kojem sefica recepcije, samo na njoj poznat nacin, poklanja vlasniku jednog broda tri mjeseca placanje usluga (marine)."

Gutesa kaze kako je spomenuta prijava odbacena, te dodaje kako je 24. travnja 2004. splitskoj policiji dostavio nove konkretne dokaze i nove iskaze svjedoka.

"Od tada do danasnjeg dana nikada nisam dobio nikakvo sluzbeno izvjesce od nacelnika ili ostalih odgovornih osoba. Nakon svega toga protiv mene je podnesena kaznena prijava zbog laznog svjedocenja." - pojasnio je Gutesa.

U medjuvremenu Drzavni inspektorat je u dva navrata "procesljao" poslovanje marine u kojoj je pronasao nepravilnosti u vidu neplacanja boravisne pristojbe za pojedina plovila, a sto su bile dvije od 14 tocaka Gutesine godinu dana ranije dostavljene i naknadno odbacene kaznene prijave.

Vedran Gutesa je u razgovoru za Index pojasnio i ostale tocke svoje kaznene prijave.

"Moj prvi sluzbeni sukob poceo je mojom reakcijom na podmetanje konopa ronioca u marini, koji je skidanje konopa s propelera brodskog motora korisnicima marine masno naplacivao. Uzimao je 400 kuna direktno na pontonu, s time da su se radni sati (provedeni u skidanju konopa), po nalogu direktora marine posebno evidentirali i naplacivali. To je u sezoni 2003/2004. iznosilo oko 21.000 kuna koje je ronioc direktno naplatio." - dodaje.

"Sto se tice neplacanja boravisne pristojbe radi se o neevidentiranju iste za plovila carter kompanije koju je sefica recepcije vodila u posebnoj tzv. crnoj knjizi, a ciji se podaci nisu nalazili u racunalu sa sluzbenim podacima o poslovanju marine. Nadalje tu je i privatni racun dizalicara (plovila) kojega je djelatnik na dizalicaru samostalno otvorio uz odobrenje direktora marine." - kaze Gutesa.

Gutesa trogirskom ACI-ju spocitava i iskoristavanje gluhonijeme osobe za rad ispod konzole dizalice, protivno Zakonu u radu, kao i nepostivanje radnog ugovora pojedinih djelatnika marine koji se povremeno nisu nalazili na svome radnom mjestu. Za potonje postoji i evidencija trogirske policije koja jedne noci u krugu marine nije zatekla ovlastenog cuvara iako je tada tu morao biti.

"Nelegalnostima su se bavili i pojedini zakupci poslovnih prostora u marini koji nisu imali zakonsku osnovu naplacivanja razlicitih usluga, tipa naplacivanje servisnih usluga ili naplacivanje usluge dizalice gostima za sto nisu imali osnovano pravo, kao i pojedini vlasnici carter plovila koji su naplacivali gostima dnevni vez opravdavajuci se tvrdnjom kako njihovi brodovi koji nisu u toj marini moraju platiti vez u nekoj drugoj marini." - pojasnio je Gutesa.

"Sva moja ukazivanja na nepravilnosti nikada nisu polucila nekakve rezultate. O svim ovim radnjama direktor je bio na vrijeme i promptno obavijesten. Nikada apsolutno nista nije ucinjeno. Isto tako mozemo govoriti i o brodovima koji su imali status u marini, a koji svoje obveze nisu podmirili od tri, sest, devet i 12 mjeseci iako za to postoji regulativa u ugovoru potpisanom s marinom, a prema kojem nakon isteka ugovora mora proci najvise 45 dana." - dodaje Gutesa.

Niti nakon brojnih pokusaja rezultata nije bilo

"Ideja mi je bila da sve to ostane unutar kuce. Vise puta sam trazio razgovor s gospodinom Marusicem koji nazalost nikada nije nasao vremena ni mogucnosti poslati niti internu kontrolu unutar marine." - pojasnjava Gutesa te dodaje kako je inicijalnu dokumentaciju o slucaju osobno dostavio Marusicu u Opatiju.

"Moja upornost je polucila da je Marusicev nasljednik Damir Mandekic jedini izrazio nekakvo zanimanje za problematiku, te je snimanjem marine omogucio prikupljanje dokumentacije s kojom se moglo ici prema Opcinskom drzavnom odvjetnistvu." - pojasnjava Gutesa te dodaje kako ga je krajem 2005. godine primio i Ante Violic koji je na celo ACI-ja dosao po smjenjivanju Damira Mandekica.

Sastanku Gutese s Violicem nazocio je i direktor trogirske ACI marine Ante Brodaric pred kojim je Gutesa iznio sva svoja saznanja o kriminalu u trogirskoj marini. Nakon toga je sastavljen zapisnik koji je potpisao Ante Violic, a u kojem se navodi kako ce ukoliko bude i dalje radio mimo zakona, Brodaric dobiti opomenu.

"Tu se smatram izuzetno ostecenom osobom, jer iako je na sastanku u Opatiji bilo (usmeno) dogovoreno da cu biti vracen na svoje radno mjesto, ali u nekoj drugoj marini i na neodredjeno vrijeme, u zadnji tren zapisnik (sa sastanka) je premodeliran na nacin da cu biti vracen na odredjeno vrijeme, na sto nisam pristao." - rekao je Gutesa.

Nakon svega Vedran Gutesa vodi radni spor zbog nezakonitog otkazivanja radnog ugovora, a koji se vec nekoliko mjeseci vodi u Opcinskom sudu u Trogiru. Smatra kako sve ono sto mu se dogadja posljednjih godina zapravo predstavlja macehinski odnos drzave prema svome vlasnistvu.

"Pitam se kakva je ovo poruka za sve one koji su se za ovu zemlju zrtvovali, ili za one koji svoju buducnost planiraju u ovoj zemlji i za one koji misle ukazivati na odredjene nepravilnosti, sto ih sve ceka. Mozda sam ja zrtva samoga sebe, ali to ne zelim priznati. Ipak smatram da je ovo samo vrh na nekoj ledenoj santi koji ja na neki nacin pokusavam otopiti, a obzirom da sam u pravosudnom sustavu naisao na toliko barijera i na nezainteresiranost Uprave ACI d.d., kojega ceka privatizacija, jednostavno ne mogu pojmiti zasto nikoga nije briga da se ovako narusava ugled Hrvatske i zasto nema pozitivne reakcije od onih koje ova drzava placa." - zakljucuje Vedran Gutesa.


eye4eye - 23-5-2007 at 10:42

http://www.pathguy.com/nosuicid.gif
Nitko u Gracacu ne moze vjerovati da je mila, draga i cvrsta zena, njihova sumjestanka Natalija Bogunovic (26) pokusala objesiti kcer (5) i sina (3), te presudila sebi vjesanjem pred njihovim ocima u nedjelju. Majka koja se jedno vrijeme lijecila na psihijatriji u Zadru tog je dana s djecom poslije rucka pripremala stravican cin. Djeca su, misleci da se igraju s njom, parala plahte i radila cvorove za tri omce te zajedno nosili cigle i stolic na tavan, gdje se odigrala obiteljska tragedija. U kuci smo zatekli baku, djeda i susjedu koja je pritekla djeci u pomoc, a za majku je vec bilo prekasno. Djed Vlado Bogunovic rekao nam je da je dan ranije razgovarao sa snahom i da je sve bilo u najboljem redu, bez ikakve naznake za tragediju koja je uslijedila.
- Bili su skladna obitelj, bez ikakvih trzavica. Zajedno su ovih dana kosili travu, rostiljali i uredjivali djecju sobu s novim kreveticima na kat. Curica je dobila novu barbiku pa joj je tata napravio kucicu za lutke - prica djed Vlado. Supruga Igora je vijest o zeninoj smrti jako potresla. Negira tragediju i tvrdi da je njegova supruga bila brizna majka koja je jako voljela svoju djecu. - Bila je bolesna, no ne toliko da bi me bilo strah ostaviti djecu samu s njom - prica potreseni Igor. Petogodisnju djevojcicu majka je, kako doznajemo, objesila, sto dokazuje i crveni otisak od omce na vratu. Medjutim, cini se da se smilovala, jer je djevojcica tek lakse ozlijedjena. Nitko ne moze odrediti koliko su duboke rane zbog samog uzasnog cina.
- Ozlijedjena djevojcica je u bolnici u Gospicu, tamo ce i ostati dok sve bude gotovo i dok se otac ne pribere toliko da joj bude mogao nekako objasniti sto se dogodilo - rekao je djed Vlado.


eye4eye - 25-5-2007 at 09:55

http://dnevnik.hr/media/images///extra/May2007//50158.jpg
Pjevacica Lisa "Left Eye" Lopes, clanica hip-hop grupe TLC, snimljena je u posljednjim sekundama zivota koji je okoncala u prometnoj nesreci u Hondurasu prije pet godina.

Frontalni sudar dogodio se na seoskoj cesti, nesto prije 18 sati, a Lopez, koja je vozila automobil, odmah je preminula.
Lopez je pokusala prestici automobil kad se iz suprotnog traka pojavio kamion. Pjevacica je naglo skrenula ulijevo te pritom udarila u dva drveta, nakon cega se automobil nekoliko puta okrenuo.
Lopez je preminula od frakture lubanje i unutarnjeg krvarenja. Ostalih sedmero putnika, ukljucujuci njezinog brata i sestru, prezivjelo je.
Nakon njezine pogibije, postavilo se pitanje je li pjevacica uzrokovala nesrecu kako bi si oduzela zivot.
Naime, nekoliko dana ranije pjevacica je automobilom pregazila malenog djecaka. To ju je jako pogodilo. Sacuvala je cak cipele preminulog djeteta.
Nakon tog tragicnog dogadjaja, Lisa je tvrdila kako je progoni djecakov duh. Dodatno ju je deprimiralo to sto se djecak prezivao Lopez, kao i ona.
Zbog toga se postavilo pitanje je li Lisa stradala u prometnoj nesreci slucajno ili je pohrlila u nju progonjena djecakovim duhom.

http://zlatkoba.wolf.hr/webmaster/my%20butt/VIDEO%20OVDJE.png


eye4eye - 31-5-2007 at 10:11

http://www.vecernji.hr/system/galleries/pics/070530/hrv-cip-txt.jpg

Sokirao sam se kad me je supruga placnim glasom nazvala i rekla mi da je nasa Magdalena dobila batina i da su sve snimili mobitelom. Odmah sam se spremio i krenuo kuci u Sarengrad. Kad sam vidio snimku na mobitelu, nisam mogao zaspati cijelu noc.

Samo sam razmisljao sto se to dogadja u djecjim glavama da mogu uciniti takvo sto. Moja sedmogodisnja kci bespomocno lezi na podu i vristi, skolski je kolega udara nogama, a drugi snima kazao je Mirko Rancki kojega je strasna vijest da je njegova kci pretucena zatekla u Karlovcu gdje je zaposlen. Sve se dogadjalo prije otprilike mjesec dana u blizini OS dr. Franje Tudjmana u Sarengradu. Svi akteri strasnog dogadjaja pohadjaju isti, tzv. kombinirani razred. Navodno je vec u svlacionici skole postignut dogovor da se grozna scena snimi mobitelom. Uz Magdalenu, samo nekoliko dana poslije jos je jedna djevojcica postala zrtvom zlostavljaca.



http://www.vecernji.hr/system/galleries/pics/070530/cip1.jpg
Dok se ucenik treceg razreda F. P. fizicki obracunavao sa svojim skolskim kolegicama, njegov pomagac sve je snimao uz komentare kako mobitel moze dobro zumirati. Drugi su navijali uz povike: "Sto se deres kao baba?!"

Nisam nosio pistolj
Odmah sam otisao u skolu. Rekli su mi da se sve dogadjalo izvan ustanove, pa oni za to nisu odgovorni. Pitam onda ministra znanosti, obrazovanja i sporta Dragana Primorca je li dijete ucenik kada izadje iz skole. Pricali su da je moja kci izazivala, da je pala na pod, pokazala srednji prst i opsovala tatu djecaku koji nema oca.

Ako je to i ucinila, postoje mjere da je se kazni, niposto nije zasluzila da je netko brutalno pretuce. Govorili su i da sam ja nosio pistolj i prijetio. To nije istina. Imam zenu i troje djece i kako bih si onda dopustio da napravim takvu glupost ogorcen je Mirko Rancki koji je o svemu obavijestio policiju i Centar za socijalnu skrb. Medjutim, prica je otisla puno dalje od mjerodavnih institucija.



http://www.vecernji.hr/system/galleries/pics/070530/cip2.jpg
Dodjem u kafic ili bilo gdje drugdje, a ljudi me pitaju: jesi li vidio snimku svoje kceri? Nazivaju me, o tome prica cijeli Sarengrad i Ilok, svi su zgrozeni. Sad neka znaju svi u Hrvatskoj. Strasno. Ne znam je li gore sto su je istukli ili sto je sve snimljeno mobitelom kaze M. Rancki.
Medjutim, upravo su zahvaljujuci snimkama roditelji male Magdalene doznali sto se zapravo dogodilo. Ona o tome uopce nije zeljela pricati.

Preblage kazne
Supruga ju je pitala sto je bilo, no ona nije odgovarala. Onda se jedan decko hvalio kako ima sve lijepo snimljeno na mobitel. Ne mozete vjerovati! Uza sve sto je moja obitelj prozivjela, zgrozen sam i blagim kaznama. Zlostavljac je kaznjen pismeno, a snimatelj usmeno. Na roditeljskom sastanku pred svima sam pokazao snimku da vide sto je bilo. Majka glavnog aktera price rekla je da ga je istukla dodaje M. Rancki. Ogorcen, razmislja i o tome da napusti Sarengrad.

Prodat cu kucu, sve i otici. Ionako nema posla. Medjutim, najvise strahujem hoce li mu kcer opet dobiti batina. Imam jos dvoje djece, kako da i njih pustim u skolu i strahujem da ce ih netko istuci pita se M. Rancki.


smonny - 31-5-2007 at 10:25

Quote:
Originally posted by eye4eye
...... kako da i njih pustim u skolu i strahujem da ce ih netko istuci pita se M. Rancki.

moj komentar na ovo:
nazalost to se ovdje kod nas desava skoro svaki dan...
skola ni ovdje nije zaduzena za stvari koje se desavaju van vremena skole...zato se takvi prekrsaji jedino mogu prijaviti kod policije....:zbunjola:
evo danas citam najnoviji trend...dovoljno da nekog pogledas onako...cudno..i da iscipelare cojeka na cesti....jednostavno traze frku...nemaju klinci pametnija posla...
http://www.20min.ch/news/kreuz_und_quer/story/19962111


Merjem - 31-5-2007 at 11:14

Quote:
Originally posted by smonny
Quote:
Originally posted by eye4eye
...... kako da i njih pustim u skolu i strahujem da ce ih netko istuci pita se M. Rancki.

moj komentar na ovo:
nazalost to se ovdje kod nas desava skoro svaki dan...
skola ni ovdje nije zaduzena za stvari koje se desavaju van vremena skole...zato se takvi prekrsaji jedino mogu prijaviti kod policije....:zbunjola:
evo danas citam najnoviji trend...dovoljno da nekog pogledas onako...cudno..i da iscipelare cojeka na cesti....jednostavno traze frku...nemaju klinci pametnija posla...
http://www.20min.ch/news/kreuz_und_quer/story/19962111


smonny u pravu si ....to je jedan veliki problem u CH skolama
sto je meni onako jos zastrasujuce jeste da se to sve dogadja u Primarnim skolama ....znaci djeca od 7-12 god.


elmi - 1-6-2007 at 09:38

I ovdje je na zalost isto.Svoju sam djecu jos dok su bili mali upisala na kurs samoodbrane i uvijek sam im govorila da nikada ne pocinju prvi u takvim slucajevima,ali ako ih ko dirne da vrate.jer takva djeca pa i odrsli kad osjete da mogu s tobom kako hoce ustanju su da te i psihicki i fizicki zlostavljaju cak i godinama.Moja djeca imaju jako puno prijatelja i kad izlaze,izlaze u grupi ,tako da je i za njih nekako sigurnije a i za mene kao roditelja.Sto se tice policije,ovdje se ne mozes osloniti,nego sam se o sebi brinuti.


eye4eye - 2-6-2007 at 09:48

http://www.jutarnji.hr/ephresources/images/2007/06/01/lucija.wide.jpg

11-godisnjakinja je jedino napusteno dijete iz Nazorove koje ce i ove ljetne praznike provesti u domu za nezbrinutu djecu

ZAGREB - ‘Jesi li mi koga nasla? - tiho je svoju domsku odgajateljicu pitala 11-godisnja Lucija. Nastava ce zavrsiti za 15-ak dana, a Lucija ce, prema svemu sudeci, ostati jedino dijete u jednom zagrebackom djecjem domu koje nece imati kod koga provesti praznike.

- Nisam, duso... - ponovno je morala odgovoriti teta i suociti se s novim razocaranjem u Lucijinim ocima. Sva djeca u domu, iako bez roditeljske skrbi, imaju nekoga od rodbine ili povremenih udomiteljskih obitelji, kod kojih provode blagdane, praznike i vikende. Lucija nema nikoga.

- Ja cu biti dobra, necu im raditi spacke, potrudit cu se, stvarno... Samo da do ljeta odem iz doma, bar preko praznika da me netko primi, mozda kasnije i za vikende... - ponavljala je mala Lucija.


UDOMITELJI I DJECA

• 2195
djece smjesteno u udomiteljske obitelji
• 2500
djece smjesteno u domove
• 150
prosjecni broj posvajanja na godinu
• 300
obavljenih obrada potencijalnih posvajatelja godisnje
• 7000
postojecih zahtjeva za posvojenje
• 2675
broj udomiteljskih obitelji
• 195
u toliko udomiteljskih obitelji nema smjestenog ni jednog korisnika

Lucija je prvi put stigla u dom za nezbrinutu djecu kad joj je bilo nesto manje od dvije godine. Dosla je iz bolnice, pothranjena, puna modrica, ogrebotina, s nepcem koje joj je majka najvjerojatnije probila dok ju je hranila.

Do 23. mjeseca Lucija je bila u bolnici cak 4 puta, zbog sepse koju je zaradila nakon sto joj se zagnojila nelijecena fraktura nadlaktice, zbog teskih ozljeda i zanemarivanja. Majka, koja je i sama ostavljena kao petomjesecna beba te je zivot provela po domovima i udomiteljskim obiteljima, imala je psihijatrijskih problema i naprosto nije znala kako se brinuti o djetetu. Lucija nije vidjela majku sest godina.

Strucni tim doma, koji je zaprimio malu Luciju, odmah je predlozio da joj se hitno pronadje odgovarajuca udomiteljska obitelj, a da se majci dozvole kontakti pod nadzorom. Medjutim, nadlezni centar za socijalnu skrb odlucio je drugacije te je dijete vratio majci.

Nepunih godinu dana kasnije Lucija se vratila u dom, u daleko gorem stanju nego sto je bila prvi put - puna oteklina i modrica, nelijecenih faktura i potpuno deformiranih rucica, na kojima su joj vjerojatno lomljeni zglobici.

Dom je odmah zatrazio da se majku lisi roditeljske skrbi, sto se i dogodilo nekoliko godina kasnije. Lucija je 2002. godine otisla u jednu udomiteljsku obitelj, no nakon tri godine vracena je u dom. Stvari jednostavno nisu “stimale”.

No vrlo brzo pronasla je svoju pravu udomiteljicu. Radilo se o jednoj gospodji koja je imala strpljenja s Lucijom i kod koje se odlicno osjecala.

- Bilo je super, tako bih htjela da mi opet bude. Nisam bila zatvorena, mogla sam biti mirna, nisam imala stalne obaveze, nisam uvijek morala ni spremati krevete - prica s veseljem Lucija. Medjutim, gospodja je pocela zajednicki zivot s muskarcem, koji je tijekom mucne rastave zaradio prijavu zbog obiteljskog nasilja. Iako jos nije osudjen, udomiteljica je izgubila licencu.


http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2007/06/01/lucija.jpg
Strucno, stvar je jasna. No Lucija nije i ne moze shvatiti zasto je ostala bez jedine osobe koja ju stvarno prihvatila i kod koje se osjecala dobro. - I stricek je bio super, ne znam zasto nisam mogla ostati - tuzno prica. Nada se da ce ipak pronaci obitelj slicnu svojoj teti. No vec zna da to nece uspjeti bez svojeg socijalnog radnika i skrbnika.

- Znam da imam skrbnika u centru za socijalnu skrb, ali ga nikada nisam vidjela, nije me posjetio cak ni u bolnici. A moj socijalni radnik nece doci, znam da su ga zvali. Vidjela sam ga samo jednom, kad me doveo u dom - rekla nam je Lucija. A bez njega nije moguce da bude smjestena u neku obitelj. On bi joj trebao naci obitelj i izdati rjesenje za smjestaj.

- Jako bih to htjela, jer mi je u domu ruzno. Cesto sam tuzna i placem. Inace, ja sam samo malo zlocesta curica, sramezljiva sam, volim se smijati, voljela bih imati sobu u koju mogu lijepiti postere - prica nam Lucija, koja bi voljela ostati u Zagrebu. Voli, kaze, setati gradom i sjesti na sladoled, voli kupovati krpice i jesti cevape, hamburgere i picu.

- Ne volim samo kelj i poriluk - kaze Lucija.

Voli ici u kino, igrati kompjutorske igrice i slusati - narodnjake.

- Kad narastem, htjela bih biti pjevacica, ali ne bih pjevala narodnjake, ne bih htjela izgledati kao te pjevacice. Pjevala bih kao Lana Jurcevic i Vesna Pisarovic - govori nam Lucija.

U domu ima dvije dobre prijateljice s kojima igra nogomet. Dobre su, kaze, pa ih i decki prime u ekipu. - A inace se igramo mame i djeteta. Mi se lijepo odnosimo prema nasoj djeci, bez svadja i nasilja. Vodimo ih u setnju, kupujemo im stvari, cuvamo ih, idemo s njima u grad. Na vecer ih stavljamo spavati i pjevamo im pjesmice i pricamo price - tumaci nam Lucija.

Lucija nije pravo ime djevojcice s kojom smo razgovarali. Ona se sama tako nazvala, prema imenu koje je nadjenula svojoj imaginarnoj kceri u igri. Nazvala se po djetetu koje je voljeno.

Najteze traumatizirano dijete koje imamo u domu
Lucija je najteze traumatizirano dijete koje imamo u domu, koje je u najranijem djetinjstvu prozivjelo ekstremne oblike fizickog zlostavljanja. Unatoc brojnim nastojanjima i pokusajima da putem centara za socijalnu skrb nadjemo Luciji udomitelja, nismo naisli na pozitivan odgovor.

A Lucija iznimno tesko podnosi domski zivot jer je naprosto predugo u instituciji i nuzno joj treba toplina i sigurnost obitelji - objasnjava Jasna Curkovic-Kelava, ravnateljica Djecjeg doma Zagreb. Hitno joj treba povremeno udomiteljstvo, a strucnjaci se nadaju da ce s vremenom prerasti u trajno. Nadaju se da ce se u Djecji dom u Nazorovoj ulici ubrzo javiti tolerantna, topla i strpljiva udomiteljska obitelj koja ce maloj Luciji biti terapeutska sredina za daljnji zivot. Dom im je spreman pruziti svu mogucu strucnu pomoc. Djevojcici je, kaze, osobito uoci ljetnih praznika, jako tesko. - Svatko u domu ima barem nekoga tko mu povremeno dolazi ili kod koga idu u posjet. Lucija doista nema nikoga - porucuje Curkovic-Kelava. Dodaje kako je Lucija sada i “pravno cista”, odnosno moze biti i posvojena te se nadaju da ce u buducnosti pronaci i roditelje.


lupiga - 28-6-2007 at 15:56

Kao u rijeko kojoj drugoj prilici, necije ljudstvo dokazuje se u ratu, sto smo nazalost imali mogucnost i sami spoznati. Protekli rat dokazao je kako pravih ljudi ima jako malo, a ovo je prica o jednom od njih. Naime, u Trebinju se uskoro planira podizanje spomenika Srdjanu Aleksicu, mladicu koji je sa svojih 27 godina ubijen jer je ustao u obranu svoga golorukog poznanika, Alena Glavovica

Proslo je vise od 14 godina otkako je Srdjan Aleksic digao svoj glas protiv neljudskosti, suprotstavivsi se, na sred ulice u centru grada, skupini uniformiranih srpskih vojnika, koji su se namjerili na njegovog poznanika, Bosnjaka, Alena Glavovica. Tom je prilikom uspio spasiti Glavovicev zivot, i to po cijenu svog zivota, jer srpski vojnici toliko su ga pretukli da je nekoliko dana kasnije od zadobivenih ozljeda preminuo.

Inicijativu da se Aleksicu podigne spomenik u njegovom rodnom Trebinju pokrenuo je SDP-ov zastupnik Denis Becirevic, a podrzali su je gotovo svi zastupnici parlamenta Bosne i Hercegovine. Isti je izjavio kako je rijec o "velicanstvenom primjeru ljudske i gradjanske solidarnosti", kao i da se "generacije koje dolaze trebaju sjecati ovakvih velikih djela".

Danas Alen Glavovic zivi u Svedskoj, gdje je na vrijeme uspio izbjeci, a Trebinje posjeti jednom godisnje, prilikom cega obavezno ode na Srdjanov grob. S tugom se prisjetio svoga spasitelja, rekavsi kako je bio hrabar momak, cak i najbolji u gradu. I Helsinski odbor za ljudska prava ovih ce dana Srdjanovom ocu Radi uruciti Povelju za izuzetan doprinos zastiti ljudskih prava i njihovoj promociji, koja je posthumno dodijeljena njegovom sinu, inace prijeratnom glumcu trebinjskog amaterskog kazalista.

Kako je poslovica da jabuka ne pada daleko od stabla, uistinu tocna, najbolje govori cinjenica da je nakon smrti sina, Rade Aleksic dao da se na smrtovnici napise - "Umro je vrseci svoju gradjansku duznost".


eye4eye - 31-7-2007 at 14:22

http://www.jutarnji.hr/ephresources/images/2007/07/30/vozac.wide.1.jpg
- Zao mi je, kriv sam i dobio sam otkaz u Presecki busu zbog toga sto sam ucinio - rekao nam je jucer popodne Stipo Zeba, dan nakon sto je sa 1,32 promila alkohola u krvi divljao autobusom punim djece i izletnika krivudavim zagorskim cestama od Desinica do Zagreba. On se ispricao sto je ugrozio zivote pedeset putnika, ali i demantirao da se za vrijeme voznje zaustavljao da bi popio pice.

Podsjetimo, alkoholizirani vozac Stipo je, prema rijecima izletnika koji su se vracali u Zagreb, vozio u suprotnom smjeru, prelazio preko pune crte na prometnicama i naglo ulazio u ostre zavoje. Putnici su, kako su nam sami, jos uvijek pod sokom, ispricali, doslovce vristali i plakali. Policiju su uspjeli dozvati mobitelima iz jureceg autobusa, iz kojeg su srecom svi izasli neozlijedjeni.

- Nisam se u Velikom Trgoviscu zaustavio radi pica nego da nazovem svog sefa. Tu je, naime, uobicajena stanica na ovoj liniji gdje se putnici trebaju prekrcati u drugi autobus za Zagreb. No tog autobusa nije bilo pa sam zvao dezurnog prometnika da ga pitam hocu li voziti dalje ili sto da radim - ispricao je Zeba dodavsi da je jos uvijek potresen dogadjajem.

Dezurni prometnik ove nedjelje bio je Drazen Vincek, koji pak tvrdi da ga Stipo nije zvao te veceri. - Nazvala me jedino policija i to oko 20 sati i 30 minuta, kada je vec sve bilo gotovo. Tocno je da se u Velikom Trgoviscu putnici prekrcavaju u drugi autobus koji dolazi iz Pregrade, no to se ljeti nikada ne dogadja. Za vrijeme ljetne sezone imamo vikendom velik broj izletnika i autobus je popunjen vec u Pregradi pa ova linija iz Desinica uvijek nastavlja voznju do Zagreba - objasnio je Drazen Vincek.

Voditelj putnickog sektora Presecki busa Sasa Solman ispricao je da ga je vozac vec jucer ujutro posjetio kajuci se sto se tako neodgovorno ponio. ipak, preko tako ozbiljnog prekrsaja i izravnog ugrozavanja ljudskih zivota (a ne treba zanemariti ni naruseni ugled tvrtke), poduzece ne moze prijeci. - Protiv vozaca je pokrenut postupak otkazivanja ugovora o radu, sto je predvidjeno nasim internim pravilnikom. Sigurnost prometa uvijek je na prvom mjestu i sreca je da se nije dogodila jos veca tragedija,

Inace, ovo je specificna turisticka linija koja posljednja krece iz Tuheljskih toplica pa je uvijek puna izletnika. Neki od korisnika putovali su i dalje od Zagreba pa su im zbog ovog dogadjaja propale karte, a svima cemo nadoknaditi stetu - ispricao nam je jucer Sasa Solman.

Psihologinja Ivana DJurkovic iz Centra za psiholosku pomoc Sirion objasnjava da razlog sto ljudi u kriznim situacijama cesto ne poduzimaju nista zbog ocekivanja da drugi sudionici preuzmu nasu odgovornost.

No reakcija moze biti i suprotno ekstremna, odnosno panicno ponasanje. Savjetuje se da treba po svaku cijenu ostati smiren jer strah ima osobinu “zaraznosti”, te poduzeti neku racionalnu ucinkovitu akciju, primjerice kontaktirati mjerodavne sluzbe ili nekog od obitelji i prijatelja, pozivom ili porukom.

Dodaje i da treba pokusati djelovati sigurno, odlucno i s entuzijazmom kako bismo i na druge prenijeli takav pozitivan set razmisljanja.

- Djeci treba mirnim glasom, sto je vrlo utjesno za dijete, dati pravo i sto iskrenije objasnjenje sto se dogadja, te nastojati prenijeti pozitivni pogled na rjesenje situacije - kazala je DJurkovic.


8. studeni 2004
poginula 17-godisnja Ivana Primorac u prevrtanju skolskog autobusa (makarski Promet) kod Vrgorca nakon sudara s automobilom marke Mercedes; vozac Mercedesa Josko Simunovic te vozac busa Drago Cotic osudjeni na po 6 mjeseci zatvora zbog izazivanja prometne nesrece, Cotic zbog voznje neprilagodjenom brzinom

10. studeni 2004
- pijani vozac skolskog autobusa (Biscan promet) krivudao po naselju Gajnice vozeci ucenike do OS Dragutina Domjanica gdje ga je zaustavila policija; izmjereno mu je 1,85 promila alkohola u krvi

26. sijecnja 2005
- autobus sa 50-ak djece gotovo se prevrnuo na Sljemenu kada je vozac udario u snjezni nanos, i to nakon sto je prije njega isti put proslo 6 autobusa u organizaciji Odmorka; usprkos preporuci Zagrebackih cesta i Zimske sluzbe da ne krecu, policija je put dozvolila

13. ozujka 2005
- vozac minibusa (Valjan promet), M. G., prosao kroz crveno na krizanju Savske i Krsnjavoga i sudario se s automobilom; ozlijedjeno osmero ucenika Srednje glazbene skole Ivana Matetica Ronjgova iz Rijeke, dok se 17-godisnja ucenica borila za zivot

11. rujna 2005
- prevrnuti autobus visio nad 400 metara visokom liticom u Zagrovicu kod Knina, a u kojem je bilo 20-ak turista, od kojih je 6 bilo lakse, a 6 teze ozlijedjeno; do prevrtanja je doslo zbog voznje neprilagodjenom brzinom

13. listopada 2005
- pijani vozac autobusa A. L. (Monter - strojarska montaza) objesio se u autobusu nakon sto je skriveci prometnu nesrecu ubio dvoje ljudi; nesreca se dogodila na D7 izmedju Velike Kopanice i Vrpolja

16. lipnja 2006
- poginulo petero turista i vozac minibusa, Ivan Bencic, (porecki Kompas) koji je iz nerazjasnjenih razloga na Istarskom ipsilonu presao na lijevu stranu brze ceste te se sudario s hladnjacom

17. prosinca 2006
- 18 Hrvata ozlijedjeno u Austriji prilikom prevrtanja autobusa na kat (Globtour iz Medjugorja) u tunelu na relaciji Zagreb - Salzburg; vozac (44) kazao policiji da je bio preopterecen i zbunjen trazeci “pravi izlaz” iz tunela, prilikom cega je prvo udario u betonski rubnik


eye4eye - 2-8-2007 at 12:10

http://www.vecernji.hr/system/galleries/pics/070801/corsa-crn.jpg

VELIKA GORICA – Dajte mi da je vidim! Zelim je jos jednom vidjeti! – kroz suze je zapomagala majka Ruzice Pavic (19) koja je jucer malo prije sest sati poginula u stravicnoj nesreci u Velikoj Gorici, svega stotinjak metara prije svoje obiteljske kuce.

Bahat i bezobrazan
Nesrecu, u kojoj je nesretna djevojka poginula, dok je njezin mladic Hrvoje Matijasic (22) tesko ozlijedjen, prema policijskom priopcenju skrivio je Hrvoje Zuzic (23), sin Zeljka Zuzica, vlasnika poduzeca Solidum.

Mladic, koji je po pricanju brojnih ocevidaca i stanovnika Velike Gorice u tom gradu bio poznat kao prepotentna i bahata osoba, koja se skrivala iza oceva imena, novca i utjecaja, vozio je BMW 745 zagrebackih oznaka, velikom brzinom i s nevjerojatnih 2,45 promila alkohola u krvi. Da su alkohol i brzina uzrok nesrece, potvrdila je i policija priopcivsi da se Zuzic kretao sredinom kolnika Ulice Ljudevita Posavskog.

Rijec je inace o jednosmjernoj ulici, a na krizanju s Ulicom Dragutina Domjanica udario je u straznji dio opela corse kojom je u istom smjeru upravljao Matijasic. Od jacine udarca corsa se zanijela, sletjela na travnati teren pokraj ceste te udarila u stup javne rasvjete, koji se od siline udarca presavio. R. Pavic koja je bila suvozacica, na mjestu je poginula, dok je njezin decko s teskim ozljedama kraljeznice prevezen u KB Rebro. Sa Zuzicem je u vozilu bio i 17-godisnjak, kojem u krvi nije nadjen alkohol te je pusten nakon ispitivanja u policiji.


http://www.vecernji.hr/system/galleries/pics/070801/crn_zuzic.jpg
Hrvoje Zuzic prepracen je istraznoj sutkinji

Vozio 200 na sat
Da je Zuzic prije nesrece, kao i nebrojeno puta do sada divljao po cesti, posvjedocili su brojni ocevici, koji su kazali da se mladic bijesnim i nabrijanim BMW-om iz smjera Velike Mlake dovezao vozeci oko 200 na sat.

– Bilo je deset do sest i taman sam otvarao kafic. Dosao mi je jedan gost i rekao kako je kraj njega velikom brzinom prosao crni BMW.

Svijece i ruze
Dok smo o tome razgovarali, cuo sam lomljavu i malo dalje vidio stravican prizor. Automobil je bio omotan oko stupa, prednji kraj gotovo nije imao. Cim sam vidio vozilo, bilo mi je jasno o kome se radi, jer kakav otac, takav sin – s rezignacijom je cijeli dogadjaj komentirao konobar iz obliznjeg kafica.

Na mjestu pogibije R. Pavic gradjani su jucer ostavili svijece i ruze, a u snack baru Alkar, u vlasnistvu njezine obitelji, okupila se mnogobrojna rodbina i prijatelji.

Obitelj poginule djevojke kazala je pak da su ona i Hrvoje tog jutra krenuli na aerodrom kako bi Ruzicinu sestru odvezli na avion za Split. Nesreca se dogodila kada su se vracali kuci, prekinuvsi tako sve snove 19-godisnje djevojke, koja je od jeseni trebala pohadjati Uciteljsku akademiju..


eye4eye - 6-8-2007 at 14:34

http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2007/08/03/slovenija1.jpg
Celjsko je naselje godinama bilo drzavno, a danas je u vlasnistvu poduzeca Gostilstvo poduzetnika Branka Trnovseka. Iako izbjeglice tvrde da su zahvalni Slovencima, iz razgovora se moze zakljuciti da je prica katkad i malo drugacija

Ratni vihor prisilio ih je da u putne torbe, kovcege i vrecice potrpaju samo ono najosnovnije i prije 15 godina u panici pobjegnu iz opkoljenih bosanskih sela pod kisama granata. Kada su u cudu odlazili, tada jos ne shvacajuci sto se tocno dogadja, bosanski su prognanici mislili da je sve to ruzan san.

Vjerovali su da je doslo do greske i da ce se situacija za nekoliko dana promijeniti. Zapravo, vjerovali su da je netko pobrkao loncice, jer, kao sto ce nam i sami reci, tko te moze istjerati iz tvojeg vlastitog doma?

Tjedne izgnanstva zamijenili su mjeseci, a mjesece godine, no od povratka jos uvijek nista. I danas, iako to nitko od njih nije mogao ni zamisliti, dane provode u sirotinjskom dijelu Celja, u Ribarjevoj ulici na broju 7, u zgradi koja predstavlja jedno od posljednjih prihvatnih centara za izbjeglice u bivsoj Jugoslaviji, a uz centre u Mariboru i Crnomlju, to je jedini centar takvog tipa u Sloveniji.


Njihovi dani tesko da se mogu nazvati zivotom, a nisu ni daleko od zivotarenja. Njihove kuce, ponajvise u okolici Doboja, Dervente, Gracanice i Sanskog Mosta, danas vise ne postoje. U najboljim slucajevima, od njih su ostali samo temelji, a nerijetko jedino uspomene.

A ni njih se ne vole prisjecati, jer im mame suze na oci. Zapeli su u vremenu. Izgubljeni i zaboravljeni, u Sloveniji su na margini zivota, a pitanje je znaju li za njih i vlasti njihove maticne drzave.

U celjskom naselju za nacionalnost se ne pita. Ima tu Hrvata, Bosnjaka i Srba. Federacija u malom. Ali pita se za novac. Jer njega, ocekivano, ima najmanje.

http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2007/08/03/slovenija2.jpg
Tridesetsedmogodisnji Miso Dujmovic i njegova sezdesetdevetogodisnja majka Kata okusili su gorak prognanicki zivot sredinom 1992., kada su ih prognali iz rodnog sela Misinci, na sredini puta od Doboja do Dervente.

- Tada nisam ni znala sto se dogadja. Po nas je dosao traktor s prikolicom, sjeli smo i krenuli prema hrvatskoj granici. Ni u snu ne bih pomislila da zauvijek napustam svoju kucu. Te smo noci prespavali na limenim krevetima na kat u Slavonskom Brodu. Naivno sam ocekivala da ce mi to biti posljednja noc izvan vlastitog kreveta.

http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2007/08/03/slovenija4.jpg
No od tog dana nisam vidjela svoju kucu. Kako cujem, danas od nje vise nije ostalo nisa. Jedino je bunar ispred nje jos netaknut - s neskrivenom tugom u srcu prica nam starica dok pogleda uprtog u Djevicu Mariju i dlanova sklopljenih oko prastare krunice prekapa po ostacima svojeg sjecanja.

Otad, Dujmovici su promijenili vise adresa nego sto mogu popamtiti. U posljednje tri godine “skrasili” su se svaki u sobicku od osam kvadrata, koji im je i soba, i kuhinja, i dnevni boravak, prema potrebi. Kupaonice nemaju, kao ni sanitarnog cvora - dijele ga s drugim stanovnicima Ribarjeve 7.

http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2007/08/03/slovenija5.jpg
Miso, koji je od posljedica rata obolio na zivce (doznajemo da nije mogao podnijeti krv kojom je Bosna i Hercegovina u ratnim godinama bila natopljena), radno je nesposoban. Jedino je njihovo primanje socijalna pomoc koja, istina, iznosi mnogo vise nego u Hrvatskoj - otprilike 1500 kuna po osobi.

Njome za dva odvojena sobicka u pohabanoj i neuglednoj zgradi u Ribarjevoj 7 placaju oko 900 kuna. Zbroje li se tomu razna davanja kojima Europska Unija obiluje (za sve moguce administrativne naknade, statusne potvrde, zdravstveno osiguranje...), zivot im je sve samo ne lagan. No najvise ih pritisce neizvjesnost, to sto nema nade za bolju i ljepsu sudbinu. To sto bi se jednog dana mozda i mogli vratiti u svoj rodni kraj (iako u Celju u to jos malo tko vjeruje), ali nitko ne zna ni kako, ni kada.

- Kako nam je ovdje, to se ne da rijecima opisati. Tri su moja sina bila na prvim linijama borbe. Jedan je tesko ranjen, poginuo je, ostala su mi samo dvojica. Od kuce vise niceg nema. Ne znam kamo bih. Najteze mi je kada cujem da govore kako ‘Juznjake treba poslati nazad’, da ‘nam je ovdje predobro pa se ne vracamo’. Pitaju me kako me je netko mogao potjerati s mojeg. Ne znam sto da im odgovorim.

Tko to nije prosao, ne zna kako je kada ti na kucu padnu stotine granata, a haubice te okruze s okolnih brda. Da sam mogao, sasvim bih sigurno ostao na svojem i ne bih tudje trazio - prica nam Mehmed Libic, 82-godisnjak iz Kotorskog cije su rane jos uvijek preduboke, pa ne skriva suze kada prica o ratnim godinama.


A kada dosada i beznadje na svjetlo izvuku sve najcrnje i najtuznije uspomene, stanovnici Ribarjeve 7 ne mogu ostati u malenim, stvarima zagusenim sobiccima. Izlaze u jedinu zajednicku prostoriju, prostranu zajednicku kuhinju kojom dominira velik stol i desetak pravilno poredanih stednjaka.

Ondje se do kasno u noc pricaju ratne price, krivi jedna, druga ili treca politika koja je dovela do potpunog raspada njihovih zivota. Mehmed za to krivi komuniste. Ramiza Kapetanovic odgovara: - Neka su bili kakvi jesu, ali za vrijeme Jugoslavije ja sam zivjela na svojem, imala posao i kucu. A sada... sada nemam bas nista!

Celjsko je naselje godinama bilo drzavno, a danas je u vlasnistvu poduzeca Gostilstvo poduzetnika Branka Trnovseka. Iako od svakog od izbjeglica cujemo da su Slovencima i Sloveniji izrazito zahvalni na tome sto su ih primili i dali im najosnovnije, iz razgovora se moze zakljuciti da je prica katkad i malo drugacija.

Iako nitko od njih to nije htio reci potpisavsi se punim imenom i prezimenom, situacija je najgora s “juznjackim” jezicima - bosanskim, srpskim, hrvatskim.

- U razredu moje kceri svi osim trojice Slovenaca dolaze iz juznih krajeva i nisu izvorni govornici slovenskog, no vrlo su ga dobro naucili. Nedavno smo bili na roditeljskom sastanku. Kaze nam ucitelj: ‘Vasa djeca na hodnicima pricaju hrvatski, to tako ne ide. Kako da se ja s njima pogovarjam, kada mi je puno lakse i prirodnije razgovarati. Sto da ja tu radim, vuce me na moje, a znam da me razumiju’ - kaze jedna prognana majka koja nas je zamolila da je ne imenujemo.

Nostalgija za domom u Celju je jaca od svega. U toj mracnoj atmosferi, gdje samo alkohol i cigarete nekima donesu dasak veselja, cesti su i sukobi i svadje. Kazu da je to normalno jer ih ima svakakvih i ne mogu se svi sloziti. A bijeda i neimastina pritiscu.

Istina, ne nedostaje ni pjesme. Iza vrata sobicaka na kojima su grafiti, ogorceni natpisi ili crtezi isarani flomasterima treste stari “narodnjaci”, nekad svima dobro poznati hitovi, podsjetnik na vrijeme kafanskih druzenja, veselja, nekog ljepseg zivota u kojem su se u sobicku od osam kvadrata cuvale kokosi, a ne ljudi.

http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2007/08/03/slovenija6.jpg
Mnogi od njih ondje su vec toliko dugo, da su zaboravili na bolje. Jedna nam stanovnica, koja je takodjer htjela ostati anonimna, prica kako ju je prije dvije godine uprava naselja htjela istjerati iz zgrade, navodno s argumentom da je mlada (ima 53 godine) i da moze zaraditi za dostojanstven zivot i stan.

- Ginekoloski sam operirana prije dvije godine i nisam radno sposobna. Kada bih i mogla raditi, nitko me ne bi htio zaposliti. Radije uzimaju mlade. Vikala sam da necu na ulicu i da nemam kamo drugamo. Tek kada sam im rekla da cu se radije baciti pod vlak nego spavati na klupi, dozvolili su mi da ostanem - kaze.

Uz socijalnu pomoc, obrok je sve na sto pedesetak bosanskih izbjeglica u Celju ima pravo. Hranu dobivaju na “blokove”, sto je prizor koji previse podsjeca na neka druga vremena i ostavlja gorak okus u ustima. No najstrasnije je to sto su izbjeglice ondje zadovoljni. Pitaju nas kako je u Hrvatskoj, ima li kod nas izbjeglica. Ima, odgovaramo, poneko je naselje ostalo.

U cudu se pitaju je li moguce da jos uvijek sve te kuce nitko nije obnovio. Je li moguce da se to sto su granate u samo nekoliko mjeseci razorile ne moze popraviti u 10 i vise godina? Ima li uopce volje da se problem bosanskih izbjeglica rijesi, ili ce svi oni umrijeti u izgnanstvu, sto se s dobrim dijelom njih i dogodilo?

Sevcan Jahic, izbjegao iz Kotorskog te nesretne 1992., invalid je bez lijeve noge. To ga nije oslobodilo borbe za golo prezivljavanje. Stoga dane krati skupljanjem bakrenog otpada.

- Znas li ti da ja u jednom danu tako mogu zaraditi 20 eura, kada je dan bolji - hvali se retorickim pitanjem Sevcan, a Miso, slusajuci sa strane, kaze kako on ima svoj nacin zarade. On - zica. Nakupi po nekoliko eura prolazeci Ribarjevom, pa na crvenom biciklu odjuri u obliznju trgovinu po dva piva i cigarete.

- Ne bi smio sine, znas da pijes lijekove - odgovara ga majka Kata, ali za Misu, to je vrhunac dana. Trenutak koji mu nitko ne moze i nece oduzeti, za razliku od svega sto je dosad posjedovao.


eye4eye - 1-10-2007 at 09:04

http://www.jutarnji.hr/ephresources/images/2007/09/30/polici.1.jpg
Iskazi mladica u dobi od 16 i 17 godina koji su u Zagrebu nasmrt pretukli 19-godisnjaka

Luka Marinac bio mu je, kako je sam rekao policajcima u petak, 21. rujna, jedan od najboljih prijatelja.

Druzili su se, opijali, kao i vecer prije, nakon sto su u stanu njegove majke u Radnickoj 38 odgledali utakmicu Dinamo-Ajax. A onda su 17-godisnjak i 16-godisnjak pred jutro Marinca, krvavog i u modricama, kao “prebijenog psa” izbacili na livadu pred zgradu, polugola, i ostavili da umre. Ovo nije scenarij nekog krimica nego, nazalost, hrvatska stvarnost. U kojoj sve cesce okrutne zlocine, cesto s banalnim razlogom, cine srednjoskolci.

Vrhovni sud Hrvatske potvrdio je presudu Mihovilu Viskicu jer je kao 19-godisnjak nozem ubo vrsnjaka i skolskog kolegu Branimira Mateljaka 19. sijecnja 2006. u Gradcu. Vrsnog mladog vaterpolista ubio je zbog toga sto ga je zadirkivao. Mladic Ivica Tkalec u subotu, 15. rujna, sjekirom je ubio 86-godisnju Jagu Seremet, zatim nazvao majku i rekao: “Ubio sam onu babu!”

Umjesto da su u skolskim klupama, mladici okrivljeni za smrt Luke Marinca nalaze se iza resetaka remetineckog zatvora. Obojica su u ponedjeljak ispitani u pripremnom postupku za nanosenje teskih ozljeda sa smrtnom posljedicom koji je protiv njih poceo na zagrebackom Zupanijskom sudu.

“Pokojni Luka Marinac bio je moj prijatelj, s njim sam se druzio. Pusim, rijetko konzumiram alkohol, ne konzumiram opojne droge. Pod pojacanom sam brigom i nadzorom i bio sam u popravnom domu u Osijeku zbog toga sto sam imao lose ocjene i markirao s nastave. Roditelji su mi zbog toga zabranili izlazak. S pokojnim Lukom Marincem sam prije dva mjeseca konzumirao alkohol i tablete Xanax”, bilo je sve sto je prvookrivljeni 17-godisnjak htio reci o dogadjaju od 21. rujna. Zapravo, Mirni Barovic, sutkinji za mladez, u prisutnosti odvjetnika Tomislava Grahovca nije rekao nista, kao ni njegov godinu dana mladji suucesnik. On je pak u prisutnosti Zorana Stjepanovica, odvjetnika po sluzbenoj duznosti, takodjer samo govorio o svom zivotu u razorenoj obitelji.

“Zivim, nazalost, s ocem. Unazad godinu dana pusim i pijem svaki dan. Slobodno vrijeme provodim s prijateljima, u Ribnjaku i Tkalcicevoj pred Melinom. Puno sam za kompjutorom, u skoli imam trojke i dvojke”. Nije htio odgovoriti na pitanje sutkinje zasto je rekao da nazalost zivi s ocem. Dvojica mladica su u petak, 21. rujna, na dan kad je Luka Marinac umro od njihovih batina, bili puno pricljiviji pred inspektorima koji su ih ispitivali u prisutnosti jednog od roditelja.



http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2007/09/29/Marinac-Ubojstvo1.jpg
Uoci utakmice Dinamo-Ajax prvookrivljeni 17-godisnjak, koji povremeno pomaze ocu u automehanicarskoj radionici u okolici Zagreba, nasao se oko 13 sati s prijateljem Josipom u Hotelijersko-ugostiteljskoj skoli u Frankopanskoj ulici u Zagrebu. U trgovini Zabac kod Dolca kupili su tri litre bijelog vina, otisli do Importanne Gallerije i pili. Vratili su se pred Josipovu skolu i nastavili piti u dvoristu. Ravnateljica ih je vidjela, a Josip se s njom sukobio.

“Nakon sto sam ja napustio prostor skole sjeo sam na svoj moped Gilera ZG 9126-DF i vozio se po gradu. Oko 16 sati zaustavio me prometni policajac i odveo me u I. policijsku postaju (na Strossmayerov trg) i prijavio zbog voznje bez kacige, voznje pjesackom zonom i pod utjecajem alkohola. Izmjereno mi je 0,8 promila. Rekao sam da se necu nastaviti voziti mopedom vec otici na utakmicu Dinamo-Ajax jer mi je prijatelj Josip dao kartu”, ispricao je 17-godisnjak.

No, na utakmicu nije otisao. Otisao je kod Luke Marinca u Hvarsku i kod njega gledao utakmicu. Popili su litru vina. Luku je boljelo rame, imao je rasjecenu obrvu jer se, kako mu je rekao, potukao s nekim mladicima na Ribnjaku. Nakon utakmice je s Lukom, odjevenim u Dinamov dres, otisao pred Melin. Potom su kupili bocu viskija i vratili se pred Melin. Pao je kobni dogovor. Luka Marinac i 16-godisnjak kojeg su u medjuvremenu sreli prihvatili su poziv 17-godisnjaka da dodju u njegov stan u Radnicku 38 jer je on imao praznu “gajbu”. U stan su dosli oko 22.30 sati. Nastavili su piti i goli do pasa na balkonu pjevali navijacke pjesme. Neki su susjedi zbog galame mislili zvati policiju, neki su cvrsto spavali, rekli su poslije inspektorima.

“Nakon sto smo popili vise od pola boce viskija, K. je poceo optuzivati Luku kako je ‘druker’ jer je izdao njihovog prijatelja. Nisam se osvrtao na tu prepirku dok Luka nije prevrnuo casu s viskijem, koji se prolio po tepihu. Bio sam ljut sto se prolio viski i udario sam Luku sakom iznad oka. Pukla mu je arkada, a Luka je pao na pod. Krenuo sam po krpu i rucnik da mu zaustavim krvarenje. Kad sam se vratio, primijetio sam da se Luka pokusava dici s poda, a K. ga je udarao po rebrima.

Luka je opet pao na pod, psovao je i mahao rukama. Ponovo se pokusavao dici oslanjajuci se na stol, tako da je prevrnuo jednu casu i viski se prolio po stolu i podu. Kad sam to vidio, udario sam Luku dlanom u glavu. Luka se uspio pridici i sjesti na dvosjed. Tad ga je ponovo napao K. i srusio na pod. Stavio je Lukinu glavu medju svoja koljena i stisnuo je toliko jako da je Luka vrisnuo. Rekao sam K. da je sad dosta i da ga pusti. Luka je sjedio na podu, stavio sam mu rucnik na posjekotinu, ispricao se, ali je on sam nesto nerazgovijetno ‘frfljao’. Krv iz rane je tekla, pa sam ga odveo u kupaonicu i oprao krv s lica nad kadom. Doveo sam ga u sobu i obukao gornji dio trenirke.



http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2007/09/29/Marinac-Ubojstvo2.jpg
Nastavili smo piti viski i vino. Negdje oko 2 sata ja i K. primili smo svaki pod jednu ruku Luku i izveli ga pred zgradu gdje je sjeo na beton. Bio je jako pijan i ostavili smo ga na betonu. Ja sam sjeo na motor i odveo K. kuci. Kad sam se vratio, zatekao sam Luku koji je lezao potrbuske i cuo sam njegovo disanje. Prosao sam kraj njega, uveo motor u zgradu. Otisao sam u stan, zaspao i probudili su me policajci.”

Iako je krivnju za pocetak sukoba pokusao prebaciti na godinu dana mladjeg znanca, 17-godisnjak je ipak glavni okrivljeni za smrt Luke Marinca. Njegov godinu dana mladji znanac ispricao je nesto drugaciju verziju dogadjaja. Dan prije kobnog susreta s godinu dana starijim znancem zbog kojeg je dospio u pritvor samo je dijelom proveo u skoli.

Oko podneva je “markirao” bez ikakva razloga. Popodne je kod kuce, gdje zivi s ocem i dvoje mladje brace, djedom, bakom i tetom, proveo igrajuci igrice na kompjutoru s prijateljem. Oko 19.30 sati nasao se s majkom koja mu je u Importanne Galleriji kupila hlace. U Jurisicevoj je sreo drustvo pa su krenuli na Zrinjevac, a potom je oko 21 sat dosao pred Melin. Tamo je vec bio Luka Marinac. Tvrdi da kad je dosao u stan 17-godisnjeg suokrivljenika Luka jos nije bio tamo, nego je dosao kasnije.

“Sve je bilo u redu, slusali smo CD-e, pili. D. je poceo optuzivati Marinca da ga je ‘drukao’ nekoj ekipi kojoj je on ukrao mobitel. Marinac je to uporno negirao i sukob je bio sve zesci, da bi u jednom trenutku D. udario Marinca iznad lijevog oka i pukla mu je arkada i poceo je jako krvariti. D. ga je prestao tuci i dao mu je rucnik da si obrise krv, ali ga je i dalje zapitkivao zasto ga je ‘drukao’ te se ponovo razbjesnio i udario ga rucnikom po licu. Sukob izmedju njih dvojice je stalno pocinjao i prestajao i D. je Luku nekoliko puta udario sakama i nogama u glavu i rebra”, ispricao je 16-godisnjak policajcima u petak, 21. rujna, na dan zlocina.

Priznao je da je i on nekoliko puta udario Luku. Kad je pak D. udario Luku nogom u glavu, pao je na pod i ostao bez svijesti.

“Prisao sam mu i osjetio da dise. Kad sam mu prstima podignuo ocne kapke, zjenice su mu bile izokrenute i bio je bez svijesti. Rekao sam D. da bi trebali pozvati Hitnu pomoc, ali je on to kategoricki odbio, vec mi je naredio da ga primim ispod jedne ruke i da mu pomognem iznijeti ga iz stana. Poslusao sam ga jer je D. jaci od mene i odvukli smo ga pred zgradu. Luka je bio tezak i noge su mu se vukle po stubistu. Spustili smo ga na zemlju i ostavili. Kad smo se D. i ja rastajali, zaprijetio mi je da o ovom dogadjaju nista ne govorim. Kad sam dosao kuci, skinuo sam krvavu odjecu i bacio je u kos za prljavo rublje. Baka je oprala majice”, zavrsio je svoj iskaz.

Kad je predstavnik stanara 21. rujna oko 6 sati pred zgradom u Radnickoj 38 nasao bezivotno tijelo mladica, odmah je pozvao Hitnu pomoc i policiju. Krvavi tragovi vodili su ih do stana osumnjicenog 17-godisnjaka. Kraj oca koji je bio s njim plakao je satima. Uslijedilo je policijsko ispitivanje na kojem nije mogao objasniti zasto je svog najboljeg prijatelja napao i nasmrt zatukao. Gdje je uzrok i kakve ce biti posljedice za obojicu mladica, utvrdjivat ce sud.


Prvi joint popusio u 13-oj s ocem

http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2007/09/29/alkoholicari5-s-jokic-.jpg
Okrivljeni D. upoznao je Luku Marinca jos u osnovnoj skoli. Znali su ga i njegovi roditelji. No, kazneni postupak za smrt Luke Marinca 17-godisnjem je mladicu vec peto kazneno djelo. Dosad je evidentiran za teske kradje (jedna mu je prijava odbacena) i za nasilnistvo. Otac mu ima deblji dosje, i to zbog 10 kaznenih djela, od krivotvorenja do prijevara. Cijela obitelj je u tretmanu trnjanskog Centra za socijalnu skrb nakon sto je D. provalio u kiosk i nakon sto je zatecen s drogom, te mu je izrecena mjera pojacane brige i nadzora. Zbog njegova loseg ucenja majka je trazila pomoc u skoli, u Centru za socijalnu srkb i Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladez u Kukuljevicevoj, a bio je i u Domu u Osijeku, no i tamo je krao. Da bi ga sprijecila u izlascima, majka mu je cak i zakljucavala tenisice.

Obitelj drugoosumnjcenog 16-godisnjaka K. problematicna je niz godina. Roditelji su mu se 1998. godine i sluzbeno razveli, a na zagrebackom Opcinskom sudu u tijeku je postupak prijenosa srkbnistva koje je zatrazio otac s kojim K. trenutno i zivi. Prvi put je u sukob sa zakonom dosao kao polaznik 8. razreda i to zbog spolnog zlostavljanja vlastitog brata, za sto ga je prijavio otac. Tada je bio i priveden, izrecena mu je odgojna mjera pa je sest mjeseci bio u Domu u Dugavama. Ta mjera mu je ukinuta 8. rujna ove godine i odredjena pojacana briga i nadzor. Iako i 16-godisnjak i njegova majka tvrde da je otac zlostavljac, on je povjeren na skrb ocu.

Majka osumnjicenog djecaka tvrdi da je bivsi suprug zlostavljao i nju i djecu. On tvrdi da mu je otac jednom stao na nogu i da mu je napuknuo prst. Njegova majka je rekla da je otac njihove djece i njezin bivsi suprug tukao K. zeljeznom sipkom kad je imao sest godina, te da je kaznjavao i njegovu mladju bracu. Da bi pobjegao od problema, K. je, kako je rekao, poceo piti i pusiti u 5. razredu, a prvi je “joint” zapalio sa 13 godina s ocem. Tvrdi da ga je otac dirao dok se tusirao. No, vise od toga nije zelio reci kako se to ne bi shvatilo kao osveta ocu koji ga je prijavio za seksualno zlostavljanje brata. Otac 16-godisnjaka ima cist dosje. Prema misljenju psihologinje Centra za socijalni rad opcine Centar, otac je kompetentan za odgoj djece, dok je majka drska, osorna i prgava, te ne suradjuje s institucijama. Ona misli da je problem u tome sto K. mrzi oca zbog prijave.

Majka i otac ubijenog Luke Marinca

Preuzeo krivnju za joint svojeg krvnika

Policija je ispitala i majku i oca ubijenog Luke Marinca. Majka je policajcima rekla da je njihov sin, koji se ispisao iz skole, na jesen trebao krenuti na Otvoreno uciliste. Majka i otac su mu potajno rezali vlasi kose i nosili je na vjestacenje za opojne droge. Kad im je sina prije nekoliko mjeseci policija zatekla s ‘jointom’, rekao je da nije njegova, nego 17-godisnjaka koji je sada osumnjicen da ga je nasmrt pretukao. Rekao je da je on prihvatio krivnju jer su oni vec imali kaznene prijave. Luka i D. su se uglavnom i druzili, a D. je te veceri bio kod njih u stanu. U noci kad joj je sin nasmrt pretucen, majka Luke Marinca nije mogla zaspati do 4 sata. Prema izjavama oca i majke, Luka je znao izbivati iz kuce do jutra.

Lana Peto-Kujundzic, sutkinja za mladez

Roditelji agresiju prenose na djecu

http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2007/09/29/kujundzic1-desk.jpg
Jedan od dvojice mladica, osumnjicenih za premlacivanje Luke Marinca nije nepoznat sutkinji za mladez zagrebackog Zupanijskog suda Lani Petö-Kujundzic. Vodila je kazneni postupak protiv 16-godisnjaka zbog spolnog zlostavljanja vlastita brata, za sto ga je prijavio otac. Zavrsio je u popravnom domu u Ivancu, gdje je proveo 11 mjeseci, nakon cega je pusten iz Doma i trebao je biti pod pojacanim nadzorom. No, umjesto da izadje iz kruga bezakonja ovoga puta otisao je korak dalje. Dospio je iza resetaka.

Sutkinju Petö ovakva nasilnicka progresija ne iznenadjuje. Svakodnevno se susrece s mladim nasilnicima i o njihovoj nam je sve vecoj agresivnosti kazala:

- Ovo je jos jedan primjer prijenosa agresije roditelja na djecu, sto je, nazalost, sve cesci slucaj. Problematicni odnosi medju supruznicima, reflektiraju se i na djecu. ‘Klinci’ samo pokazuju agresiju koja se prenosi s roditelja, koji se ne mogu dogovoriti o skrbi djeteta, jer gledaju samo svoj interes. Cesto imam osjecaj da gledam izgubljenu djecu koja ne pripadaju nikome, koja se cesto pitaju tko sam ja i kome ja pripadam, zasto sam s jednim roditeljem, a ne s drugim. U konkretnom slucaju sudac za mladez je prepoznao da djetetu treba pomoci, propisana je i skrb Centra za socijalni rad, psihijatra, ali ocito netko nije reagirao na vrijeme. Uzalud su sudske presude ako se one ne provode. Agresija koju ispoljavaju ti malodobnici nije dosla sama od sebe, ona je samo posljedica, ali cesto imam osjecaj da smo mi kao drustvo nemocni da to sprijecimo.


eye4eye - 26-10-2007 at 14:20

http://www.jutarnji.hr/ephresources/images/2007/10/25/glavna1.jpg
Tog ponedjeljka se cinilo ce se nebo kad-tad srusiti na glavu, a brisaci automobila nece stici otkotrljati bujice vode (i tjeskobe) - od samoborskih sela preko Bukovca do Brezovice, za cija god vrata da smo uhvatili, zene kojima su preko noci nestali sinovi, djeca kojima je u nepoznato otisao deda, junak djetinjstva i njihov privatni Spiderman; sinovi koji tragaju za ocevima….

Dok vani pljusti turobna jesen sve te ljude, razlicite po godinama, zivotnim snovima, velicini kuce i kolicini nocnih mora, melje neizvjesnost. - To je ono najgore, ta neizvjesnost, sto ne znamo. Da znamo, da je i umro, da se i ubio, ‘ajde otvoreno razgovaramo, lakse bi bilo. Bili bi ga pokopali, razumijete. (suze) A ovak’ smo nigdje… Djeci mi je grozno. Stariji postane agresivan kad ga emocije pritisnu, a mladji se povuce u sebe - tiho ce Ruzica Smintic, koja vec dvije godine trazi supruga.

- Stalno ste u nekom iscekivanju… Mi zivimo od danas do sutra. Ja sam u medjuvremenu postao srcani bolesnik, a supruga se godinama lijecila na psihijatriji - govori dobrostojeci zagrebacki mesar Branko Capak kojem je prije sedam godina netragom nestao sin jedinac, 19-godisnjak, odlican ucenik ugostiteljske skole, tenisac, omiljen u drustvu, decko za kojeg kazu da se klonio cigareta, a kamoli kakva tezeg poroka. Dok sjedimo u kuci Capakovih tisinu gotovo mozete lupati dlanovima, fizicki pritisce. Zidovi valjda zato u toj kuci izgledaju jos veci, stropovi nekako cudno visoki... Jedino sto svakih nekoliko minuta razbije ‘mir’ jest Korni, kornjaca sto pliva u akvariju.

- Da nije bilo psihijatara i lijekova ne bi ni funkcionirala. Drzi nas nada da je ipak ziv. No, ako jest ziv, svaki se dan pitam ne moze li se on javiti, ili nam se ne zeli javiti… Ne mogu zamisliti da nam se ne zeli javiti - kaze Ankica Capak. Korni pripada Tomislavu, njihovom nestalom sinu.

- Dobio ju je za rodjendan od tadasnje djevojke. On je kornjaci i dal ime. Znate kaj, vjerujte mi da bi je vec davno dala na Veterinarski fakultet, al' ovako mi je to tesko… cuvamo je. I vodimo s nama, ako negdje putujemo - govori mama. Drzi se hrabro. Obojana kosa, manikirani nokti, kuca besprijekorno uredna. - Psihijatar vas uci na koji nacin se s tim nositi. ‘Mozete gledati cijele dane u strop, mozete se ubiti, ali Ankice, nista se nece promijeniti’, kaze mi moja doktorica. Svaki dan mi je borba sa samom sobom…

Sin, koliko znaju, nije ima problema, nije zalazio u losa drustva, s roditeljima je bio u dobrim odnosima. Sirokim stubama, praznim hodnicima, vode nas u Tomislavovu sobu. - Sve je ovdje isto kako je bilo i prije Tomicina nestanka. Ulazim rijetko, samo da provjetrim… kad ovu sobu cistim moram se psihicki pripremiti tjedan dana u naprijed… - kaze i tu se slomi u plac. U sobi vise nema posteljine, a krevet je sklopljen u naslonjac. Sve ostalo - glazbena linija, utezi za vjezbanje, posteri, bezbroj tinejdzerskih sitnica i detalja, sve je kao i onog dana kad je 30. prosinca 2000. u cetiri ujutro otisao na posao. Na Dolcu je radio kao mesar. Odvezao se, kako i svakog dana, crvenim golfom ‘jedinicom’.


Tomislav Capak (26)

http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2007/10/25/capak.jpg
• Kada: nestao 2000.

• Kako: odvezao se u svom crvenom golfu ‘jedinici’ kao i svakog dana na posao na Dolac, gdje je radio kao mesar. Majka ga je navecer nazvala da pita kada ce doci na veceru. Rekao je da ide odvesti kolegu u Zapresic. Nestao je i on, i automobil, a mobitel je javljao da je nedostupan.

• Ako nesto znate o Tomislavu, javite na broj: 098 16 35 045 i 01 - 34 73 015, roditelji ANKICA i BRANKO CAPAK


- Bilo je vec vecer, sest, sedam sati, dobro, to je pred Staru godinu, shvacam da dugo radi, i samo sam kratko nazvala da pitam: ‘Tomice, kad ces doc’ doma da ti veceru spremim…’ ‘Mama, sad otpeljam kolegu u Zapresic i do pol’ deset sam ja doma.’ Oko 22.00 jos nije stigao. Zovem ga, a mobitel nedostupan, ponovo i opet nedostupan. Svakih 15, 20 minuta sam zvala, sve do jutra, mobitel je stalno javljao da je nedostupan.

Prvo su Capakovi zvali policiju, da provjere je li bilo prometnih, onda su redom obisli bolnice, ali Tomislava nigdje nije bilo. - Obisli smo sve, isao sam na Dolac, da vidim je li dosao na posao. Kazu da nije. Otisao je sinoc... - kaze otac pogleda uprtog u skulpturu sv. Antuna Padovanskog sto su je lani donijeli iz Padove. Capakovi su prosli sve - policiju, privatnog detektiva, vidovnjake, sami su sinov nestanak prijavili Interpolu, registrirali ga i kod agencije koja se bori protiv trgovine ljudima… Sest godina tisine. Nije nadjen niti automobil. Onda je lani zazvonio telefon. - Zvao je covjek sa skrivenog broja. ‘Ja sam osoba koja vam nista ne znaci, ali vam mogu dati broj osobe koja radi s vasim sinom.’ Tek sto sam uspio zapisati broj, on je prekinul.
Branko Capak nazvao je broj njemackog mobitela koji mu je nepoznati izdiktirao. - Ovak’ vam je to islo: ‘Dobro vecer. Dobro vecer. Dobio sam vas broj, nestao mi je sin, zovem u vezi Tomislava Capaka’.

‘Nevjerojatno, nije moguce, njemu su roditelji poginuli’, to mi je odgovorio. Ja mu velim da su mu roditelji zivi, ja sam njegov otac, majka mu je ziva. A on ce meni da ga opisem. Ja ga opisem, on mi kaze da ne zna, da bude provjerio, da mora njega pitati i - poklopi slusalicu. Za nekoliko dana nazvao sam ponovno i kad velim tko sam poklopi slusalicu. Zovem iduci put i vise nema broja. Policija, privatni detektivi, vidovnjaci kazu da trenutno ne mogu pomoci Capakovima.

Tomislavovi roditelji nece odustati: - Puno citam. Kriminalisticke price i duhovnu, vjersku literaturu. Gledam i televiziju, stalno gledam ima li nesto novo sto se koristi u istragama, nesto sto mi ne znamo ili sto jos nismo pokusali… - kaze Ankica Capak.

Samo ove godine, do 18. listopada, u Hrvatskoj je prijavljen nestanak 1369 ljudi. Vecina njih je, ipak, nadjena ili se sama vratila kuci. Potraga je obustavljena u 1286 slucajeva, ali medju njima su i slucajevi prijavljeni prijasnjih godina. Trenutno se traga za 2172 osobe. Potraga traje dok se ne pronadje osoba ili njezino tijelo, najdulje 50 godina. Najstariji nestanak u MUP-ovoj evidenciji je iz 1961., zena rodjena 1892., vjerojatno vise nije ziva, ali kako tijelo nije pronadjeno jos je na popisu nestalih.


Oliver DJermanovic (27)

http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2007/10/25/djermanovic.jpg
• Kada: nestao 2005.

• Kako: majka Mirjana se posljednji put s njim cula za njegov 25. rodjendan. Oliver je rekao da se sprema na razgovor za posao. Majka je otisla na put, nebrojeno puta ga je zvala, no na mobitel se nitko nije javljao. Desetak dana kasnije, kad se vratila, vidjela je praznu kucu, nedostajao je samo Oliver i stara trenirka u kojoj je nestao.

• Ako nesto znate o Oliveru, javite na broj: 01- 33 23 063, majka MIRJANA DJERMANOVIC


Zagrebacki graficar Vlado Smintic (53) nestao je prije dvije godine. - Tata je zivio sam, dosao sam mu u posjet bez najave, imao sam kljuc. Usao sam u stan i odmah me obuzeo osjecaj da nesto ne stima, deka slozena za gledanje TV-a, napola ispijena salica caja na stolu, kao da je izisao van na pet minuta. Znao sam da nesto ne stima, pa znamo se dobro, otac mi je, znamo se u srz - kaze stariji sin Ivan. Otac se druzio sa susjedima, a vidjao se i s nekim, obitelji nepoznatima, bivsim prijateljima u Petrinji s kojima je 90-ih bio na frontu. Supruga se dvije godine prije no sto je nestao odselila od njega, s njom su otisla zivjeti i dva odrasla sina.

- Bez obzira na to sto vise nismo zivjeli zajedno, ostali smo u stalnom kontaktu, on je kod nas dolazio svake nedjelje, svaki blagdan, rodjendan… pa bili smo prije toga 27 godina u braku, vezani smo i dalje. Policija je Ivanu, nakon nekoliko mjeseci, rekla da je otac “vjerojatno izvrsio samoubojstvo”. No, tijelo nije nadjeno, a ni policajci mu nisu znali odgovoriti na temelju cega tvrde da je nestali vjerojatno ubio sam sebe. Sinovi i supruga vjeruju da je Vlado jos ziv.

- Pada mi svaki dan na pamet. Ponekad me izvuce posao, radim toliko da ne stignem razmisljati, ali kad navecer dodjes doma onda ti misli lete kroz glavu. Krize su svaka tri-cetiri mjeseca, kad me to malo zesce trese. Izgleda k’o mali nervni slom, kad si ne mozes pomoci. Sjedis doma i piljis u slike. Imas nekakve slike ispred sebe i razmisljas o tome gdje je, sto je, je li dobro, nije li dobro… - potreseno kaze Ivan.

Vjeruju da je Vlado negdje oko Petrinje. I Smintici su se, kao bas sve obitelji s kojima smo razgovarali, u neko doba, kad im se policija ucinila potpuno neucinkovita, obratili vidovnjacima. - Bili smo kod dvije vidovnjakinje. Obje su nam rekle da je Vlado ziv i da nije daleko, mozda 40-50 km udaljen od Zagreba. Zato ja stalno mislim da bi mogao biti tu negdje oko Petrinje. Da je normalan, ako je ziv, ne vjerujem da bi izdrzao da nam se ne javi. Ali ako je otisao pamecu, a vidovnjakinje su rekle da je on mozda 30 posto covjeka kojeg mi znamo, ali da ce se jednog dana vratiti... Svima nam je bilo lakse kad smo culi da je ziv - kaze Ruzica Smintic.

Na web stranicama MUP-a trenutno su slike i podaci o 55 nestalih osoba. Zasto nema ostalih 2117 nestalih? - Na internet stavljamo samo kad procijenimo da bi to moglo imati smisla, to necemo, primjerice, napraviti za osobu koja je nestala u pomorskoj tragediji… Da bi objavili podatke potrebno je imati suglasnost obitelji, a neki ne zele u javnost i policiji presucuju detalje o kojima ne zele da se zna - ponekad kriju narkomaniju, alkoholizam, muzevi vrlo rijetko otvoreno kazu da su zlostavljali suprugu, pa da je zena zato otisla od kuce...


Vlado Smintic (53)

http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2007/10/25/smintic.jpg
• Kada: nestao 2005.

• Kako: zivio je sam, sin Ivan mu je dosao u posjet. Usao je u stan, sve je izgledalo kao da je izisao na pet minuta. Policija je Ivanu, nakon nekoliko mjeseci, rekla da je otac ‘vjerojatno izvrsio samoubojstvo’. No, tijelo nije nadjeno, a ni policajci mu nisu znali odgovoriti na temelju cega tvrde da se nestali vjerojatno ubio.

• Ako nesto znate o Vladi, javite na broj: 091 72 44 443, 01- 24 45 058, supruga RUZICA SMINTIC


Mirjana DJermanovic sina je posljednji put cula telefonom za njegov 25. rodjendan, 4. travnja 2006. Dan prije toga bila je kod njega, odnijela kolace i poklone te otisla na put. Na rodjendan rano ujutro nazvala je da mu cestita, Oliver je kazao da se sprema na razgovor za posao, “i to je bilo zadnje…”, govori zena s podocnjacima. “Dok sam bila na putu nebrojeno puta sam ga zvala, no na njegov mobitel se nitko nije javljao.” Desetak dana kasnije, kad se vratila, vidjela je praznu kucu, nedostajao je samo Oliver i stara trenirka u kojoj je nestao.

- Susjedi nista ne znaju. Po bolnicama nitko nista ne zna. Prijavila sam policiji, a potom sam ga i sama isla traziti po poljima i drugdje, bojeci se najgoreg. Pitala sam njegove prijatelje, samo je jedan kazao da je nekoliko dana prije Oliver bio kod njega, da su skupa popravljali traktor. Nitko drugi nista ne zna…. Da je bar neku poruku ostavio, da je napisao: ‘Mama ne trazi me, odabrao sam ovo, to je moj put…’, da bar znam sto je. Jer sve je dokumente i stvari ostavio kod kuce. Imam osjecaj da je ziv… Samo da mi se javi i kaze: ‘Mama, ziv sam… bilo bi puno lakse’ - prica gledajuci u polje na koje se slijeze mrak.

Najveci broj nestalih u policijske se datoteke ubiljezi u kasno proljece, rano ljeto. Nije povezano s toplim vremenom i suncem, vec s - losim ocjenama i krajem skolske godine.

- Mnoga se djece boje roditeljske reakcije na jedinice, i ne samo na jedinice… tad imamo povecan broj nestanaka. U policiji, kazu, biljeze nekoliko cescih razloga tajnih odlaska od kuce. Kod djece to zna biti avanturizam; kod mladjih, ali i starijih moze biti u pitanju i nesretna ljubav, a ljudi bjeze i od supruznika, loseg braka…

U zadnje vrijeme jako cesto odlaze od kuce zbog dugova, jer ne znaju pronaci izlaz iz financijskih problema. Neki nestaju zbog amnezije ili raznih dusevnih oboljenja, neki su zrtve nezgode, a ima ih koji pocine samoubojstvo na skrivenim mjestima da ih se ne bi moglo pronaci…

Prije sedam mjeseci 63-godisnji strojarski tehnicar iz Brezovice, Anto Zeljko, otisao je na kontrolni pregled na Rebro. Na Rebro nikad nije stigao, a nije se vise ni vratio kuci. Zeljko je bio djed koji je gotovo sve svoje vrijeme provodio s cetvoro unuka te radeci po kuci. Bio je miran covjek, nekoliko mjeseci prije nestanka prezivio je dva mozdana udara, od kojih se, kaze sin Vladimir, “nevjerojatno dobro oporavio, ponasao se i govorio da se osjeca kao da gotovo nista nije bilo…


Anto Zeljko (63)

http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2007/10/25/zeljko.jpg
• Kada: nestao 2007.

• Kako: strojarski tehnicar iz Brezovice otisao je na kontrolni pregled na Rebro. Na Rebro nikad nije stigao, a nije se vise vratio kuci. Zeljko je bio djed koji je gotovo sve svoje vrijeme provodio s cetvero unuka te radeci po kuci. Bio je miran covjek, nekoliko mjeseci prije nestanka prezivio je dva mozdana udara, od kojih se dobro oporavio.

• Ako nesto znate o Anti, javite na broj: 098 247 502 01 - 6538493, sin VLADIMIR ZELJKO


Da mu se nesto dogodilo znali bi, imao je osobnu sa sobom. Mislim da je ziv. Postoji razlog zasto se ne javlja, iako ga mi ne mozemo dokuciti… Ako negdje zivi, zasto se ne javi? Svasta smo provjeravali, o svemu razmisljali, pa cak i o tome da je mozda bio u vezi s nekim drugim, provjereno je da nije. Otac je bio u dobrim odnosima s majkom. S cijelom familijom. I obozavao je svoje unuke”.

- Oko Svih svetih uvijek imamo povecan broj poziva rodbine koja trazi nestale, ljudi se raspituju ima li sto novo u istrazi. Tih im je dana posebno tesko, neki pretpostavljaju da su njihovi mrti, a nisu pronadjeni. Nemate ljudima sto kazati osim da cemo ih obavijestiti saznamo li nesto…”, kaze Zdenka Moric iz Odjela opceg kriminaliteta. “Nama su najtezi blagdani, Bozic, Uskrs… mi jedva to prezivimo…”, govori Ankica Capak, majka nestalog Tomislava. Otac zagledan u daljinu dodaje: “Al' mi s tim moramo zivjeti, zivjeti se mora, nema druge, ili zivjeti ili se ubiti…


eye4eye - 9-11-2007 at 10:22

http://www.jutarnji.hr/ephresources/images/2007/11/08/pozar_kornati12-policijska-.jpg
ZAGREB - Ne znam tocno, ali mislim da je bilo oko 12 sati kada se upalilo crveno svjetlo. Ne znam je li dezurni preko razglasa ili zapovjednik smjene Dino Klaric rekao da trebamo ici gasiti pozar na Kornate - tim rijeci pocinje svjedocenje Nenad Alviz, vatrogasac koji je 30. kolovoza bio u dezurnoj smjeni u JVP-u Sibenik.

Pozar je 30 minuta ranije izbio na Kornatu. Nesto kasnije informaciju da moraju poslati po nekoliko vatrogasaca dobili su DVD Zablace, DVD Tisno i DVD Vodice, a dogovor je bio da se vatrogasci moraju skupiti do 12.40 u vojarni Bribirski knezovi u Sibeniku, gdje ce po njih doci helikopter.

Josip Novak, operativni casnik u operativnom sredistu baze Divulje, potvrdjuje kako mu je oko 13 sati javljeno da jedan helikopter treba poslati iz Sibenika na Kornate.

U vojarni se okupilo 25 vatrogasaca, no nakon ukrcavanja prema zapovijedi vodje operacije Dina Klarica dva vatrogasca napustaju helikopter zbog preopterecenosti. Nakon sto su oni otisli, Sinisa Salamun, zapovjednik DVD-a Tisno, odlazi na Murter s cisternom kako bi napunili krusku za helikopter. Dezurni u JVP-u Sibenik rekao mu je da ce iz Sibenika biti poslano jos nekoliko kruski kako bi ih se moglo napuniti. U 13 sati i jednu minutu Dinko Stancic, otac danas pokojnog Marka Stancica, prima SMS poruku da je u helikopteru i da je sve super.

Nakon toga zove sina, koji prvi put leti helikopterom i kaze mu da je panorama prekrasna. Prema svjedocenju vatrogasnog tehnicara Mate Bacica, helikopter H-202 je u kornatsku uvalu Kravljacica sletio u 13 sati i 22 minute. Dino Klaric naredjuje da se iskrca pet vatrogasaca iz JVP-a Sibenik i jedan iz DVD-a Zablace. Iskrcavaju opremu i pocinju gasiti pozar koji je izuzetno jak. Oko 14 sati Dino Klaric zove Bacica da ga pita sto se dogadja te da voditelju grupe Josipu Zoricicu kaze da oni idu dalje i da ga nazovu ako sto treba, sto Zoricic u svom iskazu potvrdjuje. To je njihova posljednja komunikacija s Klaricem.

Drugu skupinu od 17 vatrogasaca na celu sa zapovjednikom, pokojnim Dinom Klaricem, helikopter je nakon 10-minutnog razgledavanja pozarista iz zraka iskrcao u drugoj uvali, otprilike 500 metara od mora. Helikopter je zatim otisao po krusku s vodom u Tisno, a nakon povratka na Kornat pilot je sa zapovjednikom Klaricem dogovorio da krusku spusti ispred cela pozara pa da onda dodje po njih.

Zbog teskog terena posada helikoptera odabrala je po vlastitoj procjeni najbolje mjesto za iskrcaj, a to je bilo na zaravni, 200-tinjak metara od Velog vrha. Pri slijetanju radi spustanja kruske probusila se lijeva guma na helikopteru, sto posada u tom trenutku nije primijetila, nego se vratila po Klarica i njegovu skupinu. Ukrcavajuci vatrogasce, mehanicar Ivica Skrlec primijetio je probusenu gumu. Uzletjeli su i zaputili se prema kruski, a ostavili su Josipa Klarica, koji je na vrhu brda trazio bolji signal za vezu, te trojicu vatrogasaca iz Zablaca koji su trazili izgubljeni mobitel i radiostanicu.

Kvar na helikopteru

http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2007/11/08/IKONA2-helikopter.jpg
Nakon tragedije na Kornatima mnogobrojna su bila spekuliranja oko helikoptera H202 koji je kasnije unesrecene vatrogasce prebacio na Kornate. Svjedoci - piloti, tehnicari, kopiloti koji su helikopter nakon povratka s Kornata pregledali i kasnije ponovno letjeli - posvjedocili su da na helikopteru, osim kvara na ventilu lijeve gume, drugih kvarova nije bilo. Dapace, nakon zamjene gume tim su helikopterom kasnije prebacivani ozlijedjeni s Kornata u Zadar.

Micanje tijela

http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2007/11/08/IKONA12-obucenost.jpg
U “Tijeku intervencija” Operativnog sredista Divulje zapisano je da su dezurni operateri od sluzbe 112 u 20.5, kao i od clana GSS-a Sinise Premuzica u 21.05 dobili informacije o “prebacivanju tri smrtno stradala vatrogasca u Zemunik”. Operateri su na sudu naveli kako su mozda sami zakljucili da je rijec o Zemuniku, ali su definitivno potvrdili informaciju o “zbrinjavanju helikopterom tri mrtva tijela”. No clan GSS-a Sinisa Premuzic kaze nam kako on sigurno nije spominjao prebacivanje mrtvih.


Zbog nagiba terena kod kruske i probusene gume slijetanje nije bilo moguce, a vecina vatrogasaca, osim Dina Klarica i jos dvojice, nije bila obucena za desantiranje, odnosno spustanje iz helikoptera uz pomoc tzv. brzog uzeta. Krenuli su traziti pogodno mjesto za spustanje, te su na kraju u dogovoru sa zapovjednikom pronasli poziciju za iskrcavanje udaljenu oko dva kilometra od cela pozara. Oko 14.20 sati helikopter je krenuo prema Divuljama radi promjene gume i punjenja goriva.

Josip Klaric i trojica vatrogasaca iz Zablaca nisu uspjeli stupiti u vezu sa zapovjednikom pa su se uputili prema uvali Sipnat.

U 14.40 sati u gasenje pozara na Kornatu ukljucio se i kanader. Pilot Stjepan Leskovic bio je na vezi s vodjom prve skupine i pomagao je pri gasenju tog dijela Kornata. Nakon 13 bacanja, pilot kanadera preko pilota putnickog zrakoplova Croatia Airlinesa oko 15.20 sati dobiva poruku da se uputi na pozariste u zaledju Vodica. Unatoc izrazenom neslaganju, pilot kanadera izvrsava zapovijed i tijekom leta prema Vodicama izvjestava zupanijskog vatrogasnog zapovjednika Drazena Slavicu da “Kornat nestaje, da je katastrofa”, a Slavica mu govori da su kod Vodica ugrozene kuce.

http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2007/11/08/slavica_drazen--wide.jpg
Pokojni Dino Klaric prije odlaska kanadera iz operativnog dezurstva JVP-a Sibenik dobiva obavijest o njegovu premjestanju s Kornata. To je posljednji kontakt dezurnog Zorana Blacica s Klaricem.

Samo nekoliko minuta nakon odlaska kanadera, oko 15.25 sati, primljena je prva informacija o tragediji koja ce se dogoditi. Mirka Juriceva Mikulina, koji je gasio pozar kod Vodica, mobitelom naziva sin Ante i uspijeva mu reci: “Tata, svi cemo izgorjeti”. Veza potom puca. Otac panicno naziva JVP Sibenik i kontaktira nadredjene zapovjednike, ali zbog losih veza nitko ne uspijeva doznati sto se zapravo dogadja na Kornatu.

Tek oko 16.20 sati centrala dobiva prvu informaciju o stradavanju. Tada su Josip Klaric i trojica vatrogasaca iz Zablaca, popevsi se iz uvale Sipnat na brdo, preko veze culi pozive u pomoc pokojnog Marinka Knezevica Ofija. “Vatra nas je pregazila, ima dvojica mrtvih, dosta ozlijedjenih, hitno zovite helikopter...”, culi su preko kanala 1, a zatim alarmirali sredisnjicu u Sibeniku.

Od Knezevica su pokusali doznati njihovu poziciju, ali su veze bile lose. Tako su Klaric i ostala trojica gotovo sat vremena trazili stradale kolege. Kada su ih poslije 17 sati (Klaric se javio centrali u 17.20) pronasli, docekao ih je uzasan prizor, jauci, zapomaganja, trazenje vode. Pronasli su ukupno pet mrtvih i sedam ozlijedjenih. Josip Klaric medju zadnjima je pronasao svog mrtvog sina Dina. Klaric je decke iz Zablaca poslao po vodu u uvalu, a on je i dalje pokusavao pomoci unesrecenima dok je cekao pomoc.

Mile Perkov, vatrogasni tehnicar iz JVP-a Sibenik, svjedoci da ga je oko 15 sati i 15 minuta pozvao dezurni Blacic da sam dodje u JVP. Tamo je zatekao svoje kolege iz cetvrte smjene. Blacic, pokraj kojega stoji i Slavica, govori im da idu na Kornate gasiti pozar. No, vise od toga im nitko ne govori. Prikupljaju opremu, ali ce do odlaska u vojarnu i ulaska u helikopter proteci oko tri sata. Iako Slavica skuplja vatrogasce u Sibeniku oko 15 sati, glavnom vatrogasnom zapovjedniku o cudnim dogadjajima na Kornatima javlja tek oko 16 sati i 30 minuta.

Jurin svjedoci da je u tim trenucima sa zamjenikom Tomislavom Vukom na Hvaru, gdje je dan prije izbio veliki pozar. Slavica javlja Vuki da se na Kornatima “nesto dogodilo”, ali nista konkretno. Tek pola sata kasnije, oko 17 sati, Jurin i Vuko od Slavice dobivaju informaciju da na Kornatima ima ozlijedjenih. Tada Vuko trazi od vojske da uputi sve raspolozive letjelice na Kornate. Natporucnik Rajko Rafael Boban od generala Josipa Stojkovica dobiva naredbu da s tehnicarom ode na Kornate jer su ljudi u okruzenju.

Podize helikopter Bell i krece iz Divulja. U trenutku kad je iznad Sibenika, u slusalicama cuje naredbu posadi helikoptera Mi8 da krenu prema Losinju po vojnike vatrogasce. Rijec je o istoj posadi koja je prebacila vatrogasce na Kornat, ali drugim helikopterom, na “izvlacenje vatrogasaca”. Nisu znali, tvrde svi suglasno, sto se dogodilo. Kada su kratko nakon 17 sati stigli do Kornata, na zemlji su ugledali unesrecene vatrogasce, od 500 do 700 metara od mjesta gdje su ih ostavili. Sest vatrogasaca je lezalo i sjedilo, a jedan je stajao i mahao.

Opet se nisu mogli spustiti u njihovoj blizini te su mislili da ce otici po ekipu GSS-a u Zemunik. No, tada su dobili zapovijed da krenu prema Losinju po vojne vatrogasce. Dvadeset pet vojnika dovedeno je u uvalu Kravljacica gdje su gasili pozar. Oko 17.45 sati Bell je dva puta nadletio podrucje na kojem su bili unesreceni. Vidio je da su svi lezali, osim jednog koji mu je mahao. Zbog loseg vremena slabo je vidio, ali je u zracnu luku Zemunik javio da ce za izvlacenje trebati jedan helikopter sa sajlom jer nece moci sletjeti.

Dogovoreno je da se Bell podigne malo vise kako bi bio orijentir helikopteru Mi8 koji dolazi iz Splita. To je helikopter oznake H-202, kojemu je zamijenjena probusena guma. Pilot helikoptera je Bozenko Poljak. On je u 17 sati i 5 minuta dobio naredbu da krene iz Divulja u spasavanje vatrogasaca na Kornat. Polijecu 20 minuta kasnije i na Firulama kupe clanove Gorske sluzbe spasavanja. Medju njima je i Stipe Bozic. Poljak naglasava da je vrijeme jako lose i da je slijetanje nemoguce.

Kopilotkinja tog helikoptera, Antonela Marinov, tvrdi da su na Kornate stigli izmedju 18 i 18.15 sati. Na mjestu nesrece nije bilo ni vatre ni dima, a pilot je vatru vidio oko 2 kilometra od unesrecenih. Iznad mjesta nesrece puhao je jak vjetar brzine oko 60 kilometara na sat, a turbulencije su helikopter “bacale” i do 20 posto u stranu te je kod izvlacenja tijela postojala opasnost da letjelica repnim rotorom udari u stijenu. Ozlijedjene je sajlom izvlacio Stipe Bozic. Poljak misli da su prilikom prvog izvlacenja izvucena 3 ili 4 ozlijedjena koji su prebaceni u uvalu Sipnat, gdje su prebaceni na policijski gliser.

Tijekom prvog izvlacenja kopilotkinja je trazila dolazak jos jednog helikoptera koji je uskoro stigao s oznakom H-204. U drugom izvlacenju prebacili su jednog ozlijedjenog, a u trecem dvojicu. Nakon toga je Bozic rekao da zivih vise nema. Tomislav Banovac, sef smjene u policijskoj postaji Pomorske policije u Sibeniku, oko 19 sati i 50 minuta putem specijalnog telefona cuo se s posadom broda Brzi i receno mu je da prevoze cetiri ozlijedjena u Sukosan gdje ih ceka Hitna pomoc. Helikopter H-202 jednog je unesrecenog prebacio u Zemunik. Iza njega je u Zemunik stigao i helikopter H-204 u kojem su bili Stipe Bozic i tri vatrogasca.

Uloga vojske
http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2007/11/08/IKONA3-vojska.jpg
U javnosti se cesto provlacilo pitanje uloge vojske na Kornatu i po cijoj su odluci vojnici tamo upuceni. U poslijepodnevnim satima zapovjednik Drazen Slavica naredio je angaziranje i vojne snage. Helikopter koji je preusmjeren na Losinj prebacio je na Kornat 25 vojnih vatrogasaca. Vojnici su imali vatrogasne uniforme i nisu imali puno iskustva u gasenju. Nakon nocnog sastanka u Zemuniku, na Kornat je stiglo 100-tinjak pripadnika Bojne za specijalna djelovanja koji su trazili moguce druge zrtve.

Nocni sastanak

http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2007/11/08/IKONA4-nocni-sastanak.jpg
Dana 31. kolovoza pola sata nakon ponoci na aerodromu Zemunik sastanak su odrzali ministar obrane Roncevic, nacelnik Glavnog stozera Lucic, ravnatelj policije Benko i glavni vatrogasni zapovjednik Jurin. Sve je trajalo dva i pol sata, a Jurin svjedoci da je dogovoreno slanje 120 vojnika na Kornat radi pretrazivanja terena. Ne sjeca se tko je to predlozio.


Dok traje helikoptersko izvlacenje ozlijedjenih, iz Sibenika dolazi izmedju 6 i 10 vatrogasaca koje je prikupio zapovjednik Slavica. Slavica ne odlazi jer se helikopter ne vraca u Sibenik. Dvadeset pet minuta poslije slijecu u uvalu Sipnat gdje nailaze na dva tesko ozlijedjena vatrogasca. Jedan od njih je Tomislav Crvelin. Obojica su helikopterom prebacena u Zadar.

Oko 23 sata dolazi informacija da nedostaje jedan vatrogasac. Svjedok Marijan Srdarev oko ponoci odlazi s jos trojicom u potragu. Oko 2 sata ujutro pronalaze pet mrtvih vatrogasaca, medju kojima i Dinka Klarica. Nakon toga dolazi pomorska i interventna policija te ubrzo pronalaze i sestog mrtvog. Izmedju 4 i 5 sati ujutro u uvalu dolazi prva skupina od 50 vojnika.

To se poklapa sa svjedocenjem Jurina koji je tvrdio da je sastanak u Zemuniku trajao od pola jedan do 3 sata ujutro i na kojem je dogovoreno da se na Kornate posalje vojska zbog potrage za mogucim stradalim civilima i turistima. Ujutro na otok dolaze ministar Roncevic, ravnatelj Benko i nacelnik Stozera, a u uvalu Sipnat dosao je i zapovjednik Slavica. Svjedok Zeljko Lucev tvrdi da je svih sest tijela bilo na istome mjestu kao i kad su ih pronasli, jedino sto su bila pokrivena. Svi svjedoci tvrde da tijekom noci nisu culi helikoptere kako lete.

Sporni iskazi

- U uzorcima zemlje ispod stradalih vatrogasaca, kao i na pojedinim dijelovima njihove opreme, pronadjeni su tragovi benzina. Vjestaci su u preliminarnom nalazu zakljucili da se radi o maloj prisutnosti benzina koja ocito potjece iz metalnog kanistra u kojemu su vatrogasci nosili gorivo za pumpe. Objasnjeno je da je cijelo podrucje ocito “kontaminirano” prisutnoscu spasitelja i drugih osoba koje su hodajuci uokolo raznijele tragove benzina.

- Prema sluzbenim izvjescima, tijela poginulih vatrogasaca nisu micana, dok je u operativnom centru Divulje zabiljezeno da su tri mrtva tijela prebacena helikopterom u Zemunik. Je li se radilo o pogresno shvacenim informacijama, tek ce se razjasniti.

- Josip Klaric i ostala trojica koji su pronasli unesrecene kazu da ih nisu ni pitali sto se dogodilo. Clan GSS-a Mladen Muzinic, koji se prvi spustio, spomenuo je kako mu je sokirani Josip Klaric rekao da su vatrogasci isli marendati i da ih je vatra iznenadila.

Nalaz vjestaka

Uzrok tragedije eruptivni pozar

Analiticari su koristili zabiljesku razgovora s jedinim prezivjelim

Preliminarnim vejstacenjem strucnjaci MUP-ova Centra za kriminalisticka vjestacenja “Ivan Vucetic” zakljucili su da je tragediju prouzrocio tzv. eruptivni pozar. Pritom su, kako proizlazi iz njihove analize, koristili i sluzbenu zabiljesku o razgovoru s jedinim prezivjelim vatrogascem Franom Lucicem.

“U kotlini je vegetacija bila znatno bujnija od one na ostatku opozarenog dijela otoka tako da je doslo do oslobadjanja vece kolicine toplinske energije koja je stvorila oblak vruceg dima i zraka. Zbog toga dolazi do naglog pada tlaka iznad zapaljenog bilja u kotlini. Pad tlaka stvara razliku tlaka izmedju zraka na dnu kotline i iznad mjesta izgaranja biljne mase u kotlini, sto uz jak jugoistocni vjetar dodatno ubrzava strujanje vrucih dimnih plinova prema vatrogascima. Ubrzanju pozarne fronte dodatno doprinosi i ucinak dimnjaka kao i povecanje brzine vjetra s porastom nadmorske visine.

Vruci dimni plinovi i zrak, a ubrzo zatim i pozarna fronta prelaze preko vatrogasaca”, stoji u nalazu, pri cemu je istaknuta izjava Frane Lucica da je cuo “huk koji je presao preko njih velikom brzinom”. Vjestaci, naime, na temelju te izjave izvode zakljucak da je brzina plamene fronte u kotlini, koja je nadjacala zvuk juga brzine osam metara u sekundi, morala biti cak oko 20 metara u sekundi.


eye4eye - 17-11-2007 at 12:22

http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2007/11/10/1l.jpg
Legendarni dinamovac Stjepan Lamza nakon 40 godina progovara o nesreci koja mu je promijenila zivot.

Stjepan Lamza tada je imao 27 godina, a prethodnu vecer odigrao je najbolju utakmicu u karijeri. Dinamo je prosao Eintracht u polufinalu Kupa velesajamskih gradova. Bio je na vrhuncu nogometne karijere i nakon utakmice potpisao ugovor zivota za belgijski Liege, vrijedan 280.000 dolara. Godine 1967. to je bio astronomski iznos. Sljedece jutro Stjepan Lamza pao je s balkona na glavu. Transfer se nije ostvario, a Lamza je nakon samo 16 sati u kojima je uzivao u ispunjenju snova, zbog teske ozljede usao u osobni pakao.

Nakon 40 godina glasina i teorija urote, Stjepan Lamza je pretprosli cetvrtak u emisiji “Ostati ziv” Nove TV konacno progovorio o detaljima kobnog pada s balkona sljemenske Vile Rebar, kojim je nogometna karijera igraca - za kojega i danas neki strucnjaci smatraju da pripada medju najvece svih vremena - okoncana. - To je bila sudbina. Sto se drugo moze reci nakon svih ovih godina koje je definirala ta nesreca - poceo je Lamza svoju pricu.

http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2007/11/10/lamza_karijera.jpg
Nakon utakmice pred prepunim maksimirskim stadionom i pobjede 4-0 nad njemackim Eintrachtom, za belgijski Liege potpisao je ugovor koji je trebao biti jedan od najvecih nogometnih transfera te godine. U medjuvremenu su se navijaci okupili ispred svlacionice, ni jedan sat nakon utakmice nitko nije isao kuci. Skandirali su “Lamza, ostani” i “Ne damo Lamzu!” Lamza je potpisao, a Dinamo je trebao dobiti i odstetu, sto je u to vrijeme bilo rijetko.

- Bio sam umoran, prepun emocija i u glavi mi je vladao kosmar. U Vilu Rebar stigli smo autobusom, a tijekom veceri gledali smo snimku utakmice i dobro se zabavljali. Legli smo na pocinak oko 1 sat. Sobu sam dijelio sa suigracem Marijanom Brncicem - rekao je Stjepan Lamza.

Tijekom naseg razgovora prilazili su mu mnogi kako bi ga pozdravili i pitali za zdravlje. Tadasnji fizioterapeut Dinama, Karlo Zagar, objasnjava kako je vecera u Vili Rebar, tada luksuznom restoranu, dogovorena nakon utakmice. Svaki je igrac jeo sto je htio, a trener Branko Zebec dopustio je igracima da popiju casu vina ili piva.

- Sjecam se kako je Lamza sutio tijekom vecere, bio je iscrpljen i nekako zbunjen. Drugo se jutro probudio jako rano jer je njegov cimer iz sobe otisao na aerodrom po djevojku koja mu je poslije postala i zena - prica danasnji umirovljenik Karlo Zagar.

Lamza opisuje kako se probudio prvi, u rano jutro, i sisao u prizemlje te dosao do bara u kojemu tada nije bilo nikoga. - Pronasao sam rum i poceo piti. U glavi mi je jos bio kosmar i tu noc nisam dobro spavao. Popio sam cijelu bocu dok se suigraci oko pola deset nisu spustili na dorucak. Jos sam malo bio s njima, a zatim me konobarica odvela u sobu da malo odspavam - ispricao je legendarni igrac.

Istaknuo je kako je jasno rekao konobarici da ne zakljucava vrata jer slabo spava te da se moze spusiti u prizemlje kada se probudi. Fizioterapeut Karlo Zagar objasnio je kako je upravo on zamolio konobaricu da Lamzu odvede u sobu jer se bojao kako bi ostali gosti mogli reagirati na njegovo pijanstvo.

- Bilo je oko 10 sati i gosti su se poceli spustati na dorucak. Mogli su vidjeti Lamzu, a neki su mu se i podsmjehivali. Zamolio sam konobaricu Mariju da ga odvede u sobu da malo odspava. Marija se vratila za desetak minuta i rekla kako je Lamzu zakljucala u sobu te mu obecala da ce se vratiti po njega.

Nakon dorucka preostali Dinamovi igraci krenuli su prema maksimirskom stadionu na trening. Za igrace koji su igrali utakmicu prethodni dan bilo je predvidjeno masiranje, a za one koji nisu igrali, bio je predvidjen trening. U medjuvremenu se Lamza probudio, kako opisuje, te pokusao izaci, ali vrata su bila zatvorena.

- Jos pijan izisao sam na balkon koji je bio truo, ali u tom stanju nisam to mogao vidjeti. Sjecam se kako sam propao.Pijan sam opal sa balkona i nis’ se vise ne sjecam, prica nam Lamza. Ocevidac stravicnog pada, Zvonko Orsag, objasnio je da je dosao u Vilu Rebar popiti kavu i pozdraviti igrace. I sam je bio bivsi nogometas, ali to je jutro dosao kao navijac.

- Najednom strka i lom. Covjek je prvo ramenom zakvacio stol do naseg, a zatim desnom stranom glave udario u beton. Bio je obliven krvlju. Priskocili smo i vidjeli da je to Lamza. U soku sam utrcao u Vilu i pronasao fizioterapeuta Zagara - ispricao je Orsag.

- Dosli su mi i rekli da je Lamza pao. Kada smo stigli na terasu, nepomicno je lezao, ali imao je puls. Rekao sam da ga ne micu jer je zatvarao oci, a to je upucivalo na ozljedu glave. Pozvali smo Hitnu pomoc koja je dosla za desetak minuta i odvezla Lamzu u Traumatolosku bolnicu. Ja sam autom otisao po trenera Zebeca jer sam smatrao da njega treba prvoga obavijestiti o nesreci - prisjetio se Zagar.

U bolnici je Lamzi utvrdjen lom glave, a uz ostale teske ozljede bila je i ona koja je zapecatila njegovu nogometnu karijeru - poremecen mu je centar za ravnotezu. U Traumatoloskoj je proveo 40 dana. Njegov je Dinamo nekoliko dana poslije izgubio od Rijeke 3-0 te ostao bez sanse za naslov.

Prije te utakmice dinamovcima je netko javio da je Lamza preminuo. Finale Kupa velesajamskih gradova, u kojemu su njegovi suigraci trijumfalno pobijedili Leeds, slusao je na malom radiju u bolnickoj sobi na Bledu.

- Nakon skoro godinu dana vratio sam se u momcad, ali novi trener Ivica Horvat nije mi davao prilike. Promijenio sam jos nekoliko klubova, jos su me svuda zvali da igram, ali svima sam govorio ‘nisam vise onaj Lamza, gospodo’. Zaposlio sam se kao referent za osiguranje u Prvomajskoj gdje sam trenirao tvornicku momcad.

Pocetkom 90-ih godina u restoranu Domagoj Zdravko Mamic i Ciro Blazevic pitali su me hocu li doci raditi s juniorima. Prvi sam put odbio jer sam tada mnogo pio, a tri mjeseca poslije pio sam malo manje pa sam prihvatio njihovu ponudu - kaze Lamza. Na pitanje o nasljedniku odgovara kako ga Luka Modric podsjeca na njega.

- Brz je bez lopte kao i ja. Kad sam je imao u nogama, isao sam k’o raketa jer sam znao sto cu s njom - zavrsio je legendarni Stjepan Lamza.


eye4eye - 3-12-2007 at 14:51

http://www.jutarnji.hr/ephresources/images/2007/12/02/ona-v.jpg
Mladu zenu su prvo silovala sedmorica muskaraca, zatim je morala pretrpjeti ponizenja na policiji, a na kraju je sud nju osudio na bicevanje, dok je silovatelje osudio samo na blage zatvorske kazne. Slucaj nesretnice koja je u Saudijskoj Arabiji poznata jednostavno kao djevojka iz Qatifa izazvao je ogorcenje u zapadnom svijetu, ali u ocima saudijske pravde ona je preljubnica i zasluzila je da bude kaznjena.

Djevojka sad zivi u kucnom pritvoru, zabranjeno joj je davati izjave i u bilo kojem trenutku mogu je odvesti u zatvor. Njezin odvjetnik, najpoznatiji saudijski borac za ljudska prava, Abd al-Rahman al-Lahem, suspendiran je, oduzeli su mu putovnicu, a mogli bi mu i zabraniti praksu.

Kakav je ona zlocin pocinila? Cini se da je najveci problem to sto nije htjela sutjeti o onom sto joj se dogodilo, nego je zahtijevala pravdu. Prvo je bila hrabra da tuzi muskarce koji su je silovali, a onda se usudila javno prigovoriti kad su silovatelje osudili samo na nekoliko godina zatvora, dok su nju kaznili sa 90 udaraca bicem - samo zato sto se tog dana nasla izvan kuce s muskarcem koji joj nije u rodu.

Njezin je slucaj privukao iznimnu pozornost javnosti i doveo do neceg sto se u Saudijskoj Arabiji rijetko dogadja: otvorio je raspravu o upitnom pravnom sustavu zemlje. Saudijsko pravosudje se oslanja na strogo tumacenje islamskog serijatskog zakona i vjerske sudove koji su zapadnjacima neshvatljivi: presuda ovisi iskljucivo o sucu, dokazi se ne smatraju vaznima, a cesto na sudjenju nema odvjetnika. Suci, koje proglasava kralj, presude donose po vlastitoj procjeni, osim u onim slucajevima gdje serijatski zakon jasno predvidja odredjenu kaznu. To znaci da se presude znatno razlikuju od suca do suca, pa silovatelj moze proci bez kazne ili s laksom kaznom, dok ga drugi sudac moze osuditi na smrt. Prema saudijskom zakonu, zene ne smiju izlaziti na javna mjesta u drustvu muskaraca koji im nisu clanovi obitelji. Cesto se kaznjavaju bicevanjem, pa i smrcu, zbog preljuba i drugih prekrsaja.

Sto se tocno dogodilo? Prosle godine, 19-godisnja sijitkinja, tek nekoliko mjeseci u braku, pobojala se da ce je kompromitirati njezina fotografija koju je kad je imala 16 godina darovala decku s kojim je odrzavala telefonsku veze. Zamolila je da joj sliku vrati, a on je pristao pod uvjetom da se nadju i provozaju. Nevoljko je pristala. Vozili su se prema njenoj kuci kad im je put zaprijecio drugi automobil.



http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2007/12/02/one-duga-3.jpg
- Rekla sam mu da ne otvara vrata auta, ali on ih je otvorio. Pustio ih je da udju. Ja sam vristala - ispricala je mlada zena organizaciji Human Rights Watch. Odveli su ih na pusto mjesto gdje su ih oboje, i nju i decka, vise puta silovali iako je ona zapomagala govoreci: “Kamo me vodite? Pa ja sam vam kao sestra!”

Muskarci je nisu samo silovali, nego se i psihicki izivljavali na njoj: govorili su joj kako znaju da je udana, prijetili joj nozem i nasiljem, a peti ju je silovatelj fotografirao mobitelom.

- Pokusala sam pokriti lice, ali nisu mi dali - ispricala je zrtva. Nakon sto su se na njoj izredala sedmorica nasilnika, izmrcvarenu su zenu odveli kuci.

- Uzeli su mi mobitel i rekli mi da ih moram nazvati ako zelim da mi ga vrate. Vidjeli su sliku mojeg muza u novcaniku. Izisla sam iz auta i shvatila da jedva hodam. Mama mi je otvorila vrata i rekla da izgledam umorno. Mislila je da sam bila vani s muzem. Tjedan dana nisam nista jela, samo sam pila vodu. Nikome nisam rekla sto mi se dogodilo. A i sad spavam samo kad uzmem sredstvo za spavanje. Inace mi se u snu ukazuju njihova lica - prica djevojka iz Qatifa.

Unatoc tome sto je tuzitelj zatrazio maksimalnu kaznu za silovatelje, sud je kaznio cetvoricu i to s jednom do pet godina zatvora i 80 do 1000 udaraca bicem - za otmicu, jer silovanje navodno nije dokazano. Fotografije s mobitela trebale su biti dokaz, ali suci su ih jednostavno ignorirali. Osim sto joj se silovanje dogodilo u zemlji koja ima valjda najgoru situaciju na svijetu kad su posrijedi zenska prava, djevojka iz Qatifa ima tu nesrecu da je i pripadnica sijitske manjine, dok su njezini napadaci suniti. Po misljenju strucnjaka za vjerske progone u Saudijskoj Arabiji, to je takodjer vazan faktor jer je vjerska policija, i inace vrlo brutalna, u ovom slucaju jos isla na ruku sunitima koji zele preuzeti prevlast u Qatifu, sredistu brojne sijitske manjine na istoku zemlje.

- Zlocinci su nesmetano setali nasim susjedstvom i pricali o silovanju. Htjeli su mi unistiti reputaciju. Mislili su da ce se moj muz razvesti od mene - prica zrtva. Ali iako je zrtvin muz doznao da su je silovali, nije se od nje razveo, nego je umjesto toga pokusao sudskim putem zadovoljiti pravdu. Nije mogao shvatiti kako to da ljudi koji su naudili njegovoj zeni slobodno secu.

- Isli su na sprovode i vjencanja, setali se po susjedstvu pred mojim nosom. Policija ih je trebala uhititi, bar iz postovanja prema nama. Rekli su mi da ih sam nadjem i istrazujem - pozalio se muz zrtve organizaciji Human Rights Watch. Morao je pozvati policiju cak cetiri puta prije nego sto su bilo sto poduzeli. Kad su napokon stigli na sud, zrtva je ponovno trpjela ponizenja. Suci su insinuirali da je imala intiman odnos s muskarcem s kojim je bila u autu i da je u trenutku kad su silovatelji dosli bila razodjevena.

- Urlali su na mene, vrijedjali su me. Neprestano su me ispitivali zasto sam izisla iz kuce i zasto to nisam rekla muzu - kaze zrtva koja se nadala da ce silovatelji dobiti 20 godina zatvora.

- Neke su osudili na pet, neke na tri godine, ja sam mislila kako ti muskarci ne zasluzuju da zive. A onda mi je sudac rekao da cu dobiti 90 udaraca bicem i da mogu Bogu zahvaliti sto nisam u zatvoru - kaze zrtva. Kad je suca pitala zasto, odgovorio je: “Znas zasto. Druzenje s muskarcima poradja zlo.” Muke djevojke iz Qatifa nisu jos zavrsile. Osim sto je vlasti pokusavaju oblatiti u javnosti, napao ju je njezin rodjeni brat koji ju je pokusao ubiti da zastiti cast obitelji.


http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2007/12/02/ona-protest-1.jpg
Prosvjednici protestiraju ispred saudijskog konzulata u Indiji zato sto je 19-godisnja djevojka osudjena na bicevanje nakon sto je silovana


http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2007/12/02/ona--ministar-2.jpg
Ministar vanjskih poslova Saudijske Arabije Saud Al-Faisal morao je prosloga tjedna, na razgovorima o miru na Srednjem istoku u Annapolisu, objasnjavati odluku vjerske policije


Sudbina nesretne djevojke uzbudila je i americke predsjednicke kandidate koji su kritizirali “barbarski” postupak kojem je podvrgnuta, princ Saud al-Faisal je morao na nedavnim razgovorima o miru na Srednjem Istoku u Annapolisu odgovarati na neugodna pitanja o slucaju, a cak i inace strogo cenzurirani saudijski mediji posvetili su ovoj prici neubicajen prostor.

Sve to je dodatno razbjesnilo vlasti pa su djevojci pooostrili kaznu - na 200 udaraca bicem i 6 mjeseci zatvora, uz objasnjenje da je presuda legalna i u skladu s “knjigom Bozjom i ucenjem proroka Muhameda”. Ponizenje koje je njegova zena dozivjela na sudu zrtvin muz sazeo je u jednoj jedinoj recenici: - Ponasali su se prema njoj kao da je ona pocinila zlocin i mogao sam ih samo pitati - zar nemate ni trunke ljudskog dostojanstva?


eye4eye - 21-12-2007 at 16:35

http://www.jutarnji.hr/ephresources/images/2007/12/20/ispit-v.jpg
Rezultati nacionalnih ispita u srednjim skolama, koje su ucenici gimnazija pisali ovu i proslu godinu, zabrinuli su strucnjake

Stanje pismenosti ucenika u Hrvatskoj vrlo je zabrinjavajuce, sto pokazuju i rezultati nacionalnih ispita iz hrvatskoga jezika koje su ove i prosle godine pisali gimnazijalci kao pripremu za drzavnu maturu. Lani su se na ispitu iz hrvatskoga ispitivale dvije vjestine (citanje i pisanje), a ove godine ispit je ukljucivao i jezicnu vjestinu slusanja: provjeravalo se slusanje s razumijevanjem, a prvi put ucenici su pisali i diktat.

Ispitu je pristupilo 2497 ucenika 2. razreda gimnazije, a od maksimalnih 100, ucenici su u diktatu u prosjeku ostvarili samo 10,71 posto bodova! Vecina ucenika, njih cak 72 posto, u diktatu je imala vise od 12 pogresaka, za sto su dobili nula bodova.

Upravo zato ce Drustvo profesora hrvatskoga jezika od novog ministra obrazovanja traziti hitnu reformu nastave materinskog jezika u skolama. Prema rijecima predsjednika Drustva Srecka Listesa, Drustvo ce se novom ministru odmah obratiti pismom u kojem Dunav je za neke Dunaj, a Krasko gorje Trasko ili Kasko. Neki su umjesto pojma Slavonija sa Srijemom, napisali Slavonija sa Sljemenom

ce ga upozoriti na katastrofalno stanje pismenosti u Republici Hrvatskoj. Dunav je za neke Dunaj, a Krasko gorje Trasko ili Kasko. Neki su umjesto pojma Slavonija sa Srijemom, napisali Slavonija sa Sljemenom


Takvo se stanje, smatraju profesori hrvatskoga jezika, moze zaustaviti samo povecanjem fonda sati nastave toga predmeta (od prvog osnovne do kraja srednje skole), hitnim donosenjem novih nastavnih programa za hrvatski jezik (poglavito za srednje skole), uvodjenjem hrvatskoga jezika kao obveznog predmeta na sve fakultete te donosenjem jedinstvene pravopisne norme.

Na nacionalnom ispitu iz hrvatskoga jezika, koji su ucenici pisali u veljaci ove godine, a kompletni su rezultati objavljeni ovih dana, niti jedan ucenik diktat nije napisao bez pogreske. Najbolji rezultat postiglo je cetvero ucenika koji su diktat rijesili 87,5 posto. Ne zaboravimo kako je rijec o gimnazijalcima, buducim intelektualcima, koji su, pretpostavlja se, i pismeniji od ostatka populacije.

Ucenici su imali zadatak pravilno napisati osam recenica zadanih prema tekstu hrvatskoga povjesnicara Ferde Sisica “Pregled povijesti hrvatskoga naroda”. Tekst je bio geografski, a diktatom se htjelo provjeriti jesu li i u kojoj mjeri gimnazijalci sposobni pravilno grafijski zapisati ono sto cuju. Tekst je izgovarao profesionalni spiker, a ucenici su ga slusali tri puta. Prvi put tekst su slusali cjelovito.

Drugi put tekst im je diktiran po dijelovima kako bi ga mogli zapisati. Treci put tekst im je ponovno procitan cjelovito, s pauzama, kako bi mogli provjeriti jesu li sve tocno zapisali. Na kraju, ucenici su imali jos deset minuta vremena kako bi tekst mogli uredno prepisati. Rezultat je bio ispodprosjecan.

Marina Cubric, voditeljica Strucne radne skupine za hrvatski jezik na drzavnoj maturi i profesorica hrvatskoga jezika u Nadbiskupskoj klasicnoj gimnaziji u Zagrebu, kaze kako je povjerenstvo ocekivalo to da ce ucenici postici nesto losiji rezultat iz diktata, no da ce rezultat biti tako los - nitko nije mogao predvidjeti.

Posebno su zanimljive i zabrinjavajuce vrste pogresaka koje su cinili ucenici. Prema analizi koju je napravila profesorica M. Cubric, osim standardnih pravopisnih pogresaka (nepravilnog koristenja velikog i malog slova, -ije, -je, c i c, interpunkcijskih znakova), na vidjelo su izasli i brojni leksicki, kulturoloski i stilski problemi s kojima se susrecu ucenici. Neki gimnazijalci tako ocito nikada nisu culi za Apeninski poluotok ili rijeku Kupu. Kako, naime, drugacije protumaciti to da su umjesto Kupa neki napisali Pupa, a umjesto Apeninski polutok, peninski, pa cak i Papa Benidski poluotok.

Dunav je za neke Dunaj, a Krasko gorje Trasko ili Kasko. Bilo bi zanimljivo vidjeti koju ocjenu iz zemljopisa imaju ucenici koji su umjesto pojma Slavonija sa Srijemom, napisali Slavonija sa Sljemenom, a jedan je ucenik cak cuo i zapisao: Slavonija s crijevom.

Vrlo su ceste i leksicke zamjene, s tim da rijeci koje su ucenici pogresno koristili uopce ne odgovaraju kontekstu, sto jasno pokazuje da pojedini gimnazijalci ono sto cuju i napisu uopce ne razumiju. Izvadak iz recenice “To geografsko dvojstvo hrvatske zemlje, koje se jasno odrazava u klimi, fauni i flori...”, u jednoj varijanti glasi “plimi, fauni i flori”, a drugoj “klimi, palmi i flori”. Ucenici su i rijec gorovina (gorje) zapisali kao borovina, trup kao krug ili tlo, dvojstvo kao svojstvo i slicno.

Pokazali su i potpunu nesigurnost kad je rijec o pisanju naveska (pokretnog samoglasnika koji se pise na kraju rijeci). Pise li se pravilno velik ili veliki, europskome ili europskom, alpskog ili alpskoga, vecini ucenika nije jasno.

- Svi se opterecuju time hoce li se pisati necu ili ne cu, cak se zbog toga svrstavaju i u razlicite politicko-socijalno-kulturno-regionalne krugove, a problem je zapravo sto vecina pise ‘neznam’ i ‘nemogu’, sto ucenici ne znaju napisati svijet, vec pisu svjet, pisu rjeka, umjesto rijeka, dvje, umjesto dvije - kaze profesorica M. Cubric. Istice kako su njezine kolegice isti diktat svojim ucenicima dale i ove skolske godine. Dogodile su se, tvrdi, iste pogreske, pa se nada da ce nadlezne institucije, pocevsi od Katedre za kroatistiku na Filozofskom fakultetu Svecilista u Zagrebu, pa nadalje, konacno nesto poduzeti.

- Ocito je da nesto treba mijenjati u pristupu nastavi hrvatskoga jezika, i to od prvog osnovne. Ne zaboravimo da problemi koji mogu nastati zbog lose razvijenih komunikacijskih vjestina nisu samo oni vezani uz otezan nastavak skolovanja, jer takvi ce ucenici ne samo uz vise napora pratiti i svladavati nastavu koja ih ocekuje u visokom obrazovanju, nego ce otezano ispunjavati i svoje obveze u bilo kojoj vrsti posla - upozorava profesorica Cubric.

Prof. dr. Dunja Pavlicevic-Franic, profesorica na Katedri za hrvatski jezik i knjizevnost Uciteljskog fakulteta Sveucilista u Zagrebu, kaze kako greske koje su cinili ucenici ukazuju na njihovo jezicno i izvanjezicno neznanje.

- S tim se problemom cesto susrecemo i na sveucilisnoj razini. Kad mi student napise Otrancka vrata, automatski znam da on nikada nije cuo za Otrant. Studenti pisu i ortopedske umjesto ortoepske vjezbe - kaze prof. D. Pavlicevic-Franic. Dodaje kako takvi studenti nemaju problema sa sluhom, vec im manjka temeljnoga znanja pa napisu onu rijec koja je najbliza njihovu predznanju i onda se dobije svasta. Kljucnim za tu vrstu neznanja profesorica D. Pavlicevic-Franic ocjenjuje to sto se jezicne kompetencije u skolama ne rade dovoljno, a slusanje se uopce ne radi.

- Komunikacija na materinskom jeziku i u dokumentima EU jedna je od osam temeljnih kompetencija. Za svih osam kompetencija jednako su vazne i jezicne vjestine: citanje, pisanje, slusanje i govorenje - upozorava prof. D. Pavlicevic-Franic te dodaje kako za takvu vrst rada s ucenicima prvo treba obrazovati ucitelje i profesore.

- Ucenici koji slusaju tako opsezan program poput gimnazijalaca moraju biti nepismeni - upozorava Srecko Listes. Dodaje kako je problem u tome sto se nastava hrvatskoga jezika u gimnazijama odvija cetiri sata tjedno, a program je sastavljen za fond od pet sati. Profesori pak zbog bivsega nadzora misle da sve moraju odraditi.

U drugom razredu gimnazije ucenici toliko toga citaju, od Gundulica i Dantea do Voltairea. To su sve vrhovi hrvatske i europske knjizevnosti i kulture, no definitivno je previse djela kojima se posvecuje paznja pa se ne stigne nista raditi na usmenoj i pismenoj komunikaciji - upozorava Listes. Njegov je stav da se zbog tako opsirnog programa skola pretvorila u internet: daje mnogo informacija, a ne daje znanje.

Profesori hrvatskoga jezika zabrinjavajucom drze cinjenicu da je, u situaciji kada sve ukazuje na to da su Hrvati nepismeni, Ministarstvo smanjilo fond sati nastave hrvatskoga jezika u nizim razredima osnovnih skola. - Hrvatska je jedna od zemalja s najmanjim fondom sati nastave materinskog jezika. No, promjene moraju biti puno dublje i moraju obuhvatiti sve struke. Kad nastavnik geografije postavi pitanje koji je glavni grad Madjarske, a ucenik napise Budimpesta malim slovom, onda mu to profesor ne smije priznati kao tocan odgovor. To se treba sustavno rijesiti - ustvrdio je Listes.

Drustvo profesora hrvatskoga jezika zbog toga ce od novog ministra traziti da se za skole propise jedinstveni skolski pravopis.

Diktat ce biti i sastavni dio ispita na drzavnoj maturi koju bi ucenici po zakonu prvi put trebali polagati skolske godine 2008./2009., a za koju ce na proljece 2008. biti organizirana eksperimentalna provjera na cijeloj populaciji od 13 tisuca gimnazijalaca. Marina Cubric upozorava kako je velik problem nasih ucenika i rukopis. Ima, kaze, ucenika koji uopce ne znaju pisati pisana slova, zbog cega su iz pojedinih skola zvali i pitali smiju li ti ucenici dikatat, umjesto pisanim, pisati - tiskanim slovima.



Najcesce pogreske ucenika
1. Kulturoloske pogreske (nepoznavanje pojmova): Apeninski poluotok pisali su Peninski poluotok, peninski poluotok, Papa Benidski poluotok; rijeku Kupu, rijeka Pupa; Dunav, Dunaj; kraska gorovina, traska gorovina ili kaska gorovina; gorje Pirineja, gorje Pipineja; Slavonija sa Srijemom pisali su Slavonija sa Sljemenom i Slavonija sa crijevom.

2. Leksicke zamjene (zamjena rijeci): dvojstvo su pisali svojstvo; trupu, krugu ili tlu; gorovinu su pretvorili u borovinu, fauna su pisali palma.

3. Pogresna uporaba c i c te velikih slova: opazit cemo pisali su opazit cemo; vec su pisali vec; Rimljani su pisali malim slovom; hrvatske zemlje pisali su Hrvatske zemlje, a interpunkcijske znakove su cesto ispustali.

4. Stilske pogreske: velik su pisali veliki; velikoga, velikog; Balkanskome poluotoku, balkanskom poluotoku.

5. Pisani oblik rijeci: odijeljen su pisali odjeljen; cijela, cjela; rijeka, rjeka, dvije, dvje; istocnoeuropske, istocno-europske, ili istocno europske.


Izvornik diktata iz hrvatskog jezika
Hrvatska se zemlja nalazi na razmedji srednje i juzne Europe. Pogledamo li na karti tri juznoeuropska poluotoka, opazit cemo da Pirinejski poluotok od ostatka Europe rastavlja tesko prohodno gorje Pirineja, a Apeninski poluotok visoke Alpe. Za razliku od ta dva poluotoka, Balkanski poluotok nije odijeljen visokim gorama, nego su ovdje prirodna medja rijeke - Kupa, Sava i Dunav. Sto je toj medji na sjeveru, pripada europskome trupu ili srednjoj Europi, a sto je na jugu, Balkanskome poluotoku ili juznoj Europi.

Velik dio te medje prolazi hrvatskom zemljom. Njezin mali dio, Hrvatsko zagorje, Podravina i cijela Slavonija sa Srijemom, ostaje u srednjoj Europi kao sastavni dio velikoga podunavskoga nizozemlja i alpskoga gorja. Drugi dio pripada Balkanskome poluotoku i kraskoj gorovini ili juznoj Europi. To geografsko dvojstvo hrvatske zemlje, koje se jasno odrazava u klimi, fauni i flori, cesto je nepovoljno utjecalo i na razvoj politicke narodne proslosti. Vec su Rimljani danasnju hrvatsku zemlju podijelili na dvije pokrajine: Panoniju i Dalmaciju.

test 1:
http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2007/12/20/testveliki1.jpg

test 2:
http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2007/12/20/testveliki2.jpg

test 3:
http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2007/12/20/testveliki3.jpg


oki - 28-12-2007 at 23:58

Lamza: Pijan sam opal s balkona i nis' se vise ne sjecam.

Jadan coek bas mi ga zao,kad je balun sutao tako dobro.:ave:


little_jeka - 29-12-2007 at 22:05

Quote:
Originally posted by eye4eye


Ispitu je pristupilo 2497 ucenika 2. razreda gimnazije, a od maksimalnih 100, ucenici su u diktatu u prosjeku ostvarili samo 10,71 posto bodova! Vecina ucenika, njih cak 72 posto, u diktatu je imala vise od 12 pogresaka, za sto su dobili nula bodova.

Takvo se stanje, smatraju profesori hrvatskoga jezika, moze zaustaviti samo povecanjem fonda sati nastave toga predmeta (od prvog osnovne do kraja srednje skole), (...)

Na nacionalnom ispitu iz hrvatskoga jezika (...) niti jedan ucenik diktat nije napisao bez pogreske. Najbolji rezultat postiglo je cetvero ucenika koji su diktat rijesili 87,5 posto.

- Svi se opterecuju time hoce li se pisati necu ili ne cu, cak se zbog toga svrstavaju i u razlicite politicko-socijalno-kulturno-regionalne krugove, a problem je zapravo sto vecina pise ‘neznam’ i ‘nemogu’, (...)

Dodaje kako je problem u tome sto se nastava hrvatskoga jezika u gimnazijama odvija cetiri sata tjedno, a program je sastavljen za fond od pet sati. Profesori pak zbog bivsega nadzora misle da sve moraju odraditi.

U drugom razredu gimnazije ucenici toliko toga citaju, od Gundulica i Dantea do Voltairea. (...) Njegov je stav da se zbog tako opsirnog programa skola pretvorila u internet: daje mnogo informacija, a ne daje znanje.


-samo 10,71%? Gadno... Mislim da smo mi bolje napisali... Osim toga, govori se da mi ove godine necemo pisati nacionalne uopce... Vjerojatno zato jer su razocarani proslom generacijom... heh

-sto se tice povecanja broja sati, nadam se da se sale... Jer ako ne.... Bit ce gadno.. Imam pravu profesoricu kod koje se SVE mora znati... Jer to je nas jezik.. Toga se samo ona drzi. Mislim cak i od svih profesorica na skoli. Naravno, ona odlicno predaje, ali nas nitko ne pita kako je sjediti u njezinoj ucionici za vrijeme nastave.

-pravopis... Moja profesorica je rekla da uzima u obzir samo IV. izdanje pravopisa Babic-Finka-Mogus. Kako ondje pise, tocno je. Dakle, ne pise se ne cu, nego necu. Za ostale interpukcijeske znakove, glas jat i sl. uvijek nadje mjesto u testu. Jos niti jedan test nismo imali bez malog i velikog slova, č i ć, te ije i je.

-lektire su uzasne. Vecina ih govori nesto sto nama nikada najvjerojatnije nece trebati. Jedina dobra lektira do sada je bila Danteov Pakao, tj. Bozanstena komedija.Svi ostali se poubijaju zbog nesretne ljubavi sto je cista glupost. Njezini ucenici jedini na cijeloj Gimnaziji moraju pisati lektire, ali zato i ostvaruju najbolje uspjehe na natjecanjima, te nacionanim ispitima.

-statistika mojega razreda na proslogodisnjem nacinalnom je bila:
od 33 ucenika koji su pisali
- 21 je bilo u zelenom (ocjena je 4 i 5)
-samo jedno u crvenom (ocjena 1) i to je bio ucenik koji nije razumio nacin pisanja te je krivo zaokruzio odgovor. dakle, nije bilo bitno koliko ti znas nego sto ces zaokruziti.
-ostali su bili u zutom ( ocjena 2 i 3)


eye4eye - 10-2-2008 at 10:16

http://www.jutarnji.hr/ephresources/images/2008/02/02/ubojstvo_korlat2-v.jpg
Novinarke Jutarnjeg u selu Rastevic s obitelji Sopic ciji je sin Elvis nedavno ubio zadarskog taksista Igora Custica i koji je svojom okrutnoscu sokirao javnost

Na dan pokopa ubijenog zadarskog taksista Igora Custica u Murvici pokraj Zadra, u benkovackom selu Rastevic otac ubojice Elvisa Sopica kao i svakog dana sjedio je pred seoskom trgovinom i pio pivo. Alkoholiziran i potpuno nesvjestan onoga sto se dogadja, srdacno je novinare nudio pivom.

Znao je da mu je sin zavrsio u zatvoru nakon priznanja stravicnog ubojstva i kratko je komentirao, vise kao za sebe, da mu je zao sudbine koja je snasla njegova Elvisa jer, bez obzira na sve, ipak je on njegovo dijete.

Kuca obitelji Sopic u centru je Rastevica, u starijoj varosi do koje vodi los makadamski puteljak. U trosnoj je kuci jedna velika prostorija u kojoj obitelj boravi. S vanjske strane kuce, koja ima struju i vodu, ali nema sanitarnog cvora, ulazi se u dva odvojena sobicka. U jednom spavaju roditelji, a drugi su dijelili braca Denis i Elvis. Jedini izvor prihoda Sopicevih 1280 je kuna socijalne pomoci i invalidnine koje primaju psihicki oboljela majka Kosa (58) i alkoholom unisteni otac Miljenko (55).

Dok je njezin muz pio pred trgovinom, Kosa nas je docekala pred kucom uznemirena zbog brojnih posjeta policije i novinara posljednjih dana. Svjesna toga da za njezinu obitelj ne dolaze bolji dani, zabrinuta je za sina Denisa koji se zbog svega sto se dogodilo povukao u sebe.

- Skupio se uz pec i cijeli dan cvili i place. Od sinoc odbija jesti i izaci iz sobe. Strah me da ne bi sebi nesto ucinio - kaze Kosa, majka trojice sinova, Jurice (26), Denisa (24) i Elvisa (21), koja od dana ubojstva zadarskog taksista sa strinom Jurkom, prvom susjedom, stalno premotava film svojeg zivota koji je bio tezak otkad zna za sebe.

Kada je najstariji Jurica, za kojeg majka kaze da nikad nije uspio nauciti prebrojiti prste jedne ruke, imao osam godina, socijalna je sluzba Sopicima oduzela djecu. Jurica je smjesten u ustanovu za djecu s posebnim potrebama u Sibeniku, a dvoipolgodisnji Denis i 15-mjesecni Elvis smjesteni su u udomiteljsku obitelj u selo Kula Atlagica nedaleko od Rastevica.

Jurica je u ustanovi proveo godinu i pol, a rat ga je zatekao kod roditelja na ljetnim praznicima u Rastevicu. Kad je srpska paravojska okupirala selo, Sopici su bili u nemilosti jer je otac Miljenko Hrvat.

- Muza su mi tukli, a tukli su i moga jadnoga Juricu koji nista nije razumio. Zlostavljali su i mene. Nije cudo da je mali poludio i napravio zlo - kaze majka misleci na staricu iz susjednog sela koju je njezin najstariji sin najprije silovao, a zatim bacio u bunar. Napadnuta starica nije bila prva Juricina zrtva jer je prethodno pokusao silovati i drugu staricu. Od silovanja i ubojstva mentalno zaostali i opasni Jurica smjesten je u Popovaci, u ustanovi gdje su slobode lisene dusevno bolesne osobe koje su pocinile zlocin. Majka kaze da ce Jurica ondje ostati do kraja zivota.

http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/02/02/22privodjenje_sopic2-f-Misk.jpg
Elvis Sopic, ubojica zadarskog taksista u trenutku privodjenja

http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/02/02/22sopic4-f-Lucic.jpg
Otac pod utjecajem alkohola, potpuno nesvjestan onoga sto se dogadja oko njega

http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/02/02/22sopic2-f-Lucic-.jpg
Nikada dovrsena kuca u kojoj je zivjela obitelj Sopic. Elvis je digao kredit da bi preuredio kucu, ali ga je iskoristio u druge svrhe


Mladje sinove Denisa i Elvisa roditelji su od udomljenja ponovno vidjeli tek prije dvije godine. Dvojicu je brace odgojila srpska obitelj iz susjednog sela koja je nakon Oluje s njima izbjegla u Srbiju. Kada su se udomitelji odlucili iz Srbije odseliti u Australiju, od Sopica su zatrazili dopustenje da sa sobom povedu i udomljene sinove.

- Ja sam pristala potpisati papire jer sam htjela da moja djeca zive bolje, ali moj muz nije zelio ni cuti za to. Tako ih je upropastio - smatra Kosa ciji su sinovi nakon odlaska udomitelja u Australiju smjestaj pronasli kod majcine sestre Rose u selu Gakovo pokraj Sombora. U Rastevic su se odlucili vratiti prije dvije godine, ali povratak u roditeljski dom ih je sokirao. Kako su kod udomitelja i tete zivjeli u mnogo boljim uvjetima, tesko su se mirili s neimastinom i zaostaloscu u kojoj su zivjeli njihovi roditelji u izoliranom i zabacenom ravnokotarskom selu Rastevic.

Iako obeshrabreni zivotom i sredinom u kojoj su zivjeli njihovi roditelji, Elvis i Denis pokusali su se izvuci iz bijede zaposlivsi se u benkovackoj tvornici TCG - metalni lijev. Denis je radio samo dva mjeseca, a otpusten je jer je prouzrocio kvar na jednom od skupih tvornickih strojeva. Elvis je radio oko godinu dana, a otkaz je dobio u srpnju prosle godine nakon sto je podigao kredit na 50.000 eura i prestao dolaziti na posao.

Novac kojim je planirao sagraditi kupaonicu, urediti svoju i bratovu sobu te opcenito popraviti zivotne uvjete kojih se sramio potrosio je provodeci se s djevojkama, vozeci se skupim motorima, da bi na kraju bez svega ostao kad mu je policija oduzela netom kupljeni Golf kabriolet za koji se utvrdilo da je ukraden. Dok je imao novca, bavio se i preprodajom oruzja, zbog cega je bio i kazneno prijavljivan. Tim je novcem kupio i kuburu kojom je s dva hica u celo iz neposredne blizine ubio 30-godisnjeg zadarskog taksista Igora Custica koji ga je kobne noci vozio u Korlat jednoj od njegovih bivsih djevojaka, Liviji K. (18).

U Korlatu i Rastevicu Elvisovi poznanici govore da je vodio buran ljubavni zivot i stalno mijenjao djevojke koje su uglavnom bile maloljetne. Dvije su maloljetnice sa sireg podrucja Benkovca navodno nedavno zatrudnjele s Elvisom, a jedna je 19-godisnjakinja pred porodom.

- Znam da su roditelji te djevojke od Elvisa trazili da makar prizna dijete, ali on nije htio ni cuti za to - kaze Elvisova strina Jurka, a majka Kosa tvrdi da ona nije znala ni za jednu od tih djevojaka jer Elvis o tome nije govorio. Medjutim, brat Denis kaze da je Elvis nocu dovodio djevojke bez znanja roditelja. Nista nisu primjecivali jer spavaju u odvojenom dijelu kuce.

- Dovodio ih je stalno, i iz Zadra, i iz Benkovca. Bilo ih je svakakvih. Meni je najvise smetalo sto drzi oruzje u kuci i govorio sam mu da ga makne. Mene je policija takodjer privela i ispitivala cijelu noc jer je Elvis i mene optuzio da sam bio s njim. On je moj brat, ali nije dobar covjek - kaze Denis.

Za tezak zlocin koji je pocinio Elvisu Sopicu moze biti dosudjena kazna zatvora do 10 godina. Tesko odrastanje bez roditelja i mucan povratak u uzasne obiteljske uvjete u Rastevicu nesumnjivo su utjecali na njegov razvoj, koji je naposljetku doveo do tragicnog epiloga.
Ostavljeni od svih, bez nade u bolju buducnost

Price slicne Sopicevima dogadjaju se u mnogim selima zadarskog zaledja, rusevnim i zaboravljenim

Teski su uvjeti zivota i zaostalost obitelji Sopic sokirali Hrvatsku, a javnost za tak­ve slucajeve u pravilu dozna tek kada se dogodi tragedija. Nazalost, mnogo je tak­vih ili slicnih prica u selima zadarskog zaledja, dijela Like i Dalmatinske zagore.

http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/02/02/dimic_sandra-F-miskovic-.jpg
Jos se pamti slucaj cetverogodisnje dje­vojcice iz Zemunika Gornjeg koja je pos­tala zrtva pedofila koji se na perfidan na­cin najprije sprijateljio s njezinom maj­kom, a nju je mamio obicnim bomboni­ma jer ih je bila zeljna.

Teska zaostalost krajeva, koje je rat dodat­no osiromasio i unazadio, mnoge obitelji sprjecava da svojoj djeci omoguce najos­novnije uvjete za normalno odrastanje i skolovanje. Sandra Dimic, 13-godisnja dje­vojcica iz Prljeva, zabitog lickog sela, zbog prometne nepovezanosti i siromastva obite­lji godinama nije isla u skolu, sve dok je slucajno nisu otkrili novinari.

Novinari su javnosti ukazali i na povratnic­ku obitelj Calic koja je u Brgudu, mjestu us­red Bukovice, s dvoje male djece i trecim na putu zivjela doslovce bez icega.

Spavali su na nekoliko strunjaca na golom, betonskom podu, bez struje, vode i osnov­nih higijenskih uvjeta. Do medijske akcije prikupljanja pomoci od hladnoce su se gri­jali samo pred kucom na zubatom, zim­skom suncu i hranili uz pomoc benkovac­kog Caritasa.

Podno Velebita u mjestu Ljubotic zivi trocla­na obitelj na rubu egzistencije. Bolesna, ne­pokretna starica ne izlazi iz mracne i skuce­ne prostorije kamo je obitelj smjesta danju jer je nema mogucnosti smjestiti u primjerenu ustanovu. Suprug skuplja drva u sumi i to im je jedini izvor prihoda, a njihova kci cuva nekoliko ovaca i rijetko se s planine spusta u selo. Nemaju struje ni vode.

Svi ti slucajevi samo su dio neispricanih prica o civilizacijskom jazu koji je prosjecnom gra­djaninu Hrvatske tesko shvatljiv i zamisliv.


eye4eye - 11-2-2008 at 20:31

Kada je bolnicki portir John McGuinness na lutriji osvojio 10 milijuna funti, mislio je kako njegovoj sreci nema kraja. No 11 godina poslije do grla je u dugovima i u potrazi za poslom. Sve to jer je prihvatio poziv da bude u upravi nogometnog kluba.

http://image.dnevnik.hr/media/images///normal/Feb2008//101408.jpg:doh:
John i Sandra McGuinness

Zahvaljujuci golemom i, pokazalo se, pogubnom ulaganju od 4 milijuna funti u mali skotski nogometni klub Livingston, 44-godisnji John sada je duzan vise od 2 milijuna funti, a bit ce mu oduzeta i obiteljska kuca vrijedna pola milijuna funti.

Skotska banka Royal dobila je parnicu kojom je proglasen Johnov bankrot, a oduzet mu je i Porsche vrijedan 35 tisuca funti.

Ova nevjerojatna prica pocinje 1997. godine kada je John, koji je zaradjivao 150 funti na tjedan i spavao kod roditelja, osvojio jackpot na lutriji.

Gotovo 3 milijuna funti John je odmah podijelio uzoj i siroj obitelji.

750 tisuca funti dao je svojoj bivsoj supruzi Hazel.

Zamijenio je svoju staru Astru za Ferrari vrijedan 140 tisuca funti. Zatim je svoj vozni park prosirio za jos pet automobila. Kupio je Bentley, Mercedes, Jaguar, BMW i Porsche.

Pocastio se pola milijuna funti vrijednim apartmanom na Majorci. Bio je na brojnim krstarenjima, skijanjima i putovanjima po cijelom svijetu.

Na svoje vjencanje sa suprugom Sandrom 2003. godine potrosio je 200 tisuca funti.

Pola milijuna funti poklonio je u dobrotvorne svrhe.

No prihvacanje ponude da se pridruzi upravi drugoligasa Livingstona bio je kraj Johnovog novog zivotnog stila.

Iako je pomogao klubu da udje u prvu ligu, te da cak osvoji kup 2004. godine, uspjeh na terenu nije se odrazio i na financijskom planu.

Klub je izgubio novac, a John je propao zajedno s njim.

S golemim sudskim troskovima, Johnov je dug banci Royal narastao na 2,1 milijuna funti.

kuca Johna i Sandre McGuinness

Kako ce Johnova kuca pokriti tek manji dio duga, cini se kako bi i Sandrini roditelji mogli postati beskucnici, jer banka prijeti oduzimanjem i njihove kuce u predgradju.

Automobile, skupi nakit i satove banka ce prodati na aukciji.

John i Sandra pripremaju se za povratak na posao. Sandra, koja je nekada radila kao medicinska sestra, planira upisati frizerski tecaj.

'John je bio shrvan kad mu se to dogodilo. Od milijunasa u kratkom je vremenu postao covjek koji nema ni svoj automobil', kaze jedan od njegovih prijatelja.

Komentirajuci svoje ulaganje u nogometni klub John je rekao 'kako je vjerojatno bio malo naivan'.


eye4eye - 16-2-2008 at 18:33

http://image.dnevnik.hr/media/images///normal/Feb2008//102610.jpg
Danielle Heaney i Nick Cameron imaju istog oca i razlicite majke. Odrasli su odvojeno, a susreli su se u kolovozu 2006. i odmah se zaljubili jedno u drugo.

Danielle Heaney i Nick Cameron

Uskoro su postali ljubavnici. Danielle se zbog Nicka cak razvela od svoga supruga koji se sada brine o njihovoj cetverogodisnjoj kceri.

'Znam da je moja ljubav prema bratu pogresna moralno i zakonski, ali ja se osjecam dobro dok sam zaljubljena u njega. Jedini nacin na koji se ovo moze objasniti je da kazem da na dan kada sam upoznala Nicka, osjecala sam da sam napokon upoznala svoju srodnu dusu. Udala bi se za njega da mogu', rekla je 22-godisnja Danielle.

'Moji su osjecaji vrlo zbunjujuci. Zaljubljeni smo jedno u drugo, ali ponekad pomislim da mi je sestra. Mislim da stoga ne bi trebao biti zaljubljen', rekao je 28-godisnji Nick.

Policiji ih je prijavila Nickova majka Susan, nakon sto ih je zatekla kako vode ljubav. Sada gotovo i ne razgovara s njima.
Sud ih je upozorio da ce morati u zatvor na dvije godine ako ponovno stupe u spolni odnos.

Nakon devet mjeseci prisilne odvojenosti, par je ovaj tjedan ponovni susret proslavio sampanjcem, a Nick se planira ponovno useliti u Daniellin stan u Glenrothesu.

Slozili su se da nece voditi ljubav, ali kazu da su jos ocarani jedno drugim. Razgovarali su o tome da se presele u neku drugu drzavu u kojoj incest nije ilegalan. No, tvrde da djecu ne bi voljeli imati zbog straha od zdravstvenih problema koji mogu nastati usred incestnog odnosa.

'Devet mjeseci koje nisam mogao provesti s Danielle za mene su bili prava tortura', rekao je Nick.

Opsirniju pricu o ilegalno zaljubljenom paru mozete procitati:
http://www.dailymail.co.uk/pages/live/femail/article.html?in_article_id=514809&in_page_id=1879

STA MISLITE O OVOME???????:cica:


eye4eye - 15-3-2008 at 20:06

http://www.jutarnji.hr/ephresources/images/2008/03/15/cicic-v.jpg
Obitelj Cicic pred Hitnom u Petrinji.


PETRINJA - Dvadesetogodisnji Ivan Cicic i tjedan dana nakon oceve smrti od srcanog udara ne prestaje razmisljati bi li njegov otac Stjepan, star svega 42 godine, prezivio da je hitna pomoc ranije stigla.

Premda zive u naselju Senjak, tek nekoliko stotina metara udaljenom od petrinjskog Doma zdravlja, Ivan nam otkriva kako je hitnoj sluzbi trebalo 20 minuta da dodje do stana u kojem je on pokusavao reanimirati svog oca.

- Sestra i ja smo bili sami u stanu s ocem kad mu je pozlilo. Odmah sam nazvao hitnu, oko 6.30 sati, i poceo sam ocu davati umjetno disanje i masazu srca. Uvjeren sam bio da ce hitna pomoc stici svaki tren, no oni nikako da stignu. Ponovno sam ih nazvao i dobio sam odgovor da su na putu pa sam se vratio do oca, koji je jos uvijek tesko disao, i pokusavao mu pomoci. No, hitne ni dalje nije bilo.

Ponovno sam nazvao, ponovno isti odgovor, krenuli su - prica nam Ivan koji jos uvijek pokusava shvatiti sto se dogodilo u zoru te subote, 8. ozujka, dok mu se otac grcevito borio za zivot. Majka Jasna dodaje kako je hitna pomoc udaljena tek 300-njak metara od njihova stana.

- Ma, da su krenuli pjesice stigli bi ranije - kaze Jasna. Dolaskom hitne pomoci Ivan je dozivio novi sok. - Kad sam ih pitao gdje su do sada rekli su mi da oni nisu bogovi i da zasutim. Premda su odmah rekli da je otac mrtav, poceli su ga ozivljavati elektro sokovima. Prvo je lijecnik pokusao elektro sokovima stimulirati rad srca, a onda je jednostavno elektrode, kao da je rijec o nekoj prakticnoj nastavi, dao svom tehnicaru i rekao njemu da to napravi. Jos mu je objasnjavao kako da ih prisloni i da pazi na zice - prepricava Ivan, jos uvijek ne vjerujuci da se to stvarno dogodilo, Ivan.

No, tu bizarnoj prici s petrinjskim lijecnikom hitne pomoci jos uvijek nije kraj. Nakon sto su ustanovnili da je Stjepan preminuo, rekli su Ivanu i njegovoj 13-godisnjoj sestri Mateji da im otac jos dva sata tako mora lezati u stanu i da ce se tek onda proglasiti smrt. - Nisu nam ostavili nikakav papir da je umro, nista. Samo su nam rekli da za 2 sata dodjemo po dokumente u hitnu pomoc. Bezobrazno i bahato su otisli. Vidjeli su da smo nas dvoje djece sami, da nema nikoga starijeg. Pa zar nije netko od njih mogao ostati bar 15-tak minuta s nama dok ne dodje netko od nasih prijatelja da nismo sami - potiho dodaje Mateja.

Stjepanov brat Ivica, koji najavljuje kako ce podnijeti privatnu tuzbu protiv lijecnika koji je bio u toj ekipi hitne pomoci, prica nam kako je samo dva sata kasnije hitna pomoc u taj isti stan dosla za tri minute.

- Iz Zagreba sam dovezao majku i pozvali smo hitnu pomoc da joj dodju dati nesto za smirenje. Dosli su nam za tri minute. Ali to je bila druga ekipa i drugi lijecnik. Zato sam odlucio da cu podnijeti kaznenu prijavu i tuziti dezurnog lijecnika i njegovu ekipu jer su kasnili na intervenciju i jer mom bratu nisu dali stimulatore za srce - najvljuje Ivica. Njega podrzava i udovica Jasna jer, kaze, zeli da se taj lijecnik makne da se ovakva situacija nikad nikome vise ne bi dogodila. O

PETRINJA - Momir Gacesa, ravnatelj petrinjskog Doma zdravlja, ovaj slucaj nije zelio komentirati. - Mi radimo nasu istragu i kad saznamo sve informacije iznijet cemo ih javnosti – kratko je komentirao Gacesa. Nesluzbeno doznajemo kako je dezurni lijecnik tog kobnog jutra bio dr. Milan Bicanic i koji je trenutacno, do okoncanja istrage, privremeno udaljen s posla.


eye4eye - 20-3-2008 at 11:58

http://www.jutarnji.hr/ephresources/images/2008/03/18/narkoman1.jpg
RIJEKA - Zovu je dobrom mamom rijeckih narkomana, ali ona ne voli taj naziv. Mozda zato sto nije lako biti “majka” odraslim ljudima, a mozda i zato sto se u posljednjih sedam godina, od svojih 28 godina ukupnog staza, prilicno nagledala smrti.

http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/03/18/podnar.jpg
Loreta Podnar visa je medicinska sestra u rijeckom Centru za prevenciju i lijecenje bolesti ovisnosti, smjestenom u dijelu grada koji se, gotovo prigodno, naziva Kalvarija. Centar koji je najbucniji petkom kada po svoju terapiju za vikend dolaze svi oni koji se pokusavaju “skinuti” i koji su odlucili drogi ovoga puta zaista reci ne, nalazi se svega nekoliko koraka od zgrade policijske uprave, suda i zatvora.

Tamnokosu Loretu Podnar, iako ima blage oci, svi pazljivo slusaju dok izdaje upute i bespogovorno postuju. Mozda zato sto se postavlja gotovo zastitnicki prema pacijentima okupljenima u cekaonici. Bas sve ih poznaje po imenu i tako im se i obraca.

- Poznajem ove mlade ljude vec godinama, dok su vecina bili djeca. Cesto dolaze i logicno je da smo razvili prijateljski odnos, ali nitko me ne zove mama niti bih ja to zeljela. Uz mnoge se pacijente vezem, ali i oni uz mene. Ipak su bili djeca kad su prvi put dosli. Ovisnost pocinje sve ranije pa nam vec dolaze i petnaestogodisnjaci - otkriva nam vise medicinska sestra na pocetku razgovora.

Trenutno je u Rijeci, kaze, registrirano oko 1200 opijatskih ovisnika, a polovica ih se “vrti” oko Centra. Dolaze samo oni kojima je potrebna supstitucijska terapija heptanonom ili subutexom. To je preparat koji djeluje tako da je uz njega opasno uzimati drogu. No usprkos tome zivotni vijek tih mladica i djevojaka vrlo je kratak.

- Ovdje sam sedam godina i za to ih je vrijeme umrlo sedamdesetak. Oni su moje modrice na dusi jer sam dobro poznavala njih 68. Ako ne umru od predoziranja, umrijet ce od posljedica drogiranja, bolesti kao sto su hepatitis tipa B ili C. Vrlo je malo zarazenih HIV-om, iako ova zupanija prednjaci po tome u Hrvatskoj. Strasno je znati da ce svi lose zavrsiti, govori nam Loreta Podnar.

Doduse, dodaje, neki se i izlijece i zaista prestanu uzimati drogu, ali njih vise nikada ne vidi jer oni mudro prekidaju sve veze s ‘bivsim’ zivotom. Kada se netko dugo ne pojavi, Loreta Podnar obicno se ponada da je taj prekinuo s drogom.

- Ali, evo, i danas je dosao mladic kojeg nisam vidjela tri godine. Bio je u komuni, ali se zelio vratiti kuci pa je uhicen kad je ilegalno pokusao prijeci granicu. Bio je u zatvoru dvije godine. Zato ga nisam vidjela - u glasu joj se osjeca zaljenje dok govori.

http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/03/18/droga-28-5.jpg
Premda nastoji ne pokazati osjecaje, priznaje da se jos sjeca pacijenta koji je preminuo prije nekoliko godina.

- Malo me muci sto mu nisam oprostila to sto mi je ukrao jednu kutiju s testnim plocicama. Svaki je dan dolazio kod mene i ostajao satima. Posredovala sam kod lijecnika iz primarne zastite tako da su mi oni slali lijekove koje je onda uzimao pod mojom kontrolom. Nitko ga nije zelio imati kao pacijenta jer je bio problematican i nasilan. Kradju plocica nisam nikome prijavila i u sebi sam mu oprostila, ali mu to nisam htjela priznati premda me je molio. Skamenila sam se kada sam te veceri cula da je preminuo od predoziranja.

Tesko joj je pala i vijest o ubojstvu djevojke koja je bila na putu izljecenja. Prije tocno godinu dana bila je jedna od tri zrtve provalnika u stan na Vezici u kojem je zivjela sa svojim mladicem i njegovim ocem.

- Najgore mi je gledati trudnice ovisnice. Srecom, mi ovdje ne vidimo njihovu djecicu kada se rode jer ona odmah idu u djecju bolnicu na odvikavanje od droge na koju su se navukli u majcinoj utrobi i prije nego sto su rodjena. Strasno je i pomisliti na muke kroz koje prolaze ta mala bica.

Svjedocila je i nekoliko puta ekonomskoj propasti ovisnika i njihovih obitelji. Prica o paru koji je naslijedio garsonijeru od bake. Prodali su je i za tri mjeseca sav novac potrosili na heroin.

- Sve sto ovdje saznamo od pacijenata najstroze je cuvana tajna. Policija ovamo ne dolazi i ne trazi informacije od nas, niti s njima suradjujemo. Zato nedavno nisam znala kako se postaviti kada sam cula da bi jedna od pacijentica mogla biti prodana u neku od europskih zemalja. Duboko je zaglibila u ovisnost i pocela se prostituirati da bi nabavila novac. Kretala se u drustvu kriminalaca koji su joj namijenili groznu sudbinu. Mozda sam uspjela to promijeniti, govori.

Kako god da zavrse njezini pacijenti, priznaje da joj i dalje svi zive u sjecanju.

- Kada dospiju u zatvor zbog dilanja, kradje ili prostitucije, kojom se bave i muskarci, javljaju mi se, pisu, salju mi cestitke i slike koje su sami izradili. Sve je to lijepo i krasno, ali ja od njih ocekujem vise. Ponekad mi se cini da su upravo ovi pacijenti i ovaj posao koji radim sedam godina najbolje sto mi se dogodilo u 28 godina radnoga staza. Izmucili su me, ali i obogatili iznutra. Jedini cilj svih nas u Centru je njihova trajna apstinencija, a mi ga ne postizemo dovoljno cesto. Zato sam razocarana i tesko mi pada sto od ovog posla dobivam mnogo manje nego sto u njega ulazem. Policija radi svoj posao, ali, znate, ni ovaj put nisu i nikada nece uhvatiti visokopozicionirane bossove. Ovi su u zatvoru, ali u Centru se nista nije promijenilo i mi samo iz novina znamo sto se dogodilo.

Mozda ce se za petnaestak dana pojaviti novi pacijenti jer to se dogadja kad nastane poremecaj u opskrbi. Dobro je to sto cemo ih imati pod kontrolom i bit ce trajno u kontaktu sa strucnjacima koji im mogu pomoci. Mnogo se institucija bavi problemima ovisnosti i njihovi su godisnji izvjestaji krcati podacima, a ja se unatoc tome cesto pitam koliko mi svi zajedno uistinu pomazemo ovim mladim ljudima. Dopire li uopce do njih sve to sto se radi. Prije sest godina bila sam clanica povjerenstva za metadon pri Ministarstvu zdravstva. Sastali smo se nekoliko puta, usvojili smjernice, ali algoritam metadona nismo nikada donijeli. Nikada nisam dobila ni razrjesnicu.

Razgovor su cesto prekidali telefonski pozivi pacijenta koji ima necistu savjest i strahuje da bi tijekom vikenda mogao biti uhicen. S tim da ce morati u zatvor vec se pomirio i to ga manje brine od mogucnosti da tamo “zaglavi” bez heptanonske terapije. Boji se da ga policija trazi i u Centru.

Sestra Loreta uvjerava ga da moze doci bez straha jer je to jedini nacin da na temelju nalaza dobije pravo na svoj lijek. Izgleda kao da je ne brine njegov problem i da nema namjeru posebno se angazirati oko tog slucaja. Ipak, kaze kako ne bi bilo dobro da tako ostane jer postoji opasnost da mladic u krizi uzme drogu, a onda sve postaje mnogo kompliciranije. Nije nista ucinila, ali ipak ostaje dojam da je njezin pacijent zbrinut. Sto je istina, zna samo ona.
Ovisnik D. S.: Robe i dalje ima koliko hoces

U cekaonici rijeckog Centra za prevenciju i lijecenje bolesti ovisnosti jedan od pacijenata bio je i tridesetogodisnjak, koji nam se predstavio samo inicijalima D. S.

Dosao je, kao i vecina pacijenata, na pregled i kontrolu jer su dobri nalazi uvjet za dobivanje heptanona koji preuzimaju kod svojih lijecnika. Cekajuci na red komentirao nam je “poremecaj na trzistu”, koji se ocekivao nakon policijske akcije u kojoj je uhiceno 25 dilera.

- Ma, ne budite naivni, robe ima koliko hoces, kao da se nista nije dogodilo - kaze D. S. - Uostalo­m, pale su samo dvije kile heroina. To ce se lako nadoknaditi jer ce se sada, dok ne dodje nova posiljka, ovo sto je preostalo mijesati vise nego inace.


eye4eye - 21-3-2008 at 13:52

http://www.jutarnji.hr/ephresources/images/2008/03/20/rusija-v.jpg
Legendarni ruski pustinjak ciji identitet nije poznat, ali su o njemu kruzile price skoncao je svoj zivot nakon 18 godina provedenih u sumi. Problemi su za njega poceli kada je to podrucje sume proglaseno rezervatom zabranjenim za lov

MOSKVA - Bez pompe i senzacionalizma, kao rutinsku vjesticu iz crne kronike, nekoliko je ruskih medija prenijelo vijest o neidentificiranom krivolovcu kojeg su u rezervatu Kologrivska suma ubili pripadnici specijalne policije OMON. Vijest je gotovo prosla nezapazeno, premda je cudno da se na obicnog krivokradicu salju elitne postrojbe, kao i to da cijela prica zavrsava s tri ranjena i jednim ubijenim covjekom.

Naime, 700 kilometara sjeveroistocno od Moskve, u snijegom zametenu divljinu gigantskih, 50-metarskih borova na prijelazu bjelogoricne sume u tajgu, policijsku je ekspediciju pratio reporter Komsomolskaje pravde.

Prehranjivao se lovom

Otkriveno je da ubijeni nije bio klasican krivolovac nego legendarni pustinjak nepoznatog identiteta koji se u Kologrivskoj sumi skrivao od pocetka 90-ih godina. Lokalni su seljaci i vikendasi raspredali strasne price o “vilenjaku”, a za djecu je bio poput Babaroge. Sredovjecni muskarac zarasle brade zivio je duboko u sumi i prehranjivao se lovom. Neki su ga optuzivali da im nocu krade krumpir, kupus, cak i cizme s trijema, ali u rijetkim prilikama kada bi se ukazao u civilizaciji nisu se usudili reagirati.

Bio je naoruzan i zastrasujuceg izgleda. Krajem 90-ih je, tvrde neki seljaci, u okolnim zaselcima spalio 30-ak daca jer mu se nije svidjao priljev dosljaka iz grada. Lokalna policija nije reagirala, sto zbog lijenosti (“...nepregledna je suma podrucje izvan njihove jurisdikcije, a i tko zna kad bi ga nasli”), sto zbog straha od “vilenjaka” zbog kojeg su neku djecu u skolu pratili dvorisni psi. Jedan od policajaca imao je s njime bliski susret prije pet godina. Posavsi u lov, smjestio se u sacekusi i docekao noc.

Poceo je pljusak. U kolibu mu je banuo “vilenjak” naoruzan cudnim, sam-svoj-majstor oruzjem. Drzeci ga na nisanu, sutke mu je sjeo preko puta i ne progovorivsi ostao s njim dok se kisa nije smirila. Policajac je poslije navodno tvrdio da je neznanac visok dva metra i da mu je brada do koljena.

“Vilenjak” bi u civilizaciju navracao samo ljeti kada nema snijega ni tragova zahvaljujuci kojima se moze otkriti njegovo skroviste. Vidjali su ga u ducanima i apotekama kako kupuje sibice, sapun, benzin, navodno cak i novine. Na pitanje kako se zove odgovarao je: - Ljeha. S obzirom na to da nije imao novca, trgovao je robnom razmjenom - najcesce bi kupovao krznom divljaci koju bi ulovio.

Hvatao rendzere u zamke

http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/03/20/rusija2.jpg
Problemi su za Ljehu poceli kada je prije dvije godine podrucje proglaseno rezervatom zabranjenim za lov.

- Vec nam ga je bilo dosta. U rezervat dolaze doktori znanosti iz Nizozemske, studenti biologije, a nama ovdje lik s puskom jezdi kroz sumu - kaze direktor rezervata Maksim Sinicin. - Preko seljana kojima je prodavao krzno ponudili smo mu da se makne iz rezervata, dalje u sumu. Poslao nam je poruku ‘Odstrijelit cu sve inspektore’.

Nekoliko puta, pise KP, “vilenjak” Ljeha hvatao je rendzere u zamke, jednog od njih uhvatio je u medvjedju. Prijetio bi im da ce ih ubiti ako ih jos jednom vidi. Direktor, ciji zamjenici zaradjuju 1000, a sumari 600 kuna mjesecno, naposljetku je zaposlenicima zabranio da se izlazu opasnosti. No tada je civilizacija odlucila uzvratiti udarac.

Vijesti su doprle do Moskve i nakon signala iz metropole regionalne su vlasti organizirale tajnu potragu za odmetnikom. Trajala je dva i pol mjeseca! Kada je pronadjen, u Kologrivsku je sumu poslan desetoroclani odred: cetiri sumara, dva mjesna policajca i cetiri specijalca iz OMON-a.

Proglasen nestalim

Reporter KP-a detaljno opisuje obracun s “vilenjakom”. Nakon kraceg dijaloga pred kolibom u kojoj je zivio, neustrasivi muskarac navodno je u jednom trenutku zaurlao da nema sto izgubiti i da mu se ne priblizavaju. Sa 40-ak metara udaljenosti zapucao je ranivsi sacmom dva specijalca i jednog policajca. Povalivsi se u snijeg, lovci na lovca tek su imali sto vidjeti: neznanceva je koliba gorjela, a oni su shvatili da i sami postaju lovina.

- Ponasao se kao profesionalac. Dok smo se mi bacili u zaklon i gledali rane, on je izletio na skijama i pod dimnom zavjesom vrlo brzo napravio kilometarski polukrug. Htio nam je prici s ledja! - tvrdi ranjeni policajac Andrej Potemkin. “Vilenjakovu” verziju necemo cuti. Specijalac ga je pogodio snajperom u glavu i neznanac je na mjestu umro. Nevjerojatno, priznaju ocevici, da je kroz stabla uspio pogoditi u glavu skijasa trkaca.

Komsomolskaja pravda objavila je u ponedjeljak snimke ubijenog, pozvavsi citatelje koji ga poznaju na to da ga identificiraju. Ubrzo se organima vlasti javio njegov sogor. Policija je potvrdila da je “vilenjak” 55-godisnji stanovnik Kostromske oblasti, bivsi dizalicar u lokalnoj sumariji i u slobodno vrijeme strastveni lovac.

Proglasen je nestalim 1997. godine. Do pocetka 90-ih zivio je u kuci s majkom, sestrom, zenom i kceri. Kada se u dom uselio i sestrin muz, postala je prekrcana, a Rusija je bila na rubu gladi.

Zena je uzela kcer i napustila ga vrativsi se u rodnu Moldaviju, trazeci ga k tome da placa alimentaciju. Nakon svadja i navodnih odbijanja da placa alimentaciju, otisao je od kuce.
U prvim izvjescima navedenim na pocetku ovog teksta, mediji su prenijeli da policajce koji su sudjelovali u napadu na krivolovca ocekuje odlikovanje.

No KP pise kako se okolnosti u kojima je ustrijeljen pustinjak jos uvijek istrazuju. Kao i mnogo puta do sada, civilizacija se u konacnici pokazala brutalnijom od “divljaka” koji ju ugrozava.


eye4eye - 28-3-2008 at 09:44

http://www.index.hr/images2/Pintaric_1991_FotoVjesnik_BrankoLazarevic_V.jpg
SERIJA ubojstava koja su se u noci sa srijede na cetvrtak dogodila u mjestima Velika Veternicka i Vitesinac duboko je sokirala stanovnike Hrvatskog zagorja, ali ih je istodobno podsjetila i na godine straha koji je po zagorskim bregima sijao peterostruki ubojica Vinko Pintaric.

Pintaric je u ranoj mladosti ostao bez oca sto se kasnije pripisivalo razvoju njegove agresivne prirode i zelje da ubojstvima osveti ocevu smrt. Prvo ubojstvo Vinko Pintaric je pocinio u travnju 1973. godine kada je nakon verbalnog i fizickog sukoba oko nekoliko letvi usmrtio susjeda iz Zaboka, Vida Zelimorskog i hicem u ledja ranio Matu Papistu. Osamnaest dana nakon zlocina predao se policiji da bi u srpnju iste godine istrazni sudac Pintaricu nalozio psihijatrijsko vjestacenje u bolnici Vrapce.

Samo tri mjeseca kasnije pobjegao je iz Vrapca te je, sumnjajuci da supruga Katica policiji otkriva njegove namjere, odlucio pogubiti suprugu. To je i ucinio 24. listopada 1973. kada je suprugu ubio hicem iz puske u glavu. Nakon toga je tri mjeseca proveo u bijegu koji je okoncao dobrovoljnom predajom. 1974. protiv njega je pokrenut sudski postupak zbog dvaju ubojstava, jednog pokusaja ubojstva i pucanja po kucama, nakon kojeg je proglasen krivim i osudjen na smrt.

Obzirom na tadasnje zakone, Pintaric je iskoristio pravo da mu smrtna kazna bude preoblicena u kaznu zatvora od 20 godina koju je sluzio u zatvoru u Staroj Gradisci.

U pismu zaprijetio ubojstvom 30 ljudi

Nakon osam zatvorenickih godina Pintaricu je dozlogrdio zivot iza resetaka te se, dopisavsi sam sebe na listu za izlaske, 21. veljace 1982. godine isetao iz zatvora. Nakon godine dana "na slobodi" Pintaric je u Andrasevcu "upao u probleme" zbog pisma kojim je zaprijetio da ce pobiti 30 ljudi. Tamo je zadobio teske tjelesne ozljede zbog koji je zavrsio na Klinici za traumatologiju u Zagrebu.

1986. godine na sudjenju je osudjen na novih 20 godina zatvora koje je sluzio u zatvoru u Lepoglavi. Tamo je proveo tri godine nakon cega se ponovno odlucio na bijeg. Bio je to njegov posljednji bijeg iz zatvora, jer je pet godina kasnije ubijen u policijskoj akciji "Prsten".

Prije toga Pintaric je ubio jos troje ljudi. U lipnju 1990. godine u Zacretskom Proseniku ubio je Rudolfa Belinu kojeg je optuzio da ga je izdao policiji i nakon toga mu presudio hicem iz lovacke puske u prsa. Nakon tog ubojstva tadasnji je MUP osnovao posebnu policijsku postrojbu kojoj je jedini zadatak bio pronalazak i uhicenje Vinka Pintarica. Postrojba je provodila akciju "Prsten", a vodio ju je Mate Lausic koji je kasnije postao sefom osiguranja predsjednika Franje Tudjmana i ratnim zapovjednikom Vojne policije.

Kobno pitanje "Da li nekoga trazite?"

Nekoliko dana kasnije nakon sto je likvidirao Belinu, Vinko Pintaric je 24. lipnja 1990. ubio Stefa Kisura. Kako je kasnije pricao svojim jatacima koji su mu pomagali u bijegu pred policijom, Stefa je ubio zato jer je ubio jedno pile koje je iz dvorista Barbare Sipek preslo u Kisurovo dvoriste. Kisur je stapom ubio Baricino pile i mrtvo ga bacio natrag u njeno dvoriste, a sve skupa je vidio Pintaric. Sacekao je da padne mrak i nakon krace svadje hladnokrvno likvidirao Kisura.

Slijedece i posljednje hladnokrvo ubojstvo pocinio je 2. kolovoza 1990. godine kada je hicima iz pistolja ubio Bozu Habeka zato sto ga je pitao "Da li nekoga trazite?", nakon sto je Pintaric nekoliko trenutaka netremice gledao u njega.

Osim sto je ubio petero ljudi Pintaric je odgovoran za provale u desetke kuca i vikendica, zatim za nekoliko kradja, ali i za ranjavanje dvojice policajaca, Vlade Stakica i Steve Salomona, koji su ranjeni u dvjema neuspjelim akcijama hvatanja Pintarica.

Kako je zivio tako je i skoncao

Pintaricev ubilacki pohod zaustavljen je u svibnju 1991. godine kada je policija doznala da se ubojica skriva u kuci Ankice Buhinicek u blizini Velikog Trgovisca. Zbog ratnih dogadjaja postrojba posebno formirana za hvatanje Vinka Pintarica usmjerila je svoje djelovanje na obrani Hrvatske, medjutim hvatanje Pintarica nesluzbeno je prepusteno zabockim policajcima.

Nakon sto su otkrili Pintaricevo boraviste u svega nekoliko sati su opkolili kucu u kojoj se nalazio. Nakon nekog vremena provedenog u opsadi kuce tijekom kojeg je Pintaricu nudjena mogucnost mirne predaje policiji, Pintaricev odvjetnik odustao je od daljnjeg nagovaranja svoga klijenta da se preda. To je bio znak policiji da krene u akciju nasilnog istjerivanja Pintarica iz kuce.

Nakon suzavca ubacenog u kucu Pintaric je djelomicno onesposobljen, a vec u naredih nekoliko sekundi u kucu nasilno upadaju policajci od koji jedan pogadja Pintarica u glavu. Prije toga Pintaric je dva puta pogodjen i to u trbuh i u lijevu nadlakticu koju je povio bijelom krpom.

Prije nego je ubijen, Pintaric je hicem u trbuh ranio Ankicu Buhinicek koja je ranjavanje ipak prezivjela te je posvjedocila o njegovim posljednjim trenucima provedenima u odmetnistvu.


eye4eye - 31-3-2008 at 20:20

http://www.index.hr/images2/sufiah.jpg
UMJESTO blistave karijere koju je Sufiah Yusof mogla imati nakon sto je zbog svoje visoke inteligencije sa 13 godina osigurala mjesto na Oxfordu, ona je sada razotkrivena kao prostitutka koja radi za 1300 kuna po satu, javlja Daily mail.

Zaokretu u izboru njezine karijere prethodilo je desetljece vrhunskih rezultata na podrucju matematike, koje je punilo naslovnice i pritvaranje njezinog oca zbog seksualnog napada na dvije tinejdzerke, prije par dana.

Nazivajuci se Shilpa Lee, 23-godisnja Yusof oglasava svoje tijelo na internetskim sex stranicama i "posluje" u zabacenom stanu u Salfordu. U njenom oglasu stoji kako je "seksi, pametna studentica" koja preferira "stariju gospodu" i prima narudzbe od 11 sati ujutro do 8 sati navecer.

Njezina tajna izronila je na vidjelo kada se na njen oglas javio novinar na zadatku. Yusof je bila pod velikim pritiskom roditelja. Svoj zivot je opisala kao "zivuci pakao".

"Napokon mi je dosta 15 godina emocionalnog i fizickog zlostavljanja", napisala je u poruci. Godine 2004, Yusof se udala za mladog odvjetnika Johnatana Marshalla, ali se razvela samo 13 mjeseci poslije. "Slama mi se srce. Mogla je biti sto je pozeljela, ali umjesto toga njezin se zivot izokrenuo naglavacke. Sufiah je dozivjela mnogo prevrata u zivotu. Ona je dobra osoba i zasluzuje bolje. Njezin dar je zapravo bio prokletstvo", izjavila je jedna njezina prijateljica.

Njezina 51-godisnja majka, Halimathon, koja je znanstvenica, rekla je kako nije znala da joj se kcer bavi prostitucijom. "Ne bih znala nista o tome. Nemam vise kontakt sa Sufiah. Nemam ni komentara", rekla je.


eye4eye - 3-4-2008 at 09:05

Hayley Wilde je izgledala kao zivi kostur kada su joj lijecnici rekli kako je od sigurne smrti dijeli tek 10-ak dana. No danas, tri godine nakon toga, i nakon punih 8 godina borbe s anoreksijom, Hayley se 'vratila medju zive' i rodila zdravog sina.

http://image.dnevnik.hr/media/images///normal/Apr2008//114951.jpg
Hayley i Michael

Njezin sin Michael rodjen je 8. ozujka potpuno zdrav i normalne tezine - 3, 57 kilograma. 3 godine prije toga to je bilo potpuno nezamislivo.

Jucer su ova 20-godisnjakinja i njezina majka Jane objavile zastrasujuce fotografije Hayley kada je tezila tek nesto vise od 30 kilograma kako bi pokazale koliko je anoreksija razorna bolest, ali i da uvijek postoji nada.

Fotografija je snimljena kada je Hayley imala 16 godina, a s anorekcijom se borila od svoje 11-e. Kosa joj je pocela otpadati a pune 4 godine nije imala menstuaciju. Kada je pala na gotovo 30 kilograma lijecnici su upozorili da ima 10-ak dana zivota ako ne pocne dobijati na tezini. Nakon toga je hospitalizirana i u bolnici je provela nekoliko mjeseci. Strucna medicinska pomoc i potpora roditelja urodili su plodom.

Kada je prosle godine shvatila da je trudna, Hayley je bila presretna.

"Michael je sad na prvom mjestu, moram jesti zdravo zbog njega. Volim biti mrsava, mrsavija nego sto sam sada, ali ne zelim se vratiti nazad u bolnicu. Ne zelim ponovno izgledati kao na ovoj slici", rekla je Hayley.



http://image.dnevnik.hr/media/images///600xX/Apr2008//114949.jpg
Hayley 2005. i danas


Njezini su problemi poceli u 5. razredu kada je zbog pomanjkanja samopouzdanja pocela preskakati obroke.

"Mislila sam da cu biti popularnija ako budem mrsava. Od roditelja sam skrivala sto se dogadja. Hranu sam pljuvala u salvetu i potom skrivala po dzepovima".

Kada je njezina majka shvatila sto se dogadja bila je ocajna.

"Bio je to najgori sok u mom zivotu. Dijagnosticirana joj je anoreksija i 5 puta smo je vodili u specijaliziranu kliniku u Manchesteru. Ovu fotografiju sam snimila 2005. kako bi nas stalno podsjecala na tu najgoru fazu, da se nikada ne ponovi, a sada sam zelje da ju svi vide kako bi sprijecili ono najgore. Rodjenje unuka je nesto o cemu sam do prije nekog vremena mogla samo sanjati", kazala je Jane.


eye4eye - 4-4-2008 at 08:35

http://www.index.hr/images2/IvanKorade_MUP_300x320pix.jpg
KAKO cemo na kraju pamtiti Ivana Koradu: kao osloboditelja u Oluji koji je na kninsku tvrdjavu podigao hrvatsku zastavu ili kao nasilnika koji je pocinio cetverostruko ubojstvo i na kraju sam sebi presudio?

Kamo srece da je Korade jedini hrvatski general, da ne kazemo heroj, koji izaziva takvu dilemu. A sto je s Mirkom Norcem? Hoce li biti upamcen kao najmladji general i sudionik velikih osloboditeljskih akcija ili kao osudjeni ubojica civila u Gospicu, a mozda i u Medackom dzepu? Ima tu jos zanimljivih likova: Ljubo Cesic Rojs na racun toga sto je vozio autobus sa specijalcima na Plitvice, na Krvavi Uskrs, prilicno je popravio svoj imovinski status; bivsi legionari nasli su se pred optuznicama za sverc drogom; casnici poput Zeljka Maglova i Wernera Ilica postali su redoviti gosti crnih kronika; negativan imidz u javnosti su dobili i mnogi drugi Tudjmanovi generali, poput primjerice Mile Cuka.

O optuznicama za ratne zlocine da i ne govorimo. Ante Gotovina slavi se kao heroj, premda bi ga eventualna presuda Haskog suda mogla u povijesne anale upisati kao ratnog zlocinca. Slicno bi mogli proci zapovjednik specijalne policije Mladen Markac ili general Rahim Ademi, dok bi Ivana Cermaka cak i nikakvo ratno iskustvo moglo stajati odgovornosti za ubojstva srpskih civila nakon Oluje. Janko Bobetko umro je skrivajuci se od haske optuznice za ratni zlocin, Branimir Glavas optuzen za ubojstva osjeckih Srba, a najodlikovaniji general Vladimir Zagorec tituliran je kao ratni profiter.

Pitat ce dijete, kakvi su to ljudi vodili rat?

Sve u svemu, prilicno sumorna prica. Nazalost, Korade simbolizira krajnosti koje su bi mogle najvise polarizirati hrvatsku javnost. Tesko ce se iz povijesnih udzbenika izbaciti uspomene s kninske tvrdjave, gdje je Korade kao zapovjednik Puma prvi podigao hrvatski barjak kojeg je Franjo Tudjman tako vehementno ljubio. Kako ce se buducim narastajima objasniti da je onaj krupni casnik na fotografiji mrkog izraza lica zapravo isti onaj zagorski nasilnik koji je hladnokrvno pobio cetvero ljudi, zatim policajca, pa onda sebe. Pitat ce dijete, kakvi su to ljudi vodili rat?

Hrvatska ima pola milijuna registriranih branitelja. Medju njima ima mnogo heroja, ali nazalost nitko od njih nije sluzbeno istaknut kao primjer. Zasluge za pobjednicki rat prisvojio je predsjednik Tudjman, a privilegije prigrabili njegovi odabrani casnici. Ostali su prepusteni zaboravu iz kojeg izlaze tek kad novine statisticki hladno zabiljeze jos jedno samoubojstvo ocajnog branitelja. U javnosti su promovirani likovi sumnjive proslosti i morala, herojima su nazivani ljudi koji bjeze od odgovornosti za zlocine, koji ne postuju hrvatsku drzavu i njezine institucije, oni koji godinama u svojim sitnim feudima teroriziraju mjestane. Korade je i tipican primjer.

Osoba nasilne naravi dobro je iskoristena u onih nekoliko ratnih godina, kada takve osobe sluze svrsi i dobro se snalaze u nenormalnim okolnostima. No, kad je rat zavrsio, ta ista osoba nasilne naravi vratila se kuci s gomilom pocasti i privilegija koje su mu posluzile kao zastita od bilo kakvih posljedica. Korade je godinama terorizirao Zagorje. Zlostavljao je casnika SIS-a, zatim godinama izbjegavao pozive na sud i skrivao se od policije. Na kraju je dobio uvjetnu kaznu. Pijan je izazvao prometnu nesrecu, pa mu se opet nista nije dogodilo. Sa svojim ratnim kolegama demolirao je kafice i tjerao strah u kosti mjestanima po zagorskim selima.

Herojski bjezao pa pucao na policiju drzave koju je oslobadjao

Nakon sto je pretucen od grupe mladica koji su odlucili napokon stati na kraju tom teroru, smisljao je krvavu osvetu. Sa svojim pomagacima oteo je majku jednog mladica, koja je samo srecom pobjegla. A onda je odlucio sam rijesiti problem, kako i prilici covjeku koji vjeruje u silu i usput je navikao da mu se svi klanjaju. Hladnokrvno je pobio cetvero ljudi, medju njima i jednu baku i maloljetno dijete, potm sedam dana herojski bjezao od policije, pucao na policiju iste drzave koju je oslobadjao, te na kraju presudio sam sebi, samo kako mu ne bi sudio hrvatski sud. Vjerovao je da je casnije ubiti se, nego zavrsiti u zatvoru. Neki drugi prije njega mislili su da je casnije bjezati, nego suociti se s odgovornoscu.

Dakle, heroja s kninske tvrdjave izbjegavalo se i stedilo dokle god se moglo. Kad je vec pobio nevine ljude, nije mu se vise moglo progledati kroz prste. Da se na kraj njegovu teroru stalo prije desetak godina, svega ovoga ne bi bilo. Ona nesretna baka i unuk jos uvijek bi bili zivi. Ovako, tolerancija sustava prema ratnom heroju s kninske tvrdjave proizvela je monstruma.

Godinama je izbjegavao snositi posljedice svojih djela, zato sto je bio hrvatski general

U ovoj prici koja je zasjenila i primanje u NATO i dolazak Georgea Busha u Hrvatsku zanimljiv je i jos jedan detalj. Neki Koradini suborci apelirali su da se ubojicu u medijskim izvjestajima ne titulira kao generala, kako bi se jedan casni cin postedio necasnih djela osobe koja ga nosi. No, to je potpuno pogresno. Korade je sve ono do cega je dosao, do imovine i statusa nedodirljivog nasilnika, dobio upravo zahvaljujuci tom cinu. Godinama je izbjegavao snositi posljedice svojih djela, zato sto je bio hrvatski general. Tjerao je Zagorcima strah u kosti zajedno s ljudima kojima je generalski zapovjedao i nakon Oluje. On je bio njihov general, policija je imala respekt prema njegovu generalskom cinu, a i zrtve su prema tom cinu pokazivale strah - vise nego postovanje. Dakle, pravedno je da se i u trenutku kad tri tisuce policajaca traga za cetverostrukim ubojicom Ivanom Koradeom naglasi kako je rijec o generalu Koradeu. Onom koji je podigao zastavu na kninsku tvrdjavu. S tim cinom je zivio, s njim je i poginuo. Jednom herojski, na kraju kukavicki.

I kako ce se na kraju povijest postaviti prema generalu i ubojici Koradeu? Tesko je to reci, ali iskustvo nam govori da bi se moglo dogoditi sljedece: buduci da je Korade pobio neduzne Hrvate daleko od rata, javnost ce ga osuditi kao brutalnog ubojicu i zaboraviti da je ikada krocio na kninsku tvrdjavu; prema onima, pak, koji su daleko od rata pobili neduzne Srbe, poput Norca u Gospicu ili egzekutora po Sisku, Osijeku ili po Krajini nakon Oluje, i dalje ce se pokazivati odredjeno postovanje. Norcu i dalje nece sluzbeno biti oduzet generalski cin, haski osudjenici slavit ce se kao heroji, a Domovinski rat ostat ce rastrgan izmedju politike i historije.


eye4eye - 9-4-2008 at 19:33

http://www.index.hr/images2/suljovelika.jpg
ROMIMA u Kozari Boku ne smeta pretjerano sto ih se oni koji ne zive njihovim zivotom sjete uglavnom na dan Roma. Na sva vec uopcena pitanja odgovaraju s veseljem, kao da su im postavljena prvi put, i slazu se da je bolje da ih se sjeti makar i tada. Od cijele price - kazu - mozda im i bude bolje jednog dana.

Ili, kako nam kaze Suljo Seferovic: "Nas Rome ne zanima politika, mi smo miran i veseli narod koji s ostalima Gadjima (kako nazivaju one koji nisu Romi, op.a.), zele zivjeti u miru“.

Dan Roma povod za unutrasnje trzavice

Ipak, odmah smo naletjeli na unutrasnje trzavice. Razlog je bio svecana vecera koja se odrzavala u restoranu "Zlatni medaljon" i na koju su bili pozvani brojni istaknuti Romi zajednice, predstavnici stranaka, Grada, udruga, veleposlanstava.

Braca Muhamedali i Suljo Seferovic su takodjer dobili pozivnicu, ali nije im palo na pamet jucer otici na veceru jer, kako kazu, " kakav je to Dan Roma na kojem obicnih Roma nece ni biti, a slavlje se svodi na goscenje guzonja, dok se na male, kao i obicno ne misli".

Romi iz Bosne i Romi s Kosova


http://www.index.hr/images2/zastaveromi.jpg
Vecina Roma s kojima smo pricali u naselju su starosjedioci ili "bosanski Romi", koji su rodjeni u Zagrebu. Borili su se u Domovinskom ratu, imaju pristojne kuce, vodu, struju, kanalizaciju. Ukratko, osjecaju se "kao punopravni hrvatski gradjani".

Muhamedali Seferovic kaze da postoji velika razlika u nacinu zivota izmedju starosjedioca i pridoslica, vecinom s Kosova, koji zive u uvjetima koje obicno zamisljamo kad mislimo na Rome.

Velike obitelji guraju se u malim limenim barakicama, u kojima nema ni struje ni vode, a kamoli kanalizacije. Kako za svoje potleusice ne posjeduju gradjevinske dozvole, Grad im tesko moze pomoci u izgradnji infrastrukture. Ukratko, zive potpuno izvan sustava. Najbolji nacin pomoci u tim slucajevima je efikasna pravna pomoc, jer su vecinom potpuno nepismeni i ne znaju ni kako ni od koga uopce traziti pomoc.

"Osjecam se bas k'o Cigan"


Predsjednik Vijeca romske nacionalne manjine grada Zagreba Dehader Fadiga kaze da biti aktivan Rom koji pokusava pomoci svojoj zajednici zapravo znaci "stalno moljakati i obijati vrata drzavnih institucija".

"Osjecam se bas k'o Cigan kad dodjem moljakati za zdravstvenu pomoc nekoj obitelji koja ni ne postoji u sustavu“, kaze on.

Ipak, Fadiga je jako optimistican, smatra da su Romi u Hrvatskoj u puno boljoj situaciji nego u drugim zemljama regije, a posebno je ponosan na cinjenicu da u hrvatskom Saboru sjedi Nazif Memedi, prvi romski zastupnik, za kojeg vjeruje da je prvi Rom u parlamentu uopce, igdje.

"Vidio sam da je Memedi poceo bojati kosu, sad cekam da se udeblja"

Cini se da to misljenje ne dijele i Romi iz naselja, koji ne vidi neke koristi od njegovog izabiranja i misle da je zaboravio odakle je potekao i tko ga je izabrao.

"Vidio sam da je poceo bojati kosu, sad cekam da se udeblja“, kaze razocaran je Suljo Seferovic Memedijem, koji je inace jedan od dvoje fakultetski obrazovanih Roma u Hrvatskoj.


http://www.index.hr/images2/nazifmemediromi.jpg
Koliko Roma uopce ima?

Koliko Roma u Hrvatskoj uopce ima, ne moze se sa sigurnoscu reci. Fadiga smatra da ih ima preko pedeset tisuca, dok ih u Zagrebu ima preko petnaest tisuca. Prema sluzbenim brojkama u Zagrebu ih je tri tisuce, a u cijeloj Hrvatskoj nesto manje od deset tisuca.

Kao najveci problem svi vide u obrazovanju. Kako kaze Fadiga, nikako se ne moze dobiti bitka sa natjeravanjem romskih obitelji da prihvate nuznost slanja djece u skole. Trenutno u Kozari Boku osnovnu skolu pohadja 180 djece, dok se broj onih koji skolu nikad nece vidjeti nikad nece ni saznati.

Ipak, cini se da se stvari lagano mijenjaju. Prije 15-tak godina postotak Roma sa zavrsenom osnovnom skolom bio je jedva tri posto, dok se danas moze govoriti o nekih 30-tak posto.
Veliku priliku za promjenu zivota na bolje Fadiga vidi u obveznom srednjoskolskom obrazovanju jer ce na taj nacin,kaze, sve vise Roma imati neki zanat, neko malo vece obrazovanje, koje ce dovesti do situacije da se Romi bave necim drugim osim trgovinom, svercom i skupljanjem krupnog otpada.

Suzivot s ostalim stanovnicima Kozari Boka


Na pitanje suzivota s ostalim stanovnicima Kozari Boka kazu da je sve dobro i vlada susjedska ljubav - dok ne dodje do nekog problema. Ako se zaredaju slucajevi kradja, odmah pocinju price "o Ciganima koji kradu" i pocinju prituzbe, a za probleme s romskom djecom odmah se zovu socijalni radnici.

Upravo zato Suljo Seferovic isticanje razlika imedju bosanskih i kosovskih Roma smatra jako stetnim. "Mogu ja biti musliman, katolik ili pravoslavac, ali uvijek cu tim katolicima, muslimanima i pravoslavcima biti samo Rom“.

Ipak, osjecaj geta nije vise toliko snazan u Kozari Boku, dosta Roma smatra da je grad Zagreb vec dosta toga ucinio da im poboljsa uvjete zivota, ali bi, smatraju, samo malo vise paznje i zainteresiranosti za njihove probleme dovelo do nestajanja onih potleusica u kojima je voda i struja nepoznato bogatstvo.

http://www.index.hr/images2/trubacromvelika.jpg


eye4eye - 12-4-2008 at 17:51

Novoj TV javila se maloljetna djevojka kojoj se zbog, kako sama kaze, nepromisljenosti i lakovjernosti, zivot pretvorio u nocnu moru jer se snimala tijekom spolnog odnosa. Zeljela je s nama podijeliti svoju pricu i upozoriti sve mlade koji bi se mogli naci u slicnoj situaciji da ne cine isto sto i ona.
Video



Snimka seksa maloljetnici postala nocna mora



http://image.dnevnik.hr/media/images///normal/Apr2008//117859.jpg
Maloljetna djevojka javila nam se na mail

Prije godinu dana, maloljetna djevojka koja je zeljela ostati anonimna, zaljubila se i bila uvjerena da je njezin decko voli koliko i ona njega. Pricu donosi novinarka magazina Provjereno.

Kada joj je rekao da mu je zelja seks u troje i uvjerio je da bi mu time pokazala koliko ga voli, ona je pristala.

Nakon sto je seks s njom i svojim prijateljem poceo snimati mobitelom, ona je odbila, ali obecao joj je da ce za snimku znati samo oni te je popustila. Vezu su prekinuli prije cetiri mjeseca, a od nedavno je tom snimkom, za koju tvrdi da ju jos uvijek ima u mobitelu, ucjenjuje. Prijeti da ce joj unistiti zivot i pokazati je njezinim roditeljima.

Prilikom upita koja su njezina prava kao maloljetne osobe koja je pristala na spolni odnos, Ured pravobraniteljice za djecu uputio nas je na policiju, Odjel za maloljetnu delikvenciju, gdje su rekli kako se u ovom slucaju maloljetna osoba prvenstveno treba obratiti svojim roditeljima koji bi odmah trebali kontaktirati policiju.

Dokaz - slika ili video, ne smiju se brisati jer su bitni za dokazivanje krivnje pocinitelja.

Pored kaznenog djela ucjene ili prijetnje, objava takvih fotografija je kazneno djelo iskoristavanja djece ili maloljetnika za pornografiju. Kazna zatvora za to djelo je jedna do osam, odnosno deset godina zatvora.


eye4eye - 14-4-2008 at 09:29

http://www.jutarnji.hr/ephresources/images/2008/04/13/ucenici_ruksaci-kosv.jpg
Oko 50% cetrnaestogodisnjaka izlazi na mjesta na kojima se pusi, pije i uzivaju narkotici, a cak 21,2% osmasa redovito se zabavlja kladjenjem

ZAGREB - Svaki drugi ucenik 8. razreda izlazi na mjesta na kojima se pije, pusi i uziva droga, a 29,1 posto djevojcica i 28,5 posto djecaka u dobi od 14 godina to cini cesto. Slobodno vrijeme 14-godisnjaci vecinom provode sami, za kompjutorom i pred televizorom ili druzeci se s vrsnjacima, uglavnom po skrovitim mjestima, a nerijetko po kaficima i klubovima.

Cetrnaestogodisnjacima je omiljena zabava i kladjenje, pa cak 21,2 posto njih redovito posjecuje kladionice i mjesta na kojima se nalaze poker-automati. Tek 24,7 posto djecaka i 38,1 posto djevojcica u slobodno vrijeme uci jezike, cita knjige, svira neki instrument ili posjecuje kina i kazalista.

Rezultati su to najnovijeg istrazivanja o rizicnom ponasanju osmasa koje je na uzorku od 2219 ucenika 8. razreda iz 57 skola Primorsko-goranske zupanije potkraj prosle godine proveo Centar za istrazivanje i razvoj Instituta za drustvena istrazivanja u Zagrebu. Iako je istrazivanje provedeno samo na uzorku ucenika iz jedne zupanije, svi strucnjaci s kojima smo razgovarali tvrde da su dobiveni rezultati bez sumnje slika hrvatskog drustva. A ona je vise nego zabrinjavajuca.

Naime, pokazalo se da 16 posto osmasa i 19 posto osmasica svakodnevno pusi, a pet posto njih ozbiljni su pusaci vec najmanje dvije godine. Samo 35,4 djevojcica i 36,3 posto djecaka nikada nije konzumiralo alkohol. Djecaci vise piju pivo i vino, a djevojcice mijesana pica, vino i likere. Cak 4,8 posto djevojcica i 9,1 posto djecaka do sada se opilo sest i vise puta.


http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/04/13/jelavic_mila1-pongracic.jpg
Jelavic

Tablete za smirenje koristilo je 3,5 posto ucenika i 4,6 posto ucenica, 7,3 posto ucenika i 5 posto ucenica probalo je marihanu, 2,3 posto ucenika i 1,6 posto ucenica probalo je ecstasy, a 11,3 posto ucenika i 9,1 posto ucenica udisalo je ljepilo. Iako je to zakonom zabranjeno, cigarete i alkohol 14-godisnjaci uredno kupuju u trgovinama i kaficima, a cak 20 posto djece koja su uzivala alkohol tvrdi da su mu ga dali roditelji!

- Kako djeca zive i kako se osjecaju po mom je sudu prioritetno politicko pitanje, vaznije od ulaska u EU i NATO. Rezultati istrazivanja koje smo proveli pokazuju da stvari nisu dobre, da se djeca osjecaju poprilicno lose i da nemaju uzore ni u roditeljima ni u nastavnicima - kaze zabrinuto voditelj istrazivanja, psiholog dr. Petar Bezinovic.

- Istrazivanje je pokazalo i da je vise od 30 posto djecaka i 17 posto djevojcica bilo zrtvom fizickog nasilja, a njih oko 50 posto i verbalnog. Svaki drugi djecak i 31,6 posto djevojcica i sami probleme rjesavaju agresijom. Svaki cetvrti ucenik 8. razreda tvrdi da nije zadovoljan zivotom, a cak 15 posto djevojcica i 11,8 posto djecaka u toj je dobi cesto depresivno. Unatoc promjenama obrazovnog sustava i silno reklamiranog Primorceva HNOS-a, trecina osmasa i dalje osjeca strah od skole, boji se roditeljske reakcije na ocjene i osjeca se nekompetentnm za skolu.

Posebno su zastrasujuci podaci koji pokazuju da sa svakim drugim djetetom roditelji razgovaraju vrlo rijetko ili nikako. Dapace, vecina djece misli da to kako se ona osjecaju njihove roditelje uopce ne zanima. Jednako lose s osmasima komuniciraju i njihovi nastavnici.

Prof. dr. Zlatko Milisa, s Odsjeka za pedagogiju Sveucilista u Zadru, kaze da su ovi podaci bez sumnje slika stanja u Hrvatskoj. Do slicnih je podataka, kaze, i on dosao istrazujuci rizicna ponasanja mladih u Slavoniji i Zadru.

- Nasi su mladi izigrana generacija. Nadam se da ce se nakon ovoga netko probuditi. Vlada bi morala hitno izraditi strategiju kako zaustaviti srozavanje odgojne uloge skole jer u protivnom i kod nas ce kao i u Njemackoj mladi poceti razbijati izloge da dodju do najnovijeg tipa mobitela - kaze Z. Milisa, koji jedan od izlaza vidi i u otvaranju centara za mlade u svakoj zupaniji.



http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/04/13/kregar2-tadic.jpg
Kregar

Prof. dr. Josip Kregar, sociolog i dekan zagrebackog Pravnog fakulteta, smatra da je skolstvo u Hrvatskoj izgubilo funkciju drustvene kontrole, pa skola djecu vise ne konfrontira s njihovim drustvenim obvezama. U tom kontekstu, kaze, ne cude ni ovi rezultati.

- Nasi 14-godisnjaci za uzor imaju mladog yuppieja koji nikada nije bio dobar u skoli, no obogatio se preko noci radeci kompjutore u garazi. To je lazna slika stvarnosti jer je vrlo malo onih koji uspiju na taj nacin. Iza svakog Keruma krije se na tisuce nezaposlenih ljudi, koji od ranog jutra sjede u kaficu i piju svoj treci pelinkovac - upozorio je Kregar. Dodao je kako bi Vlada i Ministarstvo morali stvarno, a ne deklarativno investirati u skolstvo jer drzavi koja vise ulaze u sanaciju brodogradilista nego u skolstvo nije previse stalo do djece.

Alarmantnim rezultate istrazivanja smatra i i ministrica obitelji Jadranka Kosor koju je posebno zabrinuo velik postotak djece koja tvrde da njihovi roditelji s njima ne razgovaraju i ne daju im podrsku.

- To je strasno. Obitelj je kljuc svega. Cesto se kasno vracam kuci i onda nerijetko na ulici srecem djecu u dobi od 10, 11 godina. Uvijek se pitam gdje su im roditelji, spavaju li ili gledaju televiziju - rekla je Kosor.

Najavila je da ce ovaj tjedan preispitati proracun svojeg ministarstva, a bude li novca, narucit ce identicno istrazivanje za cijelu Hrvatsku. Pravobraniteljica za djecu Mila Jelavic smatra da bi ovi podaci skolama, socijalnim, kulturnim i vjerskim institucijama morali posluziti kao poticaj da u svojoj sredini pruze bolju potporu djeci i obiteljima.

- Svi koraci vazni za prevenciju rizicnih ponasanja razradjeni su u Nacionalnom planu aktivnosti za prava i interese djece od 2006. do 2012. No, iz tog se plana malo toga ostvaruje. Cini se da se svi olako mirimo sa zakljuckom da nema dovoljno novca za poboljsanje sluzbi koje su izravno u funkciji zastite djece - zakljucila je Jelavic.


eye4eye - 17-4-2008 at 19:56

http://www.index.hr/images2/AndrewDeegan_dailymail.jpg
OZALOSCENI otac prekjucer se objesio o drvo blizu groblja gdje mu je pokopana kcer, gdje ga je nasla prolaznica.

Andrew Deegan, 29-godisnjak, pronadjen je nesto prije 8 sati ujutro, pored groblja u Jerseyu, javlja mirror.co.uk.

Za smrt svoje cetverogodisnje kcerkice, za koju se sumnja da je preminula od trovanja krvi, krivio je lijecnike, te se borio za istragu u slucaju njezine smrti. Vjerovao je kako Opca bolnica u Jerseyu nije imala dostatnu opremu da je spasi.

Shrvani otac, rodom iz Burnleya u Lancashireu, oduzeo si je zivot blizu groblja gdje je pokopana njegova "mala princeza" proslog mjeseca.

"Mozda cemo sada shvatiti dubinu ocaja koju je Andy osjecao izgubivsi Holly, koju je opisivao kao njegovu malu princezu", rekao je Andy Thewlis, prijatelj obitelji.

Deegan je iza sebe ostavio zenu Amandu i jos dvije kceri.


eye4eye - 19-4-2008 at 10:07

Novinarka magazina Provjereno razgovarala je s Drazenom Busicem, volonterom koji je dvije godine proveo s beskucnicima. Drazen je novinarki ispricao kako je izgledao njegov zivot tijekom te dvije godine te kakvi su zapravo beskucnici ljudi.
Video




http://image.dnevnik.hr/media/images///normal/Apr2008//119462.jpg
Mijo Beceic beskucnik je od rata, a zivi od skupljanja boca. Kakav je zivot bez krova nad glavom i sigurnog sklonista, Mijo je otkrio mladom volonteru koji je na dvije godine zakoracio u zivot beskucnika.

Drazen Busic ispricao je novinarki Provjerenog kako ga je dvogodisnje iskustvo volontera promijenilo zauvijek. Imao je 25 godina kada je prvi put usao u prenociste te tamo proveo skoro 100 noci.

Kada je prvi puta usao u prenociste bio je osamucen smradom, prica Drazen. Kaze kako mu se u sjecanje posebno urezao u pamcenje beskucnik Zac koji se uporno odbijao okupati. Na kraju je priznao da je imao slomljenu nogu u koju je ugradjena sipka, oko koje se sve ugnojilo, odnosno, ucrvalo. Zivio je s crvima u nozi. Covjek je zapravo bio tesko bolestan, a ljudi su ga osudjivali zbog nehigijene.

Mijo je beskucnik vec 15 godina, od povratka s ratista i razvoda braka. Krov su mu nebo i oblaci, kaze, a za kavu i cigarete zaradi skupljanjem boca.

Spava u Crvenom krizu gdje ima svoj krevet. No, najkasnije od 8 ujutro, pa do navecer svaki dan mora biti vani.


eye4eye - 28-4-2008 at 19:17

Kada su joj lijecnici rekli da joj preostaje svega nekoliko dana zivota, Chloe Cook je bila poput kostura. Osim toga rekli su joj da, ako i pobijedi bolest, nikada nece moci imati djecu. No danas je 24-godisnja Chloe ponosna majka djevojcice, a za mjesec dana rodit ce drugo dijete.

http://image.dnevnik.hr/media/images///normal/Apr2008//121984.jpg
Chloe Cook

Chloe, koja zivi s 29-godisnjim Neilom Ridgwayom, kaze kako joj je upravo zelja za djecom dala snagu za borbu protiv teske bolesti.

'Zauzvrat sam dobila poseban poklon, predivnu djevojcicu i jos jedno dijete na putu. Znam da su mi pomogli da pobijedim anoreksiju jednom zauvijek. Kako bih bila dobra majka, moram biti zdrava i to mi svakodnevno daje snagu i energiju', kaze Chloe.

Bitka s teskim poremecajem prehrane za Chloe je pocela u 17. godini nakon sto je vidjela svoje fotografije s ljetovanja.

'Mislila sam da izgledam golemo, pa sam odlucila izgubiti nekoliko kilograma. Izgubila sam ih i nisam bila debela, ali mislila sam kako cu dodatnim gubitkom kilograma lakse odrzati kontrolu nad svojim zivotom', prica Chloe.

'Pocela sam preskakati dorucke, iako sam pred roditeljima glumila da jedem. Vidljivo sam gubila kilograme, ali umjesto da sam izgledala lijepo, izgledala sam ispijeno s udubljenim obrazima i upalim ocima', kaze Chloe.

S vremenom je izgubila i mjesecnicu, a po tijelu je imala sve vise modrica od pritiskanja kostiju o kozu tijekom spavanja.

http://image.dnevnik.hr/media/images///normal/Apr2008//121985.jpg
Chloe Cook 2001. godine.

U sijecnju 2001. imala je 38 kilograma, a na dan je jela tanjur juhe i jednu jabuku.

'Nisam uopce imala energije. Svi su bili zabrinuti za mene. No svaki put kad me mama odvela lijecniku, odbijala sam razgovarati s njim', kaze Chloe.

Samo mjesec dana kasnije onesvijestila se i primljena je u bolnicu. Tada je imala samo 34 kilograma. Lijecnici su joj rekli da se odbijajuci hranu polako ubija te da moze ocekivati potpuno zatajenje organizma.

'Rekli su mi da sam toliko bolesna da nikada necu moci imati djecu zbog posljedica koje je na moje tijelo ostavila anoreksija. To me pogodilo, jer sam uvijek htjela obitelj, a jedino za sto sam marila bilo je izgladnjivanje', kaze Chloe.

Tada je konacno priznala sebi da ima poremecaj prehrane i ostala na lijecenju sest mjeseci. Neila je upoznala 2004. godine. Oboje su zeljeli djecu, pa su unatoc lijecnickim prognozama pokusavali. Kada je u travnju 2006. godine otkrila da je trudna, nije bilo kraja njihovoj sreci.

'Nakon svih tih godina izgladnjivanja, pocela sam se osjecati veoma dobro i imala sam osjecaj kontrole nad svojim tijelom. Trbuh mi je rastao, a ja sam bila veoma ponosna' , prica Chloe.

Ella je rodjena u prosincu 2006. godine, a Chloe je sada u osmom mjesecu trudnoce.

Prekvailificirala se i pomaze ljudima koji pate od teskih poremecaja prehrane.


eye4eye - 14-5-2008 at 08:56

Ukrajinci Anatoly i Larisa Shakhovs upoznali su prije 21 godinu u glazbenoj skoli Artemovskaya u kojoj je on bio 52-godisnji djelatnik, a ona 19-godisnja ucenica. Povezala ih je ufologija, a sada zajedno zive u gradu Makeevka. Kada su im se u kuci pokvarile vodovodne cijevi odlucili su da se vise nece prati.

http://image.dnevnik.hr/media/images///normal/May2008//126117.jpg
Anatoly Shakhovs

Anatoly je visoko obrazovan, clan je astronomskog drustva, hobi mu je citanje filozofskih knjiga, upoznao je veoma poznate ljude i tvrdi da je svjedok NLO-a.

Kada su Larisini roditelji saznali da ce njihova kcer zivjeti s muskarcem koji je od nje stariji 31 godinu bili su sokirani. No, odlucili su da ce s njom ostati u kontaktu i pomoci joj koliko mogu. Stoga su je jednom mjesecno posjecivali i donosili hranu za nju i Anatolyja.

Par je prihvatio hranu koju su im donosili Larisini roditelji, ali sumnjali su da je otrovna, pa su je prije nego bi jeli davali mackama kako bi se uvjerili da je hrana valjana. No, to nije kraj njihovim sumnjama. Kazu da vjeruju kako su vlasnici trgovine koja se nalazi u blizini zapalili njihovu kucu jer su zeljeli povecati prodajno mjesto na podrucju na kojem se ona nalazi.

Ufolog jos ne moze vjerovati da je njegov opservatorij s teleskopima i knjigama o astronomiji nestao u plamenu.

Pozar su ugasili vatrogasci i tako su stanovnici grada Makeevka saznali za par koji ne prihvaca drustvene norme.

http://image.dnevnik.hr/media/images///normal/May2008//126118.jpg
Larisa Shakhovs pokazuje karte svemira

Njihova trosna kuca smjestena je gotovo u sredistu industrijskog grada. U njoj nema elektricne struje, zidovi su prekriveni kartama svemira, a Larisa tvrdi da ih je nacrtao netko 'odozgo'. Jos vise od kuce sokira njihov izgled. Naime, sretan par nije se oprao vec 16 godina! Nikada ne peru svoju odjecu, a nose je dok se ne podere.

Prije 10 godina njihove su vodovodne cijevi presusile, ali su odlucili da nece nikoga pozvati da im to popravi. Umjesto vode iz vodovoda, skupljaju kisnicu koja im sluzi za kuhanje i pice. Kazu da piju i jedu jednom dnevno, a ponekad ni toliko, vec svakih nekoliko dana. U veljaci su kupili cetiri kruha, a od toga jos uvijek imaju jednu polovicu.

Zacudjujuce je to da unatoc nedostatku higijene i vode nikada nisu trebali lijecnicku pomoc.

Oboje kazu da ne vole miris sampona ni dezodoransa i misle da su ti proizvodi mnogo stetniji za zdravlje nego cinjenica da se ne peru nekoliko godina. Ne samo da se ne peru, nego se ne sisaju, a Anatoly se ni ne brije. Njegova je brada dugacka gotovo dva metra. Tesko je uopce procijeniti koliko im je dugacka kosa.

Upitani zasto se ne sisaju, odgovaraju da je 'to jednostavno tako sudjeno', te da nikada nisu razmisljali o tome da vode drugaciji zivot.


eye4eye - 23-5-2008 at 12:01

Potraga za boljom polovicom cesto je i potraga za idealnim muskarcom ili zenom. Kako izgledaju i gdje ih najlakse pronaci, vrijede li ti kriteriji danas jednako kao i prije istrazila je ekipa Provjerenog.
Video


Gdje pronaci idealnog partnera?

'Idealna zena je kao neki... malo je reci kentaur...'

Mnogi za njima tragaju cijeli zivot, neki ih pronadju neki ne. Drugi se jednostavno pomire da je ta vrsta potrage zapravo besmislena. Onda se ipak javi sumnja da mozda ima nade.

Potraga ekipe Provjerenog pocela je na Institutu za filkloristiku i etnologiju gdje su saznali da je standarde ljepote 20. stoljeca '90-60-90' utjelovila Marilyn Monroe.

'Idealna zena kao i idealni muskarac, to je kao neki kentaur, malo je reci kentaur jer spojen je iz dva dijela, to je vise kao neki Frankenstein, ona bi morala spojiti sve nespojive stvari zajedno, a opet s druge strane predstavljati neku zaokruzenu cjelinu. Traziti dealnu zenu je kao traziti idealnu kavu, ja volim kraci espreso, moj prijatelj voli duzi', rekao je Nino Raspudic, knjizevnik i profesor na Filozofskom fakultetu.

'Muskarci partnericu biraju po kvalitetama vizualnog izgleda, postoji grupacija ljudi koji biraju zene po grudima i oni koji biraju po straznjicama', kaze Slavica Josipovic iz Cosmopolitana.

U potrazi za idealnim partnerom zene imaju mnogo duzu listu, ali i jednima i drugima vanjski je izgled itekako vazan. Zanimljivo je da je prema statistikama, vecina modernih ljudi svoju bolju polovicu upoznala na radnom mjestu.

Prosli su Institut, redakciju muskog i zenskog casopisa, teretanu, modnu agenciju, lutali zagrebackim ulicama te bolju polovicu pokusali pronaci za vrijeme vecernjeg izlaska, a kako je izgledala potraga provjerite u prilozenom videu.


eye4eye - 3-6-2008 at 07:57

http://www.index.hr/images2/mateoorehovac_rtl.jpg

MATEO OREHOVAC, covjek koji nije docekao transplantaciju srca, danas je pokopan na sisackom groblju. Naime, srce je tom 28-godisnjem Siscaninu nakon viroze toliko oslabjelo da je jedini izlaz bila transplantacija. No, mehanicke pumpe, koja bi pomogla bolesnom srcu do transplantacije, nije bilo. Svega nekoliko dana prije humanitarne akcije, kojom bi se skupio dio novca za nastavak zivota, Orehovac je preminuo.

No, kako pise Vecernji list, Klinicka bolnica Dubrava ima sve uredjaje koji su potrebni i koji podrzavaju transplantacijski program srca. Stovise, kod njih postoji i srcana mehanicka pumpa koja podrzava rad lijeve i desne strane srca, a na koju pacijent moze biti prikljucen do mjesec dana. Pitanje na koje zasad nema odgovora je ono, je li moguce da je Orehovac mogao prezivjeti, da je kojim slucajem bio Klinickoj bolnici Dubrava umjesto na Rebru?

Gdje je nestao Hipokrat?

Kako stoji u danasnjem izdanju Vecernjeg lista, sef kardiokirurskog odjela u KB Dubravi prof. dr. Zeljko Sutlic rekao je kako ne moze biti odgovoran za pacijente iz druge bolnice, misleci pritom na preminulog Matea Orehovca, koji je bio na listi za transplantaciju na Rebru i za kojega kaze da ga nikada nije vidio pa “taj slucaj ne moze ni komentirati”.

Bez obzira na ogradjivanje od slucaja Orehovca, koji je u posljednjih mjesec dana postao medijski izuzetno pracen, pravo je cudo kako doktori i osoblje iz bolnice Dubrava nisu ponudili pomoc Rebru kada su vec imali potrebnu aparaturu. Sumnju kako se radilo izvan Hipokratovih zakona, pobudjuje i cinjenica kako su dva pacijenta s Rebra proteklih mjeseci trazila u Dubravi pomoc umjetnoga srca. Molbe, iz nepoznatih razloga, nisu uslisene.

Doktori i birokrati

Stovise, kako pise Vecernji list, kada je u petak u Sisku pozlilo Orehovcu, pomoc su trazili u bolnici u Dubravi. Ondje su dobili odgovor da Mateo nije njihov pacijent, ali da moze na listu cekanja!

Lijecnici s Rebra i udruga Transplant pokrenuli su akciju "Darujmo zivot" za kupnju umjetnog srca, koja i dalje traje i koja ce omoguciti zivot ljudima poput Matea, za koje svaki izgubljeni dan moze biti koban. Mehanicko srce stoji oko dva milijuna kuna.


eye4eye - 3-6-2008 at 10:24

http://www.jutarnji.hr/ephresources/images/2008/06/02/zal-v.jpg

Nakon godinu dana veze zaljubljeni Vedran i Lahorka izvrsili su samoubojstva, u razmaku od pet dana. Iza njih su ostala samo pisma i neutjesne obitelji

SISAK - Vedran i Lahorka, sisacki Romeo i Julija. Usporedba s tragicnim ljubavnicima pronijela se Siskom nakon vijesti da su u istom tjednu, jedan za drugim, u razmaku od pet dana, samoubojstvo pocinili dvoje mladih Siscana: 22-godisnji Vedran K. i njegova djevojka, 20-godisnja Lahorka P.

A njihovim je bliznjima i svim sugradjanima preostalo samo da se bespomocno pitaju zasto i nijemo tuguju za besmisleno odbacenim mladim zivotima.

Vedran, iz obliznje Hrastelnice, bogata poljoprivrednog kraja, i Lahorka iz Siska bili su u vezi vise od godinu dana. Bili su lijep par, prica nam jedan Siscanin koji ih je poznavao, s tim da je ona bila izrazito tiha i povucena djevojka, a on njezina suprotnost.

Ona je zavrsila srednju skolu za cvjecarice i radila u trgovackom centru IDIS. Vedran je izucio za konobara, ali kako se nije uspio zaposliti u struci, navodno je planirao otici u inozemstvo i tamo potraziti posao.

Crne kuverte

Sto je nagnalo Vedrana da si 26. svibnja odluci oduzeti zivot vjerojatno se nikad nece do kraja saznati. Jesu li se dvoje mladih posvadjali, razisli u nekim zivotnim planovima, ne zna se.

Sto god da se dogodilo, Vedranova je odluka bila cvrsta. Prostoriju u kojoj se objesio zakljucao je kako mu nitko ne bi mogao priskociti u pomoc. Ostavio je iza sebe dva pisma u crnim kuvertama u kojima pokusava objasniti svoj cin.

Bez poruke za roditelje

Jedno je namijenio Lahorki, drugo prijateljima kojima je mladenacki nemusto porucio: “Sve je to, prijatelji moji, rock and roll”. Sto je napisao Lahorki, nije poznato. Roditeljima, majci koja radi u SOS djecjem selu u Lekeniku i ocu vojniku, koji se morao vratiti iz misije u Afganistanu da otprati sinovo tijelo u grob, nije ostavio nikakvu poruku.

Lahorka je jako tesko primila Vedranovu smrt. A onda su u petak, 30. svibnja, pronasli njezino mrtvo tijelo u kuci gdje je zivjela s majkom i ocuhom u Celjakovoj ulici u Sisku.

Ubila se na isti nacin kao i Vedran, objesila se. Ostavila je iza sebe oprostajno pismo na 18 listova, adresirano na vise adresa, a jedna od njih bila je i “Mojem Vedranu”. Oni koji su procitali pismo kazu nam kako je razvidno da je tragicna Vedranova smrt ponukala Lahorku da krene putem bez povratka.

Premladi i neiskusni

Sto je navelo te mlade ljude koji jos nisu pravo ni poceli zivjeti da se odluce za smrt? Zasto nisu vidjeli drugog izlaza iz svojih problema, kakvi god oni bili? Pravog odgovora na ta pitanja nema niti ce ga biti.

Odvise neiskusni da bi znali kako se sve sto im izgleda beznadno zapravo moze rijesiti, premladi da shvate kako je zivjeti slatko cak i kad je tesko i, naposljetku, premladi da budu svjesni konacnosti toga cina koji se ne moze promijeniti jednom kad je pocinjen, Vedran i Lahorka oduzeli su si zivot.

I to u istom onom tjednu kad je hrabru bitku za zivot izgubio njihov tesko bolesni sugradjanin Mateo Orehovac, koji je umro ne docekavsi mehanicko srce koje bi ga spasilo. Na pitanje zasto se ovo dogodilo, nitko ne moze odgovoriti.

Svoje razloge sa sobom su u smrt odnijeli i drugi mladi samoubojice: sin pjevaca Mate Kovaca, koji se ubio nakon povratka s ratista, kci drzavnog odvjetnika za koju se govorilo da si je zivot oduzela zbog losih ocjena, ili 16-godisnja kci zagrebackog poduzetnika koja se, dva tjedna nakon smrti prijatelja, s krunicom oko vrata objesila u obiteljskoj kuci u Zagrebu, ostavivsi poruku “Nitko nije kriv, oprostite”.

Neutjesne majke

Kao sto nikad necemo uspjeti shvatiti zasto su to ucinili, necemo saznati ni je li bilo tko od tih mladih nesretnih ljudi mislio o tome kakvu ce bol nanijeti svima onima koji ih vole. Ne zna se jesu li to tome mislili Vedran i Lahorka.

Ali zna se da su sad za njima ostala samo dva groba u Sisku i Hrastelnici, na koje ce jos godinama dolaziti neutjesne mame i dugo plakati, razmisljajuci o buducnosti koje vise nema.


eye4eye - 6-6-2008 at 08:19

http://www.index.hr/images2/kucaumjetninevelika.jpg

"BILA sam uspjesna i bogata i to mi nisu mogli oprostiti", zapocinje svoju pricu umirovljena odvjetnica Ana Jendris-Jelesic koja, kako kaze, vise nema razloga za sutnju.

Za Index ekskluzivno progovara o nevjerojatnoj prici o kriminalu koji seze do samog drzavnog vrha. Stjepan Mesic, njegov sogor Zarko Pavlina i njihov zajednicki prijatelj i njezin buduci suprug Marijan Ceraj (kojeg su joj namijenili) glavni su protagonisti ove sramote nikad manje europskog Balkana.

Mesic je u cijeli pricu i upucen preko njezinih zatvorenickih pisama na koje nije reagirao. "Gospodine predsjednice, molim Vas ponovno i hitno utjecite na svoje rodjake i prijatelje da mi hitno vrate oteto: moj nakit, umjetnine, slike, satove te druge vrijednosti: automobil, kucu", stoji u njezinom pismu Mesicu poslanom u kolovozu 2003. godine. U pismu prije svega apelira na njegovog sogora Zarka Pavlina i prijatelja mu Marijana Ceraja, za koje pise kako se u svojim kriminalnim djelima pozivaju upravo na njega.

"Mom suprugu netko je 'slucajno' iscupao sondu, rekli su mi da je mozda cistacica"

Njezina prica pocinje 1993. godine, kada umire njezin suprug dr. Gojko Jelesic. "Imao je karcinom jednjaka, operirao ga je Karapandza Nikola, koji je ranije bio njegov stazist i moj suprug mu je vjerovao. Jednog dana sam se kod njega pojavila u bolnici ujutro, bilo je sve u redu, operacija je prosla jako dobro, on je vec poceo i govoriti. Tog mi je dana kazao da odem pokupiti orahe u nasu vikendicu, sto sam ja i ucinila. Jos ranije sam dogovorila da, zbog kriticnih vremena, nitko osim lijecnickog osoblja i mene ne smije ulaziti u sobu na intenzivnom odjelu. Kad sam se vratila, vidjela sam da nesto nije u redu...Stanje se pogorsalo, jer je netko iscupao sondu", prica Jendris-Jelesic.

Dr. Gojko Jelesic bio je kirurg i godinama je radio u vojnoj bolnici. Kasnije je radio u Njemackoj i Svicarskoj, a u zadnje vrijeme i u Austriji u svojoj klinici. Nakon sto mu je izvadjena sonda (u bolnici u Vinogradskoj, gdje je operiran, kazali su joj da je moguce da ju je iscupala cistacica), Gojko Jelesic zivio je jos dvadesetak dana, umiruci u strasnim mukama i pri punoj svijesti.

Vlasnik njezine kuce trenutno je polubrat Leonarde Boban


http://www.index.hr/images2/anauuredu.jpg
Kuca u Bosanskoj 54a (koja sada glasi na Jurkovic Damira, koji je, kaze ona, upisan mimo zabrane, kao i svi prethodni vlasnici kuce, bila je svojevrsni muzej - vila prepuna umjetnina, nakita, skupocjenih slika i skulptura, vrijednih perzijskih tepiha... Iza Jurkovica, koji je polubrat Bobanove supruge Leonarde, se, kaze ona, skriva Zvonimir Boban.

Na rubu egzistencije i s nepravomocnom presudom od 4 godine i 11 mjeseci zatvora, 58-godisnja Jendris-Jelesic danas zivi u stanu u Ilici, za koji se bori jer su joj i to, kaze, oteli. U stanu u kojem trenutno zivi bio je njezin odvjetnicki ured, iz kojega je sve ukradeno.

Njezina vila u Bosanskoj ulici je, nakon sto joj je otudjena, kaze, promijenila nekoliko vlasnika i prodavana je cak s kreditom. Kontaktirala je i Drazena Bobana, brata Zvonimira Bobana, kazavsi mu kako je to njezina kuca koja joj je na prijevaru oteta, savjetujuci mu da ju ne kupuje.

Uvod u pakao: Drasko Soc

Pocetkom 1994. godine pocele su redovite provale u njezinu kucu. No, na to da se nije radilo o obicnim provalama ukazivali su detalji, kojih je Jendris-Jelesic postala svjesna nakon izvjesnog vremena. U njezin su zivot, kako nam je ispricala u visesatnom razgovoru, s vremenom i pod cudnim okolnostima poceli ulaziti ljudi koji su se svesrdno trudili postati joj prijateljima.

Tako je izmedju ostalih upoznala i Draska Soca, kojemu isprva nije pretjerano vjerovala i nije ga zeljela, kaze, zaposliti. Drasko Soc tada je bio prijatelj Zvonimira Cicka, na kojega se pozivao kao osobu ciji je sticenik bio, sto nije bilo daleko od istine, buduci da postoji dokument u kojemu Cicak garantira da ce skrbiti o njemu. Soc je bio uporan, poceo se druziti s njezinim sinom Domagojem, dolaziti u njezinu kucu... Jendris-Jelesic naposljetku mu je dala posao, iako je od 1995. godine bio izbacen iz Odvjetnicke komore - sto je ona tek naknadno saznala.

"Inace vjezbenike iz svog ureda nikada nisam vodila kuci. Ali kako je Soc postao dobar s mojim sinom, jednog dana sam ga zatekla kako u mom dvoristu kosi travu. Jednom prilikom dok je boravio kod mene na rucku, moja je spremacica slucajno ostetila skupocjeni sat nacinjen od porculana, ciji sam krhotak kasnije pred njim spremila u vrecicu i zakljucala u ladicu. Kasnije, tijekom jedne od kradja, lopovi su odnijeli sat, a zajedno s njim i ostatke iz ladice. Da su zakljucani u ladici mogao je znati samo netko tko me vidio gdje ih spremam", prepricava Jendris-Jelesic, cija je prica sa Socem zavrsila neslavno - ona mu je dala otkaz, a on ju je tuzio trazivsi od nje da mu izmedju ostalog isplati vise od dva milijuna kuna, zaprijetivsi joj u pismu kojeg joj je poslao "da ce zazaliti sto ga je ikada upoznala" te da ce "svaka njezina daljnja nepromisljenost za nju biti kobna". "Ti bolje i ne zasluzujes. Od tvog daljnjeg odnosa prema meni ovisi sto cu poduzeti i kada", stoji u njegovu pismu.

Osim toga, tijekom velike provale u njezinu kucu 1996. godine, uzet je u kljuc njezina odvjetnickog ureda u Ilici, u kojem je i Soc ranije radio. Samo je Soc, kaze ona, znao gdje naci kljuc. Iz sefa u uredu uzet je novac, kao i dio predmeta Draska Soca koji se, kaze, odnosio na prijetnje i oduzimanje kuce gdji. Rakevi iz Dubrovnika, gdje je on prije radio. "Starica je godinu dana nakon toga polivena benzinom i zapaljena, a Soc na osnovu krivotvorenih ugovora uz pomoc HHO trazi kucu", kaze ona. O svemu tome je, kaze, bila obavijestena Odvjetnicka komora, buduci da se starica bojala Soca.

Da Soc iza sebe ima debelo zaledje, uvjerila se, kaze, mnogo puta - kada bi mu pomagali bliski prijatelji Zvonimir Cicak, Prodanovic Cedo, Zarko Puhovski "i druga ekipa iz HHO-a". U svojim se razgovorima Soc, nastavlja, pozivao i na Smiljana Reljica kao suradnika. U njezin ured redovito su dolazili i inspektori SUZUP-a, koji su se raspitivali o suradnji i vezama izmedju Soca, Reljica i SIS-a. Potporu Socu je, kaze, dao i Nacional u nekoliko nastavaka.

U njezinu je vilu, kaze, bilo sustavno provaljivano, unatoc silnim alarmima u kuci i dobermanima koje je imala u dvoristu. Alarme, s kojima nesto nije bilo u redu pa su se oglasavali gotovo svake noci, nekada bi, kaze, ukljucila, a nekada ne, s obzirom na to da nisu funkcionirali kako treba. Placala je tada tvrtki Safranic Vjekoslava, zvanoj "Sokol Safranic", i gle slucaja, kaze ona, Safranicevo ime naslo se kao ime jednog od vlasnika njezine kuce u Bosanskoj ulici. Policija po pitanju provala do dana danasnjeg nije, kaze, ucinila apsolutno nista.

Udarac drugi: Prijateljstvo s Mesicevim sogorom i njegovim kolegom


Poznanstvo sa sogorom Stjepana Mesica za nju je bilo kobno. Zarka Pavlinu upoznala je 1995. godine, kada ju je zamolio da ju zastupa u nekim njegovim slucajevima. Ona mu je kazala kako je trenutno jako zaposlena, no na njegovo inzistiranje "da ce on dobrog odvjetnika cekati i godinu dana", ipak pristaje. U vrijeme dok ga je zastupala osigurala mu je, kaze, nekoliko poslovnih prostora u Zagrebu, te mu je pomogla osnovati nekoliko firmi. On je bio zadovoljan, a prijateljstvo se prosirilo i na feste koje su se odrzavale na Pantovcaku, a na kojima je, kako prica, nerijetko gostovao i Stipe Mesic. "On tada nije jos bio predsjednik, primao je neku mirovinu, pricao je viceve, bio svima simpatican, kao i danas", prisjeca se Jendris-Jelesic. Isti taj Mesic kojemu je, kaze, pomogla skupljati potpise pri njegovoj kandidaturi i kojega je nerijetko vidjala po festama u vrijeme dok je jos bila imucna, pravio se da ju ne poznaje kada ga je godinama kasnije posjetila u uredu zahtijevajuci od njega da utjece na svoje poznanike da joj vrate imovinu.

Bogata i bez razloga za primanje mita - prva na crnoj listi vladajucih

Usporedno s upoznavanjem ljudi koji ce ju naposljetku beskrupulozno opljackati, Jendris-Jelesic si prepisuje i gotovo pa smrtnu kaznu - pocinje raditi na slucaju stanova na zagrebackoj trznici Kvatric i zastupati preko 200 njezinih kupaca.

Pocele su prijetnje, zastrasivanja i vrsenje pritiska da odustane od slucaja. Ana Jendris-Jelesic danas je poznata zbog "prijevare s gradskim prostorima koji nisu bili na prodaju, a koje je zainteresiranim kupcima nudila uz odgovarajucu naknadu i izdavanje potvrda". Medjutim, Jendris-Jelesic je, kaze, radila upravo suprotno. Pokusaj da zastiti ljude kojima je zeljela pomoci da ne budu opljackani, kostali su je vlastite imovine, casti i ugleda.

Zivoti njezine djece (sina i kceri) bili su savrsena sredstva za ucjene i iznudu novca. Kako policija nije reagirala, angazirala je cak i privatnu agenciju da se baci u potragu za njezinim stvarima. Agencija je uslugu, kaze, naplatila, ali stvari nije nasla. U velikoj pljacki njezine kuce, koja se dogodila 1996. godine, otudjene su joj umjetnine neprocjenjivih vrijednosti.

1997. godine njezin je predmet arhiviran uz napomenu da je "drzavni interes veci od trazenja pocinitelja teske kradje". Plativsi jednom policijskom sluzbeniku da joj provjeri navode da je njezin predmet arhiviran kako je navedeno, Jendris-Jelesic dolazi do kopije koja joj potvrdjuje ono sto je ranije cula. Taj dokument biva ukraden u jednoj od zadnjih provala u kucu, kada su joj otudjena i racunala, kao i privatni i povjerljivi dokumenti. Zbog kradja se obracala i Drzavnom odvjetniku Mladenu Bajicu.

Nacelnik policije vozio njezin kabriolet, umjetnine zavrsile kod Seksa, Tereze, Ankice Tudjman...


http://www.index.hr/images2/kabrioletanaisin.jpg
U organiziranom progonu Jendris-Jelesic je ostala bez umjetnina, ali i bez kuce u Bosanskoj ulici koja se pod zastitom drzave vodi kao spomenik "0" kategorije, bez odvjetnickog ureda u Ilici 53a u Zagrebu, bez nekoliko grobnica na Mirogoju (jednu od njih otkupio je, kako kaze, i Stjepan Mesic), kao i bez skupocjenog auta SAAB kabriolet (na fotografiji).

Za njega kaze kako je zavrsio u rukama policije te ga je imao prilike voziti i sam ravnatelj policije.

Jedna slika, prema rijecima nacelnika policije u DJordjicevoj ulici Zdravka Senicnjaka i inspektora Zeljka Pulla, koji je vodio predmet, zavrsila je u rukama Ivica Pasalica. Njezina muza Pasalic je upoznao, ispricala je, godinama ranije (1992.), kada je dosao pitati je li njihova vila na prodaju. "Moj ga je suprug istjerao iz dvorista i zaprijetio mu da ga nikad vise ne zeli vidjeti na svom posjedu", prisjetila se.

U medjuvremenu, svoje bi ukradene umjetnine i automobile vidjala po ulici (policajci bi ju, kada bi ih dosla prijaviti, uvjeravali da je krivo vidjela), u antikvarnicama, a jednom je prilikom su je prijatelji izvjestili kako su u emisiji "Nista osobno" od 20. prosinca 2005. godine, u kojoj je gostovala Tereza Kesovija, a kojom prigodom je snimana i unutrasnjost njene kuce u Konavlima, vidjeli nekoliko predmeta otudjenih iz njezine kuce. Iz Opcinskog drzavnog odvjetnistva u Dubrovniku tada joj je poslano kako je iz obavijesnog razgovora s Terezom Kesovijom i pregledom slika utvrdjeno da se ne radi o njezinim stvarima.

Od kompletne kradje 1996. godine, cija se vrijednost, kaze, mogla procijeniti na 2. 500 000 eura, doznala je samo da je unikatni porculanski sat zavrsio na aukciji u Londonu. Nosio ga je, kaze, danas pokojni slikar Demitrovic Stjepan-Devi. Postignuta je, kako je doznala, cijena od 820 tisuca funti, a sat je kupio Japanac cije je ime policiji poznato.

Za neke od svojih stvari je od prijatelja s vremenom doznala kako su zavrsile i kod uglednika i saborskih zastupnika poput Vladimira Seksa. Slucajno je doznala i da su neke umjetnicke slike iz njezine kuce zavrsile u zakladi Ankice Tudjman od strane nepoznatog darovatelja. Zamolila je ministra Lucina da reaktivira njezin predmet, na sto je dobila odgovor da je policija ucinila "sve sto je u skladu sa zakonom". U dogovoru s Mladenom Bajicem, 16. lipnja 2004. godine poslala mu je promemoriju dogadjaja prije i nakon kradje vaznih za pronalazenje pocinitelja (sest stranica). Na to nije dobila nikakav odgovor.

Pljacka 1996. godine bila samo pocetak

Nakon prvog uspjeha postignutog za stranke koje je zastupala u slucaju trznice "Kvatric", te upozorenja Gradu Zagrebu i Exportdrvu za spremanje tuzbe protiv njih (u ljeto 1996. godine) buduci da nisu isplatili svoj dio, pocele su nezamislive prijetnje. Nudili su joj velike svote novca da odustane od slucaja, te da se novac podijeli medju mocnicima ("Bit ce za sve"), ali ona nije, kaze, mogla iznevjeriti svoje klijente koji su se nje drzali kao posljednje zrake sunca.

Velika pljacka njezine kuce i ureda 1996. godine, koja nikada nije rasvijetljena, bila je samo pocetak. Bilo je vrijeme za preuzeti joj ostatak imovine. Zarko Pavlin i Marijan Ceraj predstavljaju joj se, kaze, kao "veliki prijatelji" koji ju imaju za zastititi od "onih koji ju pokusavaju ubiti". Usporedno s predmetom oko trznice od kojeg nije zeljela odustati jer, kako kaze, radilo se o "sirotinji koja nije imala nista", sve ucestalije su bivale i prijetnje smrcu.

Predsjednicke lazi: "Kolegice Ana, znam za Vasu pljacku '96. i prvo sto cemo napraviti je naci pocinitelje!"

http://www.index.hr/images2/anasasinom.jpg
Prije nego sto mu je pomagala u skupljanju potpisa tijekom predsjednicke kampanje, Stjepan Mesic joj je u jednom od lezernih razgovora u Pavlinovom kaficu na Pantovcaku, 1998. godine, kazao. "Kolegice Ana, znam za Vasu pljacku '96. i prvo sto cemo napraviti je naci pocinitelje!".

Pavlin, Ceraj, Mesic i ona postali su privatno dobri, a konstantne prijetnje smrcu nikada legitimiranih pocinitelja bile su savrsen paravan za "naci joj muskarca koji ce ju zastititi". Tu upada "Tuljan", kako su zvali Ceraja. Mesic i Pavlin nagovarali su je, kako kaze, da se za njega uda, kako bi ju stitio od prijetnji i provalnika u njezinoj kuci. Vise od godinu dana Ceraj je zivio s njom u njezinoj kuci, za koje ju je vrijeme, kako tvrdi, sustavno trovao. Njezin je lijecnik, kako kaze, kasnije utvrdio kako je trovana arsenom, pri cemu je tesko oboljela.

Nije dobro imati Mesiceve kompromitirajuce fotografije: "Iz zatvora su me pustili da umrem"

1999. godine prezivjela je infarkt miokarda, dva mozdana udara, ima visok tlak, secer... Kulminacija loseg zdravstvenog stanja dogodila se kada je operirala tumor sinusa desnog etmoida 2003. godine - zbog cega i biva pustena iz Remetinca, u kojem je boravila jedanaest mjeseci. "Iz zatvora su me pustili da umrem", prisjeca se vremena kada joj je bilo toliko lose, da su svi mislili da je dosao kraj. Nakon tumora dobila je i epilepsiju. "Mojim zdravstvenim problemima nema kraja", kaze odvjetnica.

Osim umjetnina, Jendris-Jelesic posjedovala je i kompromitirajuce podatke i fotografije samog drzavnog vrha. Izmedju ostalog bila je, kaze, i u posjedu fotografija orgija s mladim damama koje su se odvijale na Pantovcaku. Na nekima od tih fotografija nasao se i sam Stjepan Mesic. Valjalo je fotografije (zajedno s umjetninom) otkloniti iz njezine kuce, a prije toga trebalo je otkloniti nju.

Pa je tako netko dosao na ideju zastrasiti ju ubojstvom njezina sina. 2001. godine slijedila je zavrsna faza kriminala. Jendris-Jelesic dobiva poziv u kojemu ju obavjestavaju da joj je sin ubijen. "Cak su me i odveli na mjesto gdje je on kao ubijen, na nekoj cesti prema Svetoj Nedelji, pokazali su mi lokvu krvi i rekli da je njegova", prica kroz suze Jendris-Jelesic. Nakon svih zastrasivanja i uslijed neuspjesne borbe za povrat svojih stvari, dozivljava potpuni slom. Tu se, dan nakon sto joj je javljeno da joj je sin ubijen, pojavljuju Ceraj i Pavlin koji joj govore kako su bili u Rumunjskoj u to vrijeme, iako ona smatra da su bili u Zagrebu te da je dojava o ubojstvu bilo njihovo djelo.

U Vrapcu ju "lijecio" Alexander Haid - lijecnik koji se proslavio i u slucaju Mirjane Pukanic


Uvjerena da su joj sina ubili, Jendris-Jelesic pokusava samoubojstvo. Popila je veliku kolicinu tableta, no tijelo ih nikako nije prihvacalo te ih je konstantno povracala. Uzela je i pistolj od supruga, ali puca u plafon.

Po povratku "s puta" Ceraj ju odvodi kod psihijatra i odmah u Vrapce kod dr. Alexandera Haida. Tamo ju, kaze, "truju tabletama od kojih nije znala za sebe". Nakon izvjesnog vremena u Vrapcu se pojavio i njen sin, ispricavsi joj sav prestrasen kako su mu zaprijetili da ce ga, ako se pojavi pred majkom, ubiti, a da ce isto uciniti i s njom. "Kad sam vidjela njega, da je ziv, mogla sam dalje", prepricava.

Zanimljivo je i to da ju je u Vrapcu primio isti lijecnik koji je hospitalizirao i Mirjanu Pukanic, lijecnik cije su nadlezni ime krili sve dok ga sama Pukanic nije javno obznanila - Alexander Haid. I ne samo da ju je "lijecio", jednako ju je slampavo, kao i Mirjanu Pukanic, otpravio iz bolnice. Mirjanu Pukanic Haid je, naime, otpravio tek s malim papiricem na kojem je zabiljezio da napusta bolnicu.

Po izlasku iz Remetinca, a s obzirom na to da njezina otpusnog pisma u arhivi nije bilo ("Dokumentacija je jednostavno nestala"), odvjetnica dolazi Haidu i trazi ga otpusno pismo, koje je on obecao "napisati po sjecanju". "Prvo sto me pitao kada me je vidio, sav prestrasen, bilo je: Pa vi ste zivi?!", prisjeca se Jendris-Jelesic.

Otpusno pismo je dobila nakon desetak dana, i tada je vidjela da ne odgovara istini.

Mesic "kumovao" zarukama s Cerajem koji ju je opljackao

http://www.index.hr/images2/anaprsten.jpg
Po izlasku iz bolnice Ceraj i Pavlina uvjeravaju je da je preopasno da se vrati u svoju kucu u Bosanskoj 54, pa ju odvode u Umag. Za njezina boravka u Umagu, gdje se na nagovor Mesiceva sogora Pavline, zarucila za Ceraja (na zarukama u Umagu bila je i necakinja Prve dame Miljenka Jovic), situacija u Zagrebu vezano za malverzacije sa stanovima dozivljava kulminaciju - nezadovoljni stanari, od kojih je nekima, kako Jendris-Jelesic tvrdi, dala svoj novac za pologe za ulazak na listu prioriteta koji je predavan zaduzenim ljudima u Gradu, optuzuju je da je ukrala njihov novac i pobjegla na Novi Zeland.

"Ma kakav Novi Zeland, ja sam se u medjuvremenu vracala u Zagreb i javila se policiji u Heinzlovoj, razgovarala s inspektorom Vjerkom Kutlesom, svi su znali gdje sam, ostavila sam adresu i broj telefona, ali su me ova dvojica drzala u Umagu govoreci mi kako je opasno vratiti se u Zagreb, a u Zagrebu su stvorili atmosferu kako se ne zna gdje sam", kaze odvjetnica. Ceraj i Pavlina za to su joj vrijeme tajili da ju policija trazi. S policijom, odnosno s Bozom Vuckovicem, tadasnjim nacelnikom policije za organizirani kriminal i njegovom ekipom, Pavlina i Ceraj uz asistenciju Mesica, dogovarali su uhicenje - tvrdi odvjetnica.

"To moze potvrditi inspektor Vjerko Kutlesa, koji je tada radio na predmetu i koji im je otkazao poslusnost (jer su vec u lipnju znali kada ce ju uhititi, no on nije htio u tome sudjelovati). Degradiran je i bio je voljan svjedociti i opisati sve sto se dogadjalo, ali ga je sutkinja Jasna Radjenovic odbila kao svjedoka", kaze.


Po povratku iz Umaga u Zagreb, u Luckom biva uhicena. "Ja sam bila s Marijanom u autu, ostali su krenuli prema mojoj kuci jer su imali kljuceve. On je odglumio da mu je pukla guma i da ce pomoc ubrzo doci. Ja sam se htjela taksijem odvesti do kuce, a da on priceka pomoc, no on me uvjeravao da ostanem s njim. Bio je cudan, govorio mi da se obucem, jer sam jos uvijek bila u kupacem kostimu i nekoj haljinici. Umjesto pomoci, dosla je policija koja me odvela, a Ceraj mi je samo mahnuo i odvezao se u autu kojem odjednom nista nije bilo", prepricava odvjetnica.

No, kuci se tada ionako nije mogla vratiti, jer sve je vec bilo pokradeno i prodano. Racunala, vrijednosti, umjetnine, njezina odjeca - sve je odneseno za njezina boravka u Umagu. Uz osobne dokumente, nestali su i oni poslovni.

Dok je, naime, bila u Umagu, nasjela je, kaze, na prijevaru i potpisala punomoc Marijanu Ceraji da cuva njezinu kucu. Ceraj joj je prodao pricu kako "joj ne moze braniti kucu, ako nema punomoc i da kuca privremeno mora biti na njegovo ime, inace ce ju zapaliti". "Rekao mi je da cemo mi to, kao buduci bracni par, odmah stornirati kad se situacija smiri, jer se kao ne zna otkud prijetnje stizu", prepricava odvjetnica.

Ona je, kaze, imala vec priredjen darovni ugovor koji je glasio na njezinu djecu, ali je Ceraj radio pritisak ("Hoces da ti djecu ubiju?! Ja cu biti vlasnik dva mjeseca i kucu cemo sacuvati!").



Mediji ju nisu zeljeli saslusati: "Nije jos vrijeme za takve price"

Iz Remetinca se obracala svima - pocevsi od predsjednika (koji je za cijelu pricu znao, kaze, od samog pocetka), pa do Mladena Bajica, Vesne Skare-Ozbolt, Vesne Pusic, Sime Lucina, Ivice Racana, Mlinarica... Domagoj Margetic svojevremeno je objavio video zapis njezina svjedocenja - iako mimo njezina znanja i dopustenja. I te su snimke, kaze, nastale na prijevaru, od strane Republikanaca, koji su joj nudili pomoc u uredu njezine odvjetnice Milice DJurdjevic.

I mediji su se oglusili na njezine upite, uz odgovore poput: "nije jos vrijeme za takve price". I sama je neko vrijeme posustala u iznosenju price u javnost, misleci da ce joj predsjednik Mesic ipak pomoci, buduci da joj je cijelo vrijeme, kaze, povladjivao kako "ce se sve rijesiti, i da ona ne brine, kako ce on urgirati da joj se stvari vrate".

"Znam da su te prevarili, i to gadno"

Predsjednik ju ipak, kako kaze, "nije prepoznao", kada je na poziv njegova ureda, posljednji put dosla kod njega. Prije toga u njegovu Uredu bila je vec dva puta. "O, pa gdje si Ana, kako si", docekao ju je tako jednom tada prijetvorno rasirenih ruku da bi, nakon sto mu je ispricala kako su njezini susjedi vidjeli njegovu suprugu Milku kako izlazi iz njezine kuce te da je vec i novu kuhinju u istoj opremila, odgovorio: "Ja ne znam sto su Zare i Marijan dogovarali, ali ja mislim da to nije tocno. Smiri situaciju, a ja cu ti pomoci da se vrate stvari u tvoju kucu, a tvoja kuca da se vrati tebi. Znam da su te prevarili, i to gadno".

Pri trecem i posljednjem posjetu, u kolovozu 2003. godine, kada joj je ponudio i poslao prijevoz sa pratnjom koji nije iskoristila jer je dobila dojavu da ce ju ubiti, bio je ljut. "Ja sam svejedno dosla prijevozom kojeg mi je organizirao Zeljko Peratovic, i rekla mu da laze i da nista nije napravio od obecanog. Poceo je vikati na mene i traziti zastitu, vikao je 'Nikad ju nisam vidio, ja ju ne poznajem, ova zena me napada, ona je luda, operirala je mozak i mjesto joj je u Vrapcu!'. Gurao me kroz vrata. Tajnica Krvavica Sandra, koja me poznaje, i njegovi suradnici, koji su me dobro poznavali od prije, umirivali su ga, govorili mu 'Pa to je nasa Ana, odvjetnica, pa bila je tu vec nekoliko puta. Predsjednik se nije dao smesti, nego me je na silu gurao kroz vrata, vrijedjajuci", prisjetila se odvjetnica.



"Gotovo je, ili ce me oni ubiti ili cu se sama"



Jos uvijek oprezna i u strahu, Jendris-Jelesic pristala je razgovarati s nama u svom stanu u Ilici, u kojem, uz mirovinu (kaze kako su joj vlasti izbrisale 14 godina radnog staza) od oko tri tisuce kuna, zivi posljednjih pet godina.

"Jos danas nemam pec za kuhanje i najosnovnije kucanske aparate kojih sam imala u svojoj kuci na pretek!", kaze.

Izgubila je vjeru u sve institucije (HHO-u se, kaze, ne usudi obratiti "jer su svi povezani"), Posljednja nada bila joj je presuda proslog tjedna. Iako je duboko u sebi, kaze, znala da se drzava nece odreci onoga sto su ukrali i oteli, ipak je vjerovala, s obzirom da je to radila kao odvjetnik, profesionalno, sa svojim stambiljom, da necu biti osudjena, jer niti u jednom trenutku se nije radilo o prijevari, niti namjeri za prijevaru. "zato sam i davala ljudima svoj pecat i potpis", kaze.

Sve je, medjutim, palo u vodu nakon sto je sutkinja Opcinskog kaznenog suda Jasna Radjenovic procitala nepravomocnu presudu u kojoj ju proglasava krivom.

Bolesna i nemocna, zena koju neki vec odavno zele vidjeti mrtvu, danas kaze: "Ili ce me oni ubiti, ili cu se sama. Gotovo je, vise nemam sto izgubiti".


eye4eye - 9-6-2008 at 15:21

http://image.dnevnik.hr/media/images///normal/Jun2008//60128294.jpg
Zvonko Matijevic

Policija i vatrogasci su u splitskom stanu pronasli mrtvog hrvatskog vojnog invalida Zvonka Matijevica.
Video



Institucije opet zakazale


Za Matijevica (33) se zna da je bolovao od PTSP-a, a ustanovljeno je da je u stanu bio mrtav najmanje cetiri dana prije no sto je pronadjen.

Prema patoloskom nalazu Matijevic je umro od gladi i zedji.

Prema svjedocenju Matijevicevih susjeda u splitskom naselju Glavicina on se u posljednje vrijeme osamljivao i rijetko izlazio iz stana.

Matijeviceva smrt ponovno pokazuje rupe u Zakonu, ali i nebrigu institucija. Postavlja se pitanje kako je moguce da covjek s teskom dijagnozom bude prepusten sam sebi te umre od gladi i zedji?

'Znate sto su mi rekli u Gundulicevoj? Da ako sumnjam da sama obijem vrata. U cetvrtak sam zvala policiju i rekla im da sam ispred stana i da osjecam da je moj sin mrtav. Opet su mi rekli da sama obijem vrata i udjem unutra. Kad su dosli, pitali su me da sto bi oni sada trebali napraviti?', rekla je Mara Domic, ocajna majka preminulog branitelja.

Ministarstvo branitelja: ucinilo smo sve da pomognemo Matijevicu

Ministarstvo obitelji, branitelja i medjugeneracijske solidarnosti priopcilo je danas da je s materijalne strane ucinilo sve sto je moguce u zakonskim okvirima kako bi pomoglo pokojnom Zvonku Matijevicu.

Izrazavajuci sucut obitelji zbog njegove tragicne smrti, Ministarstvo navodi da je Matijevic kao 50-postotni vojni invalid bio stambeno zbrinut te je primao invalidsku mirovinu u ukupnom iznosu od 7000 kuna.

Matijevic je bio teski psihicki bolesnik ali nije bolovao od PTSP-a kako se navodi u clanku objavljenom danas u Slobodnoj Dalmaciji pod naslovom "Branitelj usred Splita skoncao od gladi i zedji", kazu u Ministarstvu.

Isticu da je zupanijski Centar za psihosocijalnu pomoc hrvatskim braniteljima, koji djeluje kao podruznica Ministarstva, bio u stalnom kontaktu s Matijevicevom obitelji te je nastojao pomoci da mu se osigura najprimjerenija zdravstvena skrb.

U takvim slucajevima, kada se radi o tezim psihickim bolesnicima, napominje Ministarstvo, o spremnosti samog pojedinca u znacajnoj mjeri ovisi koliko ce mu se moci pomoci.

Pokop Zvonka Matijevica odrzat ce se danas na splitskom groblju Lovrinac u 17 sati.


eye4eye - 10-6-2008 at 11:22

Dok se u mrklom mraku ocajnicki prianja za plutajuce deblo, sa uzasom u ocima, britanski ronilac Charlotte Allin strahuje da nece prezivjeti noc.


http://image.dnevnik.hr/media/images///normal/Jun2008//60128521.jpg
Charlotte Allin (lijevo), Francuskinja Lauren Pinel i Svedjanka Helena Naradainen na plazi otoka Rinja nakon sto su proveli 9 sati u moru

Taj trenutak snimio je kamerom njezin decko James Manning dok je njihova grupa od petero ljudi bespomocno plivala u moru punom morskih pasa nakon sto ih je morska struja odvojila od broda.

'U odredjenim sam trenucima mislila da cemo umrijeti,' prisjeca se Charlotte (25) opisujuci svoju dramu Daily Mailu.

'Ali sam brzo odagnala te misli iz svog uma. Morali smo zadrzati snazan duh. Znala sam da necemo izdrzati ako izgubimo nadu da ce nas pronaci. James mi je bio izvor snage, i u vodi i na kopnu. Sve nas je uvjerio da cemo se izvuci iz te strasne situacije.'

Charlotte i njezin tridesetogodisnji decko James, bivsi clan britanske Kraljevske mornarice koji je sluzio u Iraku i Afganistanu, jucer se oporavljao od posjekotina, modrica i nuspojava dehidracije nakon trodnevnog iskusenja u opasnim vodama Indonezije.

Unatoc tome, bili su u stanju sastaviti dramatican dnevnik te nocne more, u kojem su opisali kako ih je morska struja odvela i ostavila bespomocnima na otoku sa smrtonosnim Komodo zmajem – najvecim gusterom na svijetu.

Nakon sto su prosli tecaj ronjenja na Tajlandu, par je proputovao Indoneziju, sve da bi stigli do Floresa, tajanstvenog otoka na kojem su znanstvenici navodno pronasli polu-covjeka kojeg su nazvali Hobbit.



http://image.dnevnik.hr/media/images///normal/Jun2008//60128520.jpg
Podrucje na kojem se odvijala drama ronioca

To je mjesto gdje su nekada boravili mali slonovi, i gdje jos uvijek prebivaju Komodo zmajevi.

Par je stupio u kontakt s jos jednom Britankom, Kath Mitchinson, koja vodi kompaniju na Floresu koja se bavi podvodnim istrazivanjem.

Krenuli su na ono sto je trebalo biti trodnevna avantura kroz spektakularne koraljne grebene. Prva dva dana upoznali su podvodnu ljepotu koja ih je odusevila. A onda je par proslog cetvrtka ujutro krenuo na put sa gospodjom Mitchinson, francuskim roniocem Laurentom Pinelom i Svedjankom Helenom Neradairen.

'Imali smo drveni ronilacki brod, a prvi dio dana proveli smo na kopnu u setnji i razgledavanju prije nego sto smo poceli roniti,' rekla je Charlotte. 'Istrazivali smo podvodni pejzaz po imenu Viseci vrtovi, a onda smo oko 15h krenuli na drugu turu istraziti podrucje koje se zove Manta Corner. ' James je slikao sa svojom vodootpornom kamerom.

Cetvrtak, 16.10h: Grupa je izronila nakon 65 minuta, kao sto je bilo dogovoreno, oko 30 metara do broda, ali posada je bila okrenuta na drugu stranu pa ih nisu vidjeli. 'Uzeli smo zvizdaljke no posada nas nije cula, pa smo upotrijebili narancastu bovu na napuhavanje visoku pola metra, ali opet bez ikakve koristi.'



http://image.dnevnik.hr/media/images///normal/Jun2008//60128519.jpg
Borba za zivot: James Manning fotografirao svoju djevojku Charlotte

'U tom momentu nismo bili zabrinuti. Bili smo sigurni da ce nas vidjeti i pokupiti. Ali to se nije dogodilo – brod se udaljavao od nas.'

'U 17.15h jos smo uvijek mogli vidjeti brod u daljini, ali nas posada vise nikako nije mogla vidjeti. Odlucili smo plivati do kopna no struja nas je odvela od otoka na koji smo ciljali.'

18h: Noc se polako spusta. 'Vjerujemo da ako cemo plivati skupa, plutajuci na nasim ronilackim odijelima moramo stici do kopna,' kaze Charlotte, 'Ali struja nam nije dopustala da se priblizimo niti jednom otoku.'

19h: Vidimo svjetla ribarske koce, ali nase zvizdaljke i vikanje nisu uspjeli privuci njihovu paznju. Pocinjemo se osjecati slabo. Onda se pojavljuje novi problem – hladnoca.

19.30h: 'Imali smo nevjerojatnu srecu. Plutajuce deblo duljine dva metra proslo je pored nas. Zgrabili smo ga i iskoristili kao bovu uz koju smo se privili.'

20h: 'Vjetar tjera valove koji se sudaraju o nas. Helena, djevojka iz Svedske, ima morsku bolest i pomazemo joj da se drzi za deblo. No nitko ne place i ne gundja – pricamo o svemu sto na padne na pamet kako bsmoi ostali budni.'

22.45h: 'More se smiruje i vjetar opada. Ali patimo od grceva zbog stalnog mahanja perajama kako bismo usmjerili balvan prema kopnu.'

Ponoc: Jim i Kath odlucuju se odvojiti od balvana, vjerujuci kako vide obrise bijele plaze u mraku. Val ih je skoro bacio na stijene pa se Kath vratila natrag do balvana. No, Jim uspijeva doplivati do plaze – za koju se uspostavlja da nije nista drugo doli velike svijetle nakupine stijena i kamenja. Vjeruje da se grupa moze popeti na nju, te pomaze svima, a posebno Heleni koja je sada vec prilicno slaba.'

Petak, 12.52h: 'Svi smo se skupili na plazi. Bili smo u vodi skoro devet sati', kaze Charlotte.



http://image.dnevnik.hr/media/images///normal/Jun2008//60128524.jpg
Komodo zmaj

Do svitanja, svi u grupi su ozbiljno pothladjeni zbog lezanja u mokrim odijelima cijelu noc vjerujuci da ce im tako biti toplije, nego da su bez njih.

'Jim pokusava pronaci pomoc, nakon sto mu je Kath rekla kako misli da su na otoku Pandaua, gdje bi u jednom od zaljeva trebali biti usidreni ribarski brodovi' prica Charlotte. U stvari bili su na napustenom otoku po imenu Rindja - jednom od stanista Komodo zmajeva.

8h: Jim je skoro na vrhu grebena kad je zacuo zmijsko siktanje ispred sebe, zbog cega je krenuo nazad i zamalo pao.

10h: Pretrpio je i drug sok – udarajuci sa granom skoro je uznemirio veliku koloniju pcela.

11h: Na plazi je ostalih cetvero pokusavalo zapaliti vatru, pomocu lece koji je Kath imala u svojoj ronilackoj opremi, ali samo su napravili dim umjesto vatre. 'Zedj je bila neizdrziva' rekla je Charlotte.

'Usne su mi se osusile i otekle. Postalo je nepodnosljivo i znali smo da moramo pronaci vodu. Imali smo sjenu od velike stijene ali kako se blizilo podne i sunce se dizalo izgubili smo je. Nije bilo drveca a sunce je przilo.'
Podne: 'Ocajni za hranom i vodom, poceli smo vaditi skoljke i ostale stvari sa stijena. Barem dobivamo bjelancevine i nesto soka.'

13h: Grupa je napravila slova SOS od velikih bijelih stijena, nadajuci se da ce time privuci paznju brodovima. 'Bio je to tezak posao,' rekla je Charlotte. 'Sunce je przilo a stijene su bile teske ali morali smo to napraviti da privucemo paznju.'

16h: Do sada Jim se uspio spustiti niz greben, pronaci put oko obale penjuci se preko stijena i plivajuci ali nije uspio naci pomoc. Poceo je osjecati ozbiljan umor.

U isto vrijeme na plazi se pojavljuje Komodo zmaj. Duzi od 2 metra, moze lako ubiti covjeka sa svojim velikim celjustima i otrovnom slinom. U njegovim ustima je ronilacko odijelo koje je Jim odbacio kad je krenuo u izvidjanje.

Veliki guster skoro je ugrizao Helenu za glavu, zgrabivsi kabanicu njezinog ronilackog odijela koje je lezalo pored nje. 'Ipak smo ga uspjeli otjerati bacajuci kamenje, a Kath ga je udarila stapom', prica Charlotte.

17h: 'Ocajni smo na plazi, i znamo da cemo morati provesti jos jednu noc na tom stjenovitom, osamljenom mjestu, bez znanja je li pokrenuta potraga za nama. Avion je prosao iznad nas ali nas nije vidio. Takodjer smo vidjeli brodove u daljini no nase je pomahnitalo mahanje, zvizdanje i vikanje proslo neopazeno. Ne znam je li Jim ziv ili mrtav.'

17.15h: Na stjenovitoj povrsini usred plaze Jim je ugledao dvoje ljudi. 'Vikao sam i derao se ali nisu reagirali. Na kraju sam shvatio da su to dvije stijene koje izgledaju kao ljudi.'

18.45h: Jim se sprema za noc. Ne zna sto se dogadja sa Charlotte i ostalima. Otisao je predaleko da bi se vratio natrag. Zna da mora ocuvati toplinu i snagu da nastavi traziti pomoc iduce jutro. Na plazi, cetvorka pokusava zaspati ignorirajuci nepodnosljivu zedj.

Zora: Na drugim stranama otoka, petorka se moli za kisu i spas.

12.30h: Jimove molitve su uslisane. Gliser ulazi u zaljev ploveci prema stijeni na kojoj lezi. Ljudi na palubi mu masu i dovikuju. Medju njima se nalazi i Charlotte. Drama je gotova. Nijemac Frank Winkler, koji vodi drugi ronilacki klub, otkrio je gdje bi se mogli nalaziti izgubljeni ronioci proucavajuci smjer morske struje i njegovi proracuni su se pokazali tocnima.

U ponedjeljak su Jim i Charlotte nakon pruzene medicinske pomoci odletjeli kuci. 'Jedva cekam da se vratim' kaze Charlotte. 'Mislila sam o zelenim brezuljcima i livadama dok sam bila u vodi. Bit ce divno dodirnuti ih opet.'


eye4eye - 17-6-2008 at 12:43

Otac koji je pronadjen ugusen sa svoje dvoje djece bio je ocajan zbog teske brakorazvodne parnice.



http://image.dnevnik.hr/media/images///normal/Jun2008//60130479.jpg
Otac Brian Philcox

Zastitar Brian Philcox (53) izgubio je posao te strahovao da ce morati prepustiti kucu svojoj ženi Evelyn (37).

Nakon sto je pokupio svoje dvoje djece za vikend, rekao je ženi: 'Ostavit cu ti dar. Ja cu srediti sve papire, ti samo gledaj.'

Nakon toga odvezao se u prirodu, spojio crijevo na auspuh te ga provukao kroz prozor, a zatim ostavio upaljen motor.

Njegov poruka je na prvi pogled signalizirala kako je Mr. Philcox ostavio eksplozivnu napravu s namjerom da ubije svoju ženu, koja je otisla živjeti s majkom nakon rastave.

Okolno podrucje je evakuirano nakon sto su strucnjaci za pirotehniku provjeravali kucu njezine majke, no nista nije pronadjeno.

Tijela gospodina Philcoxa, sedmogodisnje Amy i trogodisnjeg Owena, otkrivena su na Dan oceva na stražnjem sjedalu Land Rovera. Svo troje umrli su od trovanja ugljicnim-dioksidom.

Mr. Philcox, koji je inace bio predsjednik Engleskog karate udruženja, pozvan je na sud poradi brakorazvodne parnice u kojoj njegova bivsa žena zahtjeva pravo na obiteljsku kucu.

Udruženje „Ocevi za pravdu“ potvrdilo je da ih je otac kontaktirao prosli tjedan spominjuci kako je ocajan. Takodjer je razgovarao sa susjedima o tome kako ga je razvod doveo na rub te da ce nakon svega ostati financijski slomljen.

Rekao je jednom prijatelju: 'Izgubio sam ženu, izgubio sam djecu, izgubio sam posao. A sada cu izgubiti i obiteljsku kucu. E pa radije cu je spaliti nego je prepustiti toj kurvi.'


Mr. Philcox je bio karate instruktor vise od 30 godina a pobijedio je i na prvenstvu kao mladic. Njegova prva žena Jan, umrla je od raka 1996. Nakon njene smrti osnovao je dobrotvornu zakladu i cak dobio odlikovanje za svoj trud.




http://image.dnevnik.hr/media/images///normal/Jun2008//60130480.jpg
Djeca Owen i Amy

2000. oženio je Evelyn McAuliffe i par je uskoro dobio dvoje djece.
Susjedi kažu da je bio sklon nasilnom ponasanju te da bi znao pretuci svojeg polusina Ryana McAuliffea. Jedan je izjavio: 'Njegova žena se jako žalila na njegovo nasilno ponasanje i zato sto tuce njihovog polusina. Bila ja zbilja nesretna zbog toga te je na kraju odlucila da ga napusti.'

'Vratila se natrag svojoj majci ali je on i dalje imao pristup djeci, koja su bila predivna i cesto smo ih vidjali oko kuce.'

Glavni inspektor Wayne Jones kaže kako je gospodja Philcox shrvana nakon sto je saznala za tragediju. 'Obitelj pazi na nju i pružajuci joj snagu potrebu na izdrži taj gubitak, no ocito je da joj nije nimalo lako.'


eye4eye - 4-7-2008 at 15:29

Ljubavna drama u maniri Shakespeareovih Romea i Julije, koja se dogodila u talijanskom gradu Pavia kod Milana, prema tvrdnjama oca jednog od dvoje zaljubljenih, prelazi u Hrvatsku, tocnije, u Pulu




http://www.tportal.hr/2008/07/04/0193007.19.jpg
Nestali Gabriele i Daniel


14-godisnja Gabriele Rodriguez i 15-godisnji Daniel Furfaro zaljubljeni su par koji je pobjegao od kuce. Danielovi roditelji branili su im tu ljubav jer je Gabriele Kolumbijka.

Prema rijecima oca Michelea, tinejdzeri su bjezali s nastave, a kada su roditelji kod Gabriele nasli test za trudnocu, njihova su se djeca uspanicila i pobjegla.

Daniel je prijateljima govorio da ide u Hrvatsku, a otac ga je igrom slucaja dosao traziti u Pulu. Michele Furfaro upravo je na pulskoj policiji, gdje prijavljuje sinov nestanak.

Daniel je prije bijega od kuce ukrao 300 eura, a Gabriele zlatni lancic, prenosi Regional Micheleove rijeci.

Ocajan otac moli sve koji nesto znaju da jave na prvu policijsku postaju.


eye4eye - 9-7-2008 at 14:24

Tri invalidne tinejdzerice istjerane iz salona za uljepsavanje zato sto svojim izgledom ˝plase musterije˝, dobile su sudsku odstetu od 4500 funti.



http://image.dnevnik.hr/media/images///normal/Jul2008//60135689.jpg
Amy Fox bila je zalosna zbog dogadjaja u salonu

Amy Fox (19), Aruna Gill (17) i Jemimah Kumba (14) bile su u drustvu dvoje volontera kada su krenule u salon za uljepsavanje kako bi uredile i nalakirale nokte.

Aruna i Jemimah koje boluju od cerebralne paralize i epilepsije koriste invalidska kolica, a zaposlenica salona rekla im je kako u njemu nema mjesta za takva kolica i odbila im pruziti tretman.

Djevojke su nakon toga podigle tuzbu zbog diskriminacije.

Odvjetnica djevojaka, Claire Dawson, rekla je kako im je zaposlenica objasnila da moraju napustiti salon jer ˝plase musterije˝.

'Djevojke su samo htjele da ih se tretira kao normalne tinedzerice, a ovo sto se dogodilo je tuzan odraz stanja svijesti naseg drustva,' dodala je odvjetnica.

Amy, koja ima poteskoca sa ucenjem, rekla je kao su nju i njene prijeteljice zamolili da napuste salon sto ju je poprilicno uzrujalo.

'Dosla sam s prijateljicama u taj salon kako bi nam uredili i nalakirali nokte. Njih dvije su bile u kolicima, i premda ja nisam, nikome nisu htjeli pruziti tretman,' ispricala je Amy.

'Mislim da je to velika nepravda. To je bilo vrlo neugodno s njihove strane,' zakljucila je.

Vlasnica salona Parmail Kaur porice sve optuzbe ali je ipak odlucila platiti tuzbu.

'U 15 godina koliko radi nas salon, tako nesto se nikada nije dogodilo. Znamo kako se ophoditi prema invalidnim osobama i nikada nismo imali problema,' izjavila je vlasnica.

'Sve to je bio jedan veliki nesporazum. Nije im pruzen tretman jer je u salonu bila velika guzva.'

Richard Parnell iz Centra za pomoc invalidnim osobama kaze: 'Ovo je uzasan i potpuno neprihvatljiv oblik diskriminacije koji je zasigurno snazno potresao tri mlade djevojke.'

'Osobe s invaliditetom imaju pravo na isti pristup kao i svi ostali. Vrlo je vazno da se govori o ovakvim slucajevima i da ostecene osobe uopce imaju hrabrosti da sa svojom pricom izadju u javnost. Drago mi je sto je u ovom slucaju pravda pobijedila.'

Amy, Aruna i Jemimah primile su svaka po 1500 funti odstete.


eye4eye - 11-7-2008 at 15:29

SARAJEVO - Genocid u Srebrenici ne smije se zaboraviti ni minimizirati, poruka je sa skupa u Potočarima pokraj Srebrenice, gdje se više od dvadeset tisuća ljudi okupilo kako bi sudjelovali u središnjem obilježavanju 13. obljetnice genocida što su ga na tom području u srpnju 1995. godine počinile snage bosanskih Srba kojima je zapovjedao Ratko Mladić.

http://www.jutarnji.hr/ephresources/images/2008/07/11/srebrenica.wide.jpg
Dana 11. srpnja 1995. godine pregažena je srebrenička enklava koja je bila pod zaštitom Ujedinjenih naroda, a Mladićeve su postrojbe nakon toga pobile više od osam tisuća Bošnjaka, mahom zarobljenika i onih koji su pokušavali dospjeti do teritorija pod nadzorom Armije Bosne i Hercegovine.

Taj je zločin i Međunarodni sud okvalificirao kao genocid. Na toj činjenici u svojim su govorima na komemoraciji u petak inzistirali predsjedatelj Predsjedništva BiH Haris Silajdžić, Visoki predstavnik za BiH Miroslav Lajčak te američki veleposlanik u BiH Charles English.

"Dugo smo bili svjedoci minimiziranja onoga što se ovdje dogodilo. Mnogi nisu željeli izgovoriti riječ genocid. Sada kada imamo presudu najviše međunarodne sudske instance da ovdje jeste počinjen genocid, prvu i jedinu takvu presudu u povjesti, svjedoci smo pokušaja da se ta presuda minimizira ili pak ignorira", rekao je Silajdžić izrazivži nezadovoljstvo činjenicom da međunarodna zajednica nema volje dosljedno inzistirati na poštivanju presude Međunarodnog suda, uključujući obvezu koju je dobila Srbija da uhiti i izruči odgovorne, posebice Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

Visoki predstavnik Lajčak u svom je govoru također inzistirao da je u Srebrenici počinjen genocid te je istaknuo kako se nikada neće odustati od izvršenja pravde što uključuje i kažnjavanje počinitelja takvog zločina.

Američki veleposlanik English uputio je posebnu poruku sadašnjim vlastima Republike Srpske kazavši kako i one moraju preuzeti svoj dio odgovornosti za zločine u Srebrenici iako ga nisu izravno počinile.

"One moraju priznati genocid, privesti počinitelje pravi i osigurati njihovo kažnjavanje i iskreno raditi na pomirenju", rekao je English. Prema podacima Instituta za nestale osobe BiH u srebreničkom masakru ubijene su 8.372 osobe.

Na spomen-groblju u Potočarima u petak su pokopani ostaci 308 žrtava od kojih je najveći broj pronađen u jednoj masovnoj grobnici kod Zvornika. Zajedno s tim tijelima, u Potočarima su do sada pokopani ostaci 3214 žrtava što znači da se još uvijek traga za tijelima više od pet tisuća nestalih.

http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/07/11/srebrenica1.jpg
Najmlađa žrtva čiji su ostaci pokopani u petak bio je Behrudin Dervišević, koji je u vrijeme kada je ubijen imao tek 15 godina. Najstarija pokopana žrtva bio je Nazif Suljić rođen 1911. godine.

Načelnik općine Srebrenica Abdurahman Malkić rekao je kako to samo pokazuje da se pri masovnim egzekucijama nije imalo milosti ni prema kome te da je na djelu bio smišljeni zločin eliminacije svih bošnjačkih muškaraca bez obzira na dob.

Za zločine u Srebrenici Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju podigao je optužnice protiv ukupno 18 civilnih dužnosnika Republike Srpske i pripadnika Vojske RS.

Najduža kazna izrečena je bivšem generalu VRS Radislavu Krtiću koji je osuđen na 45 godina zatvora a na dugotrajne zatvorske kazne još četvorica bivših časnika pod njegovim zapovjedništvom.


eye4eye - 22-7-2008 at 08:43

http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/07/21/kamen1.jpg
50-godisnji profesor glazbe osudjen je jer je navodno imao ‘aferu’ sa svojom ucenicom, a od osam zena u dobi od 27 do 43 godine vecina su zrtve silovanja. Sudjenje je provodjeno na farsiju, jeziku koji osudjeni ne razumiju

Osam Iranki, u dobi od 27 do 43 godine, te jedan Iranac (50) osudjeni su na smrt kamenovanjem zbog preljuba – javljaju agencije i zapadnjacka glasila, pripisujuci te presude jacanje tvrde, fundamentalisticke linije u iranskome sijitskom islamu. Za zapadne obicaje, pa cak i za balkanske, te se presude doimaju barbarskima na vise nacina i razina.

Prvo, dobar dio Zapada (striktno bez Sjedinjenih Drzava Amerike) tvrdi da je smrtna kazna sama po sebi barbarska. Krscanske crkve, medju kojima i najbrojnija, Katolicka, tvrde da se smrtna kazna protivi Bozjem zakonu, prelazeci sutke preko stoljecâ u kojima je bila mirno i stalozeno primjenjivana, u Papinskoj Drzavi kao i u drugima. Ali na tom istom Zapadu razmjerno davno je rodjen Cesare Beccaria, koji je objasnjavao da kazne treba da sluze preodgoju, a ne odmazdi, te da odmazda radja novi zlocin (tko ne vjeruje neka se baci u proucavanje nase novije povijesti, halal mu).

Drugo, nacin izvrsenja kazne doima se barbarskim cak i Amerikancima, cije su drzave ljude pekle na elektricnoj stolici, a sada preferiraju trovanje kroz vene – u prvom slucaju su uzasni grcevi znali trajati i po pola sata, u drugome osudjenik moze i po pola sata ostati bez glasa, bez pokreta, zarobljen u nijemom vrisku, iscekujuci da ga smrt oslobodi paklenih muka. Sto ne znaci da su druge smrtne kazne bitno humanije (Jutarnji je ne tako davno objavio svjedocenje o glavi odsjecenoj giljotinom ciji se pogled preusmjerio kad je svjedok zazvao njezino bivse ime). Cak i u Rimu – gdje su izmislili jedno od najstrasnijih i najbolnijih umiranja, na krizu, uzasnije i od nabijanja na kolac, gdje su kamatare bacali zvijerima da ih zive prozderu (hajde, ni u antici nije sve bilo lose), te gdje su izdajnike bacali niz Tarpejsku klisuru – sada se zgrazaju nad kamenovanjem.

Trece, razlog za smrtnu kaznu takodjer je skandalozan na Zapadu, cak i u visokomoralnim Sjedinjenim Drzavama Amerike, gdje bi poprilican broj predsjednikâ nagrabusio u Iranu (F. D. Roosevelt, Eisenhower, Kennedy, Clinton, G. W. Bush – barem po onome sto je opce poznato), a ne bi se sjajno proveo ni talijanski premijer Silvio Berlusconi, da ne spominjemo francuskog predsjednika koji je izdahnuo na prostitutki.

Istina je da je u Italiji jos relativno nedavno mnogo nizu kaznu, pa i samo uvjetnu, dobivao muz koji bi ubio suprugu preljubnicu, pogotovo zatecenu „in flagranti“, sto se delikatno kvalificiralo kao „delikt casti“ (cudnim cudom, zene nisu imale slicne olakotne okolnosti) – ali istina je da se nad preljubnicima sazalio jos strogi Dante, napisavsi svoje mozda najdojmljivije stihove bas o Paolu i Francesci (ali ne propustivsi ih strpati u Pakao), te da je daroviti katolicki svecenik Lorenzo da Ponte sastavio mozda najduhovitiju i najljudskiju verziju price o visestrukom preljubniku Don Juanu (taj njegov libretto, naslovljen Don Giovanni, jos genijalnije je uglazbio Mozart), a tvrdi se da mu je poneku ideju iz prve ruke dao vremesni knjiznicar Casanova. Napokon, ljudi moji, kad bi se preljub zaista morao svugdje kaznjavati kamenovanjem, o cemu bi konfabulirali muski po Zagrebu? Samo o Dinamovu pohodu na Evropu?

Ali cak i kad bi se apstrahirala sva tri razloga, cak i kad bi netko pomislio da je smrtna kazna potrebna (sto danomice tvrde poneki nasi citatelji na portalu Jutarnji.hr), i da je nuzno da bude okrutna kako bi krivac patio prije smrti (ni takvih na portalu ne manjka), pa i da je preljub dostatan razlog za smrtnu presudu (neke citateljice imaju pametnijeg posla nego o tome pisati po portalu, kad im je to tako i tako bjelodano) – najnovije iranske presude ponizavaju cak i obican smisao za zdrav razum.

Poseban slucaj je muskarac, 50-godisnji profesor glazbe, osudjen jer je navodno imao „aferu“ sa svojom ucenicom. Nemam mnogo razumijevanja ni za nastavnika, ni za lijecnika, ni za bilo koju inu osobu koja zlorabi tu vrstu polozaja i odnos s ucenicom smatram podjednako moralan kao i odnos s malodobnom ili hendikepiranom osobom. Osim toga, jadan je onaj koji mora cekati da se netko fascinira njegovom funkcijom jer nije kadar ocarati licnoscu. Sto, naravno, ne znaci da sam ikada bio na strani Hélo?sina ujaka kanonika Fulberta i odobrio to sto je uskopio profesora zavodnika Pierrea Abélarda (pa i zato sto bih time zanijekao Hélo?sinu zrelost iskazanu u pismima).


http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/07/21/kamen2.jpg
Kad je pak rijec o osudjenim zenama, iz samog Irana dopiru glasi da su vecinom posrijedi zrtve silovanja, te da u nekim slucajevima zene nisu mogle ni razumjeti sudjenje, jer je provodjeno na farsiju, koji pripadnice etnickih manjina ne razumiju (kad se sjetimo da se u Zagrebu prije petstotinjak godina sudilo, po potrebi, ne samo na sluzbenome latinskome, nego i na hrvatskome, talijanskome, odnosno madzarskome, vodeci racuna o jeziku sudionika procesa). Za sest od osam slucajeva sudilo se u Ahvazu, gradu na podrucju gdje se govori pretezno arapski, dakle semitski jezik, koji se znatno razlikuje od indoevropskog farsija.

Tvrdi se da u barem dva slucaja suci nisu uopce htjeli uzeti u obzir prijave koje su podnijele te zrtve nasilja („ostecene stranke“ u sirovu i surovu cinizmu nase pravne terminologije). To se odnosi, primjerice, na Shamame Qorbani.

Jedna od osudjenica, Kobra Najar, po narodnosti Kurdica, tvrdi da ju je muz prisilio na prostituciju, a kad se razvela od njega da je na isti nacin poceo prodavati kcer, a nju je prijavio.

http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/07/21/kamen3.jpg
Kampanju protiv provodjenja presuda pokrenuli su iranski odvjetnici, pokrecuci svjetsko javno miljenje i racunajuci da bi iranski rezim mozda htio izbjeci pritisak i na tom podrucju.
Pravni lijek je zasad jedan: zahtijevati da glavni sudac, ajatollah Mahmud Hasemi Sahrudi, obustavi izvrsenje kazne. Njegova moc je ipak ogranicena, tvrdi Guardian, navodeci da je lani naredio obustavljanje kazne nad muskarcem osudjenim zbog preljuba, ali da su mjesne vlasti mirno provele to kamenovanje.
POVIJEST KAMENOVANJA

Javno okajavanje grijeha

Kamenovanje je drevan nacin smrtnog kaznjavanja, u kojemu je akcent na javnom okajavanju grijeha. Najcesce ga provodi mnostvo, sto kamenovanje cini slicnim lincu. Nerijetko pravo na bacanje prvog kamena ima osoba cija je prava osudjenik pogazio, sto kamenovanju daje i aspekt javne i formalizirane krvne osvete.

Kamenovanje je predvidjeno i zidovskim Zakonom, koji je krscanstvo preuzelo kao Stari zavjet (ali modificiravsi ga), a odatle je preuzeto i u islam, oslanjajuci se vjerojatno i o starije obicaje.

Biblijski zakoni predvidjaju kamenovanje ljudi za sljedece zlocine: postivanje drugog boga (Ponovljeni zakon 17:2-7), poticanje kultova osim Bozjega (Pnz 13:7-11), zrtvovanje djece Molohu (Levitski zakonik 20:2-5), gatanje u ime drugog boga (Pnz 13:2-6), spiritizam (Lev 20:27), hulnu psovku (Lev 24:15-16; da je po tome, Dioklecijanove palace ne bi vise bilo jer bi sva bila potrosena na kamenovanje Splicana), rad u Dan Gospodnji (Brojevi 15:32-36), preljub (Pnz 22:22-23), nepokornost roditeljima (Pnz 21:18-21).

Predvidjeno je i kamenovanje goveceta ubojice (Izlazak 21:28-32),
Isus je kamenovanje odbacio pozivom da prvi kamen baci tko je bez grijeha (Ivan 8:7-11). Prvi krscanski mucenik, Stjepan, lincovan je kamenovanjem (Djela apostolska 7:58-60).

Islam, u skladu s Muhammedovim hadisima (najpreglednija zbirka je Knjiga kazni, Kitab al-hudud), predvidja kamenovanje (radzm) kao kaznu za prostitutke, preljubnike, ubojice, otpadnike od islama, te homoseksualne. Ta se kazna prakticira samo u manjini zemalja s muslimanskom vecinom, pa i ondje cesto na periferiji, gdje djeluju serijatski sudovi, a ne kroz drzavni sudbeni sustav. Zemlje u kojima se jos kamenuje su Nigerija (gdje su 2004 odustali od kamenovanja silovanih zena kao preljubnica i pod medjunarodnim pritiskom), Sudan,Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Jemen, Iran, Afganistan, te Pakistan.

Uobicajeno je da se osudjenici obaviju bijelim platnom, djelomice zakopaju u zemlju (muskarci do pojasa, zene do grudiju), a gdje nije moguce zakapanje osudjenu osobu obicno vezu uz kolac ili stablo.
Smrt nastupa obicno zbog ozljeda glave i mozga, ili zbog gusenja (uslijed zakapanja), ali agonija moze biti i veoma duga ako osobu gadjaju tako da izbjegavaju glavu i vitalne organe, kako bi dugo bila pri svijesti.

U Iranu zakon precizno predvidja da „kamenje ne smije biti tako veliko da ubije osudjeno osobu jednim ili dvama bacanjima, ali ni tako malo da ga se ne moze zvati kamenjem“.


eye4eye - 23-7-2008 at 09:41

http://i.thisis.co.uk/274079/article/images/228144/297086.jpg
Reece Fleming imao je zelju ozeniti prijateljicu prije no sto umre od leukemije. Pristala je pa su odglumili vjencanje. Sljedeceg dana je preminuo
Pise: Maja Petrinjak | zadnja izmjena prije 55 min.
Britanski djecak Reece Fleming (8) se pola zivota borio protiv leukemije. Kad su mu lijecnici rekli da mu preostaje tek nekoliko tjedana zivota, zaprosio je prijateljicu Elleanor Pursglove u koju je bio strastveno zaljubljen. Pristala je udati se za njega. Bili su prijatelji i isli su zajedno u skolu. U emotivnoj ceremoniji improviziranog vjencanja u njegovoj kuci djecak je "nevjesti" u znak vjecne ljubavi predao crvenu ruzu. Reece je sastavio popis ciljeva koje je odlucio ostvariti prije smrti. Vozio se u Ferariju i Porscheu, proveo je dan u vatrogasnoj postaji i organizirao zabavu pod gusarskim maskama za prijatelje. Vjencanje s Elleanor je bilo posljednje sto je zelio uciniti prije smrti.
- Dosta dobro sam se drzala, no kad sam vidjela Elleanor kako prilazi improviziranom oltaru, zaplakala sam - rekla je djecakova majka. Djecak je tada rekao majci: "Sada mogu otici". Umro je sljedecega dana.


eye4eye - 19-8-2008 at 09:27

http://jutarnji.hr/ephresources/images/2008/08/17/tanja1.jpg

Rijetki prezivjeli Che Guevarini gerilci otkrivaju da je tajanstvena zena, iako dvostruka spijunka, Cheu bila odana do kraja

Na Kubi su je znali kao Tamaru Bunke. U Europu je dolazila s putovnicom na ime Haydée Bidel Gonzales. U Berlinu se predstavljala kao Marta Iriarte. U Boliviji je bila Laura Gutierrez Bauer. Pravim imenom se zvala Haydée Tamara Bunke Bider, a danas je poznata kao gerilka Tanja.

Tamnokosa, zgodna zena koja je poginula u 29. godini posljednjeg dana kolovoza 1967. pod kisom metaka dok je sa skupinom gerilaca prelazila Rio Grande, a prije deset godina je, nakon sto je njezino tijelo konacno otkriveno, pokopana uz drzavne pocasti na Kubi, uz tijelo Che Guevare, jedan je od misterija koji okruzuju najslavnijeg revolucionara na svijetu. Je li Tamara, odnosno Tanja, ponekad Marta, a drugi put Laura bila ljubavnica Che Guevare? Je li u trenutku smrti bila trudna i nosila njegovo dijete? Je li ga izdala? I cija je spijunka bila istocnonjemacke tajne policije, ruske tajne sluzbe ili kubanske Komunisticke partije?

Iako je od smrti tajanstvene djevojke prosla gotovo 41 godina, njezina sudbina i kratak zivot ne prestaju intrigirati. Istina bi vjerojatno bila jasnija da se njezina majka Nadia Bider, poljska zidovka koja je tijekom Drugog svjetskog rata pobjegla iz nacisticke Njemacke s njezinim ocem u Buenos Aires, nije zavjetovala na sutnju. O svojoj kceri za zivota nije zeljela otkriti nista, osim demantirati lazi objavljene u knjigama i filmovima. Posljedni u nizu rijetkih filmova, koji se doticu Tamarina zivota, onaj je koji je snimio Steven Soderbergh i premijerno prikazao na Cannesu, “Che”. Film u kojem bolivijskog revolucionara glumi Benicio Del Toro zapravo se sastoji od dva filma - “Gerila” i “Argentinac”, ali je za potrebe festivala prikazan kao jedan. Do kraja godine oba bi trebala stici u europska kina, no Tamarina uloga, u njemu ne donosi nista novo.

Ipak, u svijetu danas zivi jos najmanje jedan svjedok njezina kratkog i eksplozivnog zivota. Njegovo je ime Dariel Alarcon Ramirez, no 69-godisnjak je poznatiji po svojem gerilskom imenu - Benigno. Upravo je on od Tamare napravio Tanju, od djevojke s blistavim osmijehom i gitarom u ruci stvorio gerilku u sklopu vojne obuke 1961. Benigno je bio clan Castrova najuzeg kruga suradnika sve dok nije 1995. pobjegao s Kube. Tanja je u njegov kamp u Pinar del Rio na zapadnoj Kubi stigla kao pripadnica Kubanske civilne obrane, svjedoci u The Sunday Timesu.

Cetiri identiteta



http://jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/08/17/gerilka3.jpghttp://jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/08/17/gerilka4.jpg
KAO TAMARA NA KUBI, KAO HAYDEE GONZALES, POTOM LAURA I NA KRAJU PLAVUSA MARTA IRIARTE

Guverina naredba je bila kratka - treba je pripremiti za “posebne zadatke”. Vitku zenu plavo-zelenih ociju trebao je nauciti samoobrani - kako da koristi noz, strojnicu i pistolj - te kako da salje i prima kodirane poruke. Cesto je trenirala sve do ponoci, no nikada se nije zalila. “Rekao sam joj kako mi treba reci kad ima menstruaciju jer se tada smije odmoriti. Nasmijala mi se i pitala treba li i neprijatelja u dzungli u te dane obavijestiti da ne napada”, kaze. Benigno tada nije znao mnogo o tome odakle je dosla i tko je ona. Primijetio je da govori
Che Guevara i Tamara, odnosno gerilka Tanja, upoznali su se u Leipzigu gdje je stigao s kubanskom trgovackom delegacijom. Ubrzo nakon toga Tanja je dosla za njim na Kubu gdje je prosla vojnu obuku i pripremala se za spijunske zadatke koji ce ju na kraju kostati zivota

spanjolski s argentinskim naglaskom. Benigno nije imao pojma da je Tamara rodjena 1937. u Buenos Airesu te da su joj roditelji prebjegli u Argentinu pred nacistickim rezimom. Nije znao ni da su se Bideri nakon Drugog svjetskog rata, 1952. kada je Tamara imala 15 godina, nastanili u Istocnom Berlinu, kao odani komunisti. Tamara je 50-ih studirala politicke znanosti na Humboldtovu sveucilistu i uclanila se u socijalisticku partiju. Kao studenticu regrutirala ju je istocnonjemacka tajna policija, Stasi. Zadatak joj je bio spijunirati ostale studente. Jos manje je znao kako je upoznala Che Guevaru: s obzirom na to da je izvrsno govorila ruski, engleski, spanjolski i njemacki, radila je kao prevoditeljica za delegacije iz Latinske Amerike i tako je 1960. upoznala Chea, u Leipzigu, gdje je stigao s kubanskom trgovackom delegacijom.

Sto se dogodilo izmedju njih dvoje, jesu li vec tada postali ljubavnici, nije poznato, no vec iduce godine Tamara je stigla na Kubu i uzela gerilsko ime Tanja. Ponesena idealizmom kubanske revolucije, bavila se dobrotvornim radom, radila kao uciteljica, gradila kuce i skole na selu, bok uz bok s Che Guevarom. Sve dok nije dobila “posebni zadatak”. Odluceno je da ce Bolivija postati centar revolucije koja ce se prosiriti u Argentinu, Paragvaj, Brazil, Peru i Cile. Tu pocinje najmisterioznije razdoblje njezina zivota.

Nadia Bider uspjela je otkriti da je njezina kci najprije koristila lazni identitet Marte Iriartee, prema putovnici koju joj je izdala ceska tajna sluzba. Potom je bila Haydée Gonzalez i talijanska drzavljanka Vittoria Pancini. U Boliviji je postala Laura Gutierrez Bauer. U proljece 1964. Tanja je bila skrivena na farmi izvan Praga, gdje su je trenirali za spijunku. Zadatak joj je bio ubaciti se u visoko drustvo bolivijske elite. Njezino glavno oruzje bio je izgled.
“Da, mogli bismo je zvati Matom Hari. Bila je jedna od najboljih. No ne vjerujem da je spavala sa tim muskarcima. Nije joj to bilo potrebno. Znala je kako njima manipulirati i bez seksa”, tvrdi Benigno.

Ubrzo nakon njezina dolaska u La Paz doznala je kako sin zapovjednika bolivijske vojske, generala Alfreda Ovanda Candije, planira studirati u Njemackoj. Nakon sto je doznala gdje general zivi, iznajmila je sobu u blizini i postavila natpis da poucava njemacki jezik. Zamka je savrseno funkcionirala i generalova sina pocela je poucavati njemackom jeziku. Preko njega vrlo je brzo upoznala i samog generala, a potom i zapovjednika zracnih snaga, buduceg bolivijskog predsjednika, Renea Barrientosa.

Oba su muskarca podlegla njezinu sarmu i poceli je voditi na zabave. Govorila im je kako je u Boliviju dosla proucavati njihove obicaje, a kako bi dobila bolivijsko drzavljanstvo, ubrzo se udala za jednog studenta. Unatoc tome nastavila je izlaziti s Barrientosom, a s njim je cak otisla i na odmor u Peru.

Njezinom spijunskom poslu dosao je kraj kad su je izdali gerilci dezerteri. Pobjesnjeli Barrientos razvalio je zidove stana kubanske spijunke i tamo otkrio radio i dokumente koji su


http://jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/08/17/s-mamom-30-max.jpg
Tamara s majkom Nadiom snimljena kraj mora


bolivijske vojnike odveli do revolucionareva sklonista u dzungli. Tanja je bila prisiljena
pobjeci. Pridruzila se Cheu, iako joj je on naredio da ostane u gradu kao veza s Havanom. Benigno ne vjeruje da ga je namjerno izdala. “Morala je pobjeci. Posvuda su je trazili. Uvjeren sam da su bili ljubavnici. To se jasno vidjelo iz nacina na koji su razgovarali i gledali jedno u drugo, neposredno prije smrti”, odlucan je. Smatra da Tanja nije nosila Guevarino dijete u trenutku kad je ubijena, iako neki izvjestaji tvrde da je bila trudna oko tri mjeseca.

U travnju 1967., nekih pet mjeseci prije njezine smrti, Guevarini najblizi suradnici bili su prisiljeni razdvojiti se zbog bolesti, kako bi zdravi mogli brze putovati. Tanja koja je bila u groznici i imala ozlijedjenu nogu, ostala je sa 16 bolesnih, dok su Guevara, Benigno i ostali nastavili dalje kroz dzunglu. U kolovozu iste godine, na prijelazu Vado del Yeso, Tanja i gerilci upali su u zasjedu.

Bila je do struka u rijeci, s puskom visoko iznad glave. Zbog bijelo-zelene kosulje koju je nosila bila je najuocljivija i medju prvima koju su pogodili. Pala je u Rio Grande, a rijeka je odnijela njezino tijelo. Tjedan dana poslije voda je les izbacila na obalu. Pirane su izgrizle njezino tijelo do te mjere da je bila gotovo neprepoznatljiva. Identificirali su je po odjeci i torbi u kojoj je nosila obojane oblutke.



http://jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/08/17/pogreb1.jpg
1998. Tanjino tijelo preneseno je na Kubu, po zeli njene majke




http://jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/08/17/pogreb2.jpg
Kad je objavljeno da je mrtva, Guevara je bio uvjeren da je rijec o ratnoj propagandi koja je trebala demoralizirati njegove gerilce. No samo sest tjedana poslije i on je docekao kraj u blizini iste rijeke. Uhvacen je u zasjedi, potom ispitivan cijelu noc, a ujutro je smaknut. Tijelo je helikopterom prebaceno u Villegrande gdje je izlozeno svijetu u bolnickoj praonici na komadu hladnog kamena.

Trideset godina nakon sto je ubijen, 1997., Che Guevarina tijelo iskopano je s tajnog mjesta na kojem je pokopan i preneseno u Santa Claru na Kubi gdje je pokopano uz drzavne pocasti. Godinu dana poslije iskopani su i Tanjini ostaci iz neoznacenog groba u vojnoj bazi Villegrandea. Kad su njezinu majku pitali gdje da je pokopaju, odgovorila je: “Na Kubi. Pokraj Chea, naravno."




Suradnja s KGB-om je izmisljena?




http://jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/08/17/gerilka-30-5.1.jpg
Nakon Tanjine smrti, jedan od bivsih zapovjednika Stasija Günther Männel, koji je prebjegao na Zapad 1961., prepoznao je njezino lice na fotografiji objavljenoj u novinama i tvrdio da ju je upravo on regrutirao kao tajnu agenticu, ne samo za tajnu sluzbu Istocne Njemacke, nego i za KGB. Männel je tvrdio da joj je izravno naredjeno da spijunira Che Guevaru, cije su ambicije da pokrene revoluciju u Latinskoj Americi uzbunile Sovjete.

U arhivu Stasija, prema istrazi The Sunday Timesa, postoji veza izmedju Tanje i prebjega Männela. Takodjer se napominje da je znao za jednu tajnu agenticu koja je djelovala u La Pazu, no ona je umrla u ozujku 1967., a Tanja je ubijena tek u kolovozu. Drugi dokument u kojem je Tanja oznacena samo kao “B” (vjerojatno za Bunke) potvrdjuje da je bila voljna nastaviti suradnju sa Stasijem nakon sto je napustila Istocnu Njemacku, no i da se s njom izgubio svaki kontakt nakon sto je Männel prebjegao.

Buduci da je pobjegao iste godine kada je Tanja otisla na Kubu, njegove su optuzbe o tome kako je spijunirala Che Guevaru odbacene. Njezina majka uspjela je i zabraniti knjigu urugvajskog novinara Josea Friedla Zapate koji je u knjizi iz 1997. tvrdio da je Tanja izdala Chea zbog Sovjeta. Naida Bider, koja je tada imala 85 godina, otputovala je u Moskvu i vratila se sa svjedocenjem umirovljenog KGB-ova generala koji je demantirao da je Tanja ikada spijunirala za Sovjete.


eye4eye - 24-8-2008 at 22:00

http://www.net.hr/2007/01/15/0328007.17.jpg
Saudijski sud istrazit ce zahtjev za razvodom osmogodisnje djevojcice, koja se sprema krenuti u cetvrti razred osnovne skole, a niti ne zna jos da je udata.
RIJAD - Saudijski sud istrazit ce u rujnu zahtjev za razvodom osmogodisnje djevojcice, koju je otac bez njezina znanja udao za 50-godisnjaka, pise lokalni dnevnik Al-Watan.

Zahtjev za razvod podnijela je majka djevojcice na sudu u Unayzahu, 220 km sjeverno od Rijada, gdje je bracni ugovor zakljucio otac ne obavijestivsi kcer, kazao je odvjetnik obrane Abdallah Jtili.

Djevojcica koja se sprema krenuti u cetvrti razred osnovne skole ne zna jos da je udata, dodao je odvjetnik.

Bliski rodjaci djevojcice obratili su se saudijskoj udruzi za ljudska prava zatrazivsi njezinu intervenciju radi ponistenja braka, pisu novine.

Suprug je odbio odustati od braka s djevojcicom, ustvrdivsi da "ne cini nista nezakonito".

U Jemenu je u travnju, rodbina jedne druge osmogodisnje djevojcice uspjela izboriti razvod, nakon sto ju je njen nezaposleni otac udao za 28-godisnjaka.


eye4eye - 31-8-2008 at 09:14

http://www.jutarnji.hr/ephresources/images/2008/08/28/rose1.jpg

Unatoc razlicitim verzijama djeda ocuha o sudbini unuke pokcerke, koja se smatra nestalom jos od svibnja, policija se koncentrira na procesljavanje rijeke u Tel Avivu

Izrael potresa stravicna prica o mogucem ubojstvu koje su mediji vec ocijenili najsokantnijim u povijesti drzave. Slucaj 4-godisnje Rose Pizem koja je nestala u svibnju, ali je to prijavljeno tek prije dva tjedna, isprva je budio sumnje da se radi o novoj izraelskoj Madeleine. Medjutim, kada je policija u ponedjeljak ukinula zabranu objave o istrazi, u medijima se pocelo odmotavati klupko jezivih detalja.

Djevojcicu je navodno, prema vlastitom priznanju, do smrti tukao i zatim u rijeku bacio djed Ronny Ron, ujedno i njezin ocuh, a prema sumnji policije, to je ucinio na zahtjev majke Marie Charlotte Renault. Policija vec dva tjedna intenzivno traga za Rose, i to




http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/08/28/ocuh.jpg
Ronny Ron, djed ocuh, tijekom ispitivanja mijenjao je verzije price, od toga da je ubio Rose do toga da ju je prodao Arapima

na mjestima poput rijeke Yarkon u Tel Avivu, djecjeg vrtica u Netanyi, francuskog samostana u Yaffi, ali i palestinskih sela na Zapadnoj obali jer je djed-ocuh tijekom ispitivanja mijenjao verzije price, istodobno tvrdeci da ju je ubio u rijeci, ali i prodao Arapima. No, cini se da je sam zivot male Rose bio tragicniji od samog nestanka.

Rose, koju su vec nazvali “djevojcica tuzna osmjeha”, rodjena je u Parizu. Majka joj je Francuskinja, a otac Izraelac, Benjamin Pizem. Oboje su bili mladji od 20. Dok je jos bila beba, roditelji su odlucili doci u Izrael kako bi posjetili Benjaminova oca Rona. Ljubav mladog bracnog para je tijekom posjeta isparila te se Benjamin s djevojcicom vratio u Francusku, a majka Marie se zaljubila u muzevljeva oca Rona te ostala u Izraelu.

Mladi otac u Francuskoj se nije najbolje snasao u odgoju te je siroto dijete promijenilo nekoliko ustanova i sirotista. Mlada, ali ponovno zaljubljena majka u medjuvremenu se udala za svekra i rodila mu dvije curice. Prije godinu dana Marie je doznala da je Rose hospitalizirana u Francuskoj, zbog oceva zlostavljanja, te je pokrenula sudski postupak za skrbnistvo nad kceri, vjerujuci da ce neobicno “sjedinjavanje obitelji” biti na dobrobit djevojcice.



http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/08/28/Mideast_Israel_Missing_Girl.jpg
Izraelska policija, psi tragaci i ronioci traze nestalu djevojcicu, sve druge istrage su obustavljene

Par je utrosio desetke tisuca eura na sudski postupak i u konacnici dobio skrbnistvo pa je Rose u prosincu prosle godine stigla u Izrael. Medjutim, novonastala Tijekom pretrazivanja stana roditelja policija nije nasla niti jednu igracku, cak ni djetetov krevet. Bila je zanemarivana.
obiteljska idila nije bila onakva kakvu su zamisljali.

Djevojcica je zbog zlostavljanja jedva govorila jer je nitko nije ucio francusk, jos je piskila u gacice i cesto je udarala glavom o zid. Malu Rose potpuno je zapostavio otac, a od majke je dobila jos gori tretman. Naime, zbog poremecaja u ponasanju djevojcice majci Marie i djedu-ocuhu Ronu bilo je tesko ostvariti bliskost s Rose te su je i oni uskoro poceli zapostavljati. Do koje je mjere dijete bilo zaboravljeno, dokazuju i iskazi policije koja tijekom pretrazivanja stana roditelja nije nasla niti jednu igracku, pa cak ni djetetov krevet. Curica je imala samo jedne hlace i majicu. Nakon neuspjesne potrage za ustanovom koja bi prihvatila Rose u Izraelu, par ju je ostavio prabaki, Ronovoj majci Vivian.

Prabaka je s vremenom pocela zahtijevati od sina da uzme djevojcicu natrag, ali Ron se oglusivao na njene apele sve do svibnja kada je ljutit dosao do Viviane, pokupio Rose i njezine stvari u crvenom kovcegu te nestao. Tri mjeseca nakon incidenta prabaka Vivian je nazvala sina kako bi se raspitala o stanju male Rose. Kad joj nitko nije tjednima odgovarao, prabaka je o tome obavijestila lokalne vlasti u Netanyi, koje su slucaj proslijedile policiji.


http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/08/28/Marie-Pisam-epa.jpg

Izraelska je policija posljednja dva tjedna zamrznula sve istrage kako bi se u potpunosti angazirala u trazenju Rose, ali jos nije usla u trag ni tijelu, ni crvenom kovcegu u kojem ju je njezin djed navodno bacio u rijeku. Unatoc razlicitim verzijama djeda-ocuha, policija se koncentrirala na procesljavanje rijeke Yarkon.

Medjutim, kao i sam pocetak istrage koji je poceo tek tri mjeseca nakon Roseina nestanka, potraga za tijelom i crvenim kovcegom je bila odgodjena. Naime, policiji je bilo tesko naci ronioce spremne na zaron u iznimno zagadjenu rijeku. Cak je i izraelska mornarica odbila zahtjev, uz obrazlozenje da bi to ugrozilo zdravlje vojnika, pa je policija morala unajmiti privatnu tvrtku.

Obitelj s povijescu zlostavljanja

Zanemarivanje i zlostavljanje koji su vjerojatno rezultirali smrcu male Rose su ocito endemicni u citavoj obitelji. Tako je u nepovezanom incidentu Ronova sestra Sigalit ubijena zajedno sa suprugom dva mjeseca nakon nestanka Rose.

Tijekom istrage se ispostavilo da je Sigalit bila zapostavljana od majke Vivian (Rosine prabake) ali i zlostavljana od oca Yehezkela te s obitelji nije bila u kontaktu 25 godina. Njezin sin je kasnije ispricao kako je Sigalit u djetinjstvu bila kao rob u kuci te da je u zlostavljanju sudjelovao i njezin brat Ron, danas kao djed-ocuh optuzen za ubojstvo male Rose.

Sedam verzija djeda ocuha

Tijekom ispitivanja u policiji, Ron je prvo priznao ubojstvo male Rose, a kasnije tvrdio da ju je prodao Arapima na Zapadnoj obali, poslao u vjersku skolu, pa u samostan, u vrtic, a onda i na put u inozemstvo. Na drugom ispitivanju je detaljnije opisao ubojstvo. Nakon sto ju je odveo iz kuce prabake Vivian, naglo se razljutio i poceo udarati Rose. Kad je shvatio da je mrtva, uspanicario se i bacio je u rijeku. Sljedece jutro je na upit supruge Marie rekao da je dijete poslao u vrtic. Kaze da joj se bojao priznati sto je ucinio strahujuci da ce ga ostaviti. Marie, medjutim, od onda nije vise postavljala nikakva pitanja.


eye4eye - 10-9-2008 at 21:41

http://image.dnevnik.hr/media/images///original/Sep2008//60150222.jpg

Posljednji ispracaj zacetnika funka u Hrvatskoj odrzan je na zagrebackom krematoriju. Obitelj, kolege i prijatelji postivali su zelju Dine Dvornika i na ispracaj nisu dosli u crnini, ali malo tko je uspio sakriti tugu u ocima zbog preranog odlaska splitskog pjevaca.
http://www.index.hr/images2/askljhfklasdfa.jpg


Ivana Kindl i klapa Kampanel pjesmom su se oprostili od Dine. Ivana je zapjevala, po mnogima Dininu najljepsu pjesmu, 'Ljubav se zove imenom tvojim'.
To je bio najemotivniji trenutak u kojem nitko, pa cak ni okupljeni fotografi i novinari, nije uspio suspregnuti suze.




Kada je zavrsila pjesma Alka Vuica pocela je skandirati 'Dino, Dino', sto je prihvatio veci dio okupljenih. Pocela je svirati Dinina glazba, a dobar dio prijatelja i kolega Dine Dvornika na kraju je i zaplesao.


http://www.index.hr/images2/sprovod.jpg

Time je ispostovana zelja poznatog splitskog pjevaca koji nije volio crnu boju niti tuzne pogrebne povorke.

Dino je kremiran u svom crvenom odjelu s cilindrom.
Njegova supruga Danijela trebala je odrzati govor na ispracaju, ali nije imala snage.
U Zagrebackom kazalistu mladih odrzana je komemoracija u cast Dine Dvornika. Njegova obitelj, prijatelji i kolege te brojni ljubitelji njegove glazbe na dostojanstven nacin oprostili su se od glazbene legende.



http://www.index.hr/images2/DanijelaElla4543.jpg
Komemoracija poznatog splitskog pjevaca zapocela je spotom koji je prikazao presjek Dinina zivota kroz njegovu glazbenu karijeru.

Nakon toga govore su odrzali Sinisa Skarica, pomocnik ministra kulture Srecko Sestan, Hrvoje Hegedusic i Hus.
'Imala sam priliku upoznati Dinu, ostat ce mi u pamcenju kao vesela i vedra osoba', izjavila je Nina Badric koja nije uspjela suspregnuti suze.
Neno Belan je u knjigu zalosti upisao refren pjesme na kojoj su Dino i on zajedno radili, a koja je posvecena Elli.

'Bili smo frendovi, bili smo dobri', rekao je Davor Gobac suznih ociju.
Na kraju komemoracije premjerno je prikazan spot za pjesmu 'Hipnotiziran', s njegovog novog albuma. U spotu se Dino pojavljuje odjeven u crveno odijelo noseci na glavi cilindar, a u toj odjeci biti ce i kremiran.


http://image.dnevnik.hr/media/images/600xX/Sep2008/60150233.jpg

http://zlatkoba.wolf.hr/webmaster/my%20butt/link%20.png


eye4eye - 14-9-2008 at 11:03

http://www.jutarnji.hr/ephresources/images/2008/09/13/zagradje_mihaljevic-suvar-v.jpg
Jos nitko nije odgovarao za smrt jedne i teske ozljede druge djevojcice. Djeca se u skolu jos uvijek voze u starim autobusima, a Vlada popusta pritiscima prijevoznika

Prvoga dana listopada bit ce tocno godina dana otkada su iz jureceg skolskog autobusa na putu iz Zagradja do skole u Pleternici ispale 14-godisnje djevojcice Katarina Mihaljevic i Martina Rukavina. Malena Katarina 15-ak je sati nakon nesrece podlegla zadobivenim ozljedama. Martina je i danas ovisna o tudjoj pomoci i njezi i nalazi se na lijecenju u Krapinskim toplicama. Za nesrecu koja je potresla cijelu Hrvatsku, a obiteljima stradalih djevojcica stubokom promijenila zivote, jos nitko nije odgovarao.

- To sam jutro, kao i svako drugo, nju i brata Marka ispratila do kapije. Dugo se spremala, gledala se u zrcalo, a ja sam je pozurivala: ‘Martina, pozuri, sedam je sati, zakasnit ces’. Dan prije kod nas je bila Katarina, slavili smo Martinin rodjendan - prisjeca se kroz plac Martinina Vjestaci su utvrdili da je za nesrecu kriv vozac te da je skolski autobus bio stariji od dopustenog, neispravan i bez valjanog tehnickog pregleda.
baka Kata.

I u obitelji Mihaljevic toga ponedjeljka nista nije slutilo na zlo. Tata Damir uobicajeno je prvi otisao na posao. Mama Ana maloga je Branimira odvela u vrtic. Katarina, Marija i Josip krenuli su u skolu.

- Katarina me ujutro nazvala i pitala nesto kao i obicno. Rekla je: ‘Bog, zurim, sedam je, idemo mi’ i otisla s bratom i sestrom na autobus. Bio je to nas posljednji razgovor - rekla je bolom shrvana mama Ana.

Petnaestak minuta kasnije na ravnoj, preglednoj cesti, stotinjak metara od mosta preko rijeke Orljave kod sela Frkljevci dogodila se stravicna nesreca. Sve se odigralo u sekundi. Srednja vrata skolskoga autobusa otvorila su se u voznji, a Katarina i Martina koje su, prema pricanju djece, sjedile na stepenicama kod ulaza, ispale su na kolnik. Katarina je zadobila teske ozljede glave i mozga. I Martina je zadobila teske ozljede glave. Pukla joj je lubanja, nagnjecen joj je bio prsni kos, a s lijeve noge preko koje joj je presao kotac autobusa, potpuno joj je skinuto tkivo. Djeca su vristala, a vozac je stao tek nakon 200 metara.



http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/09/13/rukavina2-1-F-Konjevic.jpg
Iako su lijecnici prognozirali da se nikada nece oporaviti, Martina polako napreduje


U Hrvatskoj organizirani prijevoz do skole koristi oko 80.000 djece. Skolskih je autobusa oko 4800, a njihova je prosjecna starost oko 14,5 godina. Umjesto da poduzme sve kako bi se vozni park sto prije pomladio, a djeca sto sigurnije stigla u skolu, Vlada u Hrvatskoj stalno popusta pritiscima prijevoznika.
Najprije je primjena zakonske odredbe, prema kojoj autobusi za prijevoz skolske djece ne smiju biti stariji od 10 godina, lani prolongirana do 2012., a sada je donesen i novi Pravilnik o uvjetima koje moraju ispunjavati autobusi za prijevoz skolske djece, koji je bitno blazi od prethodnog. Tocnije, prema novom pravilniku koji je u petak stupio na snagu sva sjedala u skolskom autobusu ne moraju imati naslon za ruke i glavu te sigurnosni pojas. To je zabrinulo i pravobraniteljicu za djecu Milu Jelavic koja je trazila njegovu hitnu promjenu.

Roditelji djece stradale u skolskim autobusima upozoravaju kako su cesto problem i sami vozaci.
Ima vozaca, tvrde, koji dok voze djecu pricaju na mobitel ili salju SMS poruke.
Majka poginule Katarine Mihaljevic kaze da su i djeca iz toga sela na putu do skole i natrag cesto stajala u autobusu. Katarina je, kaze majka, toga jutra zapravo htjela sjesti, no na mjesto koje je bilo slobodno netko je od ucenika stavio skolsku torbu i djevojcici nije dopustio da sjedne.

Nalazom vjestaka utvrdjeno je da putnici nisu iznutra mogli otvoriti vrata autobusa, nego da ih je za vrijeme voznje najvjerojatnije prebacujuci mjenjac u petu brzinu nehotice otvorio vozac. Pozeska je policija 10. listopada 2007. protiv 42-godisnjeg vozaca Ilije M. podnijela kaznenu prijavu za izazivanje prometne nesrece sa smrtnim posljedicama iz nehaja.

U odgovoru Martina je u kolicima, ne moze sama jesti, no trenira ruke i pocela je govoriti.
Opcinskog drzavnog odvjetnistva u Pozegi Jutarnjem listu kaze se da se na slucaju intenzivno radi, a istraga jos traje. Posljednje rociste odrzano je 11. rujna ove godine, a prije donosenja konacne odluke nuzno je u istrazi saslusati jos jednog svjedoka, tvrde u odvjetnistvu.

Inace, osim kaznene prijave PU pozesko-slavonske protiv vozaca autobusa, odvjetnistvo je zaprimilo i kaznenu prijavu Drzavnog inspektorata, Podrucne jedinice Osijek, protiv autoprijevoznika, tvrtke BTT Transporti i vlasnika poduzeca Ante Bazine. Naime, pokazalo se da je autobus iz kojega su ispale djevojcice bio star 18 godina, a i vozio je mimo zakonskih pravila jer mu je rok za tehnicki pregled bio istekao 31. kolovoza. Starost i neispravnost vozila glavni je razlog zbog kojega je mjenjac u voznji mogao dodirnuti gumb za otvaranje vrata, smatraju strucnjaci.

Nakon nesrece, autobusi BTT Transporta povuceni su sa svih skolskih linija, no mjestani Zagradja tvrde kako Ante Bazina i dalje povremeno prevozi njihovu djecu na plivanje ili ekskurziju.
Prekinuto djetinjstvo
Toga kobnog dana nije bilo mjesta za sjedenje u autobusu, a vozac je slucajno otvorio vrata prebacujuci u petu brzinu. Djevojcice su ispale iz autobusa i dobile fatalne ozljede glave, a preko Martine je presao autobus koji se zaustavio tek nakon 200 metara



http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/09/13/zagradje_presnimka-suvar-.jpg
Ana i Damir Mihaljevic vjeruju da ce drzavne institucije odraditi svoj posao. - Vjerujemo da ce svakoga stici zasluzena kazna, a nasu nam Katarinu ionako nitko ne moze vratiti - rekli su neutjesni roditelji poginule djevojcice. No i oni pomalo gube strpljenje. Ne bude li drzavno odvjetnistvo najkasnije kroz mjesec, dva dana podiglo optuzni prijedlog, protiv odgovornih za smrt svoga djeteta podici ce, najavljuju, privatnu tuzbu.

Tesko nam je, 1. listopada za nas je vrijeme stalo, no moramo dalje jer imamo jos cetvero djece - rekli su Damir i Ana. Kako uspomena na njihovu djevojcicu nikada ne bi izblijedila, u svibnju ove godine pokrenuli su i blog pod nazivom “Moj mali andjeo”.

- Osim paljenja svijeca i nosenja cvijeca na Katarinin grob htjeli smo jos jedan kutak gdje mi, ali i drugi koji su ju poznavali mozemo doci, isplakati se, pregledati proslost i drage trenutke koji su tako naglo prekinuti. Mozda i oni koji su ucinili propuste sada shvate koliko moze patiti jedna obitelj - porucila je mama Ana.

Tata Damir svojoj ljubimici Katarini pise i pjesme. Dok razgovaramo, gledamo Katarinine slike. Roditelji je opisuju kao vrlo pristojnu i skromnu, ali veselu djevojcicu koja je vise od svega voljela zivot i ljude. Bila je ukljucena u razne aktivnosti: vezla je, plesala folklor, trenirala odbojku, a neko vrijeme i nogomet, isla je i na informatiku te bila clanica mjesnog DVD-a. S cinjenicom da je vise nema ne mogu se pomiriti.

Kada bi mogli neke stvari vratiti unatrag, pitanje je bi li se iz Zagreba, gdje su rodjene Katarina i Marija, i gdje je Damir 14 godina radio kao poslovodja zicare i uspinjace, Mihaljevici ikada vratili u Anino rodno Zagradje.

Htjeli su se maknuti iz gradske vreve, a Zagradje je izgledalo tako mirno i sigurno za djecu. No zivot se s njima okrutno poigrao. Upravo se tu, u malom pitoresknom selu u srcu Slavonije, na putu do skole zauvijek ugasio zivot njihove 14-godisnje kceri Katarine. I to tocno na Damirov rodjendan.

Pomoc i savjet potrazili su od ljudi koji su dozivjeli istu sudbinu. Na internetu su pronasli vijest o nesreci 17-godisnje Ivane Primorac iz Vrgorca koja je bas kao i njihova Katarina poginula u skolskom autobusu. Te su dvije obitelji pronasle utjehu jedna u drugoj. Nedugo potom osnovana je Udruga roditelja djece stradale u prometu, u kojoj Damir i Ana vode sekciju za sigurniji prijevoz djece skolskim autobusima.



http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/09/13/zagradje_autobus1-1-f-Suvar.jpg
Damir i Ana Mihaljevic znaju navesti sve nesrece koje su se dogodile nakon Katarinine smrti. S posebnom pozornoscu prate stradavanja djece u prometu, pa kazu kako su se ove skolske godine vec u prvom tjednu nastave dogodile dvije nesrece: jedna u Primostenu, a druga u Dubrovniku.

Martina Rukavina preko tjedna boravi u Krapinskim toplicama a svakog petka po nju dolazi tata Mijo i vozi je doma u Zagradje. Nakon vikenda s obitelji u ponedjeljak se ponovno vraca u toplice. Za obitelj koja zivi od 2000 kuna to je veliki financijski teret. Svjesni su toga i lokalni politicari pa je za ponedjeljak u Pleternici najavljena humanitarna utakmica za pomoc Martini. Utakmicu organizira lokalni SDP, a HDZ-ov gradonacelnik Franjo Lucic vec je izjavio kako SDP na Martininoj tragediji zeli prikupiti politicke bodove. Pod izlikom da je travnjak unisten, humanitarnim je zvijezdama gradonacelnik zabranio istrcavanje na pleternicki stadion.

- Pronadjena je nova lokacija, i to na igralistu ciji je vlasnik Ante Bazina, autoprijevoznik u cijem su autobusu stradale Martina i Katarina - rekli su zgrozeni mjestani. Ante Bazina nikada nije smogao hrabrosti da obiteljima stradalih djevojcica izrazi sucut i ponudi pomoc.
Martina: S osmijehom na licu i s velikom voljom za zivotom

Roditelji Martine Rukavine posljednjih godinu dana usredotoceni su iskljucivo na njezino ozdravljenje.

- Otkako se dogodila nesreca, posteno se nisam ni naspavao ni najeo - rekao je tata Mija, koji je cijelo ovo vrijeme desna ruka svojoj ljubimici.

Za Martinu, koja je 20 dana nakon nesrece provela u dubokoj komi, a sve do nedavno nije mogla govoriti, lijecnici u pozeskoj bolnici prognozirali su kako se nikada nece oporaviti.

Danas Martina govori, istina, polako i otezano, jos uvijek ne moze sama jesti, no polako trenira ruke. Lijevu vec moze prinijeti ustima, a desnu teze kontrolira. Ovisna je o kolicima. Jos uvijek ne moze kontrolirati ni mokrenje ni stolicu. No s lica joj ne silazi osmjeh i ima neizmjernu zelju za zivotom.

- Sanjala sam da hodam - otkrila nam je u petak tijekom razgovora.

Same nesrece i svega sto joj je prethodilo Martina se mjesecima nije mogla sjetiti. U posljednje vrijeme, kaze, sanja Katarinu.

- Sanjala sam da su se vrata autobusa naglo otvorila. Katarinu je povukao zrak. Vrisnula sam: ‘Kato!’ i uhvatila je za ruku. Prema meni je ruku pruzila Jelena. Nije me uspjela uhvatiti - prepricala je svoj san 15-godisnja Martina koja je u Krapinskim toplicama ponovno krenula u osmi razred.

Kad naraste i zavrsi skolu bit ce, kaze, fizioterapeutkinja. Svaki petak tata Mija Martinu vozi od Krapine u 230 kilometara udaljeno Zagradje i u ponedjeljak je vraca natrag u Toplice. Preporuka je to lijecnika jer se pokazalo da djevojcica najbolje napreduje kada je okruzena clanovima svoje obitelji.


eye4eye - 10-10-2008 at 15:32

Terri oprezno naslanja svoje izgorjelo lice na deformirane ruke. Tijelo joj je prekriveno oziljcima, a u zadnjih 10 godina prosla je kroz vise od 60 operacija.




http://image.dnevnik.hr/media/images///600xX/Oct2008//60157771.jpg
Iako je prosla vise od 60 operacija Terri je puna zivota


No Terri se ne predaje. Unatoc tome sto joj je tijelo i dalje prilicno deformirano, djevojcica ima veliku zelju za zivotom i puna je ambicija.

12-godisnja Terri je u medjuvremenu oprostila osobi koja je odgovorna za njenu tragediju – svojoj vlastitoj majci!

Dok joj je imala samo dvije godine, njena majka slucajno je otresla pepeo cigarete u njezin krevetic koji se ubrzo zapalio, a dijete je pretrpilo teske ozlijede.

Uz opekline na 90 % koze, lijecnici koji su je operirali nisu vjerovali da ce se izvuci. No hrabra Terri oporavila se od ove tragedije i nastavila dalje.




http://image.dnevnik.hr/media/images///normal/Oct2008//60157774.jpg
Terri prije nesrece

Unatoc tome izgubla je majku, koja nije mogla podnijeti krivnju i deformirani izgled svoje kceri, te je napustila obitelj.

'Zato je moj otac bio uvijek uz mene. I samnom na svakoj operaciji, pruzao mi utjehu, prao me i oblacio', objasjnava Terri.

Ipak, odlucila je uspostaviti kontakt s majkom, kojoj je oprostila za nanesenu bol i bijeg od obitelji.

'Ne ljutim se na nju. Lijepo je sto se opet vidjamo.'

I premda jos mora proci kroz mnostvo operacija, te preko lica nosi veo, Terri je i dalje vesela djevojcica.

'Krenula sam nedavno u novu skolu. Sigurna sam da cu tamo upoznati nekog zgodnog decka i zaljubiti se', dodaje Terri.


eye4eye - 18-10-2008 at 17:01

Majka ragbijasa Daniela Jamesa koji se ubio u klinici za samoubojstva, kaze kako je imala potpuno pravo pomoci mu u naumu da on prekine svoj zivot 'prepun patnje i ponizenja'.



http://image.dnevnik.hr/media/images///600xX/Oct2008//60160247.jpg
Pomogli svom sinu da umre

'Morali smo pomoci nasem paraliziranom sinu', kazu roditelji koji su svog paraliziranog sina odveli u kliniku za samoubojstva.

Julie James kaze kako je policija pokrenula istragu oko smrti njezina 23-godisnjeg sina u Svicarskoj proslog mjeseca. Ona i njezin suprug pozvani su na ispitivanje kako bi se utvrdila njihova povezanost s njegovom smrcu.
Imala sam puno pravo pomoci sinu u naumu da prekine zivot pun patnje i ponizenja, smatra majka

U obranu sebe i svog sina kaze kako je on bio zarobljenik svojeg ostecenog tijela te se pokusao ubiti vec nekoliko puta prije toga. Daniel je naime, nakon nesrece na treningu, prije 18 mjeseci, ostao paraliziran od prsa nadolje.

Svu svoju energiju i upornost ulozio je u izgradnju profesionalne karijere u ragbiju, sve do kobne nesrece. U bolnici je proveo osam mjeseci te je unatoc mnogim operacijama ostao paraliziran, a djelomicno mu se povratio jedino osjecaj u prstima.

Sada, kada je pokrenuta istraga, njegovi roditelji mogli bi biti optuzeni za pomaganje u samoubojstvu. Naime, iako samoubojstvo po zakonu iz 1961. godine nije ilegalno u Velikoj Britaniji, pomoc u izvrsenju istog kaznjiva je zakonom i to do maksimalne kazne od 14 godina zatvora.




http://image.dnevnik.hr/media/images///normal/Oct2008//60160248.jpg
Zivotni mu je san bio profesionalno se baviti ragbijem

Sva britanska samoubojstva koja su ucinjena uz pomoc drugih, izvode se u Dignitas klinici u Zurichu. Ipak zbog privatnosti i povjerljivih informacija, policija ne moze sluzbeno saznati da li je Daniel upravo u toj klinici bio.

'Bilo je ili odlazak u Svicarsku ili izgladnjivanje do smrti. Od kud pravo bilo kome da nekom drugom covjeku kaze kako treba zivjeti takvim zivotom, prepunim ponizenja, patnje i neugode. Nasi sin bio je voljen i osjecao je da smo ga voljeli kakav god bio , ali ovo je bilo njegovo pravo kao covjeka, i nitko ga zbog toga ne treba osudjivati', rekla je u pismu njegova majka Julie James.

U izjavi koju su objavili putem svog odvjetnika, roditelji su slozni i brane sinovo pravo na odluku o okoncanju svog zivota.

Njegova je smrt za sve nas strasan gubitak, za obitelj, prijatelje i sve one koji su brinuli za njega. Ali sloboda i izlazak iz zatvora u kojem je njegovo tijelo zivjelo postalo mu je svakodnevna potreba. Posljednjih je sest mjeseci konstantno pokazivao svoju zelju za smrcu i bio je kao i u svemu u zivotu uporan da svoj cilj ostvari.'

Ovaj je slucaj izazvao veliku paznju javnosti zbog vjecite teme eutanazije kao izbora pojedinca ili ubojstva. Iako mnogi Britanci putuju izvan zemlje kako bi okoncali svoj zivot tamo gdje je eutanazije legalna, Daniel je pak, pretpostavlja se, najmladji Britanac koji je na ovakav nacin umro. I za razliku od drugih Britanaca koji putuju u Svicarsku ili Belgiju, Daniel je bio mlad i nije bio smrtno bolestan.

U klinici u Zurichu, koja se otvorila prije deset godina, pretpostavlja se da je 100 Britanaca, uz pomoc druge osobe, sebi oduzelo zivot.


smonny - 18-10-2008 at 18:22

Quote:
Originally posted by eye4eye
U klinici u Zurichu, koja se otvorila prije deset godina, pretpostavlja se da je 100 Britanaca, uz pomoc druge osobe, sebi oduzelo zivot.

kako ovo zvuci...:lujka:...u klinici u cirihu....sebi oduzelo zivot....:huh:
nije klinika..nego organizacija (barem mislim da je to to..posto u svici nema nistra drugo..a jako se pise u novinama o njima..posto ih nijedna opstina ne zeli kod sebe)...organizacija pod imenom dignitas....
organizacija pomaze ljudima koji zele da umru..zvuci brutalno...ali za neke je to veliko olakasanje u zivotu...i vecinom jako tesko ostvarljiva zelja....
trenutacno su cini mi se u usteru..jednom gradicu na greifen jezeru....kanton cirih...
ljudi obave razgovore...dogovore termin...dodju...najcesce uz pratnju citave familije...dobiju napitak...popiju...i....tako....
za mene je, nakon jako puno procitanih clanaka...kao i puno vidjenih reportaza o osobama koje su umrle na ovakav nacin, ovo pozitivna stvar....
evo o njima na engleskom..ovdje...
http://www.dignitas.ch/index.php?option=com_content&task=view&id=117&Itemid=166


eye4eye - 28-10-2008 at 21:57

http://www.index.hr/images2/sergejsudev-pravda293.jpg

SIROMASNI student iz Moldavije, Sergej Sudev, ovih je dana, ni kriv ni duzan postao milijarder, javlja ruska Pravda. Sudev je, naime, u Berlinu imao bogatog ujaka, kojeg je vidio tek dvaput u zivotu, ali ipak je imenovan jedinim nasljednikom njegovog poslovnog carstva. Ujak je mladom studentu ostavio 950 milijuna eura i svu imovinu, ukljucujuci i vrijedne nekretnine.

Sergei Sudev novinarima je kazao da je za nasljedstvo doznao tek nakon ujakove smrti, kad su ga kontaktirali njegovi odvjetnici. Novopeceni milijarder uskoro ce otputovati u Berlin kako bi potpisao sve potrebne papire i registrirao svoje bogatstvo, koje je vece od godisnjeg proracuna Moldavije.

Sergej je student novinarstva na lokalnom sveucilistu u Moldaviji, te je zaposlen na maloj radio postaji. Mladic kaze kako se njegov zivot jos nije promijenio osim sto je u svom rodnom gradicu zaradio nadimak "milijarder". Nakon sto su njegovi prijatelj i poznanici saznali da se Sergej iznenada obogatio, poceli su stizati telefonski pozivi sa zahtjevima za pozajmicu, te su gotovo svi stanovnici gradica Komrata poludjeli za njim. Odjednom svih 25 tisuca stanovnika tog gradica zele postati njegovi prijatelji, a posebno je popularan postao medju mladim i neudanim djevojkama. O njegovom se ogromnom nasljedstvu raspravljalo cak i na sjednici moldavske vlade.


No, Sergej, koji radi kao DJ za 150 eura mjesecno, trudi se ostati cvrsto na zemlji. "Svog sam ujaka pronasao preko interneta 1998. godine i poslao mu e-mail. Odgovorio mi je i pozvao me da ga posjetim u Berlinu. Jako me srdacno docekao, te mi je kasnije cak slao novac, iako nisam od njega nista trazio. Nisu to bile velike svote, 150 ili 200 eura tu i tamo", kaze Sergej ciji je 57-godisnji ujak preminuo od srcanog udara jos u rujnu prosle godine, ali njegovi su odvjetnici tek prije nekoliko dana stigli u Komrat kako bi Sergeju priopcili da se iznenada obogatio.

"U ovom mi trenutku to bogatstvo donosi samo probleme. Ne bih zelio upasti u nevolje zbog nasljedstva. Vise ne mogu ni izaci na ulicu kao normalna osoba. Danas sam otisao u trgovinu po cigarete, a prodavac me odmah napao s pitanjima, cestitkama i zahtjevima", opisuje Sergej svoj zivot u gradicu u kojem je najveci drustveni dogadjaj postavljanje novog semafora ili otvaranje kioska.


eye4eye - 21-11-2008 at 14:47

Bjelovarcanin Antonio Rogic djetinjstvo je proveo u udomiteljskoj obitelji. Kada su njegovi roditelji razvrgnuli izvanbracnu zajednicu majka je s ljubavnikom otisla u Doboj. Antonio je tada imao svega sedam godina, sestra pet , a najmladji brat samo dvije.


http://image.dnevnik.hr/media/images///normal/Nov2008//60170304.jpg
Majka koju Antonio nije vidio vec 20 godina


Antonio majku nije vidio punih dvadest godina. Zeli znati gdje je, zeli da njegova djeca upoznaju baku, zeli znati je li njegova majka uopce ziva,a u potragu s njom krenuo je novinar Provjerenog.
Antonio se iz zivota o bioloskim roditeljima ne moze prisjetiti lijepih trenutaka. Majka je radila u obliznjem kaficu, a otac je bio fizicki radnik koji je cesto dolazio kuci pijan i tukao majku.
Kada joj je dozlogrdilo trpjeti oceve udarce, spakirala je stvari i otisla. Djecu je preuzela socijalna sluzba i nedugo poslije ih predala udomiteljskim obiteljima.

Antonio je dospio u jednu obitelj, a njegovi brat i sestra u drugu. Tek pred kraj osnovne skole ponovno su se susreli.
Majka ga je u udomiteljskoj obitelji posjetila samo jednom. Nakon smrti oca, s kojim je imao kakav-takav odnos, Antonio je krenuo u potragu za majkom.


http://image.dnevnik.hr/media/images///normal/Nov2008//60170303.jpg
Bjelovarcanin Antonio Rogic

Tragovi su vodili u Bosnu i Hercegovinu. Jedan od njih je i razglednica koja je od majke stigla na udomiteljsku adresu, a u kojoj pise' Toni mama te nije zaboravila, imas malu seku, zove se Lidija, doci cu'.

No, majka se nije pojavila. Posljednja informacija za koju Antonio ne zna od koga je dosla, bila je toliko strasna da ni danas u nju ne zeli vjerovati.

Prema njoj je Antoniova majka Ruza uzela jednogodisnju Lidiju u narucje i legla na rucnu granatu.
Antonio i novinar Provjerenog uputili su se u Doboj, u BiH. Ni u dobojskoj bolnici, ni u maticnom uredu, a ni u opcini nisu pronasli bilo kakav trag. Isto je bilo i u policiji, o Ruzi Kuntaric nitko nista ne zna.



http://image.dnevnik.hr/media/images///normal/Nov2008//60170305.jpg
Antonio je krenuo u potragu za majkom


No, kad je Antonio slucajnom prolazniku pokazao majcinu sliku, ovaj ju je prepoznao. Ohrabreni barem najmanjim tragom, Antonio i novinar krenuli su pred dzamiju te pred dobojsku cevabdzinicu u kojoj je navodno Ruza radila.

No, Ruza Kuntaric kao da je propala u zemlju, a Antonio nije dobio odgovor na najvaznije pitanje.

Dok pali svijecu na ocevu grobu Antonio ne gubi nadu. Mozda se majka javi nakon sto reportaza bude emitirana. No priznao je da nece odustati sve dok ne sazna konacnu sudbinu svoje bioloske majke koju nije vidio punih 20 godina.


eye4eye - 5-12-2008 at 13:26

http://image.dnevnik.hr/media/images///normal/Dec2008//60174323.jpg

Romanticna prosidba na obali zavrsila je tragicno kada je buducu mladenku zahvatio val i odvukao je u more.


Scott Napper odveo je svoju djevojku Leafil Alforque na tzv. 'prosidbenu stijenu' blizu jedne plaze u Oregonu, kada se dogodila tragedija.

Napper i Alforque upoznali su se preko interneta i zajedno su bili vec 3 godine. Djevojka je dosla s Filipina, a u SAD-u je bila tek tri dana.

Par je krenuo u setnju plazom s namjerom da dodju do stijene na kojoj je Scott zelio zaprositi Leafil.

Bili su udaljeni oko 3 metra od stijene kada je naisao val visok 1 metar i zahvatio nesretnu djevojku.

'Vidio sam je na oko 10 metara od obale, no onda je nestala pod vodom', rekao je potreseni Scott.

Sluzbe spasavanja ubrzo su stigle, ali potraga je morala biti odgodjena zbog losih vremenskih uvjeta i magle.

'Zelimo Leafil natrag. Cak i ako je mrtva, zelimo njeno tijelo kako bi je dostojanstveno pokopali', porucila je telefonom njena sestra s Filipina u ime sokirane obitelji.


eye4eye - 20-12-2008 at 22:41

http://www.jutarnji.hr/ephresources/images/2008/12/13/kamate.wide.jpg

Rijecki policajci slusali su kako kamatar Sakib Sivro nemilosrdno izrabljuje svog duznika i sprijecili njegovu likvidaciju

ZAGREB - Boli me k.... Neka idu svi u zrak. Nije ni Pukanica nitko pitao! Ta je recenica rijeckim policajcima bila znak da je narucitelj ubojstva izgubio razum te racuna i na kolateralne zrtve samo da se rijesi svog kamatara. Jedino o cemu je jos razmisljao Tihomir Lukic, 38-godisnji voditelj rijeckog Oppium Buddha Bara, bio je nacin kako da policija ne posumnja da je on narucitelj ubojstva 43-godisnjeg Sakiba Sivre Pundja iz Viteza.

Trazio je da to ne bude u Rijeci, nego u Slavonskom Brodu. Nije odgovarao na Sivrine pozive, iako ga je on uporno zvao. Prosla nedjelja trebala je biti dan koji ce ga izbaviti iz duznickog ropstva, ali je zavrsio iza resetaka.

Jos jedno u nizu ubojstava kamatara nije se dogodilo. Lukicu je, kao i Vilimu Karlovicu, jednom od sedmorice prezivjelih s Ovcare koji je likvidirao svog kamatara i kuma Adriana Cupica, i ugostitelju Josipu Madjeru koji je ubio i raskomadao sumjestanina Vladu Martinca, bilo bitno da se rijesi kamatara zbog kojih mu je zivot postao pakao. Za Lukica je taj pakao poceo prije otprilike dvije godine kad je od Sivre posudio desetak tisuca eura. Nije bilo pisanog ugovora. Pristao je vracati i 20 posto prometa popuplarnog rijeckog lokala. S vremenom je Sivro povecao “harac” na 40 posto utrska, pa na 50, sve dok mu nije uzimao i do posljednje lipe.

Prikriveni istrazitelj u akciji

- To je bio pakao. Pristao sam i na zatvor, iako znam da meni nema dana zivota kad izadjem - rekao je rijecki ugostitelj policajcima nakon sto je prosle nedjelje priveden u rijecku policiju zbog sumnje da je pripremao likvidaciju svog kamatara. Na njihov upit zasto nije prijavio iznudjivaca kad mu je zivot postao nepodnosljiv, odgovorio je: - Sivro mi je rekao: ‘Cim nazoves policiju, mrtav si covjek. Meni nitko ne moze nista!’


Kako si? Ima li sta para?!

Kamatari posude novac i potrude se da im bude vracen nekoliko puta veci iznos. Nabijaju kamate, uzimaju kuce i aute, prijete da ce duzniku pobiti clanove obitelji. I svi tvrde da imaju svoje ljude u policiji i da im nitko nista ne moze. Mnogi duznici godinama trpe, neki, poput Tihomira Lukica i Josipa Madjara, odluce likvidirati svog kamatara i rijesiti se muke, a neki ubiju sebe, kao sto je to ucinio zagrebacki poduzetnik Davor Cepetic.

I Sivro je, poput mnogih kamatara, svojoj zrtvi pricao kako ima veze u policiji i kako mu je bolje da nista ne prijavljuje. Nakon sto je policija prije otprilike mjesec i pol doznala da Lukic priprema Sivrino ubojstvo, nije jos znala motiv likvidacije. No, Lukica je pocela tajno pratiti i snimati, a u cijelu se akciju ukljucio i prikriveni istrazitelj. Telefonski razgovori koje su vodili Sivro i Lukic mogli bi posluziti i za predlozak nove domace sapunice “Kamatari”. Jedan od razgovora, koji su zabiljezili tajni istrazitelji, tekao je ovako: “Kako si, Tiho? Ima li sta para?”, pita Sivro svisoka svog duznika. “Malo, malo”, odgovorio je Lukic, nastojeci ne odati osoblju svog lokala dojam nervoze. U njemu je kipjelo, rastao mu je tlak. I dok se Lukic opravdavao da nema novca za isplatu, Sivro je svom duzniku najavio dolazak u Rijeku. Sivro je inace dolazio iz Viteza s dvojicom tjelohranitelja, a policija je snimila i njegov razgovor s tjelohraniteljima: “A j... ga. Ja moram po svoje doci!” I dok se ljubazno smijesio gostima lokala, od najave sugovornikova dolaska znoj mu je natapao kosulju. Jos jedna noc koju ce, umjesto u stanu, prespavati u lokalu. Svoj stan oslobodit ce Sivri i njegovim tjelohraniteljima. Cascenje vecerom i pice na Tihomirov racun podrazumijevali su se.

Posjeti duzniku vikendima

Bio je to uobicajeni scenarij kad je Sakib Sivro dolazio po naplatu duga. Uglavnom je to cinio vikendom kad je promet najveci. S dvojicom tjelohranitelja sjedio bi od kasne veceri do zatvaranja. Kad bi obracun bio gotov, iz blagajne bi Lukicu pokupio sav utrzak. Do zadnje lipe.

U kolikom je strahu od svog kamatara bio Tihomir Lukic, svjedoci i to da ga je izvjestavao o dnevnom prometu. Policija ima i Lukicev SMS upucen Sivri u kojem se opravdava da je utrzak od posljednjeg vikenda za 1553 kune manji jer je toliku kaznu morao platiti inspektorima zbog nepravilnog izdavanja racuna. Sivro je zvao i prosle nedjelje, ali Lukic vise nije odgovarao. To je trebao biti dio njegova alibija za likvidaciju koju je pripremao. No, umjesto da njegov kamatar bude raznesen zajedno s dvojicom tjelohranitelja, pri cemu su mogli stradati i neduzni ljudi, atentator je predao bombe policiji. A umjesto o jos jednom ubojstvu kamatara, mediji su ovaj put izvijestili o jos jednoj policijskoj akciji koja je trebala sprijeciti obracun za koji bi se vrlo brzo otkrilo da je motiv “duznicko ropstvo”.

Posljednje u tom nizu bila je likvidacija Adriana Cupica, bivseg narednika I. gardijske brigade Tigrovi, kojega je 30. listopada 2008. s dva hica iz pistolja na zagrebackoj Savici likvidirao njegov vjencani kum Vilim Karlovic. Nije vise mogao. Prezivio je Ovcaru, logore, ali kad je Cupic poceo traziti jos novca, unatoc tome sto mu je prepisao i auto i kucu, vratio mu i posudjenih 200.000 eura i kamate, te mu prijetio likvidacijom zene i djece, puknuo je. Kad su ga specijalci 28. studenoga, nakon jednomjesecnog skrivanja, izvodili iz skrovista u II. livadarskom odvojku u Maksimiru, laknulo mu je. Rijesio se muke.

Ubili se da spase obitelj

Zagrebacki poduzetnik Davor Cepetic, benkovacki autoprijevoznik Ilija Mitrovic i splitski ugostitelj Ivan Bozic odlucili su presuditi sebi i postedjeti svoju obitelj zlostavljanja kamatara. Cepetic je ostavio oprostajno pismo i ustrijelio se na klupi nedaleko od popularnog zagrebackog kafica Palainovka. Mitrovic je takodjer ostavio pismo i kamionom sletio u provaliju. Bozic, vlasnik Bilog asa i Plave lagune, svezao si je utege oko vrata i utopio se.

- Neki ne odustaju od naplate glavnice cak i kad im dug s kamatom bude visestruko vracen. Jednom sam svog klijenta pitao: ‘Pa dobro, covjece, zasto ga ne ostavis, vratio ti je cetverostruko?’ Dobio sam odgovor: ‘Ali, to su moje pare!’ Oni su cak uvjereni u to - ispricao nam je jedan odvjetnik, poznavatelj hrvatskog krim miljea, koji je zelio ostati anoniman.

Kamatar u zamci policije

http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/12/13/kamatar2.jpg
Kad se na meti iznudjivaca koji je trazio 200.000 eura nasao ugostitelj Zeljko Mikulic, vlasnik Kaptolske kleti, odlucio je to prijaviti policiji. Iznudjivac Mladen Caganic pisao mu je pisma u kojima je tvrdio da njega i obitelj drzi na nisanu snajpera i da ce ih likvidirati ako ne dobije novac. Policija je uhvatila Caganica u zamku.


Slucaj Chaka - prekretnica


http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/12/13/kamatar3.jpg
Nakon sto se pritisnut dugovima u sijecnju 2005. ubio poduzetnik Davor Cepetic kojega je kamatario Sebastijan Chaka, povecane su kazne za sklapanje lihvarskog ugovora. Lani je prijavljeno 25 takvih ugovora, a policija je rijesila 24 prijave, Prethodne godine, 2006., sve 62 prijavljene prijave su rijesene.

Kamatari napali novinara


http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/12/13/kamatar4.jpg
U veljaci 2005. Nenad Krbavcic (43) i supruga Sanja (41), osumnjiceni za iznude, nasrnuli su na novinara Vecernjeg lista Marijana Malcevica kad je htio razgovarati s Krbavcicem i njegovom kceri. Napadaci su bili prijavljeni da su od zene kojoj su 2002. posudili 10.000 kuna, naplatili 80.000 kuna.


Clan jedne zagrebacke obitelji koja se bavi kamatarenjem kamatu od deset posto obracunavao je tako da je posljednjoj brojci iznosa koji je posudio dodao nulu. Po njihovu je prezimenu cak i kamata dobila ime. Jedini koji su to i javno priznali su Bosko Landeka, nogometni menadzer koji je pocetkom 90-ih, u vrijeme financijskog inzenjeringa dijelio posjetnicu na kojoj je pisalo “Tjelohranitelj, pjevac i utjerivac dugova”, te Nikica Jelavic koji je priznao da je kamatario kockare dok je bio redar ispred automat-klubova, kao i jos neki od “decki s Knezije” koji su tih godina bili puni love kao brod.

Prijetnje ubojstvom djece

Jedan od onih koji je presudio kamataru je i 58-godisnji Josip Madjar. O tome zasto je ubio sumjestanina Vladu Martinca, za kojega je cijelo mjesto znalo da posudjuje novac uz desetpostotnu mjesecnu kamatu, policiji i sucima je ispricao: - Pocetkom listopada 2003. supruga i ja smo s Vladom Martincem iz Obedisca, kojega poznajem cijeli zivot, sastavili ugovor o pozajmici 14.000 eura, ukljucujuci i kamate. Ovjerili smo ga kod javnog biljeznika. Rok vracanja bio je 28. veljace 2004., ali sam ga prolongirao do 1. travnja, a zatim do 1. svibnja. Oko Bozica 2003. Vlado me poceo nazivati i prijetiti da ce me iseliti iz kuce ako na vrijeme ne vratim novac. Prijetnje su ucestale tijekom svibnja. Govorio je da ce mi cijelu obitelj pobiti na spavanju. Povecao mi se tlak, secer, nisam mogao spavati.

Nakon toga je Madjar usao u pregovore oko prodaje zemljista, nadajuci se da ce Martinca brzo isplatiti. Stoga mu je 3. svibnja 2004. oko 23 sata dosao na vrata s papirom Podravske banke kojim ga je htio uvjeriti da ce prodaja uskoro biti realizirana i da ce mu vratiti novac. Taj su dan vec vodili jos jedan zustar razgovor. Pale su teske rijeci, psovke, Martinac je trazio novac odmah. Krenuli su Madjarovoj kuci, a u automobilu su nastavili jos zustriju raspravu.


http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/12/13/kamatar5.jpg
- Rekao mi je da ce nas sve pobiti, da mi j... mrtvo dijete u usta. Stao sam u Industrijskoj ulici u Krizu. Izvadio je noz iz hlaca. Htio mi je prerezati grkljan, ali sam blokirao njegov udarac. Dohvatio sam raketni pistolj. Prislonio sam cijev Vladi ispod lijeve ruke prema ledjima, ispod lijeve lopatice, i povukao obarac. Vlado je pogodjen pao iz auta. Noge su mu ostale u autu. Bio je mrtav - ispricao je Madjar. Dovezao se kuci s mrtvacem u prtljazniku. Nije sklopio oka. Ujutro je odvezao ubijenog kamatara u klijet. Smisljao je kako se rijesiti tijela. Sljedece jutro, 5. svibnja, u prtljazniku je dovezao tacke. U njih je stavio pet kanistara benzina, odvezao ih do donjeg dijela vinograda, naslagao suhu lozu, tackama dovezao les umotan u deke i zapalio lomacu. No, tijelo je, nakon sto je vatra utrnula, ostalo citavo. Donio je pilu, raskomadao kamatara i zakopao ga. Na povratku u Obedisce svratio je do tasta i punice. Dosao je kuci i ubacio prljavu odjecu u stroj za pranje rublja. Danima ga je mucilo da je ipak negdje pogrijesio. Vratio se, otkopao Martincevo tijelo i ubacio u bazen s kisnicom iza klijeti. Smrad je bio nepodnosljiv. Izvadio ga je vrtlarskim grabljama i bacio u rupu. Istraga o nestanku Vlade Martinca vec je bila u tijeku kad je policija 14. svibnja Josipa Madjara pozvala na razgovor. Priznao je zlocin i potpisao zapisnik o priznanju u nazocnosti odvjetnika. Vijece velikogorickoga Zupanijskog suda, kojim je predsjedao sudac Perica Rosandic, osudilo ga je na 28 godina zatvora. Presuda Josipu Madjaru je potvrdjena.

Madjar je odlucio sam presuditi svom kamataru. Tihomir Lukic nasao je placenog ubojicu koji je kamatara trebao likvidirati za 30.000 eura. Posrednik je bio policijski suradnik pod kodnim imenom Gorki, ali je placeni ubojica odustao od likvidacije. Sivro, koji je u medjuvremenu takodjer uhicen, tvrdi kako nije imao pojma da mu “poslovni partner” s kojim je vodio lokal Soprano tik do Buddha Bara priprema likvidaciju.

I dok je likvidacija Sivre, koji tvrdi da nema nikakve veze s kamatarenjem, sprijecena, ubojstva nekih kamatara jos nisu rasvijetljena. Jedno od njih je i ubojstvo Ivana Budimira, vlasnika autopraonice u zagrebackom Rudesu, koji je ubijen na kucnom pragu u Banjaluckoj ulici jos 29. sijecnja 2005. godine.

Biljeznice s popisom duznika

Na popisu zrtava koje su svoje karijere izgradile kamatarenjem nalaze se i ubijeni nogometni menadzer Dino Pokrovac, koji je smaknut 11. lipnja 2005., pulski ugostitelj Tripo Penovic, koji je smaknut 30. lipnja ove godine u maksimirskom parku, te Mijat Vrdoljak, smaknut 22. kolovoza 1997. na Kozari boku. Kad je kralj kocke, Zlatko Bagaric, ubijen 15. kolovoza 1998. u lokalu NK Dubrava brace Rodic, dzepovi su mu bili puni njemackih maraka. U hotelskoj sobi policija je nasla biljeznicu s popisom duznika, medju kojima je bilo i tada poznatih odvjetnika, tajkuna i poduzetnika. Nakon nekoliko godina braca Rodic su se nasla u istom krugu, ali im sud nikad nije uspio dokazati da su dio hrvatskog kamatarskog miljea. No, u nekima od pretresa izvrsenih u posljednjoj akciji Sok opet se, kao i prije deset godina, spominje biljeznica s popisom duznika.


eye4eye - 23-12-2008 at 10:38

http://www.index.hr/images2/SamoubijstvoSrbija_Alo.jpg

RAMIZ HAJRULA iz Bora u Srbiji bacio se u duboku provaliju zbog duga za struju u iznosu od 600 kuna. Samoubojstvu je svjedocila njegova obitelj, a njegov les u provaliji dubokoj oko kilometar, u nedjelju su pronasli planinari i vatrogasci, pise srpski Alo.

Policija je u prvi mah pomislila kako je nesretni 40-godisnjak ubijen i bacen niz liticu pa je zbog tih prvotnih sumnji nalozena obdukcija nad njegovim tijelom. No ipak, njegova obitelj i susjedi ispricali su sto se uistinu Hajruli dogodilo.

Susjed mu nije povjerovao

"Ramiz se ubio zbog neplacenog duga za struju! On je zadnjih mjesec dana govorio kako ce se ubiti, jer nema cime uzdrzavati majku, suprugu i petero djece. Dan prije njegovog samoubojstva, u petak, dosli su mu iskopcati struju", kazao je jedan od njegovih susjeda i izrazio zaljenje sto mu tada nije povjerovao na rijec.

Svjedok cina samoubojstva bio je Ramizov 14-godisnji sin Sasa, koji je rekao kako je njegov otac nakon vecere odjednom ustao, sve ih poljubio te rekao da ce se ubiti.

Vecerao, izljubio obitelj i potrcao u smrt

Sin ga je odmah sustigao i uhvatio za rukav, ali otac mu se istrgnuo iz ruku i krenuo ka napustenom povrsinskom kopu rudnika bakra, koji je od njihove kuce udaljen nekih 50-ak metara. Djecak nije posustajao i umalo je i sam stradao pokusavajuci zaustaviti oca te je nakon sto mu se otac ponovo istrgao iz ruku, zavrsio u jarku udaljenom samo metar od ruba provalije.

"Cim sam pao, otac se istrgnuo i skocio u provaliju. Nisam nista vidio, bio je mrak. Samo sam cuo da je tata prije skoka glasno vrisnuo", ispricao je uplakani sin.


eye4eye - 3-1-2009 at 11:24

http://markedwardhall.com/images/INSANITY.jpg


Potresna prica mlade Rijecanke Ane Dragicevic, koja je pet godina bila zatocena u Psihijatrijskoj bolnici Lopaca, od 16. do 21. godine zivota, a tamo su je zbog homoseksualizma smjestili roditelji, sokirala je javnost
RIJEKA – Odvjetnik Josip Madjaric, koji se bavi zdravstvenim pravom i naknadom stete u medicini, a koji je postao pravni zastupnik Ane Dragicevic, kazao je za Novi list da mu ispovijest bivse pacijentice Lopace zvuci kao horor prica koja asocira na neka druga, mracna vremena, osobe i mjesta iz povijesti kojih se zasigurno nerado prisjecamo.

'Neovisno o osobnom stavu svakog od nas o istospolnoj orijentaciji, jedno je sigurno: homoseksualizam i njemu slicna ponasanja u modernoj se medicini i psihijatriji ne definiraju kao dusevna bolest, takve osobe nisu dusevni bolesnici i prema tome ne postoji valjani temelj, ni strucno-medicinski ni pravni, da se takve osobe uopce lijece od svoje 'bolesti', a kamoli smjestaju u bolnice ili nekakve ustanove. Pod pretpostavkom da je istinito ono sto djevojka navodi, sigurno je da se moze postaviti pitanje kaznene odgovornosti, kako roditelja za smjestaj u ustanovu za vrijeme kad je djevojka jos bila maloljetna, tako jos i vise odgovorne osobe u zdravstvenoj ustanovi koja je to dopustila i nastavila s hospitalizacijom nakon sto je djevojka postala punoljetna, a sve to bez njezine suglasnosti, istaknuo je Madjaric.

Naglasio je da je svaka hospitalizacija bez suglasnosti pacijenta ili druge ovlastene osobe povreda njegovih temeljnih ljudskih prava zasticenih nizom domacih zakonskih propisa i medjunarodnih konvencija.

'Bez obzira na mogucu kaznenu odgovornost onih koji su sudjelovali u prisilnoj hospitalizaciji, djevojka od ustanove i njenog osnivaca ima pravo na naknadu imovinske i neimovinske stete koju je pretrpjela za vrijeme trajanja hospitalizacije', kaze odvjetnik Madjaric.

Ravnateljica Psihijatrijske bolnice Rab dr. Vesna Sendula Jengic kaze da konkretan slucaj, zbog nedostatka informacija, ne moze komentirati, ali ipak naglasava da ne zna ni za jedan slucaj oduzimanja slobode zbog istospolne orijentacije.

Sramotom i primitivizmom ocijenile su Sanja Juras iz udruge Kontra i Bojana Genov iz Zenske mreze slucaj Ane Dragicevic. 'Jasno je sto radi primitivna sredina – ako si drukciji, zatvore te u tamnicu kao divlju zvijer', kaze Genov, dodajuci da je 'prestrasno da se unutar sustava nesto takvoga moze dogoditi', ali i da 'nije ni cudo kad se iz Sabora odasilju poruke o heteroseksualnosti svemira'.

Juras dodaje da je taj slucaj 'sramota za tu bolnicu, a i za nasu zemlju' te da ujedno 'pokazuje velik primitivizam sredine, kao i da zdravstveni sustav ne funkcionira'. Obje aktivistice ocekuju stroge kazne za sve odgovorne.

Ana Dragicevic svoj je iskaz o boravku u Lopaci i nacinu na koji je tamo hospitalizirana te sto je sve prozivjela dala Opcinskom drzavnom odvjetnistvu u Rijeci koje cijeli slucaj i dalje obradjuje. Isti iskaz dala je, u okviru izvanrednog nadzora, i Povjerenstvu psihijatrijske bolnice Lopaca, koji gotovo u cijelosti i prenosimo.

Ana Dragicevic ovog proljeca konacno je napustila Lopacu, u koju su je sa 16 godina smjestili njezini roditelji.

'Zatvorili su me u Lopacu jer se nisu htjeli nositi s mojoj istospolnom orijentacijom. Nisu shvatili da ja nisam homoseksualka zato da bi njih provocirala, nego je to moja prirodna sudbina. Smjestili su me u Lopacu jer ih je bilo sram pa im je bilo lakse da okolina misli da sam ovisnica, nego lezbijka. Ja i moja cura, a roditelji nam nisu odobravali vezu i to posebno moj otac koji je agresivan i netolerantan zbog cega smo bile prisiljene na povremena bjezanja od kuce, nekad bismo popile nesto alkohola, no to nije neki poseban grijeh u nasim godinama. Ali drogirale se nismo, sto su od mene neki u toj ustanovi trazili da priznam jer sam upravo zbog toga formalno hospitalizirana.
Kad sam prvi put smjestena u Lopacu, imala sam samo jedan nalaz da sam pozitivna na droge, a mojim neukim roditeljima je to bila savrsen izgovor pred okolinom - da sam na drogama i da mi je mjesto na psihijatriji! No, kako za vrijeme boravka u Lopaci nisam imala ni jednu apstinencijsku krizu, ocito je da nisam bila ovisnica o drogama. Cak stovise, inzistirala sam da mi se vadi krv kako bih to dokazala, ali nisu to htjeli napraviti. Na kraju sam priznala da sam ovisnica samo zbog jednog razloga - da me prestanu psihicki unistavati. Mislila sam: kad vide da nemam apstinencijske krize, konacno ce me pustiti, sto se, nazalost, nije dogodilo', kaze Ana Dragicevic.

Iako su je u Lopaci uglavnom tretirali kao ovisnicu o heroinu, na kraju su u toj bolnici sami sebe demantirali. Jednim je dokumentom konacno ispravljena pogreska: 'Sto se tice navodne ovisnosti Ane Dragicevic o opijatima, ne vidi se da je kod prvog i kod drugog lijecenja pacijentica razvila apstinencijske smetnje pa se ne moze govoriti o ovisnosti o opijatima.'

Prema istom dokumentu navodi se, nakon sto je Ana Dragicevic dala svoj iskaz u kojem tvrdi da je zbog svoje seksualne orijentacije bila terapijski tretirana, 'da se moze steci dojam da se ponekad njezina seksualna orijentacija u Lopaci razmatrala u tom smislu.' Zakljucuje se da se apsolutno neprihvatljivim smatra seksualnu orijentaciju terapijski razmatrati, jer se ne radi o bolesti ni poremecaju, vec o slobodnoj volji i izboru pojedinca.

Otkako je izasla iz Lopace, Ana Dragicevic se osamostalila jer zivot s roditeljima ne bi mogla podnijeti. Sada je vise ne mogu prisiljavati na Lopacu. Kaze da ni do cega, sto joj se dogodilo, ne bi doslo samo da su njezini roditelji mogli prihvatiti da je ona vec na pragu punoljetnosti spoznala svoju istospolnu orijentaciju.

'Nevjerojatno je da sam zbog toga u Lopaci odsluzila zatvorsku kaznu od skoro pet godina. Oduzeli su mi djetinjstvo, nisam zavrsila skolu koju sam u Lopaci trazila da nastavim, a nisu mi to omogucili, zdravlje mi je lose, imam samo 47 kilograma, traumatizirana sam i prestrasena', kaze Ana Dragicevic. U Lopaci je, naime, bila izlozena izolaciji, injekcijama, vezivanju za krevet, ludjackoj kosulji - tzv. stezulji.


Alisa - 3-1-2009 at 13:51

:lujka::uzas:


eye4eye - 5-1-2009 at 21:45

http://www.index.hr/images2/muhamedbecirovic-senida-safetsahmanovic-Dnevniavaz540px.jpg


SRETAN zavrsetak dobila je zivotna prica Muhameda Becirovica iz Capardi kod Kalesije. Tom su Bosnjaku, prema pisanju Dnevnog avaza, 1992. godine cetnici oteli 41-godisnju suprugu Senadu i dvije maloljetne kceri, Sandu i Senidu. Sanda je tada imala cetiri, a Senida samo godinu dana.

Muhamed, koji danas zivi i radi u Njemackoj, nestanak zene i dviju kceri je prijavio Crvenom krizu. Dao je i krv za DNK analizu, za potrebe identifikacije u slucaju da njegovu obitelj ekshumiraju iz neke masovne grobnice. No, 16 godina kasnije, uspio je pronaci mladju kcer Senidu, zivu i zdravu.

"U svibnju prosle godine sam primio poziv iz Beograda. Receno mi je da je pronadjena jedna moja kci i da je ziva. Nisam mogao vjerovati u to sto sam cuo, ali sam odmah otisao u Beograd", ispricao je Becirovic. DNK analiza je potvrdila kako je Mila Jankovic, djevojcica koju su u Beogradu posvojili i othranili Zivan i Zivka Jankovic, zapravo Beciroviceva kci Senida. Ovih dana njen otac sredjuje papirologiju kako bi se djevojcicu izbrisalo s popisa nestalih osoba.

"Ovo je sreca i za sve nas koji godinama trazimo nestale. Nadam se da cemo naci i Muhamedovu suprugu i drugu kcer", rekao je Safet Sahmanovic, tajnik kalesijskog Crvenog kriza. Sahmanovic je rekao i kako se trenutno nabavljaju dokumenti za djevojcicu, kako bi mogla s ocem otputovati u Njemacku. Muhamed je kceri ispricao da su za vrijeme rata otete i njena starija sestra i majka.
Usvojitelji djevojcice, obitelj Jankovic, rekli su kako su je preuzeli iz sirotista u Sremskoj Mitrovici te kako se nece protiviti tome da djevojcica sad ode zivjeti sa svojim bioloskim ocem, koji ju je trazio svih ovih godina.


eye4eye - 8-1-2009 at 09:12

http://image.dnevnik.hr/media/images///normal/Jan2009//60182798.jpg

Zivot uistinu pise drame. Marija Piric iz Cepina koja je prije nekoliko dana izgubila sesnaestogodisnju kcer Martinu, koja je izgubila zivotnu bitku s teskom bolescu, dobila je u unuku
Dok se vracala sa sprovoda jedne kceri, Marija je saznala da je njezina starija kci Maja Vandza (23) upravo rodila u osjeckoj bolnici.

'Dok pricamo, malo placem, a malo se i smijem. Zar Majin porod upravo u vrijeme dok smo se oprastali od Martine nije bio Bozja poruka!? Bog nam nije htio dati vremena za patnju', rekla je Marija Piric, pise 24sata.

Nesretna je Martina obozavala stariju sestru i stoga su, bas zbog velike sestrinske bliskosti i povezanosti, mnogi ocekivali da ce Maja svoju kcer nazvati po Martini. No Maja je kceri dala ime Lena.
'Ime Lena bilo je Martinina zelja. O tome smo nekoliko puta razgovarali tijekom njezine bolesti, pogotovo nakon sto je Martina saznala da cu roditi kcer. Slozit cu se i s onim sto kaze nasa majka, Martina je jedna jedina, osoba za sebe', kaze Maja Vandza, uz Miju i Mirelu, jedna od tri Martinine sestre.

Ivica Vandza (30) prica da je njegova supruga Maja bila jako bliska sa sestrom Martinom te da ju je jako pogodila njezina smrt.
'Na dan sprovoda, mjesec dana prije predvidjenog roka, Maja je dobila trudove. Mislili smo da je to samo mala reakcija zbog svega sto se dogodilo Martini. Medjutim, lijecnik je rekao da ostane u bolnici i da ce uskoro roditi. Tocno u vrijeme Martinina pokopa, u 13 sati, uveli su Maju u radjaonicu', govori Ivica. Malena Lena dugacka je 49 cm, a teska 3,160 grama. Lena je Maji i Ivici drugo dijete. Starijoj Ivi su dvije godine.


eye4eye - 11-1-2009 at 11:07

http://www.vecernji.hr/system/galleries/pics/090110/hrv_susnjara_1.jpg
U pjesmi 'Zlocin u vrtu ljubavi' Kristina je vrlo detaljno i prorocki opisala svoju okrutnu smrt



Dvije Kristinine suze isklesane u mramoru, otvorena knjiga sa stihovima njezine pjesme “Kad prica svrsi” u kojoj nagovjestava svoj odlazak na drugi svijet, dvije nausnice koje je najradnije nosila i Gospin kip koji je krasio njezinu djevojacku sobu, cine cjelinu nadgrobnog spomenika Kristine Susnjare, mlade djevojke iz Trilja kojoj je lani u ovo doba godine na okrutan nacin zivot oduzeo ubojica Luka Pezelj.

Kroz taj spomenik, koji se uzdize nad grobnicom od bijelog mramora prekrivena bijelim ruzama, ispricana je prica o njezinu zivotu, njezinim radostima i mucenickoj smrti koja je potresla cijelu Hrvatsku.

– Grobnica nas je drzala na zivotu dok je nismo napravili. Tocno na njezin rodjendan 24. srpnja zavrsili smo je. Svakog dana idemo na njezin grob – kaze majka Ankica koja u svakom kutku svog doma trazi svoju jedinicu.

Sve su uspomene na Kristinu u domu obitelji Susnjara netaknute. Roditelji cuvaju njezine stvari, biljeznice, sitnice do kojih joj je bilo stalo, bas onakve kakve je ostavila onog kobnog dana kada je posla na izlazak s kojega se nikada nije vratila.

– Svako jutro isplacem se ljubeci njezin kaput. Boze moj, sto bih dala samo da je na trenutak mogu opet vidjeti, onaj njezin smijeh, cuti njezin glas koji mi govori: ‘Majko, dobro me slusaj!’ – kaze majka Ankica.

Tek kada su poslije smrti smogli snage zaviriti u njezinu intimu – njezine pjesme koje je pisala – roditelji i prijatelji pokojne Kristine shvatili su da je ona slutila svoju smrt, da ju je opisivala u mnogim pjesmama, da ju je sanjala.

http://www.vecernji.hr/system/galleries/pics/090110/hrv_susnjara_2.jpg
Na 22. Kristinin rodjendan dovrsena je njezina velika grobnica na triljskom groblju


– Ujko, sanjala sam svoju smrt i nezapamcen sprovod u Trilju – pola godine prije nego sto je okrutno ubijena jedno jutro Kristina je rekla svome ujcu Andjelku.

On ju je u cudu gledao, pokusao ju je utjesiti govoreci kako je to samo san. “Gdje ces, Kiko, o tome pricati?”, rekao joj je, a ona se samo nasmijesila i odgovorila mu: “To je, ujko, samo prijelaz duse u novi zivot!” Na te njezine snove tada se nismo obazirali – kaze otac Ivica.

Kristinini roditelji kazu kako je i posljednju noc prije smrti njihova jedinica usnula cudan san koji im tada nije htjela ispricati. S njom u sobi spavala je rodica koju je u neko doba noci probudila Kristinina vriska. Pitala ju je sto je bilo, a ona joj je odgovorila: “Ne smijem ti reci sto sam sanjala, pripast ces se...!”

Taj san nikada nije ispricala jer ruka ubojice Luke Pezelja nije joj dala sansu. Ubijena je tu noc, a o smrti koju je slutila kroz san Kristina je opisivala i u vise svojih pjesama. Najdetaljnije u pjesmi “Zlocin u vrtu ljubavi”. Ta pjesma, zapravo poema ispisana rukom na dvadesetak stranica biljeznice, potresna je do boli, a covjeku se, kada cita te stihove, ledi krv u zilama jer u tim stihovima ona je tako slikovito, snazno, upecatljivo, do detalje opisala svoju jezivu smrt, gotovo do detalja ubojicu koji ce kao starac camiti u zatvoru...

“Na tek procvale bijele ruze i trnje koje za ubodom zudi, polegao je mladic svoju ljubljenu djevojku. Okrutna pjesma zle vjestice unijela je ljubomoru u mladicev um, razum je blijedio, a osjecaji su se poceli oriti.

Odjednom je zaboravio na ljubav koju osjeca, odjednom se nije mogao prisjetiti svojih mastarija i tajni...

http://www.vecernji.hr/system/galleries/pics/090110/hrv_susnjara_3.jpg
Slika iz obiteljskog albuma na kojoj je Kristina s roditeljima, ocem Ivicom i majkom Ankicom

Bez borbe se ljubomori prepustio, samo povrijedjenost osjetio i savjete zle vjestice poslusao. Svoju dragu je na trnovit put boli uputio. Trnje bogato otrovom svojom ostrinom glatku kozu je paralo, a mladu krv trovalo. Djeva cedna i svjeza kao rosa, samo je tiho jecala, a njezini jecaji, njezni i bolni, zvucali su kao natuzniji stihovi. Jecaji su dopirali do svih ptica i cvjetova...

Ptice su pocele da hvalospjev o djevinoj boli i nevinosti pjevuse, a cvijece je od tuge venulo. Gledajuci dragu kako pati, mladic milost za nju nije pronasao, iz njega je i dalje isijavala ljutnja. Kad su snazne ruke bodez u srce usjekle, samo tezak uzdah nesretna djeva je iz sebe ispustila, a odmah nakon uzdaha i dusa je izmoreno tijelo napustila...

On sad starac, ogorcen i sam u slabosti i jadu, lutajuci proklinje sebe i tihe jecaje svoje drage cuje.”

To je samo dio stihova u kojima je Kristina opisala svoju smrt. Kao da je znala sto ce joj se dogoditi, i to od covjeka kojega je poznavala, ali s kojim nije bila u vezi.

“Dok je slomljena dusa snivala o novom pocetku, nepoznata je ruka bez ikakve krivice u drugi svijet je uputila”, napisala je Kristina u pjesmi Moj razbojnik.


eye4eye - 22-1-2009 at 21:53

http://www.index.hr/images2/marianabirdi-octaviobastos_V.jpg

MISS bikinija Brazila iz 2007. godine, zanosnoj Mariani Bridi da Coste lijecnici su bili primorani amputirati stopala i sake kako bi joj spasili zivot. Dvadesetogodisnja je ljepotica oboljela od rijetke infekcije bakterijom Pseudomonas aeruginosa. Bolest se manifestirala najprije kao teska urinarna infekcija, a zatim je prerasla u sepsu.


Uslijed trovanja krvi doslo je do zacepljenja krvnih zila pa su joj prvi stradali ekstremiteti - prekid cirkulacije, ostavio joj je stopala i sake u potpunosti bez kisika i lijecnici su ih morali amputirati, kako sepsa ne bi napala vitalne organe. Borba za zivot mlade missice u bolnici Doria Silva traje vec dvadeset dana. Iako je pri svijesti, dise uz pomoc aparata.

Marianin decko Thiago Simoes je rekao za G1 da je ona primljena u bolnicu 30. prosinca, ali joj je tada zabunom dijagnosticiran bubrezni kamenac.

"Dali su joj nekakve lijekove i poslali ju kuci"

To je omogucilo inace infekciji koja se inace jednostavno lijeci da se prosiri i postane smrtonosna, pise AFP.

"Dali su joj nekakve lijekove i poslali ju kuci. Ali dva dana kasnije, stanje joj se pogorsalo. Odvezli smo ju nazad u bolnicu i rekli su nam da je oboljela od opasne infekcije. Postajalo joj je sve gore i gore, a onda vise nije imala cirkulaciju kroz udove. Prvo je izgubila stopala, a onda su joj u utorak rekli da je izgubila obje sake", prepricao je Thiago Simoes.

"Ali, ona je jaka i mi samo zelimo da prezivi", kaze Simoes.

Otac Mariane Bridi shrvan je kazao jednom brazilskom dnevnom listu da se boji za zivot svoje kceri.

http://www.index.hr/images2/787601.jpg



Bakterija se moze nalaziti na zdravom tkivu na podrucju pazuha i genitalija

Bakterija Pseudomonas je ubikvitaran, sto znaci da je na neki nacin "sveprisutna" u okolisu, premda preferira vlagu. Povremeno se moze pojaviti na normalnoj kozi na podrucju pazuha, genitalija i analnog otvora. Kod ljudi je najcesca vrsta Pseudomonas aeruginosa od koje je oboljela lijepa Brazilka.

Zanimljivo je da najcesce pogadja pacijente u bolnicama, a posebno su ugrozeni bolesnici s opeklinama i oni koji pate od malignih bolesti. Infekcije tom bakterijom mogu zahvatiti kozu, potkozno tkivo, kosti, uho, oko, mokracne puteve i srcane zaliske, a lokalizacija ovisi o ulaznom mjestu bakterije i osjetljivosti bolesnika. Kad se radi o lokaliziranoj i vanjskoj infekciji, ucinkovito je lijecenje ispiranjem s octenom kiselinom i jednostavnim antibioticima, no ukoliko dodje do odumiranje tkiva, lijecenje se ne moze nastaviti dok se ono ne odstrani. Gnoj se mora drenirati.

Bolest se pojavljuje kao gram-negativna sepsa, uz koju je cesto prisutna gangrena, a za rane koje se pojavljuju na kozi karakteristicne su ljubicasto-crnim mrlje promjera oko jedan centimetar s gnojnim sredistem okruzenim crvenilom.


eye4eye - 24-1-2009 at 20:13

http://www.index.hr/images2/MarianaBridi_AFP.jpg

DVOJE prijatelja nesretne brazilske misice Mariane Bridi, kojoj su lijecnici zbog uznapredovale sepse amputirali stopala i sake, kazale su za CNN kako je Bridi podlegla toj teskoj i malo poznatoj bolesti.


"Na zalost, Mari vise nije mogla izdrzati. Umrla je jutros oko 3 sata", stoji u e-mailu koji je Enrique Fontes, izvrsni direktor Miss World Brazila, poslao navedenoj televizijskoj kuci.

Smrt je potvrdio i Renato Lindgren, prijatelj Bridi koji uredjuje blog posvecen njoj. "U ime obitelji, zahvaljujemo na podrsci i brizi cijelog svijeta te onih koji su nam pisali", pise na blogu posvecenom Bridi.

Podsjetimo, Bridi je prvotno bio pogresno dijagnosticiran bubrezni kamenac te je ona hospitalizirana 30. prosinca, no zapravo se radilo o urinarnoj infekciji, koja je s vremenom prerasla u sepsu. No, kad su doktori ustanovili da je rijec upravo o tom, vec je bilo prekasno.



eye4eye - 7-2-2009 at 19:02

Bogoljub Oskar preminuo je jucer na beogradskom Centralnom groblju ggdje je dosao posjetiti grob svoje pokojne supruge.





http://image.dnevnik.hr/media/images///normal/Feb2009//60190862.jpg
Preminuo na groblju

Bogoljub je umro od srcanog udara dok je obilazio grob svoje zene, kod parcele broj 40, nesluzbeno doznaje Kurir. 83-godisnji Bogoljub svakog je cetvrtka dolazio na groblje, svakog puta noseci u rukama veliki buket zutih narsica. Starija gospodja koja ga je sretala na groblju, svjedoci da je jako patio za pokojnom suprugom.

'Gotovo svaki put kada sam dosla na groblje, vidjela sam Bogoljuba. Cesto je 'razgovarao' sa svojom pokojnom suprugom, prepricavajuci joj sto je radio protekli tjedan. Bio je to vrlo tuzan prizor', rekla je gospodja. Bogoljub je bio miran covjek i zivio je tihim i povucenim zivotom.

Nesretni starac tako je pustio zadnju suzu za svojom voljenom suprugom, uhvatio se za spomenik dok ga je stezalo srce te preminuo. Bezivotno tijelo pored zutih narcisa lezalo je satima, sve dok nije zavrsio policijski uvidjaj.


eye4eye - 19-2-2009 at 07:42

http://www.index.hr/images2/TinaSpika_2009_V.jpg


MAJKA tesko bolesne Tine Spika, Magdalena Balkovic, priopcenjem za medije se oglasila o optuzbama koje je na njen racun iznio njezin bivsi suprug Tonci Spika. Magdalena Balkovic tvrdi da je njen suprug konzumirao kokain te se nije brinuo o obitelji. Priopcenje Magdalene Balkovic prenosimo u cijelosti:

"Lako je optuziti nekoga. Naime potvrdilo se da Tina boluje od Pompeove bolesti, kao sto je objavljeno, ja kao majka trazila sam pomoc koja je bila uplacena na moj ziro racun. U svim medijima objavljeno je da trazim sredstva kako bi se Tini osigurala sto adekvatnija skrb, a u niti jednom mediju nije objavljeno kako se potrazuje novac kojim bi se kupio lijek. Ljudi su se odazvali i priskocili u pomoc, dok se isti taj Tonci Spika meni smijao u lice i govorio da zasto placem i da ne mislim da ce mi netko pomoci.

Citavu sam trudnocu radila u njegovom polju, dok je moja starija kcer bila zajedno sa mnom na suncu. Znaci jos tada nije se uopce brinuo za obitelj. Ali je bilo alkohola i razbijanja po kuci i smrkanje kokaina pred mojoj starijom kcerkom u istoj kuci. Za te probleme znala je cijela njegova obitelj te su ga usred noci odvlacili iz kuce kako ne bi fizicki povrijedio mene i dijete. Naime, kada su poceli pristizati novci na racun, uzimao je karticu i po stotinu puta je isao na bankomat gledati kako se novac neprekidno slijeva. Prvo je trazio novac kako bi podmirio dugovanja koja je stvorio u proteklih godinu dana, jer nije radio, nego je unedogled posudjivao kako bi uopce mogao zivjeti. Tu se radilo o iznosu od oko 45.000 kuna.

"Novcem je podmirivao dugove"

Kako je novac stizao raspolagao je karticom, ja ne znam gdje je taj novac zavrsavao, ali znam da je redovno noci provodio za kockarskim aparatima. Obnovila se cijela njegova kuca, uvela se struja, voda, stavljeni su prozori i vrata, nadogradila se kuhinja i kupaona, napravljena velika terasa, postavljena su dva klima uredjaja, tako da se apsolutno sve napravilo. Sve se to cinilo zbog male Tine, jer je uistinu trebala takve uvjete obzirom da je sklona infekcijama u najvisem mogucem stupnju. Kupili smo automobil VW Golf koji nije bio siguran za ucestale odlaske djeteta u Zagreb, tako da smo kupili Ford Focus kako bi nesmetano i sigurno bez bojazni da cu ostati na sred puta mogla odvesti dijete u Zagreb na lijecnicke kontrole.

Tonci Spika, kao njen otac, to nikada nije ucinio nego je dolazila moja obitelj iz Slavonije kako bi netko bio sa mnom dok vozim dijete. Osobno sam isla moliti ljude da ga zaposle te je na kraju i dobio posao kao vozac. Njegova placa je bila 2.700 kuna, ali ja i Tina je nismo nikada vidjele. Od mene je trazio da dizem novac s racuna i dajem mu da bi imao za gorivo, dorucak i cigarete Marlboro koje i danas pusi. Bio je 'preumoran' od posla vozaca i od toga da ima sefa, odnosno da je netko iznad njega te je inzistirao da se kupi kombi za prijevoz turista. Citavo je ljeto kombi stajao, dok me on tjerao da sva primanja odnosno invalidninu, porodiljni i djecji doplatak prebacim na njega, a ja sam trebala otvoriti obrt. Tome sam se usprotivila jer je on vec imao obrt i jos uvijek ima dug prema poreznoj upravi u iznosu od oko 50.000 kuna.

http://www.index.hr/images2/TinaSpika_index_V.jpg


Takodjer je trazio da se od istih tih donacija podmiri i taj dug, no ja sam tada odbila, jer sam uvidjela kamo to sve vodi. Nakon toga prodao je kombi, a u roku od mjesec dana nije bilo ni novaca od prodaje kombija. Obzirom da je nestalo novca, bila sam prisiljena zamijeniti novi automobil za takozvani 'atraktivni BMW' koji je bio star devet godina. Nebrojeno je puta dolazio kuci pijan, napadao me pred djecom te je moje dijete puno puta vristalo u noci, dok su svi clanovi njegove obitelji sve to znali i samo vikali: 'Tiho..tiho...da selo ne cuje.

"Otisla sam bez igdje icega"

Pocetkom ljeta bila sam prisiljena ici raditi sa cime se on nije slagao, te mi je prijetio da se ne smijem vratiti kuci sto sam prijavila policiji. Po citave sam dane slusala vrijedjanja poput onih da se gubim iz kuce, da nista tamo nije moje i tako u nedogled. Uz pratnju policije uzela sam Tinu i napustila kucu bez icega. Dakle, ostavljen mu je Golf na koristenje kako bi mogao vidjati svoju kcer, a on ga je u vrlo kratkom roku prodao bez ikakvih papira, jer je vozilo glasilo na moje ime, a sada navodi kako nema cime ici djetetu.

Isto se tako izvlacio s posla na racun Tine, a nikakvu brigu o njoj nije vodio. Sve preglede, odlaske lijecnicima, kupovanje svih potrepstina sam obavljala sama. Isla sam s djetetom u podstanarstvo bez i jedne stvari iz kuce, cak mi nije dao, a ne da mi ni danas da uzmem Tininu robicu, niti stvari od moje starije kceri koju sam bila prisiljena dati na cuvanje svojoj majci u Slavoniju, jer je nisam imala gdje ostaviti dok vodim brigu o Tini.

Iz kuce sam izisla s oko 3.500 kuna na racunu i bila sam prisiljena moliti dalje, a sto je on znao da cinim te je i dalje trazio novac. To je vidljivo u porukama koje mi je slao najcesce i do jutarnjih sati. Isto je tako zvao i prijetio o cemu je nebrojeno puta obavjestena i nadlezna policijska postaja. No, ni tu nije bio kraj.

"Zeli me prikazati kao najvecu negativku"


Glede 'luksuznog BMW-a', otisla sam s njim, no posto sam otisla skoro bez kune automobil sam zamijenila jeftinijim Hyundaijem kojeg nisam niti prodala, niti propila i prokockala, jer njime se iskljucivo sluzim kako bih isla Tini u bolnicu i to dva, ponekad i tri puta dnevno. Automobilom sam isla i do policije i Centra za socijalnu skrb, a ne kako Tonci Spika tvrdi, za svoje luksuze, jer doslovce nitko nema pravo niti moze ustvrditi kako se provodim, jer to nije tocna tvrdnja i to mogu posvjedociti ljudi koji su mi svakodnevno u blizini.

Naime, kako me on proziva neodgovornom majkom, nisam sigurna kako se usudjuje uopce izgovoriti takve neistine, jer sa sigurnoscu tvrdim kako imam svu mogucu podrsku odgovornih ljudi. Meni kao majci ponudjeno je da izvedem Tinu iz bolnice sa svim potrebnim aparatima, no misljenja sam kako to lijecnicki tim ni u ludilu ne bi napravio da me i u jednom trenu smatrao neodgovornom majkom, kako tvrdi Tonci Spika.

Kada je isti taj Tonci osjetio da sam mu prestala davati novac te kada je dobio odgovore u drzavnim institucijama da ne moze dobiti dijete niti ista drugo, tada je nastavio s prijetnjama jos zesce i naveo mi jasno i glasno kako ga vise ne zanima ni Tina ni skrbnistvo, nego me samo zeli pred cijelom nacijom prikazati kao najvecu negativku. Ja sam ga hranila i oblacila, a sada pokrecem sudski spor, jer ovo najvise steti mome djetetu, a u njenu zastitu dat cu i svoj zivot.

Uvijek u zivotu postoje dvije strane, no kako je gospodin Spika ocajan jer vise nema izvor dodatnih prihoda za podmirivanje svojih kockarskih i inih dugova, odlucio se u javnosti pokusat dobiti sazaljenje, no takvim postupkom je samo nastetio djetetu i svima ostalima koji u buducnosti budu bili u potrebi za pomoc nacije. Nije mi ostavio drugi izbor, osim da se povucem i sudom istjeram pravdu, a sva daljnja medijska prepucavanja stavljam njemu na dusu."

Policija ima sve poruke

Magdalena Balkovic takodjer kaze da obitelj Toncija Spika u vlasnistvu ima velike povrsine zemlje cija se vrijednost broji u milijunima. Unatoc tome, kaze Magdalena Balkovic, obitelj nikada nije ni pomislila da se proda jedan komad zemlje kako bi se namirile potrebe bolesne djevojcice vec su, kaze Tinina majka, bili upozoreni da ce biti izbaceni iz kuce u Segetu Donjem.

http://www.index.hr/images2/TinaSpika_lipanj2008_V.jpg


Tinina majka kaze da iza svega sto joj je bivsi suprug danas priredio stoje mjeseci maltretiranja i ponizavanja koji su nakon njenog odlaska iz obiteljske kuce u Segetu Donjem kulminirali stalnim pritiscima oko novca. Na nase pitanje o datumima sms poruka kojima zeli potkrijepiti tvrdnje da je bivsi suprug od nje trazio samo novce, odgovorila je da je danasnji datum koji se vidi na porukama posljedica toga sto je poruke, koje je do danas cuvala u "inbox" pretincu svojeg mobitela, prebacila u pretinac sa spremljenim porukama, a pri cemu automatski dolazi do izmjene datuma poruka.

Pri tom istice da se na porukama jasno vide brojevi telefona s kojih su poruke poslane, a za koje svi oni koji poznaju njenog bivseg supruga mogu potvrditi da su to upravo njegovi brojevi mobitela. Dodala je da je policiji vec pokazala sms poruke te istakla da se vrlo lako mogu utvrditi datumi i vrijeme slanja odnosno primanja pojedinih poruka. Jednako tako policija, ukoliko to zeli, uz pomoc i suradnju od strane mobilnog operatera vrlo lako moze utvrditi odakle su poruke, u koje vrijeme i na koji broj bile poslane.

Odvjetnik najavio tuzbe


Nakon sto je Slobodna Dalmacija danas objavila clanak o slucaju, Magdalena Balkovic je poslijepodne potpisala punomoc splitskom odvjetniku Vinku Ljubicicu koji nam je rekao da je od nakladnika Slobodne Dalmacije zatrazio objavljivanje ispravka i isprike za sve ono sto je o njegovoj klijentici objavljeno u tom listu.

Kako nam je rekao pokrenuo je i postupak za odredjivanje Magdalene Balkovic kao iskljucive nositeljice roditeljske skrbi za Tinu Spika, te dodao da "kako sada stvari stoje Magdalena Balkovic ima cvrstih dokaza da sve ono sto je danas objavljeno u odnosu na nju jednostavno nije istina."

"Magdalena Balkovic ce pokrenuti parnicu protiv izvora informacije (Tonci Spika op.a.) i protiv Slobodne Dalmacije koja je tako nesto objavila. U tom smislu prilozit cemo svu potrebnu dokumentaciju iz koje se vidi da je to sve potpuna neistina i da je to informacija koja se ne zasniva ni na kakvim cinjenicama nego samo na pausalnim navodima jedne od zainteresiranih stranaka.

Otac tesko optuzuje bivsu suprugu

Tonci Spika, otac tesko oboljele djevojcice Tine Spika o cijoj smo bolesti i tijeku lijecenja nekoliko puta pisali na stranicama Indexa, odlucio je danas istupiti u javnost zbog, kako je rekao, sramote koju vise nije mogao podnositi gledajuci svoju bivsu nevjencanu suprugu Magdalenu Balkovic kako trosi Tinine novce.

Kako nam je rekao, nakon sto je pocetkom prosle godine pokrenuta humanitarna akcija prikupljanja novcane pomoci za njegovu kcer Tinu, novac je poceo sjedati na racun njegove supruge Magdalene, a ona, kaze Spika, u svemu tome "izgubila glavu".

Na optuzbu bivse supruge da je novac trosio na alkoholiziranje, Tinin otac se samo nasmijao i rekao da to nije istina. Neistinama je ocijenio optuzbe da je suprugu otjerao od kuce i da ga je napustila zbog njegovih kockarskih dugova.

"Otisla je zbog neslaganja od pocetka. Nisam prihvatio da se moze s novcima tako raspolagati, na nacin na koji je ona na pocetku raspolagala. Kupio se Ford Focus novi koji se stavlja ne njeno ime. Cijela pomoc je bila ne njenom ziro racunu, ne na Tininom i ne na mom, nego na njenom. U pocetku se napravilo malo po kuci, nesto je novo trebalo kupiti, nesto promijeniti i obnoviti i u to se isto potrosilo malo novaca, ali to se i trebalo napraviti. Dalje se nastavilo sa zatamnjenjem stakala na automobilu, s nekim auspusima, spustanjem automobila, jaka muzika u automobilu. Ovdje zivim u jednoj sredini gdje svatko svakoga zna i gdje se ljudi poznaju cijeli zivot. Ljudi su me poceli krivo gledati, najprije je meni pocelo biti krivo", rekao nam je Tonci Spika.

Razmirice pocele zbog potrosnje novca

Spika kaze da je suprugu upozoravao da se prikupljeni novac ne moze trositi na takav nacin te dodaje da se ona oglusila na njegove opomene, sto je uzrokovalo njihove prve medjusobne razmirice.

"Da bi ona pocela ajde kupi ovo, kupi ovu neku glupost, kupi ovo, ajde roba OK i to, hrana, to je najmanja stvar. U kolovozu prosle godine se posvadjala sa mnom, otisla je na 15-ak dana nakon cega se vratila kuci s BMW-om 525, opet sa zatamnjenim staklima, muzikom i ponovno potrosnjom novaca u taj automobil. To je vec bio - plafon", kazao nam je Tinin otac te nastavio:

"Molio sam je zbog djeteta; Magdalena molim te smiri se, dodji k sebi. Jednostavno, kada su dosli novci to vise nije bila ta osoba, promijenila se. Osilila se, osjetila je neki dinar i osilila se. Prije cetiri mjeseca, kada je Tina zavrsila na intenzivnoj njezi, ona je jednostavno rekla da vise nema sto raditi u ovoj kuci i da odlazi. Pokupila je te pare, preko 300.000 kuna, koliko ja mislim da je ostalo na racunu, da bi ja ostao bez icega."

"Pitao sam je gdje su novci od Tine, rekla mi je da se mene to ne tice. Pokupila je ovdje neke svoje stari , radio i neke druge gluposti. Ja nisam imao ni prijevoza niti samo mogao doci do bolnice u Splitu, bila mi je muka jer nisam nikome govorio o takvoj sramoti. Da bih potom otisao na odjel intenzivne njege nakon nekih 10-15 dana i sreo ju na izlazu gdje mi je rekla da je kupila Hyundai Coupe u kojem su bila kozna sjedala.U njemu se ne moze voziti ni zdravo, a kamoli bolesno dijete jer je to mali sportski automobil, opet sa zatamnjenim staklima, muzika... To je vise preslo mjeru! Cetiri mjeseca otkako je otisla ja sam je uvjeravao da mi kaze gdje su novci od Tine, jer sam zelio znati sto se dogadja s tim novcem. Rekla mi je da to mene nije briga."

Tonci Spika kaze da je nedavno pomocu jednog prijatelja koji mu je posudio svoje racunalo s pristupom internetu, doznao da njegova bivsa supruga trazi da joj se "donira stan i trazi ljude da joj doniraju novce".


"To je tolika sramota i toliko bezobrazno. Iskljucivo sam zbog toga apelirao i zatrazio novinare da se sazna istina, jer je to katastrofa. Dijete ovdje ima kucu i ako Bog da ima gdje doci, ako je puste iz bolnice. A ako njoj trebaju novci onda neka to radi na neki drugi nacin, a ne preko mog tesko bolesnog djeteta jer je to cisto koristoljublje."

Spominjanje kockarskih dugova je "djetinjasto"

Na nase pitanje o tome ima li na raspolaganju jednu ili dvije osobe koje bi bile spremne na pohadjanje osnovne medicinske obuke, a sto je preduvjet da se bolesna djevojcica iz bolnice prebaci na kucnu njegu, Tonci Spika priznaje da "momentalno nema" te nastavlja:

"Ja sam njoj na volju pustao i cak dozvoljavao da ona.. Nju nitko odavde nije potjerao, kako je ona objasnila, rekao sam joj - OK mi se ne moramo voljeti i ne moramo biti zajedno cijeli zivot, ali iskljucivo zbog djeteta neke stvari se moraju znati i zbog djeteta u ovoj kuci mozes biti dok je dijete tu. Ja sam nju volio i nisam je potjerao, nego je sama otisla jer je izgubila glavu od tih silnih novaca i tih gluparija. Koliko sam shvatio ona ce sada traziti skrbnistvo, a Tina jos nece tako brzo izaci iz bolnice."

"Iskljucivo sam ovo stavio u novine kako bih apelirao da se proba blokirati taj racun i da se proba dokazati gdje su novci s tog racuna i na sto su potroseni. Njeni navodi da su kockarski dugovi u pitanju, to je sasvim djetinjasto nesto takvo izbaciti", rekao nam je Tonci Spika.

http://www.index.hr/images2/TinaSpika_2008_300pix4.jpg


Upita o mogucnosti da iznosenje obiteljskog prljavog vesa negativno utjece na buducnost njegove bolesne kceri Tonci Spika kaze da "lijekovi i medicina idu naprijed" te ce djevojcici na raspolaganju biti "nove terapije".

"U slucaju da djetetu nesto stvarno bude trebalo, bit ce vrlo skakljivo da nakon svega vise od ikoga dobije ikakvu pomoc. To je zalosno. Da sam se u svemu tome povukao, ne bih mogao izdrzati, bio bih eksplodirao, na bilo koji nacin. Onda ce tata morati poduzeti zaduzivanje, danas ima kamatara, zelenasa, svega zivoga, ako do takve situacije dodje spreman sam na sve jer sam sam to naceo i stojim iza svega toga. To je moje dijete, preko njega nece nitko zaradjivati novce pa cak ni vlastita majka.", zakljucio je na kraju Tonci Spika.


eye4eye - 26-2-2009 at 16:27

http://www.metro-portal.hr/img/repository/2008/02/web_image/pliva_zgrada.jpg



Povijest „nastajanja“ Plivasa

( Za prikaz su koristeni podaci iz Povjesnice Plive, Zagreb 1996)

Povijest Plive zapocinje otvaranjem vrata dionicarskog drustva i tvornice "Kastel" u Karlovcu 1921.g. Prvi je predsjednik odbora Dionicarskog drustva "Kastel" prof. dr. Gustav Janacek, koji je u suradnji s dr. Eugenom Ladanyem, pokrenuo proizvodnju farmaceutskih preparata i galenskih pripravaka, te su na taj nacin utrli put suvremenoj proizvodnji lijekova na ovim prostorima.

1928. "Kastel" seli u Zagreb, na danasnju lokaciju Prilaz baruna Filipovica. Dr Eugen Ladany povezuje se s dr Vladimirom Prelogom, te zajedno postavljaju kratkorocne i dugorocne ciljeve razvoja "Kastela". Prvi kratkorocan cilj, bio je usvajanje postupaka za proizvodnju vec poznatih lijekova, trazenih na trzistu (danas bi rekli generika), dok je dugorocan cilj bio pronalazenje originalnih, bioloski aktivnih spojeva. Vrlo brzo pokazalo se da su njihovi ciljevi bili realno postavljeni.

Vec 1936 ."Kastel" plasira na trziste sulfanilamid (aktivna ljekovita supstancija bakteriostatskog djelovanja), pod imenom Streptazol, kojeg patentno zasticuje. Streptazol postize golem uspjeh na trzistu. Na taj nacin "Kastel" postaje jedan od prvih proizvodjaca sulfonamida u svijetu.
Uspjesi se nastavljaju. Ljubo Trinajstic i Ernest Rajner dvojica inzenjera, koji su zajedno s prof. Prelogom sudjelovali u proizvodnji i uspjesnom lansiranju streptazola, svoje znanje i iskustvo ugradila su u temelje nove tvornice. Sa uvodjenjem u proizvodnju pentametilen tetrazola, zapocinje u Zagrebu tzv. sintetska proizvodnja kemijskih supstanci- zapravo sintetskih lijekova za terapiju kod razlicitih bolesti.

Prof. dr Ivan Stivic, 1942 obavio je integraciju Drzavnog zavoda za Proizvodnju Lijekova i Vakcina- PLIVA i "Kastela". Ubrzo nakon integracije farmaceutska tehnologija pocinje se naglo razvijati.

Pliva nakon 2.svjetskog rata ima veliku podrsku vlasti u obnovi i izgradnji. Ponovno izgradjene, u ratu porusene proizvodne hale, omogucile su materijalnu osnovu za novi zamah stvaralackog duha.

Prof. dr.sci V. Prelog 1941 odlazi u Zűrich, medjutim njegovi suradnici ostaju u Plivi i postaju nositelji tog stvaralackog duha.

1952. osnovan je Plivin istrazivacki institut. Prvi direktor i organizator rada po namjenskim laboratorijima, bio je dr. Rativoj Seiwerth. Nastavio je suradnju sa prof. Prelogom. U desetak njegovih godina na celu Instituta u redovnu proizvodnju uvedeno je mnostvo organskih spojeva, najvise lijekova.

Takvo kontinuirano poticanje znanstveno- istrazivackog duha u cilju vlastitog razvoja novih proizvoda uzdizalo je polako Plivu u svjetski prepoznatljivu farmaceutsku tvrtku.

1953. Stipe Splivalo dolazi u Plivu za generalnog direktora, na kojoj funkciji ce ostati do 1966. Zelio je stvoriti veliku Plivu i zato je za svoje suradnike uvijek birao vrhunske strucnjake. Za njegova upravljanja, broj zaposlenih porastao je sa 700 na 2500. Doslo je do prave eksplozije u zaposljavanju visoko-obrazovanih ljudi. Izvoz je povecan sa 250.000 na 10 mil. U$. Splivalo je organizirao prvu izlozbu Plivinih proizvoda u Londonu 1966.g. Potaknuo je organiziranje Konjukturne sluzbe, prvotni organizacijski oblik istrazivanja trzista, zacetak onoga sto se danas podrazumijeva pod marketingom. Godine 1955. inicirao je izradu Pravilnika o premiranju, bila je to osnova za unapredjivanje i stimuliranje temeljnih nacela poslovanja: proizvodnosti, ekonomicnosti i rentabilnosti, te svih vrsta inovacija. U Plivi se tada strogo vodi racuna o gospodarenju resursima. Stvorena je plansko-analiticka sluzba, na celu sa Ivanom Karacicem, koja ce razvijati podrucje financija, racunovodstva, financijske analize, financijskog planiranja, i to dovesti do razine kakva je uglavnom bila do devedesetih godina.

1953. zapocela je proizvodnja vitamina C, prema vlastitoj patentiranoj tehnologiji.

1955. Analiticki laboratorij se izdvaja iz sastava Istrazivackog instituta i spaja s Kontrolnim uredom, pa tako nastaje Kontrolno-analiticki laboratorij. Mr. Radovan Damaska zacetnik je fizikalne metodologije u neovisnoj ocjeni kvalitete lijekova.

1959. zapocela je redovna proizvodnja oksitetraciklina u cemu su kljucnu ulogu odigrali bracni par Zrinka i Gavra Tamburasev, koji su u Plivu dosli iz Galenike na poziv generalnog direktora Stipe Splivala.

Iste godine zapocela je i proizvodnja vitamina B-6.

Citava plejada velikih strucnjaka utkala je svoj rad, svoju kreativnost i svoje srce u razvoj Plive. Spomenimo samo prof. dr. Dragutina Kolbacha, inz Milenku Jaeger, inz. Eugena Gustaka, mr Drage Veblea, dr. Alberta Veronu, inz. Karlo Heimann, inz. Klement Crncica, dr. Branimir Gaspert, itd. itd… Lista je neiscrpna.

1966. na celo kompanije dolazi Juraj Razmilic. Za vrijeme njegova upravljanja, Pliva otvara novu stranicu svoga svestranog i brzog razvoja.

Nekako u to doba, kad su rodjeni mnogi Plivini poslovni uspjesi, rodjen je i termin- plivas- sto je bilo mnogo vise od pukog zaposlenja. Tome je svakako pridonijelo uvodjenje i razvoja samoupravljanja u tvornicu. Uposleni pocinju "osjecati" Plivu kao vlastitu tvornicu. Radnici nisu u tvornici samo da posluzuju strojeve, oni participiraju u upravljanju, donose odluke na svim poslovnim podrucjima, organizirano se skoluju, stipendiraju, doskoluju kroz cijeli svoj radni vijek. Jasna im je „misija i vizija“ razvoja svoje tvrtke. Odnos vrlo slican danasnjem TQM (potpuno upravljanje kvalitetom) u Japanu.

Od 1967 do 1980 integrirano je 7 radnih organizacija i podignuto na razinu Plivina standarda. Organizirani su bili u 5 osnovnih Plivinih programa: farmaceutski, sirovinski, prehrambeni, veterinarsko- agrarni i kozmeticko- higijenski.
Posebno mjesto zauzima zajednicko ulaganje Plive i Ciba-Geigyja iz Svicarske. Pliva se rasprostrla na 9 lokacija, a do 1980.g. ostvaren je natprosjecan rast proizvodnje.

Do 1985. ukupni asortiman iznosi 2500 proizvoda, a broj vlastitih farmaceutskih sirovina i kemikalija povecao se dva i pol puta.. Do te 1985. sagradjeno je vise od 100 vecih ili velikih proizvodnih, energetskih, skladisnih, infrastrukturnih i drugih objekata. Izvoz u Zapadne zemlje i USA premasuje 100 mil U$, dok se isto toliko izvozi i u Istocne zemlje na celu s SSSR.

Vodila se briga i o drustvenom standardu- sagradjeno je 1400 stanova, 11 restorana drustvene prehrane, dogradjen veliki hotelski kompleks u Supetru i manji u Novom Vinodolskom. Sve su te investicije financirane uglavnom vlastitim sredstvima, iz vlastite akumulacije.
Razvoj Plive bazirao se na razvoju znanja i sposobnosti njezinih strucnjaka, ali i svih uposlenih, ciji je broj do 1985. narastao na 6400. Velika su sredstva ulagana u kadrove, znanstveni i strucni rad. Svaki radnik se cijenio, vodilo se racuna o zadovoljstvu radnika na poslu, ali i izvan njega (odmaralista po povoljnoj cijeni, dodatni organizirani preventivni odmor radnika pod lijecnickim nadzorom sl), da bi se radna sposobnost poboljsala.

Od 1976 do 1986 uvedena su u proizvodnju 132 nova lijeka, od kojih 58 na osnovi vlastite farmaceutske sirovine ili recepture. Zahvaljujuci istrazivackom radu, 90 se posto svih proizvoda radilo po vlastitim tehnologijama.

Godine 1979. Pliva je patentirala originalni semi-sintetski makrolidni antibiotik azitromicin, te postupak za njegovo dobivanje. Tri dame autorice su izuma : Dr. Zrinka Tamburasev, Mr. Gabrijela Vazdar- Kobrehel i Mr. Gorjana Radobolja- Lazarevski, na celu sa tadasnjim direktorom Istrazivackog instituta dr. Slobodanom DJokicem. Na taj nacin Pliva je uvrstila tadasnju Jugoslaviju u jednu od samo 9 zemalja sirom svijeta koje se mogu podiciti vlastitim izumom (antibiotske) supstance.

1986 Pliva je potpisala licencni ugovor sa Pfizerom , prema kojem je ta tvrtka dobila ekskluzivno pravo na prodaju gotovog lijeka (Zitromaxa, kod nas poznatog kao Sumamed) u regiji Zapadne Europe i USA.

Godine1986 Zdravko Tomicic postaje generalnim direktorom Plive i na toj funkciji ostaje do 1993. Godine su teske, ekonomska situacija u zemlji karakterizirana je krizom koja ce dovesti do rata. Rat izmedju 6 republika, pogadja najvise industriju dimenzioniranu na 20 mil stanovnika Jugoslavije. Trziste postaje zatvoreno unutar republickih granica, sto proizvodnju reducira na jednu sestinu instaliranog kapaciteta – neodrzivo! Pliva nastoji povecati svoje poslove sa inozemstvom, a ima i azitromicin kao sigurni izvor prihoda iz inozemstva. I uspijeva konsolidirati poslove. Broj zaposlenih je oko 7500!


„Ubijanje“ Plivasa
(prikaz prema vlastitom sjecanju)

1991. g u Hrvatskoj je rat. Vise od 20 % Plivinih radnika sudjeluje u domovinskom ratu. Ostatak ima radnu obavezu u Plivi, jer proizvodnja nije obustavljena.

1993. Pliva, kao i 1921. Kastel u Karlovcu, opet postaje dionicko drustvo, Hrvatska drzava je nacionalizira. Dionice Plive prelaze u vlasnistvo drzavnih fondova, koji je onda „privatiziraju“- citaj rasprodaju. Oko 20% dionica mogli su KUPITI radnici Plive. Od „svoje“ tvornice! Pliva dotada u svojoj povijesti NIJE rasla na kredit. Rasla je temeljem profita nastalog, ne od pogodnosti na trzistu (tada je cijena lijeka bila jedna petina cijene lijeka na svjetskom trzistu), vec zbog izvrsnog poslovanja. Radnici su se svjesno odricali tog profita (o tome su postojali zapisi sa Zborova radnih ljudi ili RS) i umjesto u potrosnju, glasali su da se profit utrosi u prosirenje proizvodnje. Sada im je sva „ustedjevina“ nacionalizirana, a samo mali dio vlastite ustedjevine ponudjen i PRODAN kroz dionice. I to bi trebalo biti to? Dok su radnici na ratistu??

Za direktora Plive postavljen je Zeljko Covic.

1996. Plivine dionice izlistane su na Londonskoj i Zagrebackoj burzi.

Od 1997. do 2002. godine Pliva je provela akviziciju Polfe Krakow, poljske firme, europskih firmi Farmacom, Mixis Genetics Ltd, Lacheme- ceske firme, Dominiona – engleske firme, AWD Pharma iz Njemacke. Slijedi akvizicija Sidmaka, americke firme. Kompanije koje su akvirirane, nisu bile uspjesne u svojim maticnim zemljama. Pliva im nije dodala vrijednost!
Ali ulagala je u njih (npr Polfe Krakow) i prenijela tamo sve svoje uspjesne lijekove. Zato jer je Poljska vlada diktirala uvjete kupovine svojih dobara. Sacuvali su tzv Zlatnu dionicu za slucaj da Pliva ne bi ulagala u Poljsku tvornicu ili ne bi donijela novu grupu lijekova. Znacaj te dionice je bio takav da bi Poljska vlada oduzela tvornicu Plivi i ne bi joj vratila nista od onoga sto je do tada bilo investirano u slucaju nepostovanja odredbi ugovora. Vrlo efikasno sredstvo cuvanja vlastite imovine.

U Hrvatskoj su otvoreni pogoni: azitromicina u Savskom Marofu (investicija oko 100 mil US) i suhih oralnih oblika u Zagreb (investicija oko 150 mil US). Otvorena je i nova zgrada Istrazivackog instituta u Zagrebu (investicija oko 200 mil US). Od cca 3 mld U$ prihoda samo od azitromicina, jedva je 450 mil ulozeno u Hrvatskoj.
Kupljena je zgrada u Vukovarskoj ulici za navodno potrebe Uprave. Sest katova, koje se imalo ponovno urediti, jer zgrada nije valjala. Neproduktivno osoblje zapunjavalo je zgradu. Nisi im mogao pogoditi funkcije ni mjesto u organizaciji, a kamo li ovlasti i odgovornosti (osim ovlasti da trosi).

U Plivi u Hrvatskoj (izvan Vukovarske) uslijedilo je:

- zatvaranje sintetske proizvodnje vitamina B-6, te bio-sintetske i sintetske proizvodnje C- vitamina i oksitetraciklina, a s vremenom i svih ostalih pogona bazne kemije. Podsjetimo se, aktivne farmaceutske supstance od 1966 izvozile su se uglavnom u USA i Zapadnu Evropu. Radjene su bile po svjetskom standardu, ciju primjenu je svakih 2 godine nadzirala americka FDA. Njenu inspekciju je Pliva svaki put uspjesno prolazila.
Mjesta gdje su se odvijale proizvodnje i fizicki se rasciscavaju, te pretvaraju u parkiralista za nekoliko stotina skupih sluzbenih automobila (do 1990-tih u Plivi je postojao samo jedan sluzbeni automobil- stari mercedes generalnog direktora).

- prodani su Pogon Kozmetike u Cakovcu i Kozmeticki program Plive sa sjedistem u Zagrebu, Neva-Tuskanova,

- Prodan je Prehrambeni program Plive (djecja hrana konkurenciji Hippo, koja je proizvodnju odmah zatvorila, a ostatak je prodan individualnom poduzetniku);

- rasprodani su odmaralista i restorani, vise se i ne zna kada se to zbilo;

- prodan je dio Istrazivackog instituta (onaj isti u koji je investirano 200 mil U$)

- prodan je i Veterinarski program;

- sve pratece sluzbe (Odrzavanje, Inzenjering, Opci poslovi itd), pomalo su reducirane i vise ne mogu biti u potpunoj funkciji.

Broj zaposlenih u Hrvatskoj reduciran je na ispod 3000 sa tendencijom daljeg smanjenja, dok cjelokupna Pliva i dalje ima oko 6000 ukljucivo i zaposlene po svijetu.

Za to „sjajno“ vrijeme, „stari“ radnici postali su smetnja- pamtili su valjda „bolja vremena“. Forsiralo se dovodjenje sasvim mladih skolovanih ljudi, koji su bez ikakvog iskustva, nakon „skracenih“ tecajeva (od po par dana) za upravljacke i komunikacijske vjestine, postavljani na managerske pozicije kao „vrhunski“ strucnjaci. Ljudi su se salili da ne smijes djecicu setati ispred Plive u Vukovarskoj, jer ti Pliva odmah „otme“ dijete i postavi ga za managera.

Gore od mladih ljudi bili su neki, koji su se, rekli bi stari Plivasi- „dobro zvali“. Imali su prava imena sa porijeklom ZNA SE odakle. Za Siroki brijeg su znali, ali ni nakon vise godina nisu bili u stanju niti izgovoriti (ponoviti) imena proizvoda u odjelima ciji su bili veliki (citaj skupi a niskoristi) direktori. Kao da tada vec nije bilo poznato: covjek koji NIJE radio posao- NE MOZE njime rukovoditi!

Dovodjeni su „strucnjaci“ iz stranih zemalja, sa minornim znanjem u odnosu na Plivine strucnjake u Plivi. Placalo ih se vrhunski, postavljani su na top-pozicije u firmi, za place vece od onih koji bi takvi „strucnjaci“ mogli zaraditi u svojim zemljama.

A sve sto su radili ti stranci – zapravo su, uz odobravanje upravljacke strukture, pljackali firmu, demonstrirajuci tako „nove vrijednosti“ na koje se stari plivas imao ugledati. A za te „nove vrijednosti“ slusao je stari plivas u kuloarima, vidjao fakture u dokumentima. Vise nitko mu se i tako nije obracao, osim kad mu je predlagao da ode iz firme. A price su bile npr:

- Jednom od takvih „strucnjaka“ se placao psihijatar u Njemackoj ukljucivo sve troskove, bar jednom mjesecno.
- Drugi je doveo svoju intimnu prijateljicu u firmu na poziciju na kojoj je mjesecno dobivala 11000 € (zena i troje djece ostali su toj moralnoj vertikali u domicilnoj zemlji), pa su proputovali cijeli svijet na racun Plive. Zadnje, prije nego li su ipak izbaceni iz firme, jer postalo je pre ocito i pre bahato, provodili su „inspekciju“ u Veneciji za Novu godinu;
- trecem se dovozila trava za konja iz Irske ili Skotske- svejedno – nekoliko tisuca funti mjesecno;
- cetvrtom kojeg su nasli u djecjem vrticu u Australiji , a doveli ga kao vaznog strucnjaka za formulacije, cijela je sira familija zbrinuta Plivinim novcem, a njegov glavni uradak bio je tzv. nova formulacija Plivadona.(kao da Bayer ide promijeniti svoj aspirin- zastitni znak firme!!) U kotlu je, na temelju njegove „recepture“ nastala jedna velika „tableta“ od nekih stotinu kila, koja se iz kotla morala vaditi razbijanjem cekicima.
- Petom se u inostranstvu placao hotel A kategorije da bi dovlacio tudje nedoradjene fileove za lijekove, pritom taj isti nije smio u svoju zemlju, jer su ga tuzili za prijevaru na tom istom polju,
- itd itd.

Pritom nitko nije znao sto bi ti ljudi zapravo imali raditi u Plivi i koja su im zaduzenja. Ali zato se naglo u tvornicu uvela OBAVEZA govora engleskim jezikom, cim se jedna od tih kreatura ukaze na sastanku. Za VSS kadar jos kako tako, ali SSS kadar nije imao propisano u svojim kompetencijama znanje stranog jezika. Kao da je znanje engleskog jezika jedina i sustinska kompetencija za napredak firme.

A neki od tih i takvih stranaca javno su pitali zove li se nas jezik mozda ceski? Ili nekako drugacije? Znali su „pogodit“ gdje je Hrvatska, znali su odnositi iz nje vise od 15 000 € svaki mjesec u cashu , jer za troskove u njoj imali su posebni budzet, ali kako se zove jezik te zemlje, e to je za te probisvijete bila misaona imenica.

„Starim radnicima“ efikasno se i uporno na sve nacine izbijao duh koji je cinio Plivu velikom firmom. Pomalo su prestajali zeljeti BITI PLIVASI. Nisu se mogli identificirati sa tim „novim“ vrijednostima, koje su naprasno zeljele biti inaugurirane u MISIJU I VIZIJU Plive. Na engleskom!!! I odlazili su milom ili silom, uz otpremnine ili bez njih. Sa gorkim okusom u ustima. Rezignirani u nevjerici da se tako sto moze dopustati u „njihovoj firmi“.

A drzava je dopustala. Cak i nagradjivala. Zlatne lisice, najbolja firma, sto li sve ne. A morali su citati bilance , zavrsne racune- najmanje svaku godinu. I morali su znati! Bar cca 3 mld U$ moralo se primijetiti da nema. I MORALI SU INTERVENIRATI!!!!

Osnovni posao tvornice (koji je preostao) je sada, pakiranje tableta, drazeja i ampula, bazirano iskljucivo na preuzimanju supstanci i tehnologija od drugih. I to u pogonu koji NIJE PRIMJEREN svrsi. Svojevremeno su dovuceni skupi projektanti iz Belgije da naprave pogon tableta, odmah medju radnicima prozvan MONIKOM (u“cast“ Monike Lewinski). Monika bi bila divni pogon da se u njemu radi dvadesetak vrsti tableta. Ali Pliva je radila preko 300, sto je znacilo da je pogon vise vremena proveo u pranju, nego li proizvodeci. Za Plivin asortiman to nije bio primjeren pogon. Svi su to znali, domaci strucnjaci su to govorili, ali jednostavno ih se nije uvazavalo, dapace iskljucilo ih se iz projekta.

Pravi znacaj „nove“ orijentacije, postajao je sve vise jasan PLIVASIMA – pisano velikim slovima i to pocevsi od nacionalizacije, pa privatizacije firme tokom rata, pa zatim rasprodaje i brutalnog unistavanja svega sto je Plivu cinilo velikom firmom. Nova orijentacija vezana za novog direktora! Do isteka patenta za azitromicin 2006, dok se imalo sto „jamiti“!! Plivasima je postajalo jasno, a drzavi i politici NIJE? Ili jest? Moralo je - ako nigdje onda u Veroni na „operaboxu s tenorima“.

Jer tada je zavrsno dogovorena prodaja Barru. Jednoj opskurnoj firmici iz New Jerseya/USA. Mala tabletara sa malo vise od 1000 zaposlenih ima potencijal kupiti Plivu. Zar to nije panika? Ili samo zavrsno pranje novca? I dosli „nasi prijatelji“ iz Amerike, kauboji kakvi vec jesu i nastavise po utabanim stazama. Sto god nije Americko- ne valja. Ukljucivo nas „lokalni jezik“, koji ne sluzi nikome, kako su to javno izjavili na skupu svih istrazivaca.

I naravno nisu dugo izdrzali- samo do godisnjeg obracuna i iznosenja dividendi iz zemlje.

A onda je dosla Teva. Uredno platili, uredno posluju. Sve sto valja „cupaju“ i odnose u druge svoje pogone. Tko je to gradio, a tko im je prodao- to se ne pitaju i nije ih briga. Cupaju SVOJE !! A plivasi to osjecaju kao cupanje vlastite koze. I ne mogu vjerovati. Cijele grane poslovanja se ukidaju (biotehnologija npr). Na treba vise niti studije zadrzavati. Ljudi placu, 800 ih odjednom ostaje bez posla plus njihove familije, ocajni bez nade da se zaposle igdje u Hrvatskoj. I sve uz dva letka.

Letak prvi :
„ Gubitak radnog mjesta otvara niz dilema i pitanja na koja, mozda nemate odgovore – obratite se informativnom centru gdje mozete dobiti informacije koje vam u ovom trenutku mogu biti od koristi.
Gdje – ul.grada Vukovara 49, prizemlje, soba 21
Kada – radnim danom od 9,30-16,30
Tko – psiholozi i pravnici iz Kadrovskih poslova, a po potrebi i drugi strucnjaci

Letak drugi:
„CREIVA“- posjetite radionicu „Prevladati gubitak posla i upravljati svojim zivotom“

Sarkazam? Ma ne!!!! Teva samo sankcionira zateceno stanje. VISE NEMA POSLA u razorenoj Plivi ZA VISE OD 2000 ljudi. (niti za toliko).


I tko je sada kriv???
Ma nije nam kriva politika za ovo, nije niti Zeljko Covic, a definitivno nije kriv Barr ili Teva - KRIVI SMO MI, JER SMO IH PUSTILI !!!

Budemo li ih pustali i dalje, za gradjane Hrvatske drzave u medjunarodnoj podjeli rada ostat ce samo poslova za KONOBARE I KURVE u vlastitoj zemlji. I to za mladjahne gradjane. A onda, kad prva mladost prodje, svi na kontejnere, naravno ako strani turisti i golferi budu milostivi pa nesto uvezene hrane i bace u smece.


eye4eye - 1-3-2009 at 22:01

http://jutarnji.hr/ephresources/images/2009/03/01/nova1.wide.jpg


KLIKNI NA SLIKU


eye4eye - 5-3-2009 at 15:15

http://www.index.hr/images2/dailymail-leonBarwick_beba_v.jpg


MLADI otac Sam Barwick iz Yorkshirea spotaknuo se u dnevnom boravku preko igracke svog sina, sestomjesecnog Leona, pao na njega i ubio ga, javlja Daily Mail. Obiteljska tragedija dogodila se u studenom prosle godine, a policija je ovih dana privela istragu kraju sa zakljuckom da u Leonovoj smrti nema nicega sumnjivog i da je u skladu s izjavama roditeljima i misljenjem patologa koji je stravican dogadjaj nazvao "tragicnom nesrecom".

"Mislim da se spotaknuo preko igracke", ispricao je u istrazi 20-godisnji otac grcajuci u suzama, "ne mogu se sjetiti kako sam se ustao. Leonove oci bile sirom otvorene i gledale su me". Za to vrijeme, njegova je supruga, 19-godisnja Katie Holder, pripremala caj u kuhinji.

"Katie je klecala na mom pragu, histericna"

"Cula sam Sama kako vristi 'Katie' pet ili sest puta. Dosla sam u dnevni boravak i vidjela Sama na koljenima kako drzi Leona. Plakao je. Uzela sam Leona u narucje i nazvala hitnu pomoc s njegovog mobitela", prisjeca se majka koja ima jos jednu kcer iz prethodne veze. Iskaz policiji dali su i susjedi kojima su se mladi roditelji prvima obratili za pomoc, lupajuci na njihova vrata.

"Moj tata je otvorio i vidjela sam mladu zenu, Katie, kako kleci na mom pragu, histericna. Vikala je 'Spotaknuo se, pao je na njega'", kazala je prva susjeda Janet Winter, te nastavlja opisivati: "dijete je bilo plavo, mlitavo i nije se micalo, poput krpene lutke. Dala sam mu umjetno disanje i promijenio je boju u sivu, nakon cega je proizveo zvuk kao da dise".

Odmah je prevezen u bolnicu i smjesten na intenzivnu njegu. No, nazalost, zbog fatalnih ozljeda koje je prouzrocio pad njegovog oca visokog 182 centimetra i teskog 82 kilograma na njegovu glavu, Leon je preminuo dva dana kasnije.


eye4eye - 14-3-2009 at 11:30




Britanska i svjetska javnost svakodnevno prati zdravstveno stanje 28-godisnje zvijezde mnogih reality projekata, koja umire tocno onako kako je posljednjih sedam godina i zivjela - pred kamerama, fotoparatima i novinarima. Lijecnici su prije dva dana ispunili zadnju zelju Jade Goody: dozvolili su joj da posljednje dane provede kod kuce, sa svojim sinovima.
Video

Vjerojatno posljednji Jadein odlazak iz londonske bolnice takodjer je bio dio medijskog spektakla, koji traje vec mjesecima, odnosno od trenutka od kada je Jade Goody saznala svoju dijagnozu - rak vrata maternice. Deseci kamera, reportera i paparazza docekali su britansku TV zvijezdu na izlaznim vratima bolnice Royal Marsden. Jade ih s nosila nije ni pogledala, samo je za ruku drzala supruga, 21-godisnjeg Jacka Tweeda.

Jade Goody u svijet showbiznisa zakoracila je 2002. godine, kada je postala jedna od sudionica Big Brothera. Pobjedu nije odnijela, no postala je daleko najslavnija natjecateljica nekog reality showa u Britaniji. Jade je u pocetku bila ismijavana u medijima zbog nevjerojatno niske razine opceg znanja, no njezina sklonost razodijevanju u pijanom stanju i navodni seks sa sustanarom P.J.-om, ucinile su je novopecenom zvijezdom Velike Britanije.

http://image.dnevnik.hr/media/images///600xX/Mar2009//60201075.jpg

Celebrity status bio je ono sto je Jade prizeljkivala. Jednom kad je stvorila brand od vlastitog imena, nitko joj vise nije mogao 'stati na rep'. Jade Goody pobrinula se da cijeli svijet sazna za sve tajne njezine proslosti, da svi spoznaju svaki detalj njezinog tijela te je bila jedna od rijetkih javnih osoba kojoj paparazzi uopce nisu isli na zivce.

U svemu tome mediji su joj uvelike pomogli: Jade je vodila svoj vlastiti televizijski show, u magazinu Now imala je redovitu kolumnu, dobila je i svoj parfem 'Shh... Jade Goody' (najprodavaniji u Britaniji u 2007.), izdala seriju fitness DVD-ova, a sa 25 godina objavila je i autobiografiju 'Jade: My Autobiography'. Slijedom dogadjaja, uspjela je 'upecati' i poznatog TV voditelja Jeffa Braziera s kojim ima dva sina, Bobbyja Jacka i Freddieja. Poslije je kratko izlazila i s nogometasem Ryanom Amoom.

Iz razdoblja naglog i neobjasnjivog uspona njezine popularnosti, ostalo je u pamcenju i njezino sudjelovanje na poznatom Londonskom maratonu. Njezine pripreme, naravno, pratile su kamere. Tako su svi zainteresirani mogli svjedociti da se Jade za istrcavanje 42 kilometra priprema konzumirajuci curry, kinesku hranu i velike kolicine alkohola. Kolabirala je na 34. kilometru. 'Ne razumijem bas te milje, nisam bas shvatila koliko dugo ce ta trka trajati. Nisam ozbiljno shvatila sve to, sto je jako neodgovorno od mene, jer bilo je tamo ljudi koji su zbilja htjeli istrcati taj maraton. To podrazumijeva punu posvecenost, a ja sam imala svega cetiri prava treninga', izjavila je Jade kad je dosla k sebi.

http://image.dnevnik.hr/media/images///600xX/Mar2009//60201074.jpg

Krajem 2006. casopis Heat proglasio je Jade Goody 25. najutjecajnijom osobom na svijetu, a njezino bogatstvo procijenjeno je izmedju dva i osam milijuna funti.

Stvari su krenule lose 2007. godine, kada je Jade pozvana da se prikljuci ekipi Celebrity Big Brother kuce. Ona, njezin decko i njezina majka bili su sredisnji likovi showa, a svi ostali su bili njihovi sluge. Medju njima je bila i bolivudska glumica Shilpa Shetty, kasnija pobjednica showa, zbog koje je Jade preko noci postala omrazena kod velikog dijela javnosti.

Rasisticke uvrede i zlostavljanje indijske glumice nagnale su Channel 4 da Jade izbaci iz showa. Zlocesto dijete britanskog javnog zivota, tjeralo je Indijku da joj klececi donosi hranu, a neukusnih viceva na racun indijske hrane i Shilpine boje koze, bilo je nebrojeno. Goody je svesrdnu podrsku u izivljavanju imala i u Miss Engleske Danielle Lloyd. Indijska manjina u Britaniji glasno je prosvjedovala, a ni indijskim vlastima nije se svidjelo sto njihova poznata glumica trpi zlostavljenje na britanskoj televiziji. Situaciju je pokusao smiriti i Gordon Brown, tadasnji drzavni riznicar, koji je za vrijeme posjeta Indiji istaknuo da nijedan 'bizarni show nece pomutiti precepciju Britanije kao tolerantne zemlje'.

Jade je pala u nemilost. Nije previse pomogla ni javna isprika indijskom narodu, niti cinjenica da je donirala hranu, odjecu i lijekove za preko stotinu indijske napustene djece. Pokusala je i s objavljivanjem 'Bozicne kuharice', kao i s pustanjem u prodaju njezinog drugog parfema 'Controversial'. Jade se pojavila i u kazalisnoj verziji 'Snjeguljice', objavila je novu autobiografiju 'Jade: Catch a Falling Star' te se sa svojim sinovima pojavila i na kuharskom DVD-u. Nista nije pomoglo, mediji i javnost za Jade Goody imali su samo rijeci prijekora.

http://image.dnevnik.hr/media/images///600xX/Mar2009//60201076.jpg

Sto zbog osjecaja krivnje, sto zbog glancanja ugleda u javnosti ili iz pukog ocaja, Jade Goody odlucila je i treci put uci u Big Brother kucu. Ovoga puta radilo se o indijskoj verziji, nazvanoj Bigg Boss. Kontroverzna zvijezda usla je u show 17. kolovoza, a dva dana kasnije, u programu uzivo, priopceno joj je da boluje od raka vrata maternice. Njezina emotivna reakcija obisla je svijet i tog trenutka svijet joj je oprostio.

Tada zapocinje posljednji reality show Jade Cerise Lorraine Goody, kojemu je, nazalost, kraj sve blize. U brojnim intervjuima koje je davala s bolnicke postelje, glavna zvijezda ove tmurne medijske sapunice, otvoreno je govorila o svojim osjecajima. 'Uvijek sam vjerovala u Boga i raj i zelim da moji sinovi znaju da cu, kad odem, biti na sigurnom i da cu brinuti za njih. Njih dvojica ce moci sa mnom razgovarati kad god pozele, ja cu ih slusati', izjavila je za magazin OK!, te otkrila da je vec napravila planove za vlastiti pogreb.

Jade Goody se od ovog svijeta oprasta onako kako najbolje zna - ispred kamera i pod svjetlima reflektora. Izmedju kemoterapija, gubitka kose i mucnina, Jade je imala vremena i snage snimiti reality TV seriju 'Living With Jade Goody' i jedan dokumentarac 'Jade's Cancer Battle'. Takodjer, otvorila je i svoj drugi salon za ljepotu, namijenjen iskljucivo muskarcima.

No, u sijecnju ove godine stanje se pogorsalo. Lijecnici su objavili da je Jadein rak metastazirao na jetru, crijeva i prepone te da je njezino stanje vrlo tesko. Jade je, nakon soka, objavila da ce se vjencati za svog decka Jacka Tweeda (osudjenog zbog premlacivanja tinejdzera palicom za golf), a pripreme za vjencanje, ocekivano, postale su dijelom jos jedne reality emisije koja je oborila rekorde gledanosti. Par se vjencao 22. veljace.

U srijedu ujutro, iz bolnice Royal Marsden, javili su da ce ispuniti posljednju zelju Jade Goody da umre u vlastitoj kuci okruzena sinovima i suprugom. Kamere su ispratile posljednje putovanje TV zvijezde, koja je u samo nekoliko godina uspjeli ostvariti svoje snove - postati celebrity i obogatiti se.

'Ponosna sam na sve sto sam postigla u zivotu. Kad se osvrnem iza sebe, shvatim da sam u 28 godina ucinila puno vise nego mnogi za vrijeme citavog zivota', rekla je Jade Goody u jednom od posljednjih intervjua.


eye4eye - 13-4-2009 at 20:27

http://www.index.hr/images2/srbijapoginuopolicajac540-press.jpg

KAD JE odlucio krenuti ocevim stopama i prijavio se u policijsku sluzbu, 31-godisnji policajac Vladimir Grandic iz Novog Sada nije ni slutio da ce i skoncati kao njegov otac - na zadatku. Grandic je preminuo jucer od posljedica ozljeda zadobivenih u obracunu sa cetvoricom pljackasa zlatarnice. Njegov otac Nikola, prema pisanju Pressa, poginuo je takodjer u 31. godini zivota i takodjer na motociklu.

Grandic je pljackase zlatarnice, koji su pucali na njega, motociklom uspio dostici i zaustaviti na autocesti Novi Sad - Beograd, iako je bio tesko ranjen. Metak ga je prvo pogodio u ruku kojom se pokusao zastiti, a zatim je prosao kroz ruku i pogodio ga u desnu stranu grudi. Hitno je prebacen u novosadski Klinicki centar, gdje je operiran, ali je naposljetku podlegao ozljedama.

Obiteljska tragedija jos je i veca jer se Grandic trebao 24. svibnja vjencati sa trudnom zarucnicom. Potresena obitelj je novinarima ispricala kako je Grandic bez oca Nikole ostao prije 23 godine, kao osmogodisnjak. "Otac mu je takodjer bio prometni policajac, koji je poginuo vozeci motor na Avalskom putu 21. kolovoza 1986. godine u Beogradu. Nikola je takodjer stradao na zadatku, u 31. godini. Zbog sudbine koju je dozivio njegov otac Vladimir je odlucio postati prometni policajac", ispricao je njegov stric Miodrag.

Srpski ministar najavio ostar obracun s kriminalom

Ivica Dacic, ministar unutarnjih poslova Srbije, na danasnjoj komemoraciji odrzanoj povodom tragicne smrti policajca Vladimira Grandica, najavio je ostar obracun policije s kriminalnim miljeom u Srbiji.

Svi srpski mediji danas pisu o Grandicu, policajcu koji je jucer umro od posljedica ranjavanja vatrenim oruzjem u okrsaju sa cetvoricom pljackasa zlatarnice na autocesti prema Novom Sadu.

Ministar Dacic rekao je danas da preliminarni rezultati policijske istrage ukazuju na to da je Grandic ubijen pistoljem kojim se koriste pripadnici valjevske kriminalne skupine.

Komentirajuci napad i kasniju smrt novosadskog policajca Grandica, Dacic je kazao da je "pucanj u policajca, pucanj u drzavu" te je zatrazio od svih faktora u drzavi i drustvu da policiji pomognu u obracunu s kriminalom u Srbiji.

"Ubojstvo policajca je napad na drzavu i posljednja opomena da je kriminal najvece zlo koje razjeda drustvo", rekao je Dacic.


eye4eye - 18-4-2009 at 21:23

Iako svi misle da trenutacno najveca svjetska glazbena senzacija, Susan Boyle, nije naviknuta na slavu to bas nije tako. Naime, kako su mediji doznali, za Susan su znali svi njezinu sumjestani i do nekoliko dana unatrag su joj se cesto znali podsmjehivati iza ledja. No sve je to prestalo nakon sto je Susan nastupila na showu ' 'Britain's Got Talent' i zaprepastila svoje sumjestane, ali citav svijet…



http://image.dnevnik.hr/media/images///600xX/Apr2009//60211948.jpg
Susan Boyle
Susan Boyle je citav zivot provela u malom skotskom sele Blackburn i zivjela je sama, a drustvo joj je radila jedino njezina macka Pebbles. Kako je 47-godisnja Susan bila rodjena s manjim ostecenjem mozga imala je problema s ucenjem, i kako to puno puta biva, poslusno prihvatila sudbinu nikada u potpunosti shvacene i usamljene osobe, kako izvjestava Daily Mail.


:aplauz:http://www.kodzlaje.com/razno/gumbi/link%20.png:aplauz:

Imala je ekscentricne navike poput drzanja novaca u praznim bocama od whiskyja i uvijek je radosno podnosila zadirkivanja lokalne djecurlije kada bi u rijetkim prilikama izlazila iz svoje kuce.

Zvali su je nadimcima poput Spora Susan i Glupasta Susan, no sve se to promijenilo prosle subote kada je Susan Boyle postala najveca svjetska glazbena senzacija!




Njezina izvedbe pjesme 'I Dreamed A Dream' iz mjuzikla Les Misérables na showu 'Britain's Got Talent' zaprepastila je njezine sumjestane, ziri i publiku u studiju, V. Britaniju i citav svijet. Susan je na YouTubeu postala trenutacni hit i snimka njezinog nastupa pogledana je vec vise od 20 milijuna puta.


Vec je gostovala na Good Morning America showu, voditeljica prestiznog americkog NBC Today Showa, Kathie Lee Gifford, bila je toliko ganuta dok je gledala snimku Susaninog nastupa da se rasplakala, Oprah Winfrey ju je vec pozvala u emisiju, a ponude za intervjue i nastupe samo pljuste. Strani mediji isto tako prenose clan zirija 'Britain's Got Talent' Simon Cowell, vec pregovara sa Sony BMG izdavackom i ugovor za prvu plocu je samo pitanje vremena, sto Susan nije smjela komentirati, ali nije ni zanijekala.


Zvali su je Spora Susan, a vec nakon prvog nastupa Susan Boyle je planetarno poznata, pa bi se moglo reci, tko se zadnji smije…


eye4eye - 9-5-2009 at 21:11

Sam pogled na Connie Culp uplašio bi malu djecu, a jedno ju je čak nazvalo i čudovištem. Nije joj bilo lako u tih pet godina bez lica.



http://image.dnevnik.hr/media/images///600xX/May2009//60219151.jpg
Connie Culp prije i nakon operacije



A sada, pet mjeseci nakon što je postala prva Amerikanka s presađenim licem, Connie Culp odlučila je ispričati svoju priču te upozoriti da ono što se dogodilo njoj može dogoditi i drugima. 'Ako vam muž prijeti na bilo koji način, stvar će se vjerojatno pogoršati. Prijetnje će vrlo moguće postati realnost', rekla je Connie čije lice je raznio njezin muž 2004. pucnjem iz puške. Unatoč tome nije otpisala muža koji je zbog neuspjelog pokušaja ubojstva i samoubojstva završio u zatvoru na 7 godina. 'Još uvijek ga volim. Oprostila sam mu sve ovo. Jednostavno moram', dodaje Connie. Pucanj joj je raznio nos, obraze, gornji dio vilice te joj oduzeo mogućnost pokreta lica i osjeta mirisa. 'Želim biti pozitivna, želim nastaviti dalje. Vjerujem da će sve biti u redu', dodaje.



Connie sada gleda prema budućnosti, a prisjeća se svih stvari bez kojih je živjela posljednjih pet godina poput mirisa sapuna ili kihanja. 'Smiješno je to jer sam se liječnicima žalila zbog obične bubuljice, a hodala sam pet godina bez nosa.' A kada je nakon operacije kihnula prvi put našalila se kako nije znala što pokriti – usta, cjevčicu za disanje ili nos.

I premda ima malo sličnosti s ženom na koju je nekad ličila, Culp tvrdi kako je zadovoljna rezultatima. 'Nos izgleda dobro, barem kako vidim. I moja kćer mi je rekla da izgleda odlično, a ona mi ne bi lagala', kaže Connie te dodaje: 'Prije tragedije sam uvijek brinula oko nečega. Oko težine, onoga što ću obući, frizure. Sada mi sve to izgleda tako smiješno.' Još ju očekuje nekoliko operacija kako bi se uklonio višak kože koju su liječnici ostavili u slučaju naticanja. Živci u licu se obnavljaju oko 1cm svaki mjesec.

Prije tragedije Connie i njezin muž imali su zajedničku firmu i kako tvrdi dobro su poslovali i slagali se. 'Imali smo taj biznis, i odjednom se sve raspalo. Znala sam da će se nešto loše dogoditi ali ovo nisam očekivala.' Dodaje kako joj se suprug ispričao. 'Imali smo loše i dobre trenutke, pa neka tako i ostane.' Nakon tragedije, prisjeća se odlaska u trgovinu gdje joj je prišla djevojčica i rekla: 'Tamo je čudovište, mama. Čudovište! 'Stoga sam uzela vozačku dozvolu i pokazala kako sam prije izgledala', dodaje Connie. I sada, kako se privikava na novo lice, upozorava ljude da ne prosuđuju na temelju prvog dojma. 'Vidim kako se ljudi ismijavaju samo zbog cipela koje nose. Zašto trošiti energiju na negativne stvari kada postoji toliko toga pozitivnog što možete učiniti u životu', zaključuje Connie.


eye4eye - 28-6-2009 at 10:00

http://www.index.hr/images2/prolaznicasprijecilasamoubojstvobeogradskogtinejdzera540-blic.jpg

MALOLJETNI Beograđanin se u noći sa petka na subotu pijan spremao na skok sa Brankovog mosta, ali ga je slučajna prolaznica uspjela odgovoriti od samoubojstva. Mladić je želio skočiti jer je pao razred u elektrotehničkoj školi "Nikola Tesla", a nije znao kako bi roditeljima to objasnio.

16-godišnji N. R. koji je oko sat vremena stajao na ogradi Brankovog mosta i prijetio da će skočiti u rijeku, pristao je razgovarati jedino sa Ivom Bruk, iako su ga prethodno policijske ekipe pokušavale odgovoriti od skoka. Očevici su Blicu ispričali kako je mladić odbijao svaki kontakt sa policijom, vatrogascima ili djelatnicima Hitne pomoći. Tek mu je Iva zapela za oko kao osoba s kojom je želio razgovarati.

"Dečko je stajao na ogradi i odbijao bilo kakav razgovor. Nekolicina nas koji smo se zatekli na mostu pokušavali smo mu pomoći. Oko 2.30 sati je prošla Iva kojoj se obratio sa `dobro veče`. Ona mu je odgovorila i nastavila hodati. Vjerojatno u prvom trenutku nije shvatila o čemu se radi. Sišla je niz stepenice i potom se vratila. Nakon kraćeg razgovora sa policajcima, prišla je dečku i počela razgovor sa njim pitanjem `Mogu li ti pomoći?`", ispričao je jedan od očevidaca, dodajući kako se iz razgovora sa N. R. dalo naslutiti kako nije ni imao namjeru skočiti već se bojao reakcije i mogućeg razočaranja roditelja i djevojke zbog izgubljene školske godine.

http://www.index.hr/images2/prolaznicasprijecilasamoubojstvobeogradskogtinejdzera300-press.jpg

"Ne mislim da je to veliko djelo što sam učinila. Prolazila sam i pomislila - zašto da ne pokušam. Bilo je tamo još mladića i djevojaka koji su isto pokušavali. Mislim da dječak nije stvarno htio skočiti", ispričala je Iva. Nakon što je ona odvratila N. R. pažnju od mosta i skoka, policija ga je svladala i smjestila na sigurno.

Slično je 9. lipnja pošlo za rukom 25-godišnjoj manekenki Katarini Vučetić, koja je slučajno naišla Brankovim mostom i uspjela od skoka odgovoriti muškarca koji je želio izvršiti samoubojstvo.


eye4eye - 24-9-2009 at 13:04

Početkom šezdesetih bostonska je policija otkrila niz ubojstava isključivo žena. Sve su bile zadavljene.

http://image.dnevnik.hr/media/images///600xX/Sep2009//60254285.jpg

Nakon otkrića počela je jedna od najvećih policijsko-medijskih hajki u povijesti. Stvoren je slučaj 'bostonskog davitelja', jednog od najvećih misterija kriminalistike nakon Jacka Trbosjeka. FBI-evi profileri tada su i utemeljili pojam 'serijskog ubojice'. Policija nakon opsežne istrage nije imala nikoga. Tada se pojavio izvjesni Albert De Salvo, 29-godišnji štićenik jedne duševne bolnice. Kazao je da je on počinio sva ta ubojstva i još 300 drugih seksualnih delikata. Policija se usredotočila na njegovo priznanje, a tijekom suđenja za druge seksualne napade rečeno je da je De Salvo bostonski davitelj. Nakon toga, novih davljenja više nije bilo. De Salvo je osuđen na doživotni zatvor, a kad se putem svog odvjetnika nakon 14 godina odlučio obratiti javnosti, pronađen je mrtav u svojoj ćeliji. Prema priopćenju zatvorske uprave ubila su ga tri zatvorenika.

Šokantni rezultati vještačenja


Razvojem forenzičke znanosti, početkom devedesetih, eksperte su iznajmile obitelji De Salvo i Sullivan. 19-godišnja Mary Sullivan bila je posljednja žrtva bostonskog davitelja, u službenoj verziji Alberta De Salve. Forenzičari su ekshumirali oba tijela, a njihovo vještačenje bila je prava bomba! Mary Sullivan nije zadavljena rukama, kako je to De Salvo bostonskim istražiteljima 'priznao', već najlonskom čarapom. Na njezinu je tijelu pronađen DNK jedne ili više osoba - od kojih niti jedan uzorak nije podržao DNK Alberta De Salve! Psihički neuravnotežen mladić, čini se, priznao je nešto što vjerojatno nije počinio! Zašto, u čije ime, kome je De Salvo izgledao kao idealan 'profil' krivca za serijski zločin? Je li zato dobio novac? Sve to ostaju samo hipotetska pitanja jer 47 godina star slučaj i dalje nije razriješen. Motiv nije definiran, Svjedoka nema. Tko je dakle bio 'bostonski davitelj'? Tko zna, možda netko čije lice dobro poznajemo iz priča o američkom establishmentu...

Priča o skitnici ubojici odmah je 'dogmatski začavlana'


http://image.dnevnik.hr/media/images///600xX/Oct2008//60157788.jpg
Ivana Hodak ubijena je u maniri mafijaške egzekucije
Slučaj De Salvo bio mi je prva asocijacija kad je za ubojstvo Ivane Hodak optužen beskućnik Mladen Šlogar zvan Žila. Priča o misteriju bostonskog davitelja bila mi je prva misao u ponedjeljak kad sam Šlogara vidjela u sudnici na početku suđenja. Svakako da se slučaj De Salvo i Šlogar ne mogu uspoređivati po detaljima, ali su gotovo isti po onom velikom okviru, načinu na koji su predstavljeni javnosti - sa svim rupama koje sadrže. Dunja Pavliček koja zastupa optužnicu (zastupala je i onu protiv tzv. zločinačke organizacije i zbog toga prolazila kroz neviđen medijski linč organiziranog kriminala i njegovih glasnogovornika) doimala se kao da i sama ne vjeruje u ono sto čita iz optužnice. Priča o skitnici u čijem je sjeniku pronađen pištolj kojim je pokojna Ivana ubijena odmah je po njegovu uhićenju 'dogmatski začavlana'. Kao motiv je postavljena osveta prema Ivaninu ocu koji mu prije 14 godina nije osigurao neki obećan posao. Šlogar je ubojstvo priznao, javno mu je izrečena pravomoćna presuda, proglašen je neubrojivim monstrumom. MUP-ova 'objavljena istina' stupila je na snagu. Puna rupa koje se kose sa svakim prosječnim iskustvom, knjiškim primjerima iz kriminalističke obvezne literature i ponajprije sa zdravim razumom.

Policijska priča puna je rupa

Tome unatoč, policija slučaj smatra riješenim i bilo kakvu dodatnu obradu oko Ivanina ubojstva ne provodi. A morat će jer je njihova priča puna pitanja koja traže odgovore. Jesu li povezali zbog čega je Šlogar postao beskućnik početkom kolovoza prošle godine - baš u vrijeme kad je pokojnica počela ljubavnu vezu s poznatim odvjetnikom. Jesu li provjeravali moguću poveznicu između naslovnog teksta u Nacionalu krajem kolovoza, ubojstva Ivane Hodak i potom ubojstva Ive Pukanića? Kako su slučaj mogli smatrati zatvorenim bez vještačenja tragova s mjesta zločina poput otisaka prstiju, vlakana kose i ostalih tragova koje je jedan beskućnik u dronjcima nužno morao ostaviti. Kako to da očevici nisu zapazili da čovjek u ritama istrčava iz zgrade elitnog kvarta? Gdje je Šlogar bio do 4. prosinca kad ga je slučajno zaustavila policija? Zašto ga brani civilist bez kaznenog iskustva? Otkud Šlogaru novac za plaćanje odvjetnika? Ivanin otac, odvjetnik Zvonimir Hodak, tvrdi se, bio je Šlogarova fikcija, netko koga je proglasio 'krivim' za svoje beskućništvo. Tko onda može jamčiti da i Šlogarovo priznavanje zločina nije isto tako fikcija! Tim više što je na početku suđenja svoje priznanje ZAPRAVO POVUKAO! Je li mu odjeća bila pozitivna na barut? I jedno od možda najintrigantnijih pitanja - tko je Žilu prije rata zaposlio u JNA i s kim je u toj strukturi i do kada komunicirao? To je pitanje na kojem će i tužitelj i sud, ukoliko nemaju 'specijalni zadatak' morati inzistirati. Zašto?

Ništa o Šlogaru ne može se provjeriti


http://image.dnevnik.hr/media/images///600xX/Oct2008//60156634.jpg

Zato jer je motiv ubojstva već davno i jako poljuljan i zato jer Ivana Hodak nije ubijena na način na koji pucaju osobe koje ubijaju iz strasti. Ona nije ubijena na način na koji ubija beskućnik u afektu starom 14 godina. Ona je ubijena u maniri prave mafijaške egzekucije, s 2 metka u glavu i na kućnome pragu. Hladnokrvno i precizno, a ne ostrašćeno s nasumičnim rešetanjem svim mecima iz spremnika. Dakle ako je Šlogar, precizno, s 2 pogotka doista ubio Ivanu, onda policija, obavještajci i tužitelj imaju velik problem. U tom slučaju postoji velika sumnja da je za nekoga ubijao i prije! Mladen Šlogar, čovjek je bez rodbine, prijatelja, susjeda, suradnika, čovjek vrlo 'siromašne' prošlosti. Mi novinari i javnost dakle nemamo gdje zatražiti korektivno mišljenje, raspitati se o Šlogaru. Što god policija ili tužitelji o njemu kažu, mi nemamo gdje to provjeriti. Šlogar je njihov optuženik iz snova. O njegovu krimenu mogu govoriti što žele, jer ništa nigdje nije moguće provjeriti. Nema nikoga tko će to opovrgnuti.

Osumnjičenik iz američkih filmova

Šlogar je osumnjičenik kakve viđamo po američkim filmovima. Onima u kojima FBI podmetne oružje pomno traženom beskućniku idealnog profila, a kad se ovaj otrijezni nakon pijana sna na uličnom odlagalištu otpada, agenti mu kažu: 'Ti si ubio Johna Leea'. Ako je beskućnik još k tome posrnuli marinac, on odmah prizna...Jer trijezan dobro poznaje sustav za koji je radio i po potrebi ubijao. Pa zna da će 'priznanjem na mah' kupiti vrijeme...


eye4eye - 6-10-2009 at 07:10

http://www.index.hr/images2/williamkamkwamba-sluzbenastranica540.jpg

O DJEČAKU iz Malavija koji je s 14 godina konstruirao vjetrenjače od otpada i tako doveo struju u svoje selo, prošlog je tjedna objavljena knjiga dok se on priprema elektrificirati cijelu zemlju.

Bivšeg novinara Associated Pressa, Bryana Mealera toliko je nadahnula priča o izgladnjelom i siromašnom 14-godišnjaku koji je sam osmislio i izgradio vjetrenjače da je napisao knjigu "The Boy Who Harnessed the Wind". Knjiga je prošlog tjedna objavljena u Americi, a malavijski dječak, danas 22-godišnjak održao je govor pred studentima u McCormick Tribune centru kako bi ispričao svoju priču kakvih nema puno u regiji prepunoj krvavih konflikata i gladi.

Htio je nekako pomoći u borbi protiv gladi

William Kamkwamba sanjao je o poslu automehaničara kad je izbačen iz javne škole, jer nije mogao platiti 80 dolara školarine. Malavi je upravo prolazio kroz jednu od najgorih suša, tisuće su umirale od gladi, a dječakova obitelj preživljavala je od jednog obroka dnevno.

William je shvatio da njegova siromašna zemlja ipak ima jedno prirodno bogatstvo: vjetar. Provodio je dane u knjižnici, proučavajući fotografije postojećih vjetrenjača i shvatio da može proizvesti struju iz snage vjetra. Na smetlištu je našao potrebne dijelove poput starog bicikla, plastičnih cijevi, akumulatora i traktorskog ventilatora. Za izgradnju tornja koristio je drvo.





Smatrali su ga vješcem

"Svi su mi se smijali kad sam im rekao da gradim vjetrenjaču. Mislili su da sam lud. Tada sam im počeo govoriti da se samo igram s dijelovima. To im je zvučalo mnogo normalnije", rekao je William.

Dijelove je sklapao pomoću starog odvijača i vrućine koja je topila čavle i cijevi pa ih je oblikovao i koristio kao alat. Pomogao mu je rođak i jedan prijatelj. Seljani su se okupljali oko njega i zvali ga vješcem. Nakon tri mjeseca vjetrenjača je proradila i žarulja pričvršćena na nju, počela je svijetliti.

"S vjetrenjačom sam mogao biti budan noću i čitati, umjesto da sam odlazio u krevet u sedam, kao ostatak Malavija. S vjetrenjačom konačno smo se oslobodili problema mraka i gladi. Vjetrenjača nam je značila mnogo više od energije, to je za nas bila sloboda", piše u knjizi.

Seljani konačno mogu puniti mobitele

Od tada je prošlo sedam godina i William Kamkwamba danas ima pet vjetrenjača od kojih najviša ima 11 metara. One proizvode dovoljno struje za napajanje nekoliko električnih žarulja u njegovoj kući, za radio, TV i punjenje mobitela stanovništvu koje hoda kilometrima kako bi ih napunilo. Jedna od vjetrenjača pumpa vodu za napajanje polja.

"Selo se jako promijenilo. Sada mogu vrijeme koje su trošili tražeći vodu, utrošiti na druge stvari. A voda koju sada piju je čista", kaže William.

Nastavio se školovati tek nakon pet godina

Kamkwamba planira izgraditi vjetrenjače po cijelom Malaviju. Sljedeće ljeto će konstruirati bušilicu koja će moći kopati 40 metara u zemlju kako bi došla do vode. Njegov cilj je pomoći Afrikancima u osamostaljenju kako bi prestali biti ovisni o stranoj humanitarnoj pomoći.

Tek 4 godine nakon izgradnje prve vjetrenjače, Williamu je omogućeno daljnje školovanje kad je jedan prosvjetni čelnik čuo za vjetrenjače i bio zapanjen kad je čuo da se dječak već pet godina ne školuje. Omogućio mu je državnu stipendiju i doveo je novinare.

William Kamkwamba danas je student na African Leadership Akademiji, elitnoj južnoafričkoj školi, a financiraju ga donatori. Pravu vjetrenjaču vidio je uživo tek nedavno u Kaliforniji za vrijeme svog posjeta Americi.


eye4eye - 8-10-2009 at 11:10

http://www.index.hr/images2/julka-alo540.jpg


POTRESNA životna priča 49-godišnje Julke Mitrović iz Velikog Sela šokirala je Srbiju. U sinoćnoj epizodi showa Trenutak istine, emitiranoj na RTV-u Pink, otkrila je kako ju je otac alkoholičar silovao još od kad je bila djevojčica. U razgovoru za Alo! je ispričala i detalje noćne more koju je proživljavala. Čak ni majka, iako je i nju otac zlostavljao te joj je čak jednom pred djecom htio odrubiti glavu sjekirom, nije bila na Julkinoj strani.

"Imala sam 11 godina. Silovao me na podu sobe. Tada sam i izgubila nevinost. Vrištala sam, molila: `Nemoj, tatice! Nemoj, molim te!`. Prijetio je da će mi pobiti braću i sestre budem li se opirala. Kada više nisam mogla izdržati, jednog dana sam sama sa školskom torbom na leđima iz škole otišla u policiju i molila da me spase od oca! Kad sam ga prijavila policiji, smjestili su me u Zvečansku (dom za nezbrinutu djecu, op.a.). Sjećam se majke koja me došla posjetiti sa velikim sladoledom za mene. Molila me da kažem kako sam sve slagala. Govorila je da braća i sestre neće imati što jesti ako ga pošaljem u zatvor... I ja sam pristala", ispričala je Julka, koju je pobješnjeli otac, po povratku kući, odveo u kolibu u šumi, silovao do besvijesti i zatim je izbo turpijom.

"On je bio životinja od čovjeka, monstrum"

"Ponio je sa sobom bocu rakije i rekao mi da ću živjeti dok se boca ne isprazni. Moje vriske slučajno je čuo jedan od susjeda koji je prolazio šumom. Od tog dana, stalno sam bježala, lutala... Išla sam u policiju. Kao mala sam vjerovala da je policija sve, da će me zaštititi. Sjećam se inspektorice Ane. Ništa mi nije vjerovala. Razmišljala sam o tome da skočim kroz prozor i završim sve. Nisu mi ništa vjerovali i vraćali su me ocu. Ljut, vezivao mi je noge i ruke, skinuo bi me golu, ošišao bi me na ćelavo i tukao me za kaznu. Krv bi se slijevala niz mene i to je trajalo, dok u jednom trenutku više nisam osjećala bol. On je bio životinja od čovjeka, monstrum", rekla je Julka. Očevo ime nikad ne izgovara: "On nema ime. Kojim imenom da ga nazovem? Takvi ljudi su bezimeni, ne zaslužuju imati ime. To je neizlječiva bolest. Zatvor je za ljude, ali oni nisu ljudi".

Od oca je uspjela pobjeći kao 14-godišnjakinja. Tad se udala za nasilnog Roma koji ju je nastavio batinati. Rodila mu je troje djece, a abortirala je oko 50 puta, jer nije htjela rađati djecu koju nije mogla uzdržavati. Od Roma je pobjegla 1990. godine i udala se za vozača buldožera na deponiju na kojem je ranije s Romima skupljala stvari. I on ju je tukao.

Vijest o smrti oca je 1997. godine pročitala u novinama: "Nađen je mrtav na željezničkoj postaji. Navodno se ubio pucajući si u glavu. Bilo mi je drago što je mrtav, osjetila sam olakšanje u nekom smislu, ali bila sam zatečena, bilo je prejednostavno. Očekivala sam više. Nadala sam se da će umrijeti najgroznijom smrću, da će se mjesecima raspadati i umrijeti u najgorim mukama. Godinama sam govorila sebi: `Daj Bože da mu se vrati sva moja bol`... Očekivala sam, ali moja bol se izgleda nije vratila".


eye4eye - 18-10-2009 at 20:31

http://www.index.hr/images2/starnow-katie.piper.jpg

NEKADAŠNJI bivši model i TV voditeljica Katie Piper odlučila je progovoriti o strahotama koje je proživjela. Život današnje 26-godišnje Katie se uglavnom vrtio oko njene ljepote. Godinama je radila kao model nakon čega je počela raditi kao televizijska voditeljica u Engleskoj.


http://image.dnevnik.hr/media/images///normal/Oct2009//60261539.jpg

Kobnog 31. ožujka 2008. godine djevojci se život okrenuo naopačke. Preko internetske stranice Facebook upoznala je 33-godišnjeg Daniela Lyncha s kojim se upustila u ljubavnu vezu. Vrlo brzo shvatila je kako David i nije tako divan kakvim se prikazivao. Kada mu je rekla da će ga napustiti on ju je silovao, razbio joj je glavu i prijetio joj je kako će joj razrezati i unakaziti lice te ju je osam sati držao zatočenu. Kada ju je konačno oslobodio, Katie je otišla u bolnicu gdje su joj zašili glavu. Katie tada nikome nije priznala što se dogodilo jer se bojala da ju bivši mladić je ubije, prenosi Daily Mail.

Na ulici usred bijela dana, zalio ju kiselinom po licu

Nakon tog događaja, Lynch je pozvao Katie da se nađu i rekao joj je kako joj je priredio posebno iznenađenje. Djevojci nije bilo ni na kraj pameti o kakvom se iznenađenju radi iako je sumnjala u njega i njegove namjere. Kada se približavala kavani u kojoj su se trebali naći na ulici ju je zaustavio muškarac koji je držao lončić u ruci te je Katie pomislila kako se radi o prosjaku i bila mu je spremna dati novac. U tom trenutku muškarac ju je zalio tekućinom koja se nalazila u posudi da bi se ispostavilo kako se radi o kiselini koja joj je "pojela" lice u nekoliko trenutaka.

"Stajala sam na ulici i ljudi su hodali pored mene, osjećala sam kako mi obraz "ishlapljuje". Mislila sam da mi lice gori". Nakon nemilog događaja, Katie je završila u bolnici. Liječnici su obavili 30 operacija na njenom licu kako bi ga spasili, ali to se nije dogodilo, djevojka je ostala unakažena. Preko dana nosi masku preko lica. Nekoliko mjeseci se nije tuširala jer ju je voda na tijelu podsjećala na kiselinu te 18 mjeseci nije izlazila iz kuće.

Danas je mlada djevojka tužne sudbine odlučila progovoriti o svojoj sudbini i upozoriti mlade djevojke da budu oprezne pri upoznavanju muškaraca njihovih snova preko interneta. Njezin bivši dečko Daniel Lynch i napadač kiselinom Stefan Slyvestre su osuđeni na doživotnu kaznu zatvora te Lynch ima pravo nakon 16 godina provedenih u zatvoru predati molbu za uvjetno puštanje.


eye4eye - 1-12-2009 at 08:35

http://www.index.hr/images2/Whanganui_rijeka_NoviZeland-Wikimedia_540px.jpg

NOVOZELANĐANIN Stacey Horton morao je izabrati hoće li iz rijeke Whanganui izvući svoga 13-godišnjeg sina Silvu ili će krenuti za 35-godišnjom suprugom Vanessom nakon što su oni automobilom sletjeli sa ceste u vodu.

Horton je ispričao da je do rijeke došao dvije minute nakon nesreće te je u mraku čuo svoju suprugu kako vrišti u vodi. Pas i prijatelj njegova sina su već plivali prema obali. Njegov 13-godišnji sin Silva ostao je zarobljen u automobilu u rijeci. Muškarac je ispričao da je pokušao stići do automobila, no bilo je preduboko. Tada je donio sudbonosnu odluku i ostavio se spašavanja sina te krenuo prema supruzi koja je već počela tonuti.

"Umjesto da krenem prema dnu i ugrozim svoj, suprugin i sinov život, odlučio sam spasiti Vanesu i otići prema obali kako bi se pomolio", rekao je Horton te dodao kako je molitva za sina bila jedina stvar koju je mogao učiniti. Niti policajci i vatrogasci nisu uspjeli spasiti 13-godišnjaka. Ronioci su u nedjelju pronašli i izvukli mrtvo tijelo 13-godišnjeg Silve Hortona.


eye4eye - 21-12-2009 at 15:18

http://www.index.hr/images2/tramvaj_ZvonimirovaUlica_zagreb_IK_index_V.jpg


RODITELJI 29-godišnje Jasmine Čelice iz Pule, Sonja i Nebojša Čelica, ogorčeni presudom prema kojoj je Marko Leko, koji je prije dvije i pol godine automobilom pregazio njihovu kćer na pješačkom prijelazu u Zagrebu, dobio samo uvjetnu kaznu, uputili su medijima pismo u kojem navode kako je "ubojica oslobođen", a oni su "osuđeni na život bez života". Pismo koje su roditelji Jasmine Čelice jučer poslali u redakciju Regional Expressa, a u kojem se očituju o pravomoćnoj presudi donesenoj prije mjesec dana, objavljujemo u cijelosti:

Povodom skandalozne odluke sudskog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, kojom je Marku Leki, ubojici naše kćerke Jasmine Čelice, prvostupanjska odluka o zatvorskoj kazni od godinu dana preinačena u uvjetnu kaznu iako mu je u potpunosti dokazana krivica, obraćamo se vama medijima za pomoć, jer je našim zakonima nama roditeljima uskraćeno bilo kakvo daljnje pravo žalbe.

Zaobišao zaustavljeno vozilo i pri punoj brzini Jeepom naletio na Jasminu, odbacio je 25 metara

Naša je kći Jasmina Čelica u subotu 16. lipnja 2007. u Zagrebu krenula iz pravca Stare Pešćenice Šulekovom prema Zvonimirovoj. Išla je na posao u knjižaru Profil, gdje je bila zaposlena. Došla je na raskršće Zvonimirove i Šulekove u 14.40 sati. Na nogostupu uz pješački prijelaz čekala je da prijeđe Zvonimirovu. U tom momentu naišlo je vozilo marke Golf, kojom je upravljala vozačica Anđela Došen.Uvidjevši da Jasmina čeka u namjeri da prijeđe cestu vozačica je, kao što je i propisano, zaustavila svoje vozilo ispred pješačkog prijelaza. Naša je kći krenula, prešla je prvi dio ceste i trećinu drugog djela. U tom trenutku vozilom marke Jeep Cherokee, tada 22-godišnji student veterinarstva Marko Leko u bezobzirnoj vožnji preko pješačkog prijelaza i raskrižja obilazi zaustavljeno vozilo i na drugom pješačkom kojim se kretala Jasmina, svojim vozilom u punoj brzini nalijeće na nju. Od siline udarca odbacio ju je 25 metara, a on se zaustavio tek nakon 46 metara.

Hitna medicinska pomoć je došla brzo, injekcijama adrenalina u srce i elektrošokovima uspjeli su uspostaviti ponovni rad srca. Prevezena je u KBC Rebro Zagreb, gdje su operativnim putem pokušali spasiti njen život. Unatoč velikim naporima liječnika i dozi od 3,5 litre krvi koju je dobila, Jasmina je od težine ozljeda preminula isti dan u 16.20 sati. Dr. Željko Đurić koji je sa svojom ekipom vodio spašavanje, rekao nam je da su pokušali sve što je u njihovoj moći, da je Jasmina bila veliki borac i da se do zadnje sekunde borila za život.

Nakon nesreće se Leko odvezao s mjesta nesreće

U međuvremenu na mjestu nesreće policija je vršila očevid pod vodstvom inspektora Slavka Pranjića. Istražna sutkinja Amanda Snoj, koja je o nesreći bila obaviještena i pozvana nije došla na uviđaj. Pitamo se zašto? Nakon završenog očevida vozaču koji je skrivio nesreću uzeti su uzorci krvi urina radi daljnje analize na alkohol i opijate. Policijski očevid je započeo u 14.55 sati, a završio u 17.10 sati.

Nakon policijskog očevida ubojica našeg djeteta se pušta na slobodu, a omogućeno mu je (ne možete vjerovati) da se sam odveze svojim vozilom, kao da se ništa nije dogodilo. Napominjem da kao 22-godišnjak po Zakonu o sigurnosti u cestovnom prometu, nije smio upravljati vozilom marke Jeep Cherokee, jer je ono veće snage od 75 kW, što nije dopušteno vozačima mlađima od 24 godine. Na mjestu na kojem je usmrtio Jasminu stoji znak ograničenja brzine 40 kilometara na sat. Sudski vještaci su dokazali da je njegova brzina bila minimalno 57 kilometara na sat.

Svakodnevno proživljavamo pakao

Nas je kao roditelje pulska policija obavijestila tri sata nakon nesreće i od tada svakodnevno proživljavamo pakao. Godinu i pol dana čekamo na prvo ročište, nedopustivo dugo, kad je u pitanju smrt, osobito djeteta. U međuvremenu dobili smo izvještaj sa analize uzoraka krvi i urina okrivljenog Marka Leke od Policijske uprave zagrebačke, I. postaje prometne policije. U izvještaju je navedeno doslovno da "Testiranje radi utvrđivanja prisustva opojnih droga nije provedeno iz razloga jer nije uobičajeno da se takva testiranja provode", što je samo povećalo našu sumnju u krajnji ishod ovog slučaja. (Kao da ne postoji želja da se dođe do istine.) Dok smo se snašli prošlo je šest mjeseci, koliko je zakonska obveza da se čuvaju uzorci krvi i urina.Zamislite, ročište je počelo godinu dana nakon što su uzorci uništeni. Isto tako okrivljeniku policija nije izuzela ni mobitel, što nas je još više uvelo u sumnju.

Na prvo ročište u prosincu 2008. godine na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu mi kao roditelji dolazimo, kao i odvjetnici, ali ne i Marko Leko. Njegov odvjetnik Darko Rogan nije priložio pismeno opravdanje, već je usmeno izjavio da je bolestan, kao da smo mi roditelji zdravi, ali tko nas pita. Na drugom ročištu 20. siječnja 2009. pojavio se i Marko Leko, sin poznatog zagrebačkog poduzetnika Josipa Leke i majke Vere. Na pitanje sutkinje Ivančice Cvitanović "osjeća li se krivim za djelo za koje se tereti" izjavio je da se osjeća krivim, ali da Jasminu nije vidio što je sudski prometni vještak opovrgnuo dokazavši da ju je mogao vidjeli već dok se kretala ispred zaustavljenog Golfa, a ona je prešla Golf i još za najmanje 1,5 metara, znači bila je potpuno vidljiva, što je utvrđeno očevidom policije.

Pet prekršaja u godini dana

Okrivljenik se branio izjavama da ima nekakvu očnu bolest i da je tek iz četvrtog puta položio vozački ispit. Na pitanje naše odvjetnice Jadranke Sloković: "Da li je vidio da se vozilo zaustavilo na pješačkom prijelazu" je odgovorio: "Da, vidio sam ga sa 100 metara". Na drugo njeno pitanje: "Što je pomislio kad je vidio da se vozilo zaustavilo pred pješačkim prijelazom?" rekao je: "Mislio sam da je vozilo u kvaru". Iako je u prvoj izjavi rekao da Jasminu nije vidio, u drugoj izjavi rekao je da ju je vidio u zadnjem tisućitom djelu sekunde. U jednoj izjavi je rekao da je počeo odmah sa kočenjem, a u drugoj da uopće nije kočio. Izrazio je žaljenje riječima: "Žao mi je što se to dogodilo", kao da se to dogodilo samo od sebe, a ne da je on uzročnik.

Iz svega proizlazi da je krivnju priznao samo deklarativno, kako bi dobio olakotne okolnosti, što je vidljivo iz njegovih izjava, a to potvrđuju i dvije žalbe koje je uputio drugostupanjskom Županijskom sudu, jednu na koju se žali na visinu kazne, a drugoj na činjenice koje dokazuju njegovu krivicu. Državno odvjetništvo koje zastupa žrtvu tražilo je za počinitelja kaznu zatvora od tri godine i pet godina oduzimanja vozačke dozvole po odsluženju kazne. Pri davanju prijedloga uzeta je u obzir činjenica da je Marko Leko u godinu dana pet puta pravomoćno prekršajno kažnjavan zbog počinjenih prekršaja. Sutkinja Ivančica Cvitanović odredila je kaznu od godinu dana zatvora i tri godine bez vozačke dozvole. Na prvostupanjsku presudu se žalilo državno odvjetništvo i okrivljenik.

Znači li to da svi mladi vozači imaju pravo jedanput, prvi put, nekažnjeno nekome oduzeti život?

Nakon 10 mjeseci čekanja, 3. studenog 2009. godine, na Županijskom sudu u Zagrebu sudsko vijeće u sastavu Lepe Singer kao predsjednice vijeća te Sonje Brešković Balent i Lidije Vidjak kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Špehar Janković kao zapisničarke, u nazočnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu Cvjetka Ariha i sada novog branitelja okrivljenika, odvjetnika Milenka Umičevića, donijelo je odluku da se uvaži žalba okrivljenog Marka Leke na visinu kazne te kaznu od godinu dana zatvora zamijeni uvjetnom kaznom u trajanju od tri godine uz istovremeno oduzimanje vozačke dozvole. Kao olakotna okolnost uzeto mu je to što je mlad, (iako se to računa samo do 21 godine) te da mu je to prvi put. (Znači li to da svi mladi vozači imaju pravo jedanput, prvi put, nekažnjeno nekome oduzeti život?).

Iako je sudsko vijeće imalo zakonsku mogućnost da odredi kaznu u visini do pet godina zatvora ono se nije odlučilo niti za jedan dan zatvorske kazne. U sudskoj praksi nije uobičajeno da sudsko vijeće smanjuje (poništava) prvostupanjsku presudu, obično je potvrdi ili odredi još veću kaznu. Ovako nešto gotovo je presedan. Iz tog razloga postoji duboka sumnja da je u pitanju korupcija. Mi smo kao roditelji prvu informaciju o drugostupanjskoj presudi dobili od naše odvjetnice Jadranke Sloković, usmeno 4. prosinca 2009. godine. Bili smo šokirani. Ali to još nije sve. Kao roditelji nemamo ni pravo žalbe na takvu skandaloznu presudu. Pravo žalbe nema čak ni državno odvjetništvo koje zastupa žrtvu. Pravo žalbe ima samo ubojica našeg djeteta.

Marko Leko, ubojica Jasmine Čelice, nijedan dan neće provesti u zatvoru i neće platiti ni jednu jedinu kunu kazne

Ovakva presuda po sistemu "Kriv je onaj koga više nema" ne priliči jednoj civiliziranoj zajednici. Svjesni smo da nikakva kazna ne može vratiti život naše Jasmine, ali smo željeli saznati pravu istinu i sačuvati barem njeno dostojanstvo, jer naši voljeni ne mogu se sami braniti. Puno je vozača platilo i plaća novčane kazne za razne prekršaje, a mnogi su otišli i na par dana u zatvor iako nikom nisu oduzeli život. Marko Leko, ubojica Jasmine Čelice, nijedan dan neće provesti u zatvoru i neće platiti ni jednu jedinu kunu kazne. Kakvu to poruku naši suci šalju ostalim vozačima? Zar se pješaci mogu nekažnjeno ubijati? Zar je to poziv roditeljima da sami uzmu pravdu u svoje ruke? Zar to znači da vrtići, škole, autoškole i policija zajedno sa roditeljima, pogrešno uče našu djecu da su na pješačkom prijelazu sigurni. Očigledno je da pred zakonom nismo svi jednaki jer pripadnici tzv. zlatne mladeži iz obitelji podobnih (poput Makarske 2002. godine) prolaze nekažnjeno. Pitamo se bi li to isto sudsko vijeće takvu presudu donijelo da je na takav način poginulo njihovo dijete? Za njih imamo samo jednu poruku: SRAM VAS BILO!

U našoj kući 2,5 godine gore svijeće čekajući pravdu. Nažalost, iako je za pravosuđe ovaj slučaj završen, za nas roditelje još uvijek nije, jer mi smo kažnjeni doživotno. Osuđeni smo na život bez života. Danas smo to mi, a sutra? Molimo vas da o ovome upoznate javnost da se i drugima ne dogodi što i nama.

Ogorčeni Jasminini roditelji,
Sonja i Nebojša Čelica
Pula, 20.12.2009


eye4eye - 5-2-2010 at 11:27

http://www.index.hr/images2/avionauriejci.jpg


RODBINA misionarske obitelji koja je ubijena 2001. godine kada je CIA naredila peruanskoj vojsci da sruši njihov avion optužuje vladu SAD-a za zataškavanje.

Jim i Veronica Bowers radili su kao misionari u džungli u Sjevernom Peruu, zajedno sa svoje dvoje djece, šestogodišnjim Coryjem i bebom Charity, vraćali su se malim avionom u kamp kada ih je počeo pratiti CIA-in avion. Misleći kako se radi o avionu u kojemu se nalaze krijumčari droge CIA je naredila peruanskim zračnim snagama da sruše avion. Da su provjerili broj na repu aviona shvatili bi da se radi o avionu koji je u vlasništvu crkve.

Na snimci koja je objavljena u SAD-u čuje se kako CIA-ini agenti raspravljaju o putnicima aviona pitajući se jesu li trgovci drogom ili krijumčari oružja. Skoro dva sata CIA-in avion kružio je oko aviona Bowersovih, a na kraju su naredili "Pucaj!".

"Jesi li siguran da su kriminalci", pitao je agent Peruance, koji su odgovorili pozitivno. Jedan od agenata tada je rekao drugom da misli da čine pogrešku. Kada su shvatili da zaista čine pogrešku već je bilo prekasno. Putnici u avionu vrištali su su "Ubijaju nas, pomozite nam, molim vas, ubijaju nas". Drugi CIA-in agent je povikao u jednom trenutku: "Recite mu da prestane pucati. Ne pucajte. Ne, ne", panično je vikao, ali Veronica Bowers je već bila pogođena metkom koji je prošao kroz njeno tijelo i zabio se bebi, koja joj je sjedila u krilu, u lubanju.



Pilot Kevin Donaldson, iako ranjen u obje noge, uspio je sletjeti na rijeku.

Nakon devet godina istrage protiv 16 CIA-inih pripadnika podnesene su disciplinske mjere iako CIA i dalje tvrdi kako nitko od agenata nije prekršio zakon. ABC doznaje kako je jedan od agenata kao disciplinsku mjeru dobio samo opomenu napisanu u njegov dosje.

"Dosta mi je ova vlade. Samo lažu i zataškavaju sve. Mislim da neki ljudi moraju završiti u zatvoru", izjavio je otac poginule Veronice Bowers.

http://www.index.hr/images2/BOWERSOBITELJAFP.jpg


eye4eye - 13-5-2010 at 20:43

Smrt u Dravi - Na poruku na Facebooku djevojaka koje su se utopile prijatelj zabrinjavajuće odgovorio.

http://www.kodzlaje.com/images/clanci/prijatelj-maturantica.jpg

U školi se prepričava da su se čak četiri djevojke odlučile zajedno ubiti, no dvije su ipak odustale.



– Nema šanse, ni da mi se plati neću ništa pričati, puno je laži ispričano o svemu. Samo to mogu vam reći – rekao nam je kratko na telefon mladić K. K. i poklopio slušalicu.

Sudeći prema porukama na profilu Maje Žganec na Facebooku, koja je zajedno s prijateljicom Tajanom Kristanović jučer počinila samoubojstvo skočivši u Dravu, bio je prije u vezi s njom te je on mladić za kojim je patila.

"Njega gledam, tebe vidim"
– Voljela sam te, a ti mene ne – napisala je Maja, znana pod nickom Maya Bonka, još 24. travnja. Tjedan dana nije puno pisala o slomljenoj ljubavi, a od 30. travnja počela je svakodnevno.

– Ne odustajem tako lako od tebe. Ti i ja smo krivim putem krenuli, ti bi morao biti dio mojeg života, ne kao bivša ljubav, nego kao sadašnjost ... K – označila mu je ime inicijalom 3. svibnja.

– Kako je glupo odustati od osobe koju voliš zbog proklete daljine. Daljina me sprečava da te vidim, ali ne i da te volim... U njega sam zaljubljena, tebe volim, njega gledam, tebe vidim. Zbog njega umirem, a za tebe živim – pisala je svakodnevno, a u subotu je napisala da jedva čeka ponedjeljak da ga vidi.

Od subote u pola noći pa do nedjelje navečer napisala je mnoštvo poruka. U ponedjeljak ujutro u 6.26 sati napisala je: "Tražim te u drugim ljudima", a K.K. joj je odgovorio: "Ali me nemreš najti." Bio je to njihov posljednji razgovor na Facebooku. Osnovana je i grupa na Facebooku "Zauvijek u sjećanju", gdje se prijatelji opraštaju od djevojaka, a K. K., koji je i administrator grupe, napisao je: "Ljubav nas je spojila, a sudbina razdvojila, kako jadno, sudbina je kriva u p.m."

Da se tragedija duboko dojmila svih koji su poznavali djevojke te bi psiholozi trebali hitno reagirati, vidi se iz poruke H. K. na Majinu profilu. Mladić je naime napisao: "Volim vas obje... Možda sam uskoro uz vas."

Policija negira treću osobu
U srednjoj Strukovnoj školi koju su pohađale Tajana i Maja jučer je visjela crna zastava, u predvorju na panou njihove slike i pjesma A. G. Matoša Utjeha kose. Na stoliću buket bijelog cvijeća i svijeće te knjiga žalosti u koju su se upisuju učenici, učitelji i roditelji.

"Ne mogu shvatiti zašto ste to napravile i sve bih dala da to mogu promijeniti. Neću vas nikada zaboraviti. Neka vas čuvaju anđeli. Cure, falite nam, ali ste još uvijek s nama." Te i mnoge slične poruke i pitanja upisuju njihovi školski kolege u knjigu žalosti. Ujutro je u školu došao i tim za krizna stanja koji će od ponedjeljka pružati psihološku pomoć učenicima, učiteljima i roditeljima, sve dok im to bude potrebno.

– Strašno je to što se dogodilo. U školi se prepričava da su bile čak četiri djevojke koje su se odlučile zajedno ubiti. Dvije su navodno odustale, a ove dvije su išle do kraja. Ne znamo o kojim je djevojkama riječ. Mislimo da je jedna od njih plava s kovrčavom kosom – kazale su učenice iz susjednih razreda.

– Obitelji još ne mogu vjerovati da se to dogodilo. Cure nisu ničim odavale da planiraju takvo što. Normalno su pisale maturalne radnje i pripremale se za maturu. Bile su malo povučenije, no ništa drugo. Danas je u školi tim za psihološku pomoć malo razgovarao s učenicima iz njihova razreda, a sutra prijepodne održat ćemo i malu komemoraciju. Tek sam danas doznao da je jedna od njih bila neplivač – kazao je ravnatelj Košćak. U varaždinskoj policiji ističu da je obdukcijom utvrđeno da su se djevojke utopile. Također u policiji opovrgavaju glasine da je s Tajanom i Majom bila još jedna prijateljica koja je odustala od samoubojstva i uspjela se izvući na obalu rijeke Drave.

Facebook shvatiti ozbiljno
U Martijancu i Sesvetama Ludbreškim, mjestima u kojima su živjele djevojke, mogle su se jučer čuti samo dvije riječi: "Užas" i "Strašno!" Njihova tragična smrt potresla je ludbreški kraj. Nitko od obitelji nije bio spreman razgovarati s novinarima.

– Tata je sve rekao prije dva dana – rekao nam je mladić, vjerojatno Tajanin brat, i zatvorio vrata obiteljske kuće. U kući obitelji Žganec jučer je bila rodbina.

– Nema nikoga, roditelji su otišli po Maju u Varaždin, a ja sam stigla iz Međimurja. Ne znamo što se dogodilo, sve su nagađanja. Još ne znamo ni kad će biti pogreb – rekla je žena ispred kuće M. Žganec.

– Nikome uopće nije bilo ni na kraj pameti da bi se takvo što dogodilo. Maja je posljednja tri dana, zajedno s majkom, sva bila u pisanju maturalne radnje, trebale su kupiti i maturalnu haljinu, a u srijedu su trebale donijeti novac za maturalnu večer. Sve se oko toga vrtjelo – kazala nam je jedna mještanka u Sesvetama Ludbreškim, koja je bliska s obitelji.

Psiholozi pak upozoravaju da se statusi na Facebooku trebaju ozbiljno shvaćati.

– "Ne mogu više, dosta mi je ovog života", neke su od poruka koje tek onako preletimo bauljajući Facebookom... Ne dajemo im posebnu važnost jer je riječ o statusu tamo nekog lika kojeg nismo vidjeli dva desetljeća, a na popisu prijatelja nam je reda radi. Jer se, eto, poznajemo, a i online je bonton da se "sprijateljimo" u virtualnom svijetu. A bismo li reagirali da nam isti taj priđe i kaže kako se osjeća loše i da mu je dosta svega? Jednako tako ozbiljno treba shvatiti i takve statuse na Facebooku – upozorava psihoterapeut Milan Košuta.

– Pitanja u vezi s komunikacijom na internetu i društvenim mrežama puno su ozbiljnija nego što se to u prvi mah čini. Imam dojam da je problem kod interneta da se ne uzima u obzir ništa. Fejsbukovski ekshibicionizam adolescentu je cool. Fejs je pomoćno sredstvo da olakša susret, ali nije i nikada neće biti susret. Bez susreta taj je život iluzija, ali sa stvarnom i prečesto besmislenom patnjom. Tu je i odgovor na pitanje kako reagirati na vapaj u virtualnom svijetu: "Čuj, ajmo na kavu" moglo bi biti dovoljno – objašnjava Košuta.

– Ne možemo znati što će se s njima dogoditi, ali naš stav je da uvijek treba obratiti pozornost. Kada ljudi to kažu, odnosno napišu i vide da je netko to pročitao, samim time im je već lakše. I treba reagirati na način da pokažemo kako nisu sami. To je jako važno – ističe psihijatar Vladimir Gruden.

Svjetski primjeri: Ostavljao suicidalne poruke pa ubio sina i sebe

Stephen Garcia ubio je svojeg 9-mjesečnog sina i sebe. Danima prije na Facebooku i MySpaceu ostavljao je suicidalne poruke. Njegova bivša djevojka zatražila je sudsku zabranu pristupa, ali joj je zahtjev odbijen jer te poruke nisu smatrane prijetnjom. Mediji su nakon tog slučaja potegnuli pitanje kolektivne odgovornosti pitajući se je li se tragedija mogla spriječiti.

Britanka Lita Broadhurst na Facebooku je uoči samoubojstva ostavila poruku "Posljednje riječi" i skočila s balkona. S online prijateljima podijelila je svoje razloge za suicid.

Prijateljica Nikolina: maja je s dečkom prekinula

Mještanka u lokalnom dućanu za Maju je rekla da je bila uzorna djevojka.

– Bila je i vrlo bliska s mamom, jer ju je mama dosta kasno dobila, u 39. godini – rekla je mještanka.

Bliska prijateljica bila je Nikolina Šoković iz Globočeca Ludbreškog.

– Nemam što reći. Njih više ništa ne može vratiti. Nisam bila s njima cijeli dan, otišla sam kući. Ni po čemu se nije dalo naslutiti da će nešto ovakvo učiniti – kratko nam je kazala jako potresena Nikolina. Na naš upit je li Maja bila nesretno zaljubljena ili prekinula s dečkom, samo je prozborila "prekinuli su" i povukla se u svoj dom.


eye4eye - 21-5-2010 at 09:00

http://www.index.hr/images2/josegomezpodzemna_nypost.jpg

BROOKLYN je jučer odao počast Joseu Gomezu, koji je u petak izgubio život pokušavajući spasiti prijateljicu Beatriz Briceno koja je otišla pokupiti jaknu na tračnice podzemne željeznice. Djevojka je trenutno u bolnici u kritičnom stanju, a liječnici su rekli da je sretna što je živa nakon što ju je udario vlak.

Cijeli se slučaj dogodio u petak oko 23 sata po lokalnom vremenu, na stanici na 36. aveniji u Oeueensu. Iz nekog sumanutog razloga, Briceno je skočila ana tračnice nakon što joj je tamo pala jakna. Gomez je mogao ostati gore, ali je odlučio pomoći prijateljici kad je vidio da na nju ide vlak.

Skočio je pored nje i odgurnuo ju u stranu. Oboje je udario vlak, ali Gomez je svoju prijateljicu uspio odgurnuti dovoljno daleko da ju stroj ne udari puno snagom. Sam je primio smrtonosni udarac.

Gomez se prije tri godine preselio u SAD iz Venezuele, i radio je u restoranu. Susjedi su rekli da su šokirani njegovom smrću, ali ne i njegovom hrabrošću.

Trenutno se ne zna kad i kako su se Gomez i Briceno upoznali, niti što su radili prije nego su došli na stanicu.


eye4eye - 12-7-2010 at 09:40

http://www.jutarnji.hr/multimedia/dynamic/00285/srebrenica-hren_285977S1.jpg


Barbara Hren majka je jedinog katolika među žrtvama. Nakon 15 godina ugasle su sve njene nade

SREBRENICA - Sve dosadašnje srebreničke žrtve pokopane su po muslimanskim običajima. Među 775 lijesova, ove je godine i jedan drveni koji je u zemlju položen uz katolički obred. Od žrtava Srebrenice danas se na središnjoj komemoraciji opraostilo nekoliko desetaka tisuća ljudi u povodu petnaeste obljetnice genocida nad Bošnjacima što su ga počinili pripadnici vojske i policije bosanskih Srba.

Po prvi puta puta u Memorijalnom centru Potočari sa ostalima sahranjen je i jedan katolik, Rudolf Hren. Njegova majka sedamdesetpetogodišnja Barbara primila nas je u svom skromnom stanu u centru Srebrenice.
Posljednii trenuci

Među stotinama ljesova, na jedan je svoju ruku naslonila i Elma Čerimović. Srebreničku tragediju proživljavala je dok je imala samo osam godina. Sa ostalom djecom i ženama pobjegla je iz Potočara u Kladanj i Tuzlu gdje su se rastali od njenog strica Mehe Čerimovića od kojeg se danas i oprostila. Ubijen je kod Zvornika 1995. godine.

Posljednjih trenutaka sa svojim sinom Rudolfom Hrenom, prisjetila se danas i njegova 75-godišnja majka Barabara. - Stalno plačem. Stalno se miješaju emocije. Mislila sam da će mi laknut kad ga pronađem, ali sad sam shvatila da je okopnilo ono malo nade koja je postojala. Onako prije, svašta si čovjek misli: da ga negdje ima, da je možda živ. Da ga mogu ponovno vidjet onako lijepa, a ovako u kosturu ga sahranjujem, u dijelovima. Teško je. To se ne može zaboraviti, sada sam ostala bez čovjeka, bez djece… Ostala mi je samo unuka Dijana - priča Barabara Hren.
Živjelo se složno

Šezdestih godina doselila se sa suprugom Alkesandrom u Srebrenicu i kaže da se tada živjelo složno.

- Rudolf je završio gimnaziju i zaposlio se u tvornici akumulatora kao kontrolor. Žena mu je bila nastavnica. Imali su lijep život, a onda je došo taj rat. Za Rudija od 95. pa do nedavno nisam znala gdje je. Ranjen je još 92. u nogu, nakon toga radio je u crvenom križu sa ženom Hatidžom, pa više nije nosio pušku. Nedugo nakon njegovog ranjavanja poginuo mi je mlađi sin Ivica na Zalazju. Muža mi je sahranio još prije pravoslavni svećenik, jer nije bilo katoličkog. Rudija je napokon naš fra Martin Antunović. Svaki od njih je pokopan na drugom groblju uz različitu službu. Rudolf nikad nije pravio razliku jel netko Srbin, il musliman, a katolika je uvijek bilo slabo. Ali evo desio se takav slučaj sad je njegov kovčeg jedini, a njih 774 tabuta - prepričava tragediju gospođa Barbara.
Drukčiji obred

U memorijalnom centru su njenoj snahi dozvolili da ima drukčiji obred i grob.

- Rudolf je sa svim tim ljudima oduvjek bio prijatelj. Bio je omiljen u cijelom gradu Zadnji put kad sam ga vidjela nosio je bijelu majicu, sjećam se da je bila vrućina. Rekao mi je: Ne boj se ništa majko, ženama neće bit ništa, a mi ćemo se nekako snaći. Imala sam limenku keksa i dala sam mu da ima za put. Tako smo se rastali, tada su preko megafona objavili: svi izlazite odavde. Ja sam zatim otišla do njih, ali on je već bio otišao u šumu - prisjeća se njegova majka.

Nakon toga su na, njegova žena i dijete, te njezina majka krenuli pješice do UNPROFOR-a u Potočarima, zatim autobusima do Kladnja i Tuzle.

- Poznanik Mensur nam je rekao da ga je vidio živog kod Udurča i da ga samo čekamo. Tako smo mi čekali i čekali, 15 godina i evo šta smo dočekali. Bože sačuvaj bojali su se svih vojno sposobnih pa su ubijali i civile. Rudolf je ubijen u 35 godini života, pronađen je u Kamenici, a prije šest mjeseci su nam javili da su uspjeli identificirati posmrtne ostatke. U Srebrenicu sam se vratila prije sedam godina. Ova je zgrada bila devastirana ko štala. Nisam ja materijalno ugrožena, ali sam ugrožena u životima. To je ta praznina koja se više ne ispunjava. Posjećuju me unuka i snaha više puta mjesečno, ali nema više mojih života… - tiho je rekla gospođa Barbara.

Mladićev dnevnik dokaz da je i Srbija vodila rat u BiH

Više od stotinu audiosnimki, 20-ak bilježnica ratnih dnevnika od lipnja 1991. do studenoga 1996., kartice mobitela i drugi materijali, koji su pronađeni u domu Ratka Mladića u Beogradu, sadrže najčvršće dokaze dosad o koordinaciji vojske bosanskih Srba i Srbije, a koju su te dvije strane negirale, prenio je New York Times.

Popis osoba

Iako tisuće stranica bilježaka ipak ne opisuju zločine ni Mladićevu ulogu u pokolju u Srebrenici, očekuje se da bi ti materijali, kako piše list, ipak trebali odmah utjecati na šest sudskih procesa u Haagu, posebno na slučaj Radovana Karadžića.

- To je jedna od najznačajnijih skupina dokumenata koje smo primili. Rijetko dobijete toliko informacija od takve središnje osobe - objasnio je glavni haaški tužitelj Serge Brammertz.

U materijalima na 3500 stranica navedeni su zapisi o nabavi oružja i goriva, kao i naredbe vojnim snagama te detalji o razgovorima o strategiji tijekom ratova od 1991. do 1995. Među njima se nalazi i popis osoba s kojima se Mladić susretao i bilješke o temama razgovora. Iako je Mladić u bilješkama oprezan, one ipak daju potvrdu zapovjednog lanca i kretanja snaga prije ubijanja, piše New York Times. Stručnjaci smatraju da bi ti dokumenti mogli eksplicitnije povezati Srbiju s ratom, jer se u njima citiraju i sastanci sa Slobodanom Miloševićom.

Na sastanku i Praljak

U materijalima se spominje i ono što tužitelji opisuju kao detalje oko dogovora Srba i Hrvata o podjeli BiH i protjerivanju Muslimana, među ostalim sastanak od 3. veljače 1994. na kojem je sudjelovao i Karadžić, a na kojem je šef bosanskih Hrvata Jadranko Prlić rekao da su Muslimani zajednički neprijatelj i da postoji više načina kako ih držati podčinjenima, od kojih je prvi vojni, tako da im se slomi kičma. Spominje se i sastanak na kojem je sudjelovao hrvatski general Slobodan Praljak. - Ako ubijete 50 tisuća Muslimana više, nećete ništa postići. Njihovo stanovništvo će se brzo oporaviti. Stanovništvo bi trebalo razmijeniti - rekao je Praljak.


eye4eye - 14-7-2010 at 09:34

http://danas.net.hr/2010/07/14/0068007.48.jpg


Paraliziranom muškarcu čiji život podržava aparat za disanje trebalo je biti prekinuto upuhivanje zraka i umjetno održavanje života, no treptaj okom pokazao je liječnicima da je pacijent ipak svjestan.

Britanska obitelj Rudd promatrala je kako njihov 43-godišnji sin leži paraliziran u komi dok mu disanje i hranjenje omogućuju aparati. Sjećajući se razgovora u kojem je Richard rekao da ne bi volio biti prikovan za aparate u tijelu koje više ne funkcionira, rođaci su se dogovorili da je vrijeme za isključivanje.

Ali dok se obitelj psihički pripremala za posljednji pozdrav, liječnici u bolnici Addenbrooke u Cambridgeu su otkrili da unatoč strašnom oštećenju kralježnice Richard Rudd može trepnuti kako bi odgovorio na jednostavna pitanja. A kad su ga pitali želi li ostati na životu kategorički je odgovorio da. Specijalist na odjelu intenzivne njege profesor David Menon koji je prvi otkrio da mu pacijent može treptati tri je tjedna intenzivno komunicirao s njim kako bi se uvjerio da je Richard svjestan svog stanja.



Srcedrapajuća molba za život snimljena je jer su u tom trenutku bolnicu posjetili filmaši s BBC-a koji su pripremali dokumentarni film o pacijentima s ozbiljnim oštećenjima mozga. Richard Rudd je tako ostao na životu i može vidjeti svoje dvoje djece, razmišljati, čuti i osjećati, ali ne i govoriti ili kretati se. Njegove kćeri četrnaestogodišnja Bethan i osamnaestogodišnja Charlotte žive s majkom, njegovom bivšom suprugom Christine i posjećuju ga u bolnici.

Dokumentarni film emitiran na BBC-u u utorak 13. srpnja potaknuo je nove rasprave na temu isključivanja aparata za održavanje života. Organizacije koje se protive eutanaziji istaknule su da je gospodin Rudd ipak promijenio mišljenje, te da danas ne bi bio živ da je svoju prvotnu odluku napisao.

Njegov otac, također Richard, priznao je da je obitelj bila uvjerena kako nema ni najmanje šanse da bi mu sin s ovakvom ozljedom želio nastaviti život.

Richard je ozljedu zadobio u listopadu 2009. nakon što je automobil udario u njegov motor, a silina udarca odbacila ga je metrima daleko. Pretpostavlja se da je tijekom mjeseci na aparatima mogao čuti što se odvija oko njega, no dugo nije bio u stanju javiti da je njegova želja ostati na životu.




eye4eye - 8-9-2010 at 14:00

http://www.index.hr/images2/midville_dukeofwellingtonmidvillecouk.jpg



RACHEL EDWARDS ispričala je britanskim medijima svoju stravičnu priču o tome kako je prošli mjesec nakon prometne nesreće morala donijeti stravičan izbor – spasiti svoju bebu ili svog 16-godišnjeg sina. Spasila je bebu, a sin je stradao.

39-godišnja Edwards je 18. kolovoza izvan sela Midville vozila svoju bebu Isabellu, svog 16-godišnjeg sina Jacka i dvojicu njegovih prijatelja. U jednom je trenutku automobil naišao na rubu i skrenuo sa ceste. Završio je u dubokom jarku. Kad su udarili površinu vode, Edwards nije znala da će se auto prevrnuti na stranu.

Užasna nesreća

Oba Jackova prijatelja uspjela su izaći na površinu i pozvati pomoć, ali Edwards je ostala na površini. "Prvo nisam pokušavala izaći jer sam bila u šoku, ali prozor mi se otvorio pa sam mogla izaći. Jackov prozor nije bio otvoren, jer sam mu rekla da ga zatvori zbog Isabelle", rekla je Edwards za Daily Mail.

Tada je pokušala izvući Isabellu, to joj je i uspjelo, ali onda se tak morala suočiti sa neljudskim izborom. Morala je birati hoće li pustiti kćer i pokušati spasiti sina, koji je počeo tonuti s autom, ili otplivati do obale s malom Isabellom.

"Stavio je svoju ruku na moju kao da me štiti"

"Zadnje čega se sjećam o svom sinu je, dok je auto tonuo, stavio je svoju ruku na moju kao da me štiti", ispričala je.

Za desetak minuta došla je hitna pomoć. Spriječili su sedam mjeseci trudnu Edwards da otpliva nazad do auta i pokuša izvući sina. "Od onda sam provela svaki, ali svaki trenutak razmišljajući o tome kako sam ih mogla spasiti oboje", navela je. I ona i Isabella zadobile su samo lakše ozljede.

"Teško je opisati kako se osjećam. Nikad ne mislite da ćete morati pokopati svoje dijete", rekla je Edwards, koja je nekoliko dana nakon smrti svog sina pokupila njegove ocjene državnog testa za srednje škole. Jack se, da je preživio, mogao upisati u višu školu.

Edwards, koja je razvedena od muža, sada se priprema na rođenje svog trećeg djeteta, dječaka, 21. studenog, samo tri dana nakon što bi Jack napunio 17 godina.


eye4eye - 26-10-2010 at 07:43

http://www.index.hr/images2/bombas_ina1-251010_DujeKlaric-Cropix_625.jpg

ČITAVU noć trajali su pregovori 43-godišnjim razvojačenim braniteljem iz Vranjica Ivicom Grgićem koji je naoružan bombama zauzeo autocisternu na benzinskoj postaji Meterize u predgrađu Solina. Grgić je naposlijetku bacio bombu, no nije eksplodirala. Navodno su se prije bacanja bombe čuli pucnjevi, a Grgić je ostao ležati na podu.

Tijekom noći s Grgićem pregovarao njegov poznanik, zapovjednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva Vranjic Nikola Peraica.

Ispričao mu je kako boluje od PTSP-a te da je nezadovoljan jer mu nije riješen status branitelja. Kazao mu je i kako kod sebe ima nekoliko bombi, no ne želi ih aktivirati kako ne bi nikoga ozlijedio.

Split je jučer izgleda bio osuđen na gužvu. Ujutro je nestalo struje, a popodne se promet ponovno paralizirao iza 15.30 sati, i to zbog dramatičnih događanja na benzinskoj postaji u solinskom predgrađu Meterizama.

Dobio otkaz, s bratom dijeli crkavicu od petsto kuna

Ivica Grgić, 43-godišnji razvojačeni branitelj iz Vranjica, zauzeo je postaju naoružan s nekoliko ručnih bombi! Jednoj je izvukao osigurač i omotao je oko ruke. Istjerao je vozača iz cisterne i sjeo u kabinu.

Grgić boluje od PTSP-a. Zdravstveno stanje mu je ozbiljno, u posljednje vrijeme nekoliko puta je tražio liječničku pomoć. Nema ni žene, ni djece, roditelji su mu umrli, od obitelji ima samo brata, koji boluje od epilepsije.

Danas je konačno pukao, premda je već neko vrijeme bio vrlo tjeskoban zbog teških egzistencijalnih problema u koje je upao zbog otkaza u marini u Kaštelima. Radio je kao zaštitar, no nije mogao dobiti licencu upravo zbog bolesti. Nije riješio braniteljski status i invalidninu, tako da s bratom sada životari od 500 kuna socijalne pomoći.

Među prvima je s Grgićem razgovarao zapovjednik DVD-a Vranjic Nikola Peraica. Znaju se iz mjesta, Peraica je s Grgićem razgovarao i prethodnih dana, pokušavao ga smiriti.

Solinska cesta zatvorena zbog bombaša na cisterni

Policija je blokirala promet i iz Splita se ne može izaći preko solinske ceste, već se vozila preusmjeravaju na Jadransku magistralu. Evakuirana je i kuća Mije Bezera, bivšeg pomoćnika ministra za cestovni promet u Vladi Ivice Račana.

Policija pokušava razriješiti neugodnu situaciju. Jake snage okružile su benzinsku postaju, s Grgićem razgovara pregovarač. Zasad nema nikakvih službenih informacija o napretku pregovora te Grgićevim zahtjevima.

Zaustavili ga 30 metara od benzinske i onda otkrili da ima bombu

Grgić je danas nazvao policiju i najavio im svoje namjere. Razgovarao je dosta nesuvislo, imao je, čini se, nekakvu viziju da su ga u njegovoj kući opkolili pripadnici interventne i specijalne policije. Kao da je imao predskazanje što će se dogoditi koji trenutak kasnije...

Policija ga je zaustavila dok je vozio 30-ak metara od benzinske crpke. Nisu ga našli na kućnoj adresi pa su ga krenuli potražiti. Onda su otkrili da ima bombe. Odvezao se do benzinske postaje, oni za njim... Situacija je vrlo bila pipava pa su službenici bili oprezni i nisu htjeli brzati s intervencijom, već su pričekali pojačanje.

Nagovarali ga na predaju s uperenim oružjem

Ubrzo se pojavila sva sila policije, snajperisti su zauzeli svoja mjesta. Grgić je u jednom trenu izašao iz kabine. Okružili su ga specijalci. S uperenim oružjem u rukama, pokušali su ga nagovoriti da se preda, ali bez uspjeha. Grgić se vratio u vozilo.

Ni mrak nije donio napredak. Premda je isprva tražio da mu na benzinsku postaju dođu mediji, Grgić se predomislio. I više mu nije bilo do razgovora s njima. Odbio je i solinskog gradonačelnika Blaženka Bobana, koji je također navratio da vidi može li kako pomoći.

"On nema nikakvih zahtjeva prema gradu Solinu, nikad nije ni tražio nikakvu pomoć. Pregovaranje je preuzela njegova psihijatrica. Tu su i njegovi prijatelji. Kažu da neće ništa loše napraviti", kazao nam je gradonačelnik Solina događajima na blokiranoj benzinskoj crpki na Meterizama.

Taktika iscrpljivanja

Oko 20.15 kriza je dosegnula vrhunac! Grgić je zaprijetio aktiviranjem bombe, specijalci i vatrogasci povukli su se na sigurne položaje, no nakon desetak minuta neizvjesnosti svi su se opet vratili na stara mjesta. Rasplet je sve neizvjesniji.

Grgić ne traži više ništa, samo želi skrenuti pažnju javnosti na svoj slučaj.

Na benzinsku je stigao i svećenik. Ništa ne pomaže. Grgić već satima sjedi na cisterni. Otvorio je sve poklopce. Peraica tvrdi da neće biti problema sve i ako bombe ubaci u cisternu.

NAJNOVIJE!!!! Drama na benzinskoj okončana: Bacio bombe na policiju pa ga ubili specijalci


SOLIN - Nakon gotovo 16 sati pregovora s bivšim braniteljem Ivica Grgić (40) iz Vranjica, jutros oko 7,20 sati na Ininoj benzinskoj postaji kod Solina začula se eksplozija.

Kako doznajemo, snage specijalne policije okružile su cisternu na kojoj se nalazio I.G., a on je na njih bacio dvije ručne bombe. Prema prvim informacijama, teže je ozlijedio jednog policajca. Nakon što je bacio bombu, policajci su ustrijelili bombaša te tako okončali dramu koja je na benzinskoj postaji kod Solina trajala još od ponedjeljka u 16 sati.

Naime, Ivica Grgić zatvoren u kabini Inine cisterne prijetio je da će sve dići u zrak. Iz trenutka u trenutak oko mjesta događaja okupljao se sve veći broj naoružanih pripadnika specijalne interventne policije, a među njima je bio i snajperist.

Nakon policijskih pregovarača i psihijatrice s njim je razgovor obavio i fratar no bezuspješno.

Premda se priča da Grgić sa svojim bratom živi od samo 500 -tinjak kuna mjesečno, solinski gradonačelnik Blaženko Boban kazao je da taj muškarac koji drži benzinsku u svojim rukama nikada nije zatražio pomoć grada.

Stanovništvo iz obljižnjih stambenih zgrada, evakuirano zbog ovog događaja, smještaj će vjerojatno morati potražiti kod rodbine i prijatelja.

Prostor osigurava policija u radijusu od oko 300 metara. Cijela drama otpočela je nešto iza 15 sati kada je četrdesetogodišnjak preko Centra 112 uputio telefonsku prijetnju.

Policajci su ga pokušali pronaći na njegovoj kućnoj adresi, no zakasnili su. Muškarac je već bio na benzinskoj postaji. Ugledao je Ininu cisternu, izbacio iz nje vozača. Ušao je u kabinu cisterne. Sjeo je i prijetio da će baciti bombu.

Dva sata kasnije, na trenutak je izašao iz cisterne. Kako su specijalci odmah okružili mjesto, muškarac se vratio u kabinu . Zaključao je vrata za sobom. No prije toga nije zaboravio osloboditi otvore za ulijevanje goriva. Opasnost od mogućih posljedica aktiviranja eksplozivne naprave tim je veća, jer je cisterna prazna, a time puna eksplozivnih para.

Policijski pregovarači satima su pokušavali riješiti ovu dramatičnu situaciju. Prema još uvijek neslužbenim informacijama, riječ je hrvatskom branitelju iz Vranjica koji boluje od PTSP-a.

Nije poznato što ga je navelo na ovakvu namjeru. Tek neslužbeno saznajemo da je nezadovoljan nekim sudskim procesom. Inače, od obitelji ima samo brata koji također ima psihičke teškoće.


smonny - 26-10-2010 at 09:32

Quote:
Originally posted by eye4eye
....
Nije poznato što ga je navelo na ovakvu namjeru. Tek neslužbeno saznajemo da je nezadovoljan nekim sudskim procesom. Inače, od obitelji ima samo brata koji također ima psihičke teškoće.

pokoj mu dusi...:tuzan:


eye4eye - 26-10-2010 at 10:07

Quote:
Originally posted by smonny
Quote:
Originally posted by eye4eye
....
Nije poznato što ga je navelo na ovakvu namjeru. Tek neslužbeno saznajemo da je nezadovoljan nekim sudskim procesom. Inače, od obitelji ima samo brata koji također ima psihičke teškoće.

pokoj mu dusi...:tuzan:


dotjerala BANDA sa svojom otimacinom covjeka do DNA! i MNOGE ce jos!:namcor:
BAGRA i ljudski PROPALITETI koji su se obogatili daok smo mi ratovali i mucili se.


smonny - 26-10-2010 at 10:30

Quote:
Originally posted by eye4eye

dotjerala BANDA sa svojom otimacinom covjeka do DNA! i MNOGE ce jos!:namcor:
BAGRA i ljudski PROPALITETI koji su se obogatili daok smo mi ratovali i mucili se.

ne znam sta da ti kazem..znam da trenutno hrvatska prolazi kroz politicku praonu....al ta banda se ugleda na jos goru svjetsku bandu....
danas bas pricaju na radiju...u svici 3% ima toliko..ko i ostalih 97% skupa...
lafo svica dobra zemlja..a medju zadnjima je takorec dala zenama pravo glasa..tek 71.
zato sad ove emacipanci..ubise sve pred sobom...ne znam...
sve vise kontam..ici zivjeti..u nekoj "siromasnoj" zemlji..samo gdje....:pimega:


eye4eye - 29-10-2010 at 19:23

Quote:
Originally posted by smonny

zato sad ove emacipanci..ubise sve pred sobom...ne znam...
sve vise kontam..ici zivjeti..u nekoj "siromasnoj" zemlji..samo gdje....:pimega:


evo mores na haiti. poprilicno su siromasni! :dzoja:


eye4eye - 19-11-2010 at 13:14

NESRETNI Rus Victor Gubin poginuo je vraćajući se iz trgovine kad ga je pogodila automobilska guma koju je bacio tinejdžer koji se posvađao sa svojom djevojkom.



Za Victorovu smrt u Sankt Petersburgu prije dva tjedna kriva je žestoka svađa koja je izbila između 16-godišnjeg Erica Nikolaeva i njegove djevojke Darije Kljukine. Eric je u jednom trenutku, u žaru svađe, bacio automobilsku gumu sa 11. kata te je ona pala na cestu i odbila se u nesretnog Victora, piše Life.ru.

Otac Dariji zabranio viđanje s Ericom

Eric je rekao da nije želio nikoga ubiti te ispričao da su toga dana šetali s još troje prijatelja. Otišli su se ugrijati na gornje katove nebodera te je tada izbila svađa koja je završila tragično. Dariji je otac zabranio viđanje sa "slučajnim ubojicom", no ona tvrdi da ga još uvijek voli i želi biti s njim.

Ericova majka je ljuta na Hitnu pomoć za koju tvrdi da nije dobro reagirala, jer je Victora vozila u najdalju bolnicu te im je on putem umro. Smatra da njezin sin nije kriv.


eye4eye - 22-12-2010 at 15:27

Quote:
Originally posted by krin
.....Upozorenje-CUVAJTE SE KAPULJASA!!!!!!!!


:groza:


eye4eye - 25-1-2011 at 15:53

http://www.index.hr/images2/zatvor-ilustracija625.jpg


SIGURNO ste mnogo puta čuli onu "tko radi, taj i griješi". No, što kad pogriješe policija i pravosuđe te za težak zločin optuže nevinu osobu? Početkom siječnja objavljena je vijest o Amerikancu koji je nedužan proveo čak 30 godina iza zatvorskih rešetaka, a među brojnim Top 10 listama koje su preplavile internetske stranice nalazi se i ona Top 10 optuženika koje su proglasili nevinima nakon što su ih pogubili.

1. Carlos De Luna

Iako je Carlos De Luna sucu kazao kako je krivac kojeg traži Carlos Hernandez, muškarac s bogatim kriminalnim dosjeom, nisu mu povjerovali te su ga optužili za ubojstvo Wande Lopez počinjeno 1983. godine na benzinskoj postaji. De Luna je optužen iako na sebi nije imao ni kapi krvi, a Wanda je bila nasmrt izbodena te je mjesto zločina bilo prekriveno krvlju. Pogubljen je 1989. godine. Kasnije se ispostavilo da bi krivac ipak mogao biti Hernandez, jer je počinio nekoliko sličnih zločina.

2. Larry Griffin

Nakon ubojstva Quintina Mossa 1980. godine policija je uhitila Larry Griffina. Iako na mjestu zločina nije pronađen ni jedan njegov otisak, drugi dokazi su navodno ukazivali upravo na njega. Griffin je pogubljen 1995. godine, a 10 godina kasnije je dokazano da je bio nevin.

3. Ruben Cantu

Ruben Cantu i njegov prijatelj David Garza optuženi su da su 1984. godine provalili u kuću u izgradnji, sukobili se s dvojicom radnika koji su ondje spavali i ubili jednog od njih. Iako nije bilo dokaza za to i nisu imali priznanje, policija je za ubojstvo optužila Rubena, koji je pogubljen 1993. godine. Garza je cijelo vrijeme tvrdio kako Cantu nije mladić koji je bio s njim u trenutku pljačke i ubojstva.

4. David Spence

1982. godine David Spence optužen je za silovanje i ubojstvo dviju 17-godišnjakinja i jednog 18-godišnjaka iz Teksasa. Pogubljen je 1997. godine iako protiv njega nije pronađen nikakav konkretan dokaz te su i detektivi koji su radili na slučaju tvrdili kako ne misle da je Spence krivac.

5. Jesse Tafero

Jesse Tafero, Walter Rhodes i Sonia Jacobs sukobili su se 1976. godine s policijom i ubili dvojicu policajaca. Rhodes je na suđenju kazao kako je Tafero ubio policajce, a iako su Tafero i Jacobs tvrdili suprotno, glavnim krivcem je proglašen upravo Tafero. Pogubljen je 1990. godine. Kasnije je utvrđeno da je policajce ubio zapravo Rhodes, na kojem su jedinom pronađeni tragovi baruta.

6. Ellis Wayne Felker

Ellis Wayne Felker uhićen je 1981. godine zbog silovanja i ubojstva Evelyn Joy Ludlum. Iako nije bilo čvrstih dokaza, Felker je proglašen krivim i pogubljen je 1996. godine, unatoč činjenici da je policija imala priznanje druge osobe za počinjeni zločin.

7. Leo Jones

Ni Leo Jones nikad nije priznao počinjenje zločina, ali je svejedno pogubljen 1998. godine. Teretilo ga se da je 1981. godine ubio policajca Thomasa Szafranskija. Iako je i nekoliko svjedoka događaja tvrdilo da je policajca ubio neki drugi muškarac, sud je te navode ignorirao. Naknadno je utvrđeno da Jones ipak nije bio kriv.

8. Cameron Todd Willingham

Cameron Todd Willingham u požaru kuće izgubio je kćer. Policija ga je uhitila pod sumnjom da je upravo on izazvao požar. Pogubljen je 2004. godine, a pet godina kasnije, kad je slučaj ponovno otvoren, utvrđeno je da je zapravo bio nevin.

9. Joseph O’Dell

1985. godine žena po imenu Helen Schartner silovana je i ubijena ispred noćnog kluba u Virginia Beachu. Iako je tijekom suđenja tvrdio da je nevin, Joseph O’Dell proglašen je krivim i pogubljen 1997. godine. 2000. godine su uništeni DNK dokazi iz slučaja, što je potaknulo sumnju da je uistinu netko drugi bio krivac.

10. Lionel Herrera

Lionel Herrera 1981. godine optužen je za ubojstvo dvojice policajca. Pogubljen je godinu dana kasnije. Naknadno je utvrđeno da je policajce zapravo ubio njegov brat, Raul Herrera, ubijen 1984. godine.


eye4eye - 14-2-2011 at 09:22

http://www.jutarnji.hr/multimedia/archive/00371/blic01_371886S1.jpg


Sa samo jedanaest godina stao je rame uz rame sa glumačkim legendama Nedom Arnerić, Pavlom Vuisićem, Batom Stojković, Taškom Načićem, Draganom Nikolićem, Aleksandrom Berčekom i Slavkom Štimcem. Devedesetih godina bio je DJ, zatim policajac, a od 2002. vozi autobus gradskog prometa u Beogradu na liniji 17. Nenad Kostić (41), mali muzičar iz filma “Ko to tamo peva”, kaže da i danas, 30 godina kasnije, na poslu susreće iste situacije nalik onima iz kultnog filma, piše srpski Blic.


Nenad Kostić je 1980. godine išao u peti razred osnovne škole u Vrčinu, kad je od njegovog strica Miodraga, koji je svirao harmoniku, stigao poziv da ide sa njim da snima film u Deliblatsku Pješčaru. Stric mu je objasnio da želi svom prijatelju iz vojske Slobodanu Šijanu uslugu da snimi diplomski rad i da će u tom projektu sudjelovati svi poznati glumci. Jedanaestogodišnji Nenad je pristao otići na probu filma “Ko to tamo peva”.

Za svoju je prvu ulogu dobio 1,5 milijuna dinara, što je tada bilo jako puno novaca. Za primjer, novi 'fićo' stajao je oko četiri tisuće. Problem se pojavio kada je trebao svirati drombulje jer naravno to nije znao. Međutim, Šijan je napravio ustupak, pa je to snimljeno preko playbacka.


Jednog dana na snimanju morali su napraviti scenu u kojoj ga Bata Stojković šamara, a zbog krupnog kadra morali su to stvarno odglumiti.

- Međutim, on me je toliko odalamio da je meni zazvonilo u ušima i suze su same krenule. Pobjegao sam iz autobusa koliko me noge nose i sakrio se u Pančevu. Filmska ekipa me cijeli dan tražila, a kad su me našli, Bata mi je donio najveću bombonjeru koja se mogla kupiti uz obećanje da me više tako neće udariti - priča Nenad.

Film je snimljen za samo 26 dana.

Nenad nakon završene srednje prometne škole počinje raditi kao DJ po beogradskim diskotekama.

- Nakon što sam odslužio vojsku u Ljubljani, počeo sam puštati glazbu sa ploča i to sam radio punih šest godina. Onda je došlo do rata i bio sam mobiliziran na ratištu u Vukovaru. Po povratku prijavio sam se na posao u policiji i radio sam u patroli u stanici u Rakovici punih četiri godine – priča Nenad.

Dodaje kako je izašao iz policije kada su ga poslali na Kosovo. Tada je otvorio igraonu s fliperima, stolnim nogometom, video igrama i drugim zanimacijama.

U jesen 2002. vidio je oglas za vozača gradskog prijevoza u Beogradu gdje sada vozi na liniji 17.

Dok turira na početnoj stanici “sedamnaesticu”, priprema retrovizore za polazak, priča kako mu se “Ko to tamo peva” događa svaki dan.

- Dogodi se da moram naglo zakočiti pa putnici pričaju kao po scenariju iz filma. Čujem stalno “vozi Miško”, ili “kako voziš, nije krumpir”, ali se samo nasmijem i nastavim. Nije ni čudo što je film tako uspio, toliko raznih ljudi na malom prostoru, to je život - odmahuje Nenad i sa početne stanice kreće u novi krug “sedamnaestice”.


eye4eye - 16-3-2011 at 12:54

http://danas.net.hr/2011/03/14/0471007.48.jpg


Prosvjednici iz Zagreba dirnuli Japance do suza
'Hvala vam, ovo me dirnulo do suza. Vjerujemo da će sunce ponovno izaći... Arigato!', samo je jedna od brojnih zahvala koje su Japanci uputili prosvjednicima iz Zagreba nakon što su ih rasplakali kada su na trenutak zastali i u tišini zapalili svijeće ispred japanske ambasade.


'Hvala vam, ovo me dirnulo do suza. Vjerujemo da će sunce ponovno izaći... Arigato!', samo je jedna od brojnih zahvala koje su Japanci uputili prosvjednicima iz Zagreba nakon što su ih rasplakali kada su na trenutak zastali i u tišini zapalili svijeće ispred japanske ambasade.


Prosvjed protiv Vlade održan u subotu u Zagrebu proglašen je najglasnijim do sada, no ipak, usred silnog nezadovoljstva koje su izražavali na ulicama, prosvjednici su bili svjesni toga da ima onih kojima je u životu teže. Tako su tisuće ljudi pred ambasadom Japana zastali i u tišini zapalili svijeće za sve žrtve razornog potresa i tsunamija koji je pogodio taj narod.

Snimka tog velikog djela ubrzo je objavljena na YouTubeu, te je u samo nekoliko dana pregledana preko 50 tisuća puta. Isti video postavljen je i na nekoliko japanskih verzija YouTubea, a svoju zahvalnost na učinjenom djelu Japanci su izrazili kroz brojne, dirljive komentare:

''Ovo je nevjerojatno. Tolika gomila se zaustavila i utišala zbog ničega osim čistog suosjećanja i ljubavi. To su prosvjedi nade i humanosti. Vaše molitve živjet će u našim srcima zauvijek. Hvala vam puno što mislite na nas u ovim teškim vremenima. Sjećat ćemo se toga još generacijama.''

''Zahvaljujemo se iz Japana. Sada možemo vjerovati da nismo sami.''

U namjeri da se zahvale prosvjednicima Japanci poruke pišu i na hrvatskom jeziku. Istina, pomalo nespretno, no ne možemo im zamjeriti jer poruka je ipak shvaćena:

''Tako impresioniran. Hvala ti, svatko u Hrvatska. Iz Japana. Spremanje novac i otići na putovanje Hrvatska.''

''Hvala vam, ovo me dirnulo do suza. Vjerujemo da će sunce ponovno izaći... Arigato!'', poručila je Japanka, te je ujedno rekla kako će poruku prenijeti i svojim rođacima koji su ostali bez doma u potresu.




O tome kakav su narod Japanci uvelike govori i činjenica da je Yoshio Tamura, veleposlanik Japana u Hrvatskoj, u utorak u Grubišnom Polju s tamošnjim gradonačelnikom Zlatkom Mađeruhom potpisao ugovor o donaciji 37.000 eura za kupnju vatrogasnog vozila.

Veleposlanik se također zahvalio hrvatskom narodu na izraženoj sućuti, te je dodao da i sada moramo biti snažni i napraviti sve kako bi se spasilo one koji su još u opasnosti.